- 1 -              Revd 4430/2023-2

Broj: Revd 4430/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S., OIB ..., Z., zastupanog po punomoćnici L. H., odvjetnici u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u V., Građansko-upravnom odjelu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima obaju stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovnog broja Gž-118/2023-3 od 12. rujna 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-71/2022-21 od 24. studenog 2022., u sjednici održanoj 16. siječnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

I. Dopušta se tuženoj podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovnog broja Gž-118/2023-3 od 12. rujna 2023. u dijelu točke I. izreke kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. izreke te u dijelu kojem se odlučuje o trošku postupka tužene, zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Postoji li identitet zahtjeva za mirno rješenje spora za naknadu štete i tužbe za naknadu štete u slučaju kada je tužitelj tijekom parnice proširio utuženo razdoblje i naknadu štete zatražio za razdoblje za koje nije postavio zahtjev za mirno rješenje spora? Je li za zahtjev za naknadu štete za novo razdoblje ispunjena procesna pretpostavka iz čl. 186 a Zakona o parničnom postupku?“.

II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Protiv drugostupanjske presude svaka je stranka, u dijelu u kojem nije uspjela u sporu, podnijela prijedlog za dopuštenje revizije.

2. Ovaj je sud prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. i 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

U pogledu prijedloga tužene za dopuštenje revizije

3. Ovaj je sud ocijenio je pravno pitanje koje u prijedlogu navodi tužena, navedeno u izreci pod toč. I., bitno za odluku u sporu, kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s obzirom da u tom smislu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova (tako Županijski sud u Splitu, u odluci poslovnog broja Gž-3069/2017 od 11. travnja 2019., naspram pobijane odluke), a o čemu revizijski sud nije izrazio pravno shvaćanje.

4. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 385.a i 389.b st. 3. ZPP, riješiti kao u izreci ovog rješenja, pod toč. I. i dopustiti reviziju u odnosu to pitanje.

5. Imajući u vidu da je revizija dopuštena u odnosu na to pitanje, sukladno odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP, uzima se da je u pogledu ostalih pitanja prijedlog tužene povučen.

U pogledu prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije

6. Za primijetiti je da je tužitelj prijedlog za dopuštenje revizije koncipirao kao onaj u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a, pozivajući se da mu je povrijeđeno pravo zajamčeno prvim stavcima članaka 23. i 25. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustav), koje se odnesi na zabranu zlostavljanja i jamčenja čovječnog postupanja, kao i čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje: Konvencija), koji se odnosi na zabranu mučenja, a sve u smislu (prema navodima tužitelja) naknade štete u pobijanom presudom prenisko određenom iznosu, koji iznos, kako također navodi, odudara od onog utvrđenog u nekim od odluka nacionalnih sudova (Republike Hrvatske) i Europskog suda za ljudska prava. Također se poziva i na praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske.

7. Polazeći od toga da, sukladno odredbi čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj sud o dopuštenosti revizije odlučuje na temelju prijedloga za dopuštenje revizije, kao i odredbu st. 2. toč. 3. toga članka, ovaj sud uviđa da tužitelj niti ne navodi (niti čini vjerojatnim) koje bi to bile (u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP se naglašavaju sljedeće dvije riječi) osobito teške povrede parničnog postupka ili (osobito teške) povrede odredba materijalnog prava, koje bi dovele do povrede navedenih Ustavnih ili Konvencijskih prava.

8. Iako je (imajući u vidu da je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije valjalo odbaciti već temeljem prethodno obrazloženog) irelevantno, za navesti je da niti ovaj sud ne nalazi da se učinilo vjerojatnim, da bi se u konkretnom slučaju radio o takvom intenzitetu (eventualne materijalnopravne ili postupovnopravne) povrede koje bi opravdavalo obvezu intervencije u smislu odredbe čl. 389.b, u svezi čl. 385.a st. 2. ZPP, s napomenom da su okolnosti dosuđenja visine konkretne štete stvar okolnosti svakog konkretnog slučaja i činjeničnih utvrđenja (a ne pravnih pitanja), a ovdje se ne može reći da se radi o očito nerazumno niskoj dosuđenoj pravičnoj novčanoj naknadi zbog povrede prava osobnosti (što tužitelj implicira kroz pozivanje na odluke, primjerice Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-1675/2018 od 26. listopada 2022. ili Europskog suda za ljudska prava u predmetu Cocchiarella protiv Italije, zahtjev br. 64886/01 i druge u prijedlogu spominjane oduke (i) nacionalnih sudova).

9. Stoga je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučeno kao u izreci, pod toč. II.

Zagreb, 16. siječnja 2024.

                                          Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.