Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-480/2024-67

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Zvonimiru Biškupu kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Martan, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog BT, u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj: KO-DO-288/2024-1 od 28. lipnja 2024., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24), nakon javne rasprave održane 6. veljače, 29. travnja i 11. lipnja 2026., potonjeg dana u prisutnosti predstavnice Općinskog državnog odvjetnika u Varaždinu Ivane Golubić Horvat, okrivljenog BT i njegova branitelja Marka Božića, odvjetnika u Varaždinu, 16. lipnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni BT, zvan " B", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin AT i NT, rođen **.**.1982., u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, s prebivalištem u mjestu [adresa] pri Ptuju, Vareja 21, Republika Slovenija, zavarivač i zidar, zaposlen u vlastitom obrtu [obrt] u [adresa] i u poduzeću AJM OKNA-VRATA-SENČILA d.o.o. u Kozjak nad Pesnico u Republici Sloveniji, s mjesečnim primanjima u iznosu od oko 1.300,00 EUR, ne posjeduje pokretnu i nepokretnu imovinu, oženjen, otac četvero malodobne djece i jednog punoljetnog djeteta, vojsku nije služio, neodlikovan, bez čina, ne vodi se postupak za drugo kazneno djelo, osuđivan presudama:

- Općinskog suda u Varaždinu, broj K-478/00 od 25. travnja 2001., pravomoćnom 05. srpnja 2001., zbog kaznenog djela oduzimanja tuđe pokretne stvari iz čl. 221. st. 1. KZ/97, uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 3 mjeseca uz rok kušnje u trajanju od 1 godine,

- Općinskog suda u Varaždinu, broj K-419/01 od 13. veljače 2002., pravomoćne 13. veljače 2002., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ/97, uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 5 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 2 godine,

- Općinskog suda u Čakovcu, broj K-125/03 od 12. siječnja 2004., pravomoćne 09. ožujka 2004., zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97, bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 5 mjeseci, sigurnosna mjera: oduzimanje predmeta,

- Općinskog suda u Varaždinu, broj K-132/07 od 17. rujna 2007., pravomoćne 17. rujna 2007., zbog kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. KZ/97, na novčanu kaznu, napomena: rješenjem Kv-174/08 od 14. svibnja 2008. novčana kazna je zamijenjena kaznom zatvora u trajanju od 60 dana,

- Općinskog suda u Čakovcu, broj K-266/11 od 07. rujna 2011., pravomoćne 19. rujna 2011., zbog kaznenog djela oduzimanja tuđe pokretne stvari iz čl. 221. st. 1. KZ/97, bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 4 mjeseca,

- Općinskog suda u Varaždinu, broj K-432/11 od 11. listopada 2011., pravomoćne 24. veljače 2012., zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 4. KZ/97 i kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. KZ/97, bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci,

- Općinskog suda u Čakovcu, broj K-309/11 od 08. ožujka 2012., pravomoćne 08. ožujka 2012., zbog kaznenog djela krađa iz čl. 216. st. 1. KZ/97, bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 3 mjeseca,

- Općinskog suda u Čakovcu, broj Kv-84/12 od 14. rujna 2012., pravomoćne 04. listopada 2012., zbog kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. KZ/97 i kaznenog djela oduzimanja tuđe pokretne stvari iz čl. 221. st. 1. KZ/97, bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 6 mjeseci, navedena presuda objedinila je presudu Općinskog suda u Čakovcu, broj K-266/11 od 07. rujna 2011. i presudu Općinskog suda u Čakovcu, broj K-309/11 od 08. ožujka 2012.

- Općinskog suda u Varaždinu, broj Kv-309/12 od 31. listopada 2012., pravomoćne 17. studenog 2012., zbog kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. KZ/97, kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 4. KZ/97 i kaznenog djela oduzimanja tuđe pokretne stvari iz čl. 221. st. 1. KZ/97, bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 2 godine i 1 mjeseca, navedena presuda objedinila je presudu Općinskog suda u Varaždinu, broj K-432/11 od 11. studenog 2011. i presudu Općinskog suda u Čakovcu, broj Kv-84/12 od 14. rujna 2012.

- Općinskog suda u Varaždinu, broj K-372/12 od 08. studenog 2012., pravomoćne 20. veljače 2013., zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 4. u vezi čl. 216. st. 1. u vezi čl. 61. KZ/97, bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 1 godine,

- Općinskog suda u Varaždinu, broj Kv-328/13 od 26. rujna 2013., pravomoćne 19. listopada 2013., zbog kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. KZ/97, kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 4. KZ/97 u vezi čl. 216. st. 1. u vezi čl. 61. KZ/97 i kaznenog djela oduzimanja tuđe pokretne stvari iz čl. 221. st. 1. KZ/97, bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 3 godine, navedena presuda objedinila je presudu Općinskog suda u Varaždinu, broj Kv-309/12 od 31. listopada 2012. i presudu Općinskog suda u Čakovcu, broj K-372/12 od 08. listopada 2012.

- Općinskog suda u Varaždinu, broj K-597/15 od 15. veljače 2016., pravomoćne 19. svibnja 2016., zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11, bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 10 mjeseci,

- Općinskog suda u Zlataru, broj K-295/2015-128 od 20. rujna 2019., pravomoćne 28. siječnja 2020., zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11 i kaznenog djela neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari iz čl. 234. st. 2. u vezi čl. 51. KZ/11, bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 11 mjeseci,

- Općinskog suda u Varaždinu, broj Kzd-84/2022 od 21. ožujka 2023., pravomoćne 21. ožujka 2023., zbog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. KZ/11, uvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 4 godine, sigurnosna mjera: posebna obveza u trajanju od 6 mjeseci,

k r i v  j e

što je dana 5. svibnja 2024., u neutvrđeno vrijeme, u mjestu Videm pri Ptuju u Republici Sloveniji i mjestu Nova Ves Petrijanečka, nakon što se njegova kćer mldb. MT, rođena **.**.2006., nije htjela javljati na njegove pozive, s ciljem da ju ustraši, nazvao njezinog dečka TT te mu rekao da poruči MT "da će joj potrgati ruke i noge, da zna kuda se ona kreće i s kim je, da će doći kod MT na adresu i da će zapaliti auto, a koje riječi je TT prenio MT,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga teško tjelesno ozlijediti i nanijeti zlo podmetanjem požara, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano po čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11.

II. Na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 okrivljeni BT se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

III. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljenom BT se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, i to počevši od uhićenja 17. svibnja 2024. do puštanja na slobodu 18. svibnja 2024.

IV. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj:

152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), okrivljeni BT dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 400,00 (četiristo) eura u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu (u daljnjem tekstu: ODO u Varaždinu) podnijelo je ovome sudu protiv okrivljenika u uvodu navedenu optužnicu, stavljajući mu na teret počinjenje kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ/11.

2. Očitujući se na optužbu, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo stavljeno mu na teret. Ispitan je, sukladno takvom očitovanju, na kraju dokaznog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su, uz suglasnost stranaka, službena zabilješka o dojavi od 14. svibnja 2024., osim u sadržajnom dijelu , zapisnici o ispitivanju svjedokinje-žrtve MT od 9. siječnja 2025. i 12. lipnja 2024., zapisnici o ispitivanju svjedoka TT od 9. siječnja 2025. i 5. lipnja 2024. , zapisnici o ispitivanju svjedokinje ĆT (ranije A) od 9. siječnja 2025. i 5. lipnja 2024., zapisnik o ispitivanju svjedokinje LT od 14.10.2025. , na raspravi 6. veljače 2026. ispitana je svjedokinja NT, na raspravi 29. travnja 2026. svjedokinja ST, pročitani su izvatci iz prekršajne i kaznene evidencije za okrivljenika, a na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljenik, kojom prilikom su uz suglasnost stranaka reproducirane snimke njegovih ispitivanja u svojstvu osumnjičenika i njegova prvog ispitivanja na Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

3.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prisutni su izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga niti primjedbe na provedeni dokazni postupak.

4. Okrivljenik je u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka naveo da sa kćeri MT nije bio jako dugo u kontaktu zbog napetih odnosa s njezinom majkom, nakon otprilike osam godina došao je u kontakt s njom i rekao joj da je dobrodošla kod njega. Potom su se počeli družiti, tražila je od njega pomoć najprije radi škole, zatim i financijsku, dolazila je k njemu te su imali dobar odnos. Kada je jednom došla k njemu na tjedan dana zamolio je suprugu da priča s njom jer je govorila o nekim problemima, no nakon što se vratila kući svojoj majci rekla je da neće više dolaziti. Taj događaj bio je negdje početkom travnja 2024. Jako mu je žao što je došlo do cijelog događaja i njezine prijave, time da je predmetni problem nastao zbog konflikta oko rođendana i auta. Naime, oko dva mjeseca prije njezina rođendana, koji je 26. lipnja, MT je došla u Sloveniju te joj je razgovarajući o poklonu za rođendan predložio da joj plati vozački ili da joj kupi auto, predočujući joj pritom da u slučaju ako želi da joj kupi auto mora biti u Sloveniji prisutna barem tijekom dva tjedna. Ona je iz prve rekla da nema problema, te joj je on to vozilo i kupio, isto je ostalo kod njih u Sloveniji. MT i njezin dečko TT su se potom odjednom prestali javljati, da bi ju kritične zgode 5. svibnja 2024. nazvao TT putem Messengera, kada je okrivljenik njega pitao da zašto se ne javljaju i rekao "nek me ne zajebavaju". Ujedno je rekao da će zapaliti auto na dvorištu, da su napravili budalu od njega. Također je rekao da svuda hoda ju, da govore da su na krstitkama, a da ih na Facebooku viđa u Mister X-u, bio je veliki alkohol, nakon čega je on bio srdit. Upitan o motivu MT za lažno prijavljivanje rekao je da smatra da je sve to "kuhinja" njezine majke ĆT. Nadalje, iskazao je da nije rekao da će, ako ga netko prijavi, doživjeti pakao. Čini mu se da se radilo o njezinom financijskom iskorištavanju, MT ga je novac prvo tražila za telefon, potom za odjeću za obuću, a zatim za izlet, a prije spomenutog rođendana bila je kod njega kako bi se dogovorili oko proslave istog, no kada je zatražila da joj financira iznos od 900,00 eura rekao je da nema šanse, da joj da 200,00 eura, a nakon toga je došlo do svađe. Na daljnje pitanje branitelja odgovorio je dalje da bi unatoč ovom pos tupku htio biti u dobrim odnosima s MT, zbog svega mu je teško. S TT, Mihaelinim dečkom, bio je u okej odnosu, znali su popričati, no nije se radilo o nikakvom specijalno bliskom odnosu, time da s njime nije bio u zavadi. Kada mu je p redočeno da je ranije u ovom iskazu rekao da je kritične zgode zvao TT njega, dok iz iskaza TT proizlazi da je okrivljenik te zgode zvao MT, pojasnio je da je te zgode 5. svibnja 2024. on nazvao MT, i to zato jer su oni 4. svibnja trebali doći do njih u Sloveniju, a nisu došli, time da ga je te prilike zvao jer se MT njemu prethodno nije javljala, poslala mu je poruku da je na praksi, pa je isto htio provjeriti s MT, za kojeg je znao da ne zna lagati jer je previše iskren. Te se zgode naljutio jer je smatrao da ga "vuku za nos", budući da su stalno tražili razloge tj. opravdanja zbog kojih nisu dolazili k njima u Sloveniju. Konačno, naveo je da mu je žao ako je na bilo koji način povrijedio MT, pa makar i kada je govorio da će zapaliti auto koji joj je kupio, ima ju "jako rad".

4.1. U obrani prilikom ispitivanja u svojstvu osumnjičenika i prilikom prvog ispitivanja okrivljeni BT naveo je u bitnome da je s kćeri MT u kontaktu te je u zadnje vrijeme srdit na nju jer ista od njega samo izvlači novac i neće mu se javljati na telefon. Dalje je naveo da je ona odlučila svoj 18. rođendan proslaviti u Novoj Vesi Petrijanečkoj gdje živi njezin dečko TT te je on njoj obećao pokloniti automobil kojeg je prethodno kupio i dao popraviti, a što ga je sve skupa koštalo 2.500,00 eura. Zbog toga što je bio srdit na kćer, a ista mu se nije javljala, nazvao je TT s kojim je razgovarao isključivo o Mihaelinom ponašanju, te je u tom razgovoru rekao da će, zato što ga je MT izigrala za taj automobil jer ne želi prijaviti prebivalište u [adresa], kako bi mogla voziti automobil registriran u [adresa], isti taj automobil dovesti u Novu Ves Petrijanečku te ga tamo „vužgati“. S druge strane u potpunosti negira da bi rekao da će svojoj kćeri potrga ti ruke i noge, te pojašnjava da je TT govorio u smislu da MT previše hoda po noćnim klubovima i previše toga objavljuje po društvenim mrežama pa bi se zbog toga mogla zamjeriti nekome odnosno netko bi joj zbog toga mogao polomiti ruke i noge. Zaključno ističe da mu je kćer MT sve na svijetu, žao mu je što ga je prijavila, moguće da je njezina majka utjecala na to, ali kćeri to ne zamjera. Pojašnjava da je TT nazvao sa svojeg mobitela putem aplikacije Messenger, on se nalazio u Sloveniji na adresi svojeg prebivališta, a ne zna gdje se nalazio TT.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da su okrivljenik i oštećena MT otac i kći niti da je kritične zgode okrivljenik uspostavio kontakt putem mobitela s njezinim dečkom TT, kao i da je u tom razgovoru, prilikom kojeg je bio ljutit na kćerku, rekao da će zapaliti auto, kao i da je sadržaj razgovora TT prenio oštećenici. Sporno je, međutim, je li okrivljenik s namjerom da je ustraši izrekao glede oštećenice i preostali prijeteći sadržaj stavljen mu na teret.

6. Analizom i ocjenom provedenih dokaza u odnosu na sporne okolnosti, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio na teret mu stavljeno kazneno djelo prijetnje.

7. Iz iskaza svjedokinje-žrtve MT s rasprave od 9. siječnja 2025.u bitnome proizlazi da je do kontakta s ocem došlo tijekom 2023. s obzirom da nisu dugo kontaktirali, okrivljenik ju je kontaktirao putem Facebooka, i to kada je promijenila prezime s majčinog „ A“ na sadašnje „ MT“, a pri čemu je naveo da je ranije nije htio dodati jer je imala majčino prezime. Na daljnje pitanje o druženjima s okrivljenikom navela je da su se ta druženja odvijala od otprilike svibnja 2023. do svibnja 2024., često su se viđali, bilo da je okrivljenik dolazio k njima, bilo da je ona s dečkom TT odlazila k njemu u Sloveniju, a išli su i na jedan izlet. U Hrvatskoj su se nalazili kod njezina dečka u Novoj Vesi. Kod tih je druženja sve bilo u redu „koliko-toliko“, bilo je vrijeđanja od strane okrivljenika u situacijama kada je isti pitao za majčinu obitelj. Odnosi s majkom tijekom 2023. i 2024. bili su dobri, iako su se znale i porječkati. Majku je u to vrijeme prijavila Centru za socijalnu skrb zbog jedne situacije, a prijava je izvršena na nagovor okrivljenika i njegove supruge, no ne sjeća se zbog koje je situacije prijavila majku. Inkriminiranog dana 5. svibnja 2024. bila je na praksi u hotelu Park, kada ju je okrivljenik zvao zbog nedostatka signala nije se mogla javiti, ali se javila nakon što je vidjela poziv, kada joj je okrivljenik spomenuo da mu je njegova majka govorila o nekim njezinim prijavama. Budući da nije mogla dulje razgovarati, okrivljenik je potom nazvao MT. TT joj je kada su se čuli prenio da mu je okrivljenik u telefonskom razgovoru rekao da zna kud ona hoda i gdje se kreće i da on ima ljude. Također da mu je rekao da će joj potrgati ruke i noge, kao i da će zapaliti auto. TT je bio ljut jer se nije nadao da bi okrivljenik mogao tako reagirati, a ona je bila u šoku i strahu, nije se tome nadala, a sve samo zbog toga što nije mogla toliko odlaziti k njemu. Na daljnje pitanje zbog čega bi okrivljenik bio tako ljut na nju da bi tako reagirao odgovorila je da stvarno ne zna što mu je loše napravila jer je odlazila k njemu koliko je mogla, time da ne zna koji je bio povod takve reakcije okrivljenika, ae kad je morala ići k njemu imala je grčeve i plakala je. Na daljnje pitanje je li joj okrivljenik u to vrijeme kada su bili u kontaktu davao džeparac, odgovorila je da joj je davao mjesečno oko 50,00 eura i kupovao odjeću i mobitel. S okrivljenikom je razgovarala o proslavi njezina 18. rođendana koji je trebao biti kod dečka u Novoj Vesi, pri čemu je okrivljenik nudio svoju financijsku pomoć. Kada su razgovarali o rođendanu okrivljenik je govorio da bi joj kupio auto, ali da taj auto ima slovenske registracijske pločice pri čemu je htio da se ona prijavi kod njega u Sloveniji. S obzirom da bi tamo trebala biti dva do tri tjedna, to nije bila u mogućnosti. Do realizacije poklona o kojem je riječ nije došlo, ne sjeća se da bi taj auto vidjela. S okrivljenikovom suprugom LT bila je u dobrim odnosima, no ista je također vrijeđala obitelj njezine majke, ali i obitelj MT. Zbog prijetnji okrivljenika nije tražila liječničku pomoć, ali se i dalje boji okrivljenika. Vezano uz organizaciju rođendana između nje i oca nije dolazilo do razmirica u smislu njegove financijske pomoći, pri čemu navodi da nije tražila određeni iznos nego da je on njoj ponudio financijsku pomoć. S ocem i dalje ne želi kontaktirati zato što ga se boji zbog prijetnji za koje je optužen u ovom postupku, jer „ak je to sad napravil, mislim da bi mogel i dalje“. Na pitanje okrivljenika koji je razlog da ga je kontaktirala baš svaki put kada je nešto trebala, odgovorila je da ne može odgovoriti na to pitanje jer to nije bilo tako jer ga ona nije kontaktirala samo kada bi ga trebala, nego i inače, a to iz razloga jer mu je htjela dati priliku kao ocu. Na pitanje može li reći kakvi su bili odnosi između dečka MT i okrivljenika, odgovorila je da su isti bili u dobrim odnosima, time da je TT u određenom trenutku, a pritom misli kada je vidio da su se okrivljenik i ona porječkali, znao reći da bi se nešto moglo dogoditi, pritom misleći na okrivljenika, a više nisu u kontaktu nakon inkriminiranog događaja. Na pitanje branitelja oko čega su se okrivljenik i ona porječkali odgovorila je da se radilo o situacijama u kojima ih je okrivljenik pozvao k sebi, pa bi se, ako bi ona rekla da to nisu u mogućnosti, okrivljenik naljutio.

7.1. Iz iskaza žrtve MT s dokaznog ročištu od 12. lipnja 2024., pročitanog uz suglasnost stranaka, u bitnome proizlazi da je s okrivljenikom u kontaktu tek od svibnja 2023., međutim, da su vrlo brzo počeli konflikti među njime, ali da ga je sve do svibnja 2024. nastavila posjećivati. Dana 5. svibnja 2024. kada je bila na praksi, nije se mogla javiti na poziv okrivljenika jer nije imala signala, a i ne smije tamo koristiti mobitel. Nakon što mu se uspjela javiti kasnije i htjela mu objasniti s ituaciju, rekao joj je da laže, da je "vusrana balavica", te mu nakon toga više nije odgovarala na pozive. Nakon završetka prakse čula se sa svojim dečkom TT koji joj je rekao da je njezin tata njega zvao, da je bio živčani i derao se jer se ona nije htjela javiti na telefon, te je rekao da će joj potrgati ruke i noge, da on zna kuda se ona kreće i s kim, kao i da će doći na njenu adresu i zapaliti aute te da neka pazi kako će proslaviti 18. rođendan, te ukoliko ga netko od njih prijavi da će taj doživjeti pakao. Navodi da su riječi oca koje joj je prenio njezin dečko TT kod nje izazvale strah iz razloga što okrivljenik ima problema sa alkoholom, da je fizički agresivan prema svojoj sadašnjoj supruzi, ali i da ima informacije o njezinome kretanju. Također navodi da je okrivljenik govorio da će joj za rođendan pokloniti Mercedes, a kada je po MT poručio da će doći i zapaliti aute, ne zna točno na koje se to aute odnosilo.

8. Iz iskaza svjedoka TT s rasprave od 9. siječnja 2025. u bitnome proizlazi da ga je 5. svibnja 2024. oko 17,45 sati nazvao okrivljenik preko aplikacije Messenger, putem video poziva, i pitao kako je i što radi, a prije toga je nazvao MT koja nije bila dostupna. Pitao je tom prilikom zbog čega se ne javljaju i zašto ne bi došli u Sloveniju. Tom prilikom je govorio kako MT stalno hoda po klubovima i kako troše novce te da su tijekom tog vremena više puta mogli doći kod njega. Nakon toga spominjao je rođendan koji je MT trebala slaviti 21. lipnja 2024. te je kad su počeli pričati o rođendanu okrivljenik postajao ljutit. On nije bio sretan s Mihaelinim ponašanjem, o čemu su te prilike razgovarali, te mu je tada rekao da će auto koji je kupio zapaliti, osim toga rekao je da zna kud se oni kreću i što rade, kao i da bi MT najradije potrgao ruke i noge, i to zbog njezinog ponašanja. Te je prijetnje svjedok shvatio ozbiljno i malo se zbog istih bojao. Na pitanje zašto je okrivljenik bio ljut u vezi auta odgovorio je da mu je poznato da je okrivljenik htio MT pokloniti auto, ali da bi se napravio prijenos na MT bilo je potrebno da ona u Sloveniji, u kojoj okrivljenik živi, ima prijavljeno boravište barem dva tjedna, a budući da to MT nije mogla zbog školskih obaveza, darovanje nije realizirano. Okrivljenik je MT pomagao financijski, davao alimentaciju, kupovao odjeću ili neke stvari na mjesečnoj bazi. Oko financiranja rođendana s okrivljenikom su kratko razgovarali, a s okrivljenikom su MT i svjedok komunicirali najčešće putem Messengera. Svjedok nadalje ističe da je MT prenio prijetnje koje joj je okrivljenik izgovorio inkriminirane zgode, a na pitanje kako je ona reagirala odgovorio je da je bila uznemirena i nije taj dan mogla „dati sto posto od sebe“. Na pitanje zastupnika optužbe odgovorio je da t ijekom spornog razgovora, koliko se sjeća, okrivljenik nije spominjao da bi se u slučaju prijave nekome moglo nešto dogoditi. Prilikom spornog poziva okrivljenik je bio kod svoje kuće u [adresa], a to mu je poznato jer se radilo o video pozivu prilikom kojeg je vidio prostor koji mu je bio od ranije poznat.

8.1. Iz iskaza svjedoka TT od 5. lipnja 2024., pročitanog uz suglasnost stranaka, u bitnome proizlazi detaljan opis međusobnog odnosa žrtve i okrivljenika, kao i okolnosti predmetnog razgovora s okrivljenikom. Tako je ovaj svjedok izričito naveo da je u jednom trenutku tog razgovora okrivljenik počeo govoriti u smislu da će doći na Mihaelin 18. rođendan koji se uskoro trebao održati, te da će zbog toga što mu MT i on ne žele doći pomagati, on MT polomiti ruke i noge, da zna gdje se on i MT kreću, te da će auto koji joj je htio pokloniti zapaliti na dvorištu (pritom misleći na dvorište njegove obiteljske kuće), a odmah po završetku ovog razgovora nazvao je MT koja je tada bila na poslu rekao joj što je njezin otac rekao u razgovoru. Misli da su MT i on to shvatili ozbiljno te su bili ustrašeni.

9. Iz iskaza svjedokinje ĆT (ranije A) s rasprave od 9. siječnja 2025. u bitnome proizlazi da su joj TT i kćerka MT govorili o tome da je okrivljenik putem telefona MT rekao da će MT potrgati ruke i noge, da zna kamo ide i s kim se nalazi. TT je također rekao da je okrivljenik spomenuo da će zapaliti auto. MT je bila jako uznemirena, time da je ona i po prirodi takva, a uznemiren je bio i TT. I prije inkriminiranog događaja saznala je da je MT u kontaktu s okrivljenikom kao svojim ocem i zbog toga joj je bilo drago, zna da je najprije on bio kod nje i dečka u Novoj Vesi, kao i da je ona odlazila kod njega u Sloveniju, no ne zna o kojem broju susreta bi se radilo. Misli da je okrivljenik pomagao kćeri, no detalje u tom smislu ne zna. O susretima su se, koliko zna, dogovarali putem Facebooka. MT je ranije bila u kontaktu s okrivljenikovom obitelji, dok nakon ovog događaja više ne kontaktira s bakom po očevoj strani, a poznato joj je da je s jednom tetom i dalje u kontaktu, pri tome misli na okrivljenikovu sestru. Tijekom 2023. i 2024. okrivljenika nije prijavljivala Centru za socijalnu skrb, dok je MT 2024. nju prijavila Centru za socijalnu skrb zbog ne vođenja brige o djeci.

9.1. Iz iskaza svjedokinje ĆT (ranije A) od 5. lipnja 2024., pročitanog uz suglasnost stranaka, u bitnome proizlazi opis odnosa svoje kćeri MT i bivšeg supruga, ovdje okrivljenika, time da ona nema neposrednih saznanja o izrečenim prijetnjama, ali je iskazala da ju je 5. svibnja 2024. nazvao dečko njezine kćeri i ispričao joj kako je okrivljenik prijetio njezinoj kćeri, a istaknula je i da je, nakon što je to čula, shvatila kako je okrivljenik sve vrijeme izazivao strah kod njezine kćeri.

10. Iz iskaza svjedokinje LT s rasprave od 14. listopada 2025. u bitnome proizlazi da je ona supruga okrivljenog BT te joj je iz njegova pričanja poznato da ga je njegova kćerka MT prijavila zbog prijetnje. Ona zna da to nije istina, a poznato joj je da je MT najprije nazvala okrivljenikovu majku i rekla da će prijaviti okrivljenika zbog prijetnji, a upitana kako zna da prijava nije istinita odgovorila je da zato jer joj on nikad ne bi prijetio jer ju voli. Na pitanje branitelja je li joj suprug spominjao koje bi riječi oštećenica navodila da bi bile prijeteće, odgovorila je da je ona rekla da joj je prijetio da će joj zapaliti auto i potrgati ruke i noge. Na pitanje je li bilo ikakve priče o nekom autu, rekla je da su oni kupili auto za MT, no s obzirom da je on imao slovensku registraciju MT je trebala biti prijavljena u Sloveniji. Stoga je o tome s njom i bila riječ te je ona rekla da će se prijaviti, ali isto nije učinila te zaključuje da se radilo samo o izvlačenju novca s njezine strane od okrivljenika. Logično je stoga da je on bio srdit zbog takvog Mihaelinog ponašanja te je rekao da će zapaliti taj auto. Okrivljenik i ona družili su se s MT, to su bili lijepi i radosni susreti, kada je dolazila k njima znala je reći da si kod njih počine fizički i psihički. Bila je riječ i o proslavi Mihaelina rođendana, ponudili su se da joj u određenoj mjeri financiraju proslavu istog, no ona je tražila veći iznos za taj rođendan, na što joj je svjedokinja rekla da ne može, nego da može biti onoliko koliko su joj ponudili, to je bilo u njihovoj kući u [adresa], a na koji se odgovor MT ustala i otišla natrag u Hrvatsku. Davali su MT po 50,00 eura mjesečno u vidu alimentacije, kupovali joj odjeću i obuću, dobila je sve što je tražila. Bilo je tu i vrjednijih poklona, primjerice iPhone i vrijedan kuhinjski robot, a platili su joj i tri rate za maturalac, dok je svjedokinja išla na roditeljske sastanke za nju.

11. Iz iskaza svjedokinje NT s rasprave od 6. veljače 2026. u bitnome proizlazi da je MT njezina unuka, ona je dolazila do svjedokinje i s istom kontaktirala te joj u tim trenutcima nije spominjala nikakve prijetnje kojima bi bila izložena od strane njezina sina, ovdje okrivljenika. S MT ne komunicira otkad je okrivljenika optužila za predmetnu prijetnju, a kada ju je upozorila da ne govori istinu vezano za ovaj događaj napisala joj je da je propustila terapiju, nakon čega joj je svjedokinja rekla da više ne otvara njezina vrata i od tada ne komuniciraju. Nitko joj nije ništa pričao vezano za predmetni događaj, dok u odnosu na MT dodaje da ona dosta laže i često mijenja mišljenje, time da misli da je spornu situaciju prijavila na nagovor svoje majke, jer je da gore kod njih nikakva situacija, ujak ima problema s alkoholom te postoji nadzor Centra za socijalnu skrb, a MT je već prijavljivala i udomitelja i svoju majku, da bi se kasnije predomišljala i prijave povlačila. MT se družila s okrivljenikom i njegovom suprugom, tamo joj je bilo dobro, a zna da je od njega i supruge znala dobiti nekakve novce i poklone. Ne zna ništa o događaju od 5. svibnja 2024., dok je njoj MT **.**.2024. poslala poruku u kojoj ju je pitala da kakvu je to terapiju propustila, a na pitanje otkud joj saznanje o tome da bi MT prijavila njezina sina odgovorila je da je ona nazvala kćer svjedokinje ST, ne zna točno kojeg datuma, ali to je bilo prije 12. svibnja 2024., možda do desetak dana prije, no ne može precizno odrediti. Na traženje da konkretizira o kakvom se kontaktu radilo između nje i MT **.**.2024. rekla je da je MT, a s obzirom da joj je njezina kćerka ST rekla da je HT prijavila zbog prijetnje, pitala što je bilo, na što je MT rekla da ne kuži kaj je bilo. Potom joj je po završetku poziva poslala poruku u ko joj ju je pitala da kakvu je to terapiju propustila, a na što joj je svjedokinja rekla da više ne otvara njezina vrata.

12. Iz iskaza svjedokinje ST s rasprave od 29. travnja 2026. u bitnome proizlazi da je ona sestra okrivljenika, dok joj je oštećena MT nećakinja. MT je nju nazvala 2024., to je moglo biti početkom te godine, kada joj je rekla da će prijaviti brata svjedokinje HT, a na pitanje svjedokinje zašto ona je odgovorila "zato". Nakon toga MT je prekinula kontakte s njezinom obitelji, time da je jednom, i to 11. svibnja 2024. kada je svjedokinja s majkom NT bila u Zagrebu, nazvala njezinu majku i pitala ju da kakvu je to terapiju preskočila i sve ih optužila da su pokvareni. Kada joj je predočeno da je njezina majka NT, ispitana u svojstvu svjedokinje navela da je MT nju nazvala možda do desetak dana prije dana 12. svibnja 2024., upitana da se izjasni s obzirom na njezine današnje navode, pojasnila je da se ne može točno prisjetiti, no misli da je to možda moglo biti i prije vremena o kojem govori njezina majka. Svemu je dodala da je MT dobra kada je dobre volje, no inače je čula da zna biti povodljiva, dok je na daljnje pitanje odgovorila da nije čula da bi prijavljivala i neke druge osobe.

13. Iz službene zabilješke o dojavi proizlazi da je **.**.2024. MT prijavila prijetnju putem mobitela od strane oca BT.

14. Na temelju navedene dokaze građe sud nedvojbeno utvrđuje da je okrivljen ik počinio na teret mu stavljeno kazneno djelo prijetnje prema kćeri MT.

15. Okrivljenik ne osporava da se kritične zgode 5. svibnja 2024. zbio razgovor između njega i dečka svoje kćeri TT, i to jer se oštećenica nije javljala, kao što nije sporno da je te prilike bio srdit odnosno da se naljutio jer je smatrao da ga "vuku za nos" zbog toga što su stalno tražili opravdanja za nedolaske k njemu i njegovoj sadašnjoj supruzi u Sloveniju gdje oni žive, time da je ljut bio i zbog ponašanja oštećene kćeri kakvo je mu bilo vidljiv na Facebooku, a ne osporava niti da bi te prilike MT spomenuo zapaljenje, na način da će zapaliti auto na dvorištu, te im je predbacio da svuda hodaju i rekao neka ga "ne zajebavaju". U tom dijelu sud prihvaća obranu okrivljenika, dok istu cijeni usmjerenom na otklanjanje kaznene odgovornosti u dijelu u kojem negira ostale da bi te prilike rekao da će MT potrgati ruke i noge odnosno da zna kuda se ona kreće i s kim je. Osporavanje u tom dijelu suprotno je, naime, iskazima same oštećenice i TT kojem je okrivljenik iznio prijeteći sadržaj usmjeren na kćerku MT, a koji joj je to potom prenio.

15.1. Iz iskaza oštećene MT i svjedoka TT u bitnome suglasno proizlazi da je okrivljenik u razgovoru TT rekao, a ovaj to onda prenio MT, da zna kud se MT kreće i što radi, da će joj potrgati ruke i noge, kao i da će zapaliti auto. Njihovi iskazi, koje u tom dijelu potvrđuje i svjedokinja ĆT, majka oštećenice, kao svjedokinja po čuvenju, okolnosni su, životni i uvjerljivi te u bitnome međusobno neproturječni. Iz njih nadalje proizlazi, a na što ukazuje i sam okrivljenik, da se predmetni razgovor okrivljenika i TT, kao dečka oštećenice, odvio u ozračju ljutnje okrivljenika nezadovoljnog time što oni rijetko dolaze k njemu u Sloveniju, kao i ponašanjem svoje kćeri, ovdje oštećene MT, kako ga je percipirao preko Facebooka, odnosno atmosferi nezadovoljstva okrivljenika vezano za rođendan koji je MT trebala uskoro slaviti. Nije sporno da je okrivljenik kćeri prethodno financijski pomagao i da joj je želio pokloniti automobil za rođendan, međutim, tada je došlo do nesuglasica oko obveze prijave boravišta MT u [adresa] radi prijenosa vozila na MT pa do realizacije tog poklona nije došlo. U takvim okolnostima, a ponavlja se da je okrivljenik prilikom razgovora s dečkom svoje kćeri nesporno bio ljutit, što i sam ponavlja, životno je prihvatljivo da je izgovorio prijeteći sadržaj, kojeg u jednom dijelu i sam priznaje. Pritom se isti odnosi na zapaljenje auta, da zna kuda se kreće i da će joj potrgati ruke i noge, dakle jednim dijelom obuhvaća spominjanje onoga što je bio i jedan od povoda za ljutnju i samu verbalizaciju prijetećeg sadržaja. U tom smislu nesporna revoltiranost okrivljenika u toj se zgodi ispoljila izricanjem prijetnji TT, a usmjerenih na kćerku MT, kojoj su iste prenesene od strane MT koji navodi da ih je shvatio ozbiljno, kao što je i oštećena MT, kako navodi, bila u šoku i strahu. Navedeno dodatno potvrđuje, u smislu shvaćene ozbiljnosti prijetnje, činjenica da je oštećenica prijetnju spomenula okrivljenikovoj sestri ST, o čemu je posvjedočila majka okrivljenika NT, dok s obzirom na navedeno dio iskaza ST koja navodi da joj je MT ranije govorila da će prijaviti okrivljenika nije prihvatljiv (nije pritom jasno niti proizlazi iz iskaza ove svjedokinje koji bi bio motiv oštećenice da najavljuje eventualno buduće prijavljivanje oca za prijetnju, i to s tvrdnjom da će ga prijaviti "zato"), već sud prihvaća iskaz NT da joj je kćerka ST spominjala da je oštećenica već prijavila okrivljenika, a što je onda dovelo do konflikta NT i njezine unuke MT.

15.2. Osim toga, iz obrane samog okrivljenika proizlazi da je s Mihaelinim dečkom TT bio u "okej" odnosu, nisu bili u zavadi, a za njega je sam istaknuo i da "ne zna lagati jer je previše iskren". Navedene okolnosti, kao i činjenica da svjedok TT ne spori da je okrivljenik u određenoj mjeri financijski pomagao oštećenicu te ničime ne odaje dojam da bi on imao zle pobude ili ikakav animozitet prema okrivljeniku, dodatno podupiru zaključak o iskrenosti i vjerodostojnosti neposrednog svjedoka TT, a potom i same oštećene MT čiji je iskaz u bitnome suglasan s iskazom navedenog svjedoka. Svjedoci obrane LT te NT i ST, kao supruga, majka i sestra okrivljenika, u svojim su iskazima ukazivali da je prema njihovu mišljenju oštećenica financijski iskorištavala okrivljenika odnosno da je prijavu izvršila pod utjecajem majke te da je povodljiva, međutim, u opisanim okolnostima ovog slučaja navedene tvrdnje same po sebi nisu od utjecaja na opisani zaključak ovog suda o izricanju prijetećeg sadržaja o kojem je prethodno bila riječ, time da vezano za bivšu suprugu okrivljenika valja dodati da iz obrane okrivljenika proizlazi da smatra da je oštećenica pod utjecajem svoje majke (njegove bivše supruge) i da je uslijed toga početkom travnja 2024. (dakle oko mjesec dana prije inkriminiranog događaja) rekla da više neće dolaziti k njemu, a već je rečeno da je bio nezadovoljan nedolascima oštećenice k njemu u Sloveniji, što je i bio povod poziva prema TT. Navedena okolnost zajedno s drugim razlozima nezadovoljstva okrivljenika spram MT rezultirala je, slijedom svega navedenog, izrečenim ozbiljnim prijetnjama okrivljenika usmjerenima na MT, koje su njoj prenesene, a koje su objektivno podobne ustrašiti je, uslijed čega je ona predmetni događaj i prijavila. Iskazi svjedokinja LT te NT i ST ne dovode stoga u sumnju utvrđenje počinjenja predmetnog kaznenog djela, pri čemu valja primijetiti da njegova supruga LT iskazuje da zna da predmetna prijava nije istinita, premda nije bila prisutna razgovoru između okrivljenika i svjedoka TT, i to zato "jer joj on nikad ne bi prijetio jer ju voli", a isto takvu sigurnost u osporavaju optužbe (kada iskazuje o svojem razgovoru s oštećenicom) iskazuje i okrivljenikova majka NT koja također nije bila neposredno prisutna predmetnom razgovoru, što posredno ukazuje na njihovu pristranost i nekritično povjerenje u okrivljenika (s kojim su po prirodi stvari bliski povezane), zbog čega njihovi iskazi ne mogu dovesti u sumnju ostale dokaze na temelju kojih je sud utvrdio da su prijetnje izrečene, dok kod toga valja ponovno ukazati da je okrivljenik prijeteće riječi izrekao u opisanom ozračju ljutnje i nezadovoljstva ponašanjem i postupanjem svoje kćeri MT, a što dodatno potvrđuje vjerodostojnost zaključka da su izrečene riječi objektivno predstavljale ozbiljnu prijetnju.

16. S obzirom na sve navedeno, zaključak je suda da je okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje spram kćeri MT, tako što je dana 5. svibnja 2024., u neutvrđeno vrijeme, u mjestu [adresa] pri Ptuju u Republici Sloveniji i mjestu Nova Ves Petrijanečka, nakon što se njegova kćer mldb. MT, rođena **.**.2006., nije htjela javljati na njegove pozive, s ciljem da ju ustraši, nazvao njezinog dečka TT te mu rekao da poruči MT da će joj potrgati ruke i noge, da zna kuda se ona kreće i s kim je, da će doći kod MT na adresu i da će zapaliti auto, a koje riječi je TT prenio MT.

17. Kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, čini tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti ili mu oduzeti slobodu ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, i to, između ostalog, kada je to djelo počinjeno prema bliskoj osobi. Navedeno kazneno djelo je djelo apstraktnog ugrožavanja , koje je ostvareno kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, odnosno podobna da oštećenik bude ustrašen ili uznemiren. Pritom je odlučna namjera počinitelja koja mora biti usmjerena na ustrašivanje ili uznemiravanje, dok je neodlučno je li prijetnja doista dovela do te posljedice niti je relevantno je li počinitelj namjeravao ostvariti svoje prijetnje.

18. Nema dvojbe da su riječi koje je okrivljenik ljutit uputio inkriminirane zgode, da će kćerci potrgati ruke i noge, da zna kuda se ona kreće i s kim je, da će doći kod nje na adresu i da će zapaliti auto, apsolutno pogodne da kod svake prosječne osobe izazovu osjećaj straha, što je okrivljenik i htio, a s obzirom na ranije navedeno irelevantno je, za ostvarenje kaznenog djela, je li on kao počinitelj namjeravao ostvariti svoje prijetnje odnosno je li kod žrtve nastupio strah, time da iz provedenih dokaza proizlazi da je i ta posljedica u konkretnom slučaju nastupila. Stoga je nedvojbeno utvrđeno da je predmetnim izričajem okrivljenik inkriminirane zgode kćeri, koja je okrivljeniku bliska osoba u smislu čl. 87. st. 9. u vezi sa st. 8. KZ/11 , prijetio teškom tjelesnom ozljedom i da će joj nanijeti zlo podmetanjem požara.

19. Okrivljenik je prilikom počinjenja kaznenog djela postupao s izravnom namjerom, svjestan obilježja tog djela i htijući njegovo ostvarenje, osim toga, tempore criminis bio je ubrojiv, što nije osporavano, dok nije sporno niti da je bio svjestan protupravnosti te na njegovoj strani ne postoji ijedan ispričavajući razlog, slijedom čega je on osim objektivnih ostvario i subjektivne elemente kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11 te je, posljedično, za isto proglašen krivim.

20. Sud je, valja ovdje napomenuti, prilikom donošenja presude izvršio intervenciju u činjenični opis na način da je izostavio navode da bi okrivljenik kritične zgode rekao i da neka MT pazi kako će proslaviti 18 rođendan, te da ako ga netko prijavi de će doživjeti pakao, jer navedeno ne proizlazi iz dokaza provedenih tijekom rasprave, štoviše svjedok TT negirao da bi okrivljenik spominjao da bi se u slučaju prijave moglo nekome nešto dogoditi, a što pak, treba ovdje uzgred navesti, dodatno ukazuje na iskrenost iskaza imenovanog svjedoka odnosno na njegovu vjerodostojnost jer govori u prilog tezi da isti nema namjeru blaćenja niti neosnovanog terećenja okrivljenika. Isto tako, sud je sukladno rezultatima dokaznog postupka umjesto riječi "zapaliti aute" iz činjeničnog opisa optužnice u tom dijelu stavio riječi "zapaliti auto", kako to proizlazi iz iskaza svjedoka. Opisane intervencije suda prilikom donošenja presude nisu ni na koji način teže za okrivljenika pa u tom smislu ne idu na njegovu štetu, stoga nije riječ o prekoračenju optužbe nego o usklađivanju s rezultatima dokaznog postupka.

21. Na temelju svega navedenog sud je okrivljenika proglasio krivim za navedeno kazneno djelo. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, sukladno čl. 47. KZ/11, pošao od stupnja krivnje (ovdje se radi o izravnoj namjeri kao obliku krivnje, kako je to prethodno precizirano, te ubrojivosti okrivljenika svjesnog da je njegovo djelo zabranjeno) i svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. istog Zakona, te uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

22. Pritom su olakotnim okrivljeniku cijenjeni prekršajna nekažnjavanost i korektno ponašanje tijekom postupka te izraženo žaljenje ako je na bilo koji način povrijedio oštećenicu s kojom je, kao svojom kćeri, prethodno inkriminiranom događaju ostvarivao osobne odnose i pomagao je, dok mu je, s druge strane, otegotnim cijenio činjenicu da se radi o višestrukom kaznenom recidivistu (počinitelju kaznenih djela oduzimanja tuđe pokretne stvari, teške krađe, krađe, zlouporabe opojnih droga, krivotvorenja isprave, povrede dužnosti uzdržavanja i dr.), što ukazuje da je riječ o osobi čije ponašanje nije usklađeno sa zakonom i na koju niti brojne ranije izricane kazne nisu preventivno djelovale.

23. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i da je zakonski minimum zapriječene kazne za inkriminirano kazneno djelo prijetnje šest mjeseci, a maksimum pet godina zatvora, ovaj sud nalazi da je u konkretnom slučaju potrebno okrivljenika osuditi na kaznu zatvora, ali u trajanju od šest mjeseci (imajući pritom, a s obzirom na prijedlog sankcije od strane tužitelja, u vidu da se ne radi o specijalnom povratniku odnosno da je okrivljenik prethodno bio osuđivan pretežito zbog kaznenih djela protiv imovine). Sud smatra da će se upravo takvom osim specijalne postići i generalna prevencija, te da će upravo odmjerena kazna utjecati na okrivljenika i odvratiti ga da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo.

24. Na temelju čl. 54. KZ/11 odlučeno je da se okrivljeniku u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, i to počevši od uhićenja 17. svibnja 2024. do puštanja na slobodu 18. svibnja 2024.

25. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik je obvezan naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 400,00 eura, koji se odnosi na paušalnu svotu, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude. Naime, okrivljenik je zaposlen u vlastitom obrtu i ostvaruje primanja u mjesečnom iznosu od oko 1.300,00 eura, dok je s druge strane otac četvero maolodobne djece, stoga su sve navedene okolnosti temelj za odluku o obvezivanju okrivljenika platiti troškove postupka u vidu paušalne svote u navedenom iznosu, određenom sukladno složenosti i trajanju postupka, a koji iznos, kada ga okrivljenik plati, neće dovesti u pitanje uzdržavanje njega i osoba koje je dužan uzdržavati.

26. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu 16. lipnja 2026.

Sudac

Zvonimir Biškup

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana po primitku presude podnijeti žalbu. Žalba se podnosi pisano u pet primjeraka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Varaždinu, na broj: KO-DO-288/2024

2. Okrivljeni BT

3. Branitelj okrivljenika Marko Božić, odvjetnik u Varaždinu

4. Oštećena MT, po pravomoćnosti