Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-134/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog OU, zbog kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja – iz članka 172. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, broj Kzd-74/2022-80 od 09. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Varaždinu, na temelju odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP) oslobodio je optužbe optuženog OU zbog kaznenih djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 2. KZ/11.
2. Na temelju članka 149. st. 1. ZKP odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 2. ZKP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu podnio je optuženik putem branitelja Dragoslava Zubera, odvjetnika iz Varaždina, s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika i potvrdi prvostupanjsku presudu.
5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud izveo pogrešne zaključke na temelju izvedenih dokaza, te je iznio svoju ocjenu provedenih dokaza zaključivši da je pogrešna odluka prvostupanjskog suda kojom je optuženik oslobođen optužbe, smatrajući da izvedeni dokazi ukazuju na njegovu krivnju.
8. Nisu prihvatljivi žalbeni navodi državnog odvjetnika u kojima se poziva na svjedočki iskaz TU koja je navela da ne želi da se u alimentaciju priznaju novčani iznosi s osnova davanja za zajedničke potrebe u kućanstvu u vrijeme kada su zajedno živjeli s optuženikom tijekom 2018. i u siječnju 2019. te da smatra da je optuženik dužan platiti alimentaciju za razdoblje kada su zajedno živjeli. Naime, državni odvjetnik ukazujući na navode ove svjedokinje u potpunosti ispušta iz vida da se optuženiku optužbom stavlja na teret da nije plaćao uzdržavanje djeteta ZU u visini 1.700,00 kuna i djeteta EU u visini od 1.400,00 kuna mjesečno u razdoblju od 07. prosinca 2018. do 30. lipnja 2021., a ne za ranije razdoblje u vrijeme kada je optuženik živio u zajedničkom kućanstvu sa svjedokinjom HU i svojom djecom. Stoga, navodi ove svjedokinje koji predstavljaju njen subjektivni stav o tome za koje razdoblje i koliko optuženik treba platiti za uzdržavanje djece, na koje ukazuje državni odvjetnik, nisu relevantni jer se ne odnose na inkriminirani period.
9. Suprotno daljnjim žalbenim navodima da optuženik nije podmirio svoju obvezu uzdržavanja djece u inkriminiranom razdoblju, iako je to mogao učiniti jer je radio u inozemstvu, te je „podnio brojne pravne lijekove u postupcima ovrhe na računima i na pokretninama„ pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako nije dokazano da optuženik u inkriminiranom periodu nije ispunio svoju obvezu uzdržavanja djece prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Varaždinu broj P Ob-202/15-30 od 19. studenog 2018. Naime, iz iskaza svjedokinje TU proizlazi da je optuženik plaćao uzdržavanje u inkriminiranom razdoblju, što proizlazi i iz rezultata provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u kojem je utvrđeno da je obveza uzdržavanja od strane optuženika za razdoblje od siječnja 2019. do lipnja 2021. podmirena.
10. S obzirom na inkriminirano razdoblje koje se stavlja na teret optuženiku od 07. prosinca 2018. do 30. lipnja 2021. (izuzev razdoblja od 27. siječnja 2020. do 25. ožujka 2020. te od 09. listopada 2020. do 22. prosinca 2020. u kojem je optuženik bio lišen slobode) nisu relevantni žalbeni navodi državnog odvjetnika koji se odnose na ranije razdoblje za vrijeme kada je optuženik živio u zajedničkom kućanstvu sa suprugom i djecom, jer se oni ne odnose na razdoblje inkriminacije i nisu relevantni za kaznenopravnu odgovornost optuženika. Stoga, plaćanje uzdržavanja od strane optuženika prije 07. prosinca 2018. nije predmet ovog postupka, zbog čega žalbeni navodi državnog odvjetnika kao i analiza plaćanja uzdržavanja za to razdoblje od strane prvostupanjskog suda uopće nisu od važnosti za utvrđenje odlučnih činjenica u ovom postupku.
11. Zbog navedenog prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, ispravno ocijenio provedene dokaze, svaki zasebno i u njihovoj ukupnosti, te pravilno izveo zaključak da, na temelju utvrđenih odlučnih činjenica, nije dokazano da bi optuženik počinio kaznena djela na način kako mu je to stavljeno na teret.
12. Obzirom da žalbenim prigovorima državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja kao ni izvedeni zaključci prvostupanjskog suda, žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
13. Pobijana presuda je ispitana i u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, te kako nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.
U Zagrebu, 16. lipnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac