Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-1330/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu, dr. sc. Mirelli Rodin, u pravnoj stvari tužitelja Bessera d.o.o., Osijek, Zadarska 2, OIB: 65420950279, kojeg zastupa punomoćnik Juraj Marinić, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-305/2021-9 od 13. veljače 2023., dana 16. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužitelja te se djelomično potvrđuje odluka o trošku iz točke II. izreke presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-305/2021-9 od 13. veljače 2023. u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka poslovni broj Ovrv- 756/21 od 8. veljače 2021. za daljnji ovršni trošak od 17,42 eura.

II. Djelomično se uvažava žalba tužitelja te se odluka o trošku iz točke II. i III. izreke presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-305/2021-9 od 13. veljače 2023. preinačava na način da se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak ovog postupka u iznosu od 161,06 eura (preko već dosuđenog iznosa od 96,22 eura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud dana 13. veljače 2023. donio presudu kojom je u točki I. izreke djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Biserke Arambašić iz Osijeka poslovni broj Ovrv-756/21 od 8. veljače 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9,56 eura/72,00 kn sa zateznim kamatama, kao i dio troška ovršnog postupka u iznosu od 112,50 kn sa zateznim kamatama, dok je u točki II. izreke ukinut navedeni platni nalog u odnosu na daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 61,55 eura/463,75 kn. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 96,22 eura/725,00 kn.

2. Protiv odluke o trošku sadržane u točkama II. i III. izreke presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. , 155/23., 146/25., dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana odluka preinači na način da se obveže tuženika naknaditi tužitelju i ovršni i parnični trošak u cijelosti prema troškovniku tužitelja ili da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Žalitelj u žalbi navodi kako mu je prvostupanjski sud pogrešno obračunao jednokratnu nagradu za zastupanje primjenom vrijednosti boda od 10,00 kn umjesto 15,00 kn, iako je odluka o trošku donesena nakon stupanja na snagu izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Nadalje ističe da mu je sud neosnovano odbio priznati trošak pribave uvjerenja Ministarstva unutarnjih poslova, trošak upravne pristojbe za izdavanje tog uvjerenja te pripadajuće materijalne troškove, premda je riječ o troškovima koji su bili potrebni radi određivanja ovrhe na vozilu tuženika.

6. Pravilno prvostupanjski sud nije priznao trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 12,44 eura (ranije 93,75 kn) jer isti ulazi u jednokratnu nagradu propisanu Tbr. 7. toč. 8. tada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022., u daljnjem tekstu: Tarifa). Također, neosnovan je i zahtjev tužitelja za naknadu materijalnog troška u iznosu od 4,98 eura (ranije 37,50 kn) koji je nedokazan u osnovi i visini. Slijedom navedenog, žalbu tužitelja valjalo je djelomično odbiti kao neosnovanu te potvrditi odluku o trošku iz točke II. izreke za iznos od 17,42 eura, primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

7. Međutim, osnovano tužitelj u svojoj žalbi ukazuje da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio njegov zahtjev za naknadu troška pribave uvjerenja Ministarstva unutarnjih poslova. Naime, tužitelj je uz ovrhu na novčanoj tražbini po računu kod banke zatražio i ovrhu na vozilu. Prema odredbi članka 161. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20.) ovrha radi naplate novčane tražbine na vozilu određuje se na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave i izvatka iz evidencije registriranih vozila. Stoga, riječ je o trošku koji je bio potreban za vođenje ovršnog postupka. Osim toga, u daljnjem parničnom postupku izvadak iz evidencije registriranih vozila dokazuje odlučnu činjenicu o vlasniku vozila kao pasivno legitimiranoj osobi, s obzirom da je predmet spora bio naplata parkirne karte, pa je taj trošak bio potreban i u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a.

8. Iz sadržaja uvjerenja MUP-a priloženog na listu 5 spisa proizlazi da je isto izdano po zahtjevu punomoćnika tužitelja, odvjetnika Juraja Marinića, dok iz Tar. br. 4. Uredbe o Tarifi upravnih pristojbi proizlazi da upravna pristojba za izdavanje predmetnog uvjerenja iznosi 20,00 kn odnosno sada 2,65 eura.

9. Stoga tužitelju, primjenom Tbr. 32. Tarife, pripada pravo na naknadu troška pribave uvjerenja MUP-a u visini od 25 bodova, prema vrijednosti boda od 10,00 kn, kako je to zatražio tužitelj, a što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost sukladno Tbr. 42. Tarife, iznosi 41,48 eura (ranije 312,50 kn), kao i trošak upravne pristojbe u iznosu od 2,65 eura (ranije 20,00 kn), odnosno ukupno 44,13 eura. Pritom valja naglasiti da priznanje jednokratne nagrade za vođenje prvostupanjskog postupka ne isključuje pravo stranke na naknadu troškova koji su nastali prije pokretanja postupka, što proizlazi i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci Rev- 916/2023-2 od 22. studenoga 2023.

10. Nadalje, u vrijeme donošenja prvostupanjske presude na snazi je bila Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022.). Prema Tbr. 50. Tarife vrijednost boda iznosila je 15,00 kuna (sada 1,99 eura). Odredbom Tbr. 48. st. 3. Tarife propisano je da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Prema pravnom shvaćanju izraženom u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (npr. Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024., Rev-574/2024-2 od 16. travnja 2024., Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024. i dr.), a polazeći od odredbe Tbr. 48. st. 3. Tarife, valja u vrijeme kada sud donosi odluku o naknadi parničnog troška primijeniti tarifu i vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Dakle, u konkretnom slučaju, valjalo je kao vrijednost boda računati po Tbr. 50. Tarife iznos od 1,99 EUR, odnosno 15,00 kn, kako je tužitelj zahtjevom za naknadu troška i zatražio.

11. Prema tome, pravilnom primjenom materijalnog prava, tužitelju je za jednokratnu nagradu prema Tbr. 7. toč. 8. Tarife valjalo priznati 50 bodova prema vrijednosti boda od 1,99 eura (ranije 15,00 kn), odnosno iznos od 99,54 eura (ranije 750,00 kn), uvećano za PDV od 25%, što ukupno iznosi 124,43 eura (ranije 937,50 kn). Budući da je prvostupanjski sud priznao iznos od 82,95 eura (ranije 625,00 kn) s uključenim PDV-om, tužitelju pripada razlika od 41,48 eura (ranije 312,50 kn).

12. Tužitelju pripada trošak sastava žalbe protiv odluke o trošku postupka u predmetu male vrijednosti sukladno Tbr. 10. točki 5. Tarife, prema vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela od 103,03 eura, u visini od 12,5 bodova. Kako vrijednost boda prema Tbr. 50. Tarife iznosi 15,00 kn, odnosno 1,99 eura, trošak sastava žalbe iznosi 24,88 eura, a uvećan za pripadajući PDV od 25% sukladno Tbr. 42. Tarife ukupno 31,10 eura. Tom iznosu valjalo je pribrojiti i trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 6,64 eura, slijedom čega ukupni trošak žalbenog postupka iznosi 37,74 eura. Budući da je tužitelj sa žalbom uspio u omjeru od 83%, pripada mu razmjerni trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,32 eura.

13. Slijedom naprijed navedenog, valjalo je preinačiti odluku o parničnom trošku sadržanu u točkama II. i III. izreke prvostupanjske presude, u pobijanom dijelu, te dosuditi tužitelju daljnji trošak ovog postupka u iznosu od 161,06 eura (preko dosuđenog iznosa od 96,22 eura). Zato je odlučeno kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, u vezi s odredbama članaka 166. stavak 2., 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

U Splitu 16. lipnja 2026.

SUDAC:

dr. sc. Mirella Rodin