Poslovni broj: Us II-97/2026-7

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Hrvoja Miladina, predsjednika vijeća, Snježane Horvat – Paliska i Gordane Marušić – Babić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ČL iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Dean Rahan, odvjetnik u Supetru, Hrvatskih velikana 8, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprava za ljudske potencijale, Služba za poslove obrane, Područni odjel za poslove obrane Split 1, Split, Ruđera Boškovića 11/II, radi odgode služenja temeljne vojne obuke, na sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje odluke tuženika KLASA: UP/I- 802-01/26-08/1, URBROJ: 512M2-01-04-24-26-2 od 4. svibnja 2026.

i

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

Obrazloženje

1. Osporavanom odlukom tuženika KLASA: UP/I-802-01/26-08/1, URBROJ: 512M2-01-04-24-26-2 od 4. svibnja 2026. odbijen je zahtjev tužitelja za odgodu upućivanja na temeljno vojno osposobljavanje dana 18. svibnja 2026.

2. Tužitelj osporava zakonitost uvodno citirane odluke tuženika iz svih žalbenih razloga. Predlaže da sud odgodi izvršenje osporavane odluke, jer bi se upućivanjem na vojno osposobljavanje tužitelju i njegovoj obitelji nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda nije protivna javnom interesu. Navodi da tijekom turističke sezone aktivno sudjeluje u radu obiteljskog obrta za prijevoz te pruža pomoć svojem ocu i obitelji, te ima brata koji zahtijeva kontinuiranu skrb i pomoć poradi utvrđenog invaliditeta IV. stupnja. Smatra da je osporavana odluka utemeljena na pogrešno, odnosno nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da tuženik nije na konkretan i individualiziran način razmotrio težinu obiteljskih i socijalnih prilika tužitelja, niti je ocijenio postoji li mogućnost ostvarivanja svrhe službe uz primjenu blaže mjere, odnosno vremenski ograničene odgode. Predlaže poništiti osporavanu odluku uz određivanje odgodnog učinka tužbe.

3. Tuženik u odgovoru osporava navode tužbe i ostaje kod osporavanog rješenja. Navode tužbe smatra neutemeljenima, te ukazuje kako tužitelj u tužbi nije ukazao na nove činjenice koje bi dovele do drugačijeg rješavanja ove stvari, osim subjektivnog stava da bi navedene životne okolnost trebale biti dostatan razlog za donošenje odluke o odgodi upućivanja na temeljno vojno osposobljavanje. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u skladu sa člankom 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 i 39/26, dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da je osporavana odluka donesena na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. U obrazloženju osporavane odluke tuženik je iznio sve bitne činjenice koje su utvrđene u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, te je s obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio zahtjev tužitelja.

7. Iz spisa proizlazi da je tužitelj, koji je rođen **.**.2007., po primitku poziva nadležnog područnog odjela za poslove obrane, zatražio odgodu upućivanja na temeljno vojno osposobljavanje do kraja ljetne sezone 2026. godine, navodeći da pomaže u obiteljskom obrtu i skrbi za brata kojemu je utvrđen invaliditet IV. stupnja. Tužitelj je uz zahtjev priložio presliku Europske iskaznice za osoba s invaliditetom na bratovo ime (HL), presliku mišljenja školskog liječnika o stanju djeteta/učenika, izvadak iz obrtnog registra prijevozničkog obrta, obrtnicu i licencu (na očevo ime, EL).

8. Predmetni zahtjev tuženik je odbio jer ne nalazi ispunjenim uvjete iz članka 21. l stavka 1. Zakona o obrani (Narodne novine, br. 73/13, 75/15, 27/16, 110/17 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 30/18, 70/19, 155/23 i 136/25 - u daljnjem tekstu: Zakon o obrani), kojim su propisani razlozi iz kojih se novaku može odgoditi temeljno vojno osposobljavanje.

9. Tuženik je u obrazloženju osporavanog rješenja pravilno utvrdio kako zahtjev tužitelja nije osnovan jer nije dostavio dokaz iz članka 21. l stavak 4. Zakona o obrani, iz kojeg bi proizlazilo da je ispunjen neki od propisanih zakonskih uvjeta za donošenje odluke o odgodi temeljnog vojnog osposobljavanja.

10. Tužitelj u tužbi ponavlja navode iz zahtjeva. U odnosu na istaknuti razlog invaliditeta brata tužitelja, valja ukazati kako tužitelj ne navodi da u njegovom kućanstvu (pored brata), žive samo članovi kojima je za svakodnevne životne potrebe prijeko potrebna pomoć i njega druge osobe. Nasuprot tome, navodi kako su članovi njegove obitelji svakodnevno opterećeni brigom i njegom brata. Dakle, već iz navoda tužbe proizlazi da nije ostvaren propisani uvjet za odgodu iz članka 21. l stavka 2. alineja 3. Zakona o obrani.

11. Nadalje, dostavljeni ugovor o radu (za sezonski posao) nije potpisan od strane ugovornih strana, kako bi uopće predstavljao ispravu koju bi sud mogao vrednovati kao dokaz u prilog tvrdnji tužitelja.

12. S obzirom na navedeno, Sud nije mogao naći osnovanim tužbene prigovore, već zaključuje da je osporavana odluka donesena u skladu s mjerodavnim propisima, koje je tuženik u cijelosti citirao i pravilno primijenio.

13. S obzirom da je Sud ocijenio kako je odluku u ovoj upravnoj stvari moguće donijeti na temelju svih podnesaka stranaka i drugih pisanih isprava u spisu predmeta, Sud nije našao potrebnim održati raspravu i izvoditi dokaz saslušanjem tužitelja, kako je predloženo u tužbi.

14. Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

15. U odnosu na traženi odgodni učinak tužbe, Sud nalazi kako nisu ispunjeni uvjeti propisani člankom 42. stavka 2. ZUS-a za određivanje istog. Naime, razlozi zbog kojih je tužitelj tražio odgodu upućivanja na temeljnu vojnu obuku su ujedno i razlozi zbog kojih traži odgodni učinak tužbe u ovom sporu, uz dodani navod da bi se tužitelju izvršenjem pojedinačne odluke nanijela šteta koja bi se teško mogla nadoknaditi jer bi se ozbiljno ugrozila financijska stabilnost obitelji.

16. Valja napomenuti kako članak 21. l stavak 2. Zakona o obrani propisuje razloge kada privatni interes može imati prevagu nad javnim interesom upućivanja na temeljno vojno osposobljavanje, međutim životne okolnosti koje tužitelj navodi kao razloge u tužbi, ranije u zahtjevu, ne spadaju u okolnosti koje je Zakon propisao kao razloge za mogućnost odgode služenja temeljne vojne obuke.

17. Uvažavajući navedeno, Sud nalazi kako je izvršenje pobijane odluke javni interes, slijedom čega je sukladno članku 42. stavak 4. ZUS-a odlučeno kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 16. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Hrvoje Miladin