Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-679/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva ulica 3, Zagreb, OIB: 84397956623, protiv tuženika ĐA iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1297/2026 od 23. ožujka 2026., 16. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1297/2026 od 23. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke prvostupanjski sud se proglasio nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, te je točkom II. izreke odbacio tužbu od 25. veljače 2026.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povratom iznosa od 161,29 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Radi se o iznosu za koji tužitelj tvrdi da je nepripadno, u razdoblju od 1. veljače 2022. do 31. ožujka 2022., isplaćen EA, pravnom predniku tuženika, pa upravo od njega i potražuje utuženi novčani iznos.

6. Polazeći od činjenice da je prebivalište tuženika u [adresa], prvostupanjski je sud pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/2017. - dalje: ZMPP) i Uredbe (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinaka) (dalje: Uredba), utvrdio je da nije nadležan za postupanje po predmetnoj tužbi, jer je domicil tuženika u Bosni i Hercegovini (članak 4. stavak 1. Uredbe), a nema osnove niti za nadležnost suda Republike Hrvatske sukladno članku 5. stavak 1. Uredbe, temeljem pravila iz odjeljaka 2. do 7. poglavlja II. Uredbe, slijedom čega je tužbu tužitelja pozivom na odredbu članka 16. stavak 3. ZPP-a u vezi s članka 28. Uredbe, odbacio.

7. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a.

8. Također, na utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo.

9. Prema sadržaju žalbe tužitelja u ovoj fazi postupka sporno je postoji li nadležnost hrvatskog suda za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari, uzimajući u obzir da tuženik ima prebivalište u [adresa].

10. Naime, kraj nesporne činjenice da je tuženik osoba s prebivalištem (domicilom) u [adresa], dok tužitelj ima sjedište u [adresa], radi se o sporu s međunarodnim elementom, pa su za ocjenu postojanja nadležnosti suda u Republici Hrvatskoj, mjerodavne odredbe ZMPP-a koji je stupio na snagu 29. siječnja 2019.

11. Opća pravila vezano za nadležnost i postupak sadržana su u odredbama članka 46. ZMPP. Odredbom članka 46. stavak 1. ZMPP-a propisano je da se u građanskim i trgovačkim stvarima, nadležnost suda Republike Hrvatske određuje se primjenom Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL L 351, 20. 12. 2012.), dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se nadležnost suda Republike Hrvatske određuje primjenom odredbi odjeljaka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe iz stavka 1. toga članka i kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije.

12. Slijedom navedenog, odredbom članka 46. stavak 2. ZMPP-a hrvatski je zakonodavac proširio izravno primjenjiv izvor pravila o međunarodnoj nadležnosti u građanskim i trgovačkim stvarima i primjenu određenih odredaba Uredbe i na situacije kada tuženik ima u smislu te uredbe domicil u državi koja nije članica Europske unije, kao što je slučaj u konkretnom predmetu.

13. Dalje, prema odredbi članka 4. stavak 1. Uredbe osobe s domicilom u državi članici, bez obzira na njihovo državljanstvo, tuže se pred sudovima te države članice. Dakle, temeljno načelo Uredbe jest međunarodna nadležnost sudova države članice tuženikova domicila. To znači da tuženik može biti tužen u drugoj državi članici samo onda ako postoji posebna nadležnost po odredbama Uredbe. To je izričito navedeno u odredbi članka 5. stavak 1. Uredbe prema kojoj osobe koje imaju domicil u državi članici mogu biti tužene pred sudovima druge države članice, samo na temelju pravila iz odjeljaka 2. do 7. ovog poglavlja (posebna nadležnost).

14. U konkretnom slučaju radi se o tužbi radi povrata stečenog bez osnove, odnosno radi povrata nepripadno stečenog davanja iz mirovinskog osiguranja pa stoga nema osnove za nadležnost suda Republike Hrvatske sukladno članka 5. stavak 1. Uredbe temeljem odredbi odjeljaka 2. do 7. poglavlja II. Uredbe, a kako to, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

15. Naime, predmetni zahtjev za povrat na temelju stjecanja bez osnove nije obuhvaćen ni stvarima koje se odnose na ugovore u smislu članka 7. točke 1. podtočke (a) Uredbe, ni stvarima koje se odnose na delikte ili kvazi -delikte u smislu članka 7. točke 2. te Uredbe. U takvoj je situaciji zahtjev za povrat na temelju stjecanja bez osnove u nadležnosti je sudova države članice tuženikova domicila, u skladu s općim pravilom iz članka 4. stavka 1. Uredbe (tako u presudi Suda Europske Unije C-242/20 u predmetu Hrvatske šume d.o.o. Zagreb protiv BP Europa SE).

16. S obzirom na prethodno navedeno, tužitelj se neosnovano u svojoj žalbi poziva na točku 14. Uredbe.

17. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 16. lipnja 2026.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak