Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-73/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Lidije Vidjak kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog LK, zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli – Pola, broj: Kzd-8/2019. od 27. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Puli – Pola, broj: Kzd-8/2019. od 27. rujna 2024., na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) presuda s kaznenim nalogom Općinskog suda u Puli – Pola, poslovnog broja Kzd-54/2016.-2 od 27. srpnja 2016. u povodu prigovora optuženog LK je stavljena izvan snage.
2. Na temelju članka 453. točka 3. ZKP optuženi LK, s osobnim podacima naznačenim u pobijanoj presudi, oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci pobijane presude.
3. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
4. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP i zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. točka 1. ZKP s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
5. Odgovor na žalbu podnio je optuženi LK putem branitelja Andreja Bašovića, odvjetnika iz Rijeci, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
6. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
7. Žalba nije osnovana.
8. Državni odvjetnik u bitnome navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer je izreka presude proturječna razlozima presude zbog čega se prvostupanjska presuda ne može ispitati. Smatra da je prvostupanjski sud kao osnovu za donošenje presude kojom se optužba odbija naveo odredbu članka 453. točka 3. ZKP, a da u obrazloženju presude navodi osnovu za donošenje oslobađajuće presude iz članka 453. točka 1. ZKP.
9. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka. Naime, prema odredbi članka 453. točka 1. ZKP sud donosi oslobađajuću presudu ako djelo za koje se optužuje po zakonu nije kazneno djelo, što znači da u optužnici nije opisano kazneno djelo jer mu nedostaje neki od bitnih elemenata kaznenog djela ili je utvrđeno da postoji neki od razloga isključenja protupravnosti, primjerice kada počinitelj postupa u nužnoj obrani, u krajnjoj nuždi ili se radi o beznačajnom djelu. Prema odredbi članka 453. točka 3. ZKP sud donosi oslobađajuću presudu kada utvrdi da na temelju dokaza koji su izvedeni na raspravi nije moguće utvrditi postojanje onih odlučnih činjenice koje čine obilježje kaznenog djela koje se počinitelju stavlja na teret.
10. U konkretnom slučaju ne postoji proturječje između izreke i obrazloženja pobijane presude, a vezano, uz osnovu na donošenje oslobađajuće presude, kako to tvrdi žalitelj. Prvostupanjski je sud na temelju provedenih dokaza zaključio da se optuženik nije ponašao prema malodobnoj žrtvi i izgovorio inkriminirane riječi s ciljem utjecaja na pravilan psihofizički razvoj i odgoj žrtve, niti da je optuženik pristao da izgovaranjem istih utječe na pravilan psihofizički razvoj i odgoj svog malodobnog sina GK, odnosno da mu cilj nije bio zlostavljanje djeteta. Stoga iz provedenih dokaza proizlazi da prvostupanjski sud u postupanju optuženika n ije utvrdio postojanje namjere, niti izravne niti neizravne, odnosno nije dokazana subjektivna komponenta, kao jedna od bitnih sastavnica ovog kaznenog djela.
11. Nadalje, prvostupanjski je sud zaključio da nije dokazano da bi optuženik svojim radnjama malodobnoj žrtvi prouzročio znatan stupanj psihičke, pa ni fizičke neugode . Razgovaranje s djetetom na neprimjeren način, kakav je bio optuženikov, može predstavljati zlostavljanje djeteta, no da bi se radilo o zlostavljanju koje ima karakter obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava počiniteljevo ponašanje mora izazvati opasnost od nanošenja emocionalne boli i posljedično emocionalnog oštećenja, što konkretno ponašanje optuženika nije izazva lo, a što je također bitna sastavnica ovog kaznenog djela, tako da je osnovano oslobodio optuženika optužbe pozivajući se na odredbu članka 453. točka 3. ZKP.
12. U odnosu na žalbenu osnovu pogrešne primjene kaznenog zakona žalitelj tvrdi da za ostvarenje bitnih obilježja kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11. nije potrebno i nastupanje posljedice, da ovo kazneno djelo egzistira kao kazneno djelo apstraktnog ugrožavanja, da je zlostavljanje djeteta ili gruba povreda djetetovih prava sama po sebi dovoljno teška i u sebi nosi visok stupanj apstraktne opasnosti za prava djece i maloljetnih osoba na odgoj, Nastupanje posljedice uslijed činjeničnog ponašanja optuženika prema žrtvi ne odražava se u ocijeni je li svojim postupanjem optuženik ostvario obilježja kaznenog djela za koja se tereti. Ističe da je optuženik postupao s neizravnom namjerom i da je s obzirom na sadržaj inkriminiranih riječi koje je optuženik govorio malodobnoj žrtvi, životnoj dobi oštećenika, dugom periodu inkriminacije, optuženik bio svjestan da svojim ponašanjem može negativno utjecati na razvoj djeteta, ali je unatoč tome pristao na to i tako ostvario obilježja ovog kaznenog djela.
13. Suprotno istaknutim žalbenim navodima, prije svega, treba istaći da državni odvjetnik optuženiku stavlja na teret da je malodobnog oštećenika zlostavio , kao jedan od modaliteta počinjenja terećenog kaznenog djela. „Zlostavljanje znači izazivanje intenzivnije fizičke ili psihičke boli bez nanošenja tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja“ (L, G „Komentar Kaznenog zakona“, Organizator, Zagreb, 2004., l.747). U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud utvrdio da cjelokupno ponašanje optuženika nije nanijelo intenzivnu psihičku bol malodobnoj žrtvi, odnosno da nije ispunjena jedna od bitnih sastavnica ovog kaznenog djela. Činjenicu nanošenja intenzivne psihičke boli prvostupanjski je sud ocjenjivao ne samo kroz analizu ponašanja optuženika, riječi koje je izgovorio žrtvi, već i provođenjem psihijatrijsko - psihologijskog vještačenja kojim je utvrdio da je žrtva odgajana u uvjetima razvedenih roditelja koji nisu razriješili svoje partnerske odnose, emocionalno je vezan za oba roditelja i involviran u njihove konfliktne odnose i odsutnost roditeljske komunikacije za njega predstavlja emocionalno opterećenje, međutim, vještačenjem nisu dobiveni podaci koji bi upućivali da su se inkriminirani događaji nepovoljno odrazili na psihički razvoj dječaka, ali osjećaj neshvaćenosti od strane oca i neuvažavanje njegovih želja i potreba negativno utječe na njegovu želju za intenzivnijim druženjem s ocem. Iz svega navedenog za zaključiti je da se optuženik nije primjereno ophodio prema žrtvi, svoju frustraciju razvodom i nemogućnošću uređivanja odnosa sa žrtvinom majkom iskazivao je ophodeći se sa žrtvom na neprimjeren način, međutim, to neprimjereno ophođenje nema karakter zlostavljanja, a što je sud zaključio, između ostalog, i na temelju psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja.
14. Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP, Županijski sud u Zagrebu nije utvrdio da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda zakona na koje je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti.
15. Slijedom navedenog, s obzirom da žalitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju osnovanost pobijane presude, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 16. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Irena Kvaternik
