REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T SK E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Mili Meštrović, uz sudjelovanje Lee Jagatić kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika KŽ, zastupanog po branitelju Josipu Biliću Prciću, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz čl. 10. toč. 1. i 3., kažnjivo po čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), pokrenutog povodom optužnog prijedloga MUP-a RH, PUZ, V. Policijske postaje Zagreb, klasa: 211-07/26-5/6387 ur.broj: 511-19-31-26-1 od 31. ožujka 2026. i ispravka istog od 20. travnja 2026., nakon provedene glavne rasprave, u nazočnosti okrivljenika, branitelja okrivljenika, žrtve nasilja u obitelji GŽ te predstavnika tužitelja, dana 16. lipnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju odredbe čl. 183. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22)

Okrivljenik OŽ, sin K i G, djevojački O, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1974. godine u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, razveden, otac jednog djeteta, po zanimanju skladištar, SSS, zaposlen u Zagrebačkom holdingu d.d. iz Zagreba, s mjesečnim primanjima u iznosu od 1.200,00 eura, prekršajno neosuđivan, protiv njega se ne vodi postupak za drugi prekršaj ili kazneno djelo,

k r i v  j e

što je dana 3. ožujka 2026. u 22,00 sati u Zagrebu, u dnevnom boravku obiteljske kuće na adresi [adresa], počinio nasilje u obitelji primjenom fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda i psihičko nasilje u obitelji prema kćeri GŽ na način da joj se unio u lice i izgovorio riječi: "malo prokleto đubre" koje je ponovio više puta, nakon čega ju je desnom rukom, svom snagom, odgurnuo u predjelu prsa, a zatim i vratima potiskivao van iz dnevnog boravka, a što je kod GŽ prouzročilo povredu dostojanstva i uznemirenost,

dakle, počinio je psihičko nasilje i nasilje primjenom fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda prema kćeri,

čime je počinio prekršaj iz čl. 10. toč. 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivo po čl. 22. st. 1. istog Zakona,

pa mu se temeljem citiranog propisa,

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 300,00 € (tristo eura)

Temeljem članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.) okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude.

Temeljem članka 152. stavak 3. i članka 183. stavak 2. Prekršajnog zakona, u svezi članka 48. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona (NN 39/13.), sud upozorava okrivljenika da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne, uplati dvije trećine preostale izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. Temeljem članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 2. i 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 € (pedeset eura), u roku od 30 dana od pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će biti naplaćeni prisilno, temeljem članka 152. stavak 4. i stavak 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Policijska uprava zagrebačka, V. Policijska postaja Zagreb, podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika radi prekršajnog djela činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik OŽ ispitan na glavnoj raspravi dana 15. lipnja 2026. u svoju je obranu naveo da se ne smatra krivim te u cijelosti poriče djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret. Naveo je da se datuma ne sjeća, ali događaja se sjeća, bilo je negdje navečer, u obiteljskoj kući na adresi [adresa], gdje živi sa svojom kćeri u potkrovlju, a majka je na katu obiteljske kuće na navedenoj adresi. Naveo je da je bio u stanu, čekao je da dođe njegova kćer koja radi do 22,00 sati. Naime, imao je namjeru razgovarati sa svojom kćeri o situaciji u kojoj se našao, a to je da se razveo od njezine majke otprilike prije 2 i pol godine i sada je našao novu partnericu i svoju kćer GŽ je htio o tome obavijestiti. Ona to nikako nije mogla prihvatiti. To je već bio ne zna koji razgovor u nizu, pokušao joj je u više navrata pojasniti kako će živjeti sa svojom novom partnericom na navedenoj adresi. Naime, kada je GŽ došla on se približio k njoj s lijeve i desne strane kao da ju ljubi, a to je navika oduvijek. Počeo je razgovor o temi koju je već najavio u više navrata, ona je rekla da ona to ne prihvaća. Rekao joj je da je to okej i da može biti s bakom ako se ne slaže s njegovom odlukom. Rekla mu je više puta da je on sotona i da je sotona ušla u njega, to je ponovila nekoliko puta. On joj je odgovorio, ne sjeća se što točno, misli da joj je rekao da je malo đubre, nije ju više htio slušati, izašao je u hodnik da ju ne sluša, ona je izašla za njim, on se vratio u dnevni boravak i zatvorio vrata, kako ih je zatvarao ona se bacila na vrata, rekao je da neće ući da ju neću slušati dok ga vrijeđa. Naveo je da je držao vrata da ne uđe i da ga ne vrijeđa, nije ju odgurnuo desnom rukom u predjelu prsa. On je držao vrata, a ona nije uspjela ući u dnevni boravak. Nakon tog događaja, GŽ je 3 - 4 dana dolazila doma i zaključavala se u sobu. Jednu večer je došla doma s šljivom na oku, ne zna kojem točno i bila je s ogrebotinama na predjelu prsa, pitao je što je to rekla mu je ništa i u međuvremenu narednih dana dok je bio na poslu, nakon 25 godina spakirala je svoje stvari i otišla živjeti kod mame. Do ovog incidenta bila je kod njega.

Branitelj je postavio pitanje okrivljeniku, gdje je supruga živjela nakon rastave, okrivljenik je naveo da ona živi u stanu u kojem je živjela njena majka koju su zajedno dohranjivali, te su taj stan dobili.

Branitelj je postavio pitanje okrivljeniku je li GŽ ikada od rastave živjela s majkom, okrivljenik je naveo da nije, da je cijelo vrijeme živjela s njim i nije htjela ići kod majke.

Branitelj je postavio pitanje okrivljeniku je li prije bilo ovakvih incidenata, okrivljenik je naveo da nije bilo nikakvih problema.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je ispitao žrtvu nasilja u obitelji GŽ koja je navela da se datuma ne sjeća, ali događaja se sjeća. Bila je večer, došla je s posla, ušla u obiteljsku kuću na adresi [adresa], u stan u potkrovlju, ušla je u toalet. Bila je u toaletu par minuta, kada je izašla iz toaleta, njezin otac se stvorio pred vratima toaleta, nije joj dao da prođe u svoju sobu. Počeo ju je pritiskivati za nekakav potpis da mu ga mora dati, da mu mora potpisati ugovore da se on ženi i da će neka žena doći živjeti u njihovu kuću, nepoznata žena. Nakon toga rekao joj je da idu u dnevni boravak, nije joj dao da ode u sobu, ponovno je počeo govoriti o tome da mu mora potpisati ugovore, da će doći ta žena, rekao je da je to njegova djevojka, koju ona nikada nije ni čula ni vidjela rekla je da pričeka, da ne dovodi u kuću nikoga tek tako, da prvo vidi tko je to i onda se vratio na ugovore i rekla mu je da mu ne želi to potpisati, tada se ustao i počeo ju proklinjati i govoriti joj da je đubre malo prokleto, počeo ju je gnječiti vratima i to je tako trajalo nekoliko minuta kada se uspjela vratiti u boravak. Tada joj je rekao da sutra ne treba dolaziti u stan i da će joj promijeniti bravu na stanu.

Žrtva je bila uznemirena, plakala je pri davanju iskaza.

Žrtva je nastavila da je na to sve on krenuo u svoju sobu, ona je uzela mačku koja je bila na njoj, on ju je uzeo i bacio ju van. Mačka se sva tresla na njoj i ona isto. Navela je da je okrivljeni na to otišao u sobu, onda se vratio i ponovno joj uputio riječi koje je navela, rekla mu je da je pokvareno bezobrazno smeće, kako ga nije sram raditi ovakve stvari, pa je on njoj rekao kako nju nije sram. Nije znala što napraviti, stric joj je otišao u Tursku, a baka koja živi u stanu ispod i koja je mogla čuti njihovu galamu nije reagirala, a par dana prije je upozorila da onaj tko prvi pozove policiju leti iz kuće. Naime, stric i tata su imali ranije neke neriješene situacije. Žrtva je navela da je ostala sjediti u dnevnom boravku, nije joj bilo dobro. Njezin otac je otišao mirno spavati u sobu, ona je jedno sat vremena bila u boravku dok se nije smirila. Otišla je nakon toga spavati, idućeg dana otišla je na posao u strahu da će joj promijeniti brave. Kada je navečer došla doma bilo ju je strah ući uopće u kuću i tu drugu večer joj je mirnim tonom ponovio da mu potpiše te ugovore. Vidjela je da tamo više nema smisla biti, zato je pokupila svoje stvari. Boji se okrivljenog i nije nikada mislila da će doživjeti nasilje od svog oca. Otišla je da se ne bi dogodilo još nešto gore.

Na poseban upit tužitelja svjedokinji kako se odlučila ipak otići na policiju, svjedokinja je odgovorila jer je shvatila da se nasilje mora prijaviti, a ne to potiskivati u sebi i zatražiti pomoć ako se to može. Sama je to odlučila.

Na upit branitelja svjedokinji zašto je tek nakon 12 dana prijavila nasilje, svjedokinja je odgovorila jer se bojala jer nije znala što može od njega očekivati. Žao joj je što to nije odmah napravila.

Na upit branitelja svjedokinji kakav je odnos bio prije navedenog događaja, svjedokinja je odgovorila da okrivljenog nikada nije bilo u Zagrebu, on je bio na Paklenici gradio kuću unazad 3 do 4 godine.

Na upit branitelja svjedokinji u odnosu na navod da je shvatila da se nasilje mora prijaviti, a ne to potiskivati u sebi i zatražiti pomoć ako se to može, zašto nije shvatila navedeno ujutro, već je čekala s prijavom, svjedokinja je odgovorila da je bila u strahu.

Na upit branitelja svjedokinji je li točno da je ostala živjeti s ocem nakon rastave, svjedokinja je navela da je točno da je ostala živjeti tamo, njega nikada nije bilo, nosila si je hranu iz menze.

Okrivljenik je naveo da će se odreći kćeri pred ovim sudom ako ne povuče ove laži.

Na upit branitelja svjedokinji je li točno da je njega zvala prije nego što je dobila posao u gimnaziji, svjedokinja je odgovorila da je točno da je zvala branitelja okrivljenog, ali je okrivljeni počinio nasilje nad njom.

Sutkinja je nakon monologa branitelja i okrivljenog o stvarima koje su izvan predmeta rasprave upozorila da se suzdrže od načina na koji su krenuli u suštini voditi raspravu, na što su se obojica ispričala.

Na upit branitelja svjedokinji je li svjedokinja imala kakvu ozlijede u vidu modrice kod oka i ogrebotina po prsima, par dana nakon ovog događaja, svjedokinja je odgovorila da nije.

Branitelj i okrivljenik nisu imali daljnjih pitanja, ali prigovarali su istinitosti iskaza ispitane svjedokinje.

3.1. Radi kontradiktornosti iskaza okrivljenika i žrtve nasilja u obitelji sud je proveo suočenje između istih. Nakon što su okrivljenik i žrtva upozoreni da stanu jedno nasuprot drugog i gledaju jedno drugo u oči isti su izjavili:

Okrivljenik: Ugovor je napravljen puno ranije, nisam te pritiskao. Gledao je žrtvu u oči.

Žrtva je gledajući u oči okrivljenika navela da ju je gurao, da je dogovor bio dok se razvodio s majkom da će svu imovinu staviti na nju, a sada to sve traži natrag, da ju pritišće s ugovorima.

Okrivljeni je u sudnici vikao na žrtvu da može mislit kako je žrtva da nije otišla prijaviti. Da nije ona nikakva žrtva niti je ikada bila i da će je se odreći radi njenih laži.

4. U daljnjem dokaznom postupku izvršen je uvid u obavijest br. 00456473 od 13. ožujka 2026., izvješće o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji te u obrazac procjene rizika od ponavljanja nasilničkog ponašanja.

4.1. Također je izvršen uvid u potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije, klasa: 740-04/26-02/740-04/49194 od 1. travnja 2026. uvidom u koju je utvrđeno da okrivljenik nije prekršajno osuđivan.

4.2. Sud je u cijelosti prihvatio potvrdu kao vjerodostojan dokaz o dosadašnjoj prekršajnoj nekažnjavanosti okrivljenika, koja je potvrda izdana od strane državnog tijela nadležnog za vođenje takve evidencije.

5. U završnoj riječi predstavnik tužitelja je izjavio da ostaje pri optužnom prijedlogu.

5.1. U završnoj riječi branitelj i okrivljeni su izjavili da obrana smatra da nije dokazan prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret. Sasvim je životno, logično i razborito, ako se dogodilo kakvo nasilje, fizičko ili verbalno da se to odmah prijavi tijelima progona, a ne nakon tjedan dana. Odnos žrtve i okrivljenog kao kćeri i oca do inkriminirane zgode bio je normalan obiteljski, a da je bio dobar govori i činjenica da je nakon razvoda braka roditelja žrtve, žrtva ostala živjeti kod oca, a nije otišla kod majke koja se odselila unatrag 2 i pol godine. Lako je prepoznati motiv prijave protiv okrivljenoga, a sve je povezano s novom emocionalnom vezom s novom partnericom čemu se žrtva potpuno nepotrebno usprotivila, kako je navela da "ta neka nepoznata žena" dođe živjeti u stan u vlasništvu njenog oca kojeg je naslijedio iako joj je okrivljeni ponudio mogućnost da ostane živjeti s njim i novom partnericom, a ako neće može živjeti s bakom. Obrana iskaz žrtve vidi kao osvetu prema ocu koji je pronašao novu partnericu jer do tada nije bilo nesporazuma te je do tada okrivljeni žrtvu financirao u svim aspektima njenog života. Branitelj okrivljenika predlaže istog osloboditi optužbe.

6. Analizirajući obranu okrivljenika i provedeni dokazni postupak te ocjenjujući dokaze u smislu čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona, sud smatra utvrđenim da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Ovako utvrđeno činjenično stanje proizlazi iz iskaza ispitane žrtve nasilja u obitelji, koja je navela da joj je okrivljenik rekao da je "malo prokleto đubre" dobro se sjećajući dinamike samog događaja. Navedenom također ide u prilog dio iskaza okrivljenika u kojem je naveo da se ne sjeća točno što je žrtvi rekao, ali misli da joj je rekao da je malo đubre. Naime, zapažajući osobna svojstva ispitane svjedokinje na samom ročištu kao i njenu uvjerljivost prilikom suočenja, prilikom kojeg je gledajući u oči okrivljenika navela da ju je gurao, da je dogovor bio dok se razvodio s majkom da će svu imovinu staviti na nju, a sada to sve traži natrag, da ju pritišće s ugovorima, sud njezin iskaz drži uvjerljivijim i kategoričnijim od iskaza okrivljenika koji plasira navedene ugovore kao jedinu bitnu stavku kao i potpise na istima. Sud je mišljenja kako je pozadina narušenih obiteljskih odnosa upravo imovinskopravna situacija između okrivljenika i žrtve nasilja u obitelji. U prilog tome govori i činjenica da je žrtva godinama živjela s okrivljenikom bez ikakvih incidenata, a prema navodima oboje s majkom nije bila u kontaktu te je sud mišljenja, da ukoliko su odnosi bili skladni, nije životno logično da bi žrtva samo tako pokupila svoje stvari i otišla živjeti s majkom. Obzirom na navedeno sud smatra da je obrana okrivljenika usmjerena ka izbjegavanju prekršajne odgovornosti te se paušalno poricanje okrivljenika ne može tretirati kao njegova prednost u sumnji koje nema.

7. Slijedom navedenoga, cijeneći iskaz ispitane svjedokinje – žrtve nasilja u obitelji vjerodostojnim, sud smatra utvrđenim da su u ponašanju okrivljenika ostvareni svi elementi bića prekršajnog djela koje mu se stavlja na teret, čime je čime je postupio protivno odredbama citiranim u izreci ove presude te je proglašen krivim.

8. Kao olakotno sud je okrivljeniku cijenio prekršajnu neosuđivanost, a što je utvrđeno uvidom u potvrdu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije, klasa: 740-04/26-02/740-04/49194 od 1. travnja 2026. godine, dok otegotnih okolnosti sud na strani okrivljenika nije našao.

9. Obzirom na naprijed navedene okolnosti, sud je za prekršaj iz čl. 10. toč. 1. i 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivo po čl. 22. st. 1. istog Zakona, a za koji Zakon propisuje novčanu kaznu u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana, okrivljeniku za počinjeno djelo prekršaja izrekao novčanu kaznu u Zakonom propisanom minimumu, smatrajući da će se izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja.

10. Okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, a ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne, uplati dvije trećine preostale izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

11. Na temelju u izreci citiranih odredbi Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu odmjerenom prema složenosti i duljini trajanja postupka te imovinskom stanju okrivljenika.

U Zagrebu, 16. lipnja 2026.

Zapisničar

Sutkinja

Lea Jagatić

Mila Meštrović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni sud.

Dostavna naredba:

1. Okr. OŽ, [adresa],

2. Branitelju Josip Bilić Prcić, Zagreb, Graščica 2i,

3. Tužitelju, MUP, PUZ, V. Policijska postaja Zagreb,

4. Žrtvi nasilja u obitelji GŽ, [adresa],

5. Spis.