Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-1581/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu dr. sc. Mirelli Rodin, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, zastupan po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika VJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj 15 Povrv-123/2021-20 od 15. ožujka 2023., 16. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se preinačava presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj 15 Povrv-123/2021-20 od 15. ožujka 2023. u pobijanoj točki II. izreke i to u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Gordane Frković iz Samobora, poslovni broj Ovrv-3266/2020 od 19. listopada 2020. za iznos glavnice od 148,22 eura/1.116,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2020. do isplate, na način da se sudi:

Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Gordane Frković iz Samobora, Trg kralja Tomislava 13/I, poslovni broj Ovrv- 3266/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju dio glavnice u iznosu od 148,22 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. siječnja 2020. pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljene prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa važeća na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa važeća na dan 1. srpnja te godine.

II. Djelomično se preinačava odluka u točki III. izreke presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj 15 Povrv-123/2021- 20 od 15. ožujka 2023., u pobijanom dijelu, na način da se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 207,99 eura (preko dosuđenog iznosa od 338,53 eura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Gordane Frković iz Samobora, poslovni broj Ovrv- 3266/2020 od 19. listopada 2020., kojim je naloženo tuženiku VJ da tužitelju EOS Matrix d.o.o. isplati iznos od 417,33 eura/3.144,42 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke). U točki II. ukinut je platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti daljnji iznos od 148,22 eura/1.116,80 kuna sa kamatama te troškove ovršnog postupka i predvidive troškove ovrhe, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 338,53 eura/2.550,69 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 15. ožujka 2023. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Protiv dijela presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev i kojim mu nisu priznati svi zatraženi troškovi postupka žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači u tom dijelu, sukladno žalbenim navodima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za plaćanje naknade za prijevremeni raskid ugovora o pretplatničkom odnosu u iznosu od 148,22 eura sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom.

6. S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom slučaju, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, radi čega se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP- a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava prema članku 467. stavka 1. ZPP-a.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud nije našao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

8. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku utvrdio:

- da su tužitelj i tuženik 6. ožujka 2019. sklopili ugovor za tarifni model „Raspali“ uz obvezno trajanje pretplatničkog odnosa od 24 mjeseca,

- da je tuženik uz ugovor preuzeo mobilni uređaj Honor 10 Lite 32GB DS Black te uređaj Sony PS4 1TB Black BP1 2019 uz obročnu otplatu,

- da je prema Dodatku ugovoru ostvaren popust uz ugovor na kupnju mobilnih uređaja u iznosu od 1.396,00 kn,

- da račun za prosinac 2019. iznosi 3.554,54 kn te da, između ostalog, obuhvaća i naknadu za prijevremeni raskid ugovorne obveze u iznosu od 1.116,80 kn,

- da je tražbina iz predmetnog ugovornog odnosa ustupljena tužitelju temeljem ugovora o cesiji sklopljenog s društvom Tele2 d.o.o. (sada Telemach Hrvatska d.o.o. za telekomunikacijske usluge), pri čemu sud prigovor tuženika vezan uz nedostavljanje obavijesti o ustupanju nije ocijenio osnovanim,

- da je točkom 7.3.3. Općih uvjeta poslovanja Tele2 d.o.o. propisano da je pretplatnik u slučaju prijevremenog raskida njegovom krivnjom prije isteka obveznog trajanja ugovora dužan jednokratno isplatiti mjesečne naknade za ostatak ugovornog razdoblja ili naknadu u visini ostvarenih popusta na proizvode i usluge, ako je to za njega povoljnije.

9. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je ocijenio navedenu odredbu iz točke 7.3.3. Općih uvjeta nepoštenom i ništetnom u smislu odredbe iz čl. 49. stavka 1. i 2. i 55. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača (»Narodne novine«, broj 41/14, 110/15 i 14/19, u daljnjem tekstu: ZZP). Obrazlaže kako raskidom ugovora, sukladno odredbi iz čl. 368. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (»Narodne novine«, broj: 35/05., 41/08., 125/11, 78/15, 29/18) ugovorne strane više nisu dužne ispunjavati ugovorne obveze osim eventualne naknade štete. Tužitelj da ne potražuje naknadu štete, već ispunjenje ugovorne obveze u vidu naknade za prijevremeni raskid ugovora, koju smatra nepoštenom. Stoga je za iznos od 148,22 eura/1.116,80 kn na ime naknade za prijevremeni raskid ugovora ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev.

10. Osnovano tužitelj u svojoj žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda navodeći kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio potraživanje tužitelja za iznos od 1.116,80 kn (sada 148,22 eura) na ime naknade za prijevremeni raskid ugovora, jer da se ne radi o nepoštenoj i ništetnoj odredbi.

11. Na pravno pitanje je li nepoštena ugovorna odredba kojom je, u slučaju jednostranog raskida ugovornog odnosa od strane pružatelja usluga zbog krivnje potrošača, ugovorena obveza potrošača na plaćanje naknade za prijevremeni raskid ugovora kroz mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili u visini ostvarenog popusta (ovisno što je za njega povoljnije) kada je pružatelj usluge potrošaču prodao mobilni uređaj s popustom ili odobrio popust na uslugu uz uvjet obveznog trajanja ugovornog odnosa, odgovorio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-765/2024 od 2. srpnja 2024. Prema shvaćanju tog suda, kojeg prihvaća i ovaj sud, kod provođenja testa poštenosti mora se preispitati tiče li se navodna nepoštenost sporne odredbe, među ostalim, odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (samog zahtjeva ili sadržaja ugovora ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade). U svakom konkretnom slučaju valja ispitati je li za potrošača povoljnije isplatiti naknadu za prijevremeni raskid u visini pogodnosti mjesečne naknade za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu odmjerenu u visini popusta koje je potrošač ostvario.

12. U konkretnom slučaju utvrđeno je iz Dodatka ugovoru s podacima o mobilnom uređaju od 6. ožujka 2019. (list 67 spisa) da je tuženik kupio mobilni uređaj i dodatnu opremu čija puna cijena ukupno iznosi 4.998,00 kn (663,31 eura), te je uz ugovor ostvario popust u iznosu od 1.396,00 kn (185,28 eura), tako da je bio obvezan plaćati 2,00 kn (0,27 eura) i 24 mjeseca po 150,00 kn (19,91 eura), dakle ukupno 3.648,00 kn (484,17 eura). U računu za prosinac 2019. (list 48 spisa) obračunate su mu preostale mjesečne rate za uređaj u iznosu od 1.819,35 kn (241,47 eura) uz PDV te mu je obračunata naknada za prijevremeni raskid ugovorne obveze u iznosu od 1.116,80 kn (148,22 eura). Stoga, kako je tuženik ostvario popust uz ugovor u visini od 1.396,00 kn (185,28 eura), a naknada za prijevremeni raskid ugovorne obveze je niža i iznosi 1.116,80 kn (148,22 eura), za tuženika je povoljnije podmiriti predmetnu naknadu za prijevremeni raskid.

13. Nadalje, na ugovorni pretplatnički odnos stranaka koji je sklopljen 6. ožujka 2019. primjenjuje se odredba iz čl. 41. stavka 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama (»Narodne novine«, broj 73/08, 90/11, 133/12,80/13, 71/14 i 72/17, u daljnjem tekstu: ZOEK), kojom je propisano da pretplatnik ima pravo na raskid pretplatničkog ugovora u bilo kojem trenutku, te da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, da pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika.

14. Sporna odredba iz toč. 7.3.3. Općih uvjeta poslovanja Tele2 d.o.o., kojom je propisano da je pretplatnik u slučaju prijevremenog raskida ugovora njegovom krivnjom prije isteka obveznog trajanja ugovora dužan jednokratno platiti mjesečne naknade za ostatak ugovornog razdoblja ili naknadu u visini ostvarenih popusta na proizvode i usluge, ako je to za njega povoljnije, u potpunosti je sukladna citiranoj zakonskoj odredbi. Osim toga, u okolnostima konkretnog slučaja ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer je tuženik sklapanjem ugovora ostvario popust za uređaje koje je i nakon raskida ugovora zadržao, a koji popust je viši od naknade za prijevremeni raskid koja mu je obračunata. Zato, potrošač nije doveden u neravnopravan položaj u odnosu na pružatelja usluge, niti je tuženik zbog prihvaćanja predmetne ugovorne odredbe bio ograničen u ostvarivanju svog prava (samog zahtjeva ili sadržaja ugovora) i tom odredbom nije mu nametnuta neka druga dodatna obveza ili naknada.

15. Stoga se odredba iz toč. 7.3.3. Općih uvjeta poslovanja Tele2 d.o.o. ne može smatrati nepoštenom ugovornom odredbom u smislu odredbe iz čl. 49. stavka 1. ZZP, jer nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročena znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača.

16. Slijedom navedenoga, valjalo je, na temelju čl. 373. točke 3. ZPP-a, prihvatiti žalbu tužitelja kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

17. Kako je djelomičnim preinačenjem presude izmijenjen uspjeh stranaka u postupku, valjalo je sukladno uspjehu tužitelja u cijelosti, dosuditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 457,48 eura (ranije 3.446,88 kn), kako je to u pogledu visine parničnog troška pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Međutim, zbog pogrešne primjene materijalnog prava prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski je sud pogrešno ocijenio tužiteljev omjer uspjeha u sporu. Stoga je tužitelju trebalo dodatno priznati trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 118,95 eura.

18. Tužitelj je imao trošak sastava žalbe u iznosu od 25 bodova (vrijednost osporavanog dijela prvostupanjske presude je 148,22 eura), a ovo na temelju Tbr. 10. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa). Pri vrijednosti jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) trošak sastava žalbe iznosi 50,00 eura. Na ovaj iznos trebalo je tužitelju priznati i trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46. Tarife) što iznosi ukupno 62,50 eura. Tom iznosu potrebno je dodati i plaćeni iznos pristojbe na žalbu 26,54 eura tako da sveukupni trošak žalbe iznosi 89,04 eura.

19. Slijedom navedenog, valjalo je preinačiti odluku o parničnom trošku sadržanu u točki III. izreke prvostupanjske presude te dosuditi tužitelju daljnji trošak ovog postupka u iznosu od 207,99 eura (preko dosuđenog iznosa od 338,53 eura). Zato je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a, u vezi s odredbama članaka 166. stavak 2., 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

U Splitu, 16. lipnja 2026.

SUDAC :

dr. sc. Mirella Rodin