Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kžzd-215/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optužene US, zbog kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – povrede djetetovih prava – iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj Kzd-95/2024-12 od 22. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Bjelovaru, na temelju odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP) oslobodio je od optužbe optuženu US zbog kaznenih djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11.
2. Na temelju članka 149. st. 1. ZKP odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
3. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. u vezi članka 467. točka 3. ZKP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Odgovor na žalbu podnijela je optuženica osobno s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.
5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Državni odvjetnik u žalbi navodi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ukazujući da je prvostupanjski sud izveo pogrešne zaključke na temelju izvedenih dokaza, pri čemu je iznio svoju ocjenu provedenih dokaza zaključivši da je pogrešna odluka prvostupanjskog suda kojom je optuženica oslobođena optužbe, smatrajući da izvedeni dokazi ukazuju na njezinu krivnju. U žalbi interpretira iskaze svjedoka PS, ZS i CS te ukazuje na izvješće škole koje su pohađala djeca NS i MS o znatnom broju izostanaka s nastave, te da je suradnja s majkom bila nezadovoljavajuća , uglavnom potencirana od strane razrednice i stručnih osoba škole. Navodi da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi optuženica u bilo kojem trenutku tijekom inkriminiranog razdoblja stručnim osobama koje su postupale u obitelji, odnosno djelatnicima Hrvatskog zavoda za socijalni rad, kao niti stručnim osobama škole, kao razlog nemogućnosti uspostavljanja kontrole nad djecom isticala da bi djeca patila zbog odlaska očeva iz kućanstva. Navodi da iz provedenih dokaza proizlazi da je dijete NS tijekom mjeseca svibnja 2023. duže vrijeme izbivala iz kućanstva bez znanja i odobrenja majke, a o čemu majka nije izvijestila nadležne institucije, iako nije znala gdje se dijete nalazi. Smatra da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi na strani optuženice postojale okolnosti zbog kojih bi ista bila smanjenih roditeljskih kompetencija, odnosno da navedena ne bi bila u mogućnosti adekvatno brinuti o djeci. Ističe da je svojim postupanjem optuženica grubo povrijedila prava djece NS i MS, čime je negativno utjecala na interese djece jer su djeci izricane pedagoške mjere u školi, a kod djeteta NS su bile izražene i suicidalne namjere pri čemu joj optuženica nije pružila adekvatnu pomoć, a kojim postupanjem je ostvarila sva zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11.
8. Suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika prvostupanjski je sud temeljito analizirao i ispravno ocijenio sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti, te ih doveo u vezu s obranom optuženice, nakon čega je pravilno zaključio da nije dokazano da bi optuženica počinila kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 na štetu svoje djece NS i MS, na način kako joj je to stavljeno na teret optužbom, te je za svoj zaključak iznio jasne, detaljne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
9. Tako je prvostupanjski sud nakon analize i ocjene provedenih dokaza pravilno utvrdio da nije dokazano da je majka učestalo primjenjivala neprimjerene odgojne metode na način da bi na NS vikala, a dijete MS da je fizički kažnjavala s obzirom da iz iskaza svjedokinje CS, djelatnice nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad (dalje u tekstu HZSR), proizlazi da nema saznanja da bi majka fizički ili verbalno imala neprimjerene odgojne metode, već je majka imala popustljiv odgoj, a djeca su znala biti agresivna prema njoj na način da je dječak MS udario majku, dok je na temelju iskaza svjedokinje ZS, djelatnice nadležnog HZSR utvrđeno da je osobno razgovarala s djecom i ne sjeća se da bi joj se isti potužili na postupanje majke prema njima, već joj se majka znala potužiti kako ne uspijeva uspostaviti kontrolu i disciplinu nad svojom djecom , jer se MS znao često suprotstavljati i svađati s njom. Drugih dokaza o neprimjerenim odgojnim metodama majke nema.
10. U odnosu na žalbene tvrdnje o nebrizi majke u odnosu na izostanke s nastave oboje djece, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da u postupku nije dokazano da bi majka bila pasivna u vezi izostanaka MS iz škole, buduću da iz dopisa osnovne škole proizalzi kako je s majkom u inkriminiranom razdoblju provedeno 20 individualnih razgovora, što osobnih, a što putem poruka. U tom smislu vidljivo je kako je majka kontaktirala s djelatnicima škole i nastojala djelovati na MS da krene redovito u školu, dok iz iskaza svjedokinje PS, voditeljice mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djeci, proizlazi da je majka US poticala MS na odlazak u školu, ali on to nije prihvaćao, pa je i sama, kao voditeljica mjere, dolazila u Karane u jutarnjim satima kako bi MS potaknula da ide u školu, ali je i na njen poticaj on isto odbijao na način da je počeo plakati, govoriti da ga boli glava te bi ostajao u krevetu i ne bi otišao u školu, te da je majka potaknula i Marleyevog oca da se uključi oko rješenja problema u vezi neodlazaka u školu, nakon čega je Marleyev otac U prihvatio Kristinin prijedlog te poduzeo sve da MS dođe živjeti kod njega u Njemačku.
11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da izricanje pedagoške mjere ukora djetetu NS zbog izostajanja s nastave nije okolnost zbog koje bi optuženica kao majka bila kazneno odgovorna za kazneno djelo povrede djetetovih prava, jer je mjera izrečena prema djetetu, a prema iskazima ispitanih djelatnica HZSR majka je kao roditelj poticala oboje djece da odlaze u školu. Nadalje, prvostupanjski je sud osnovano u odnosu na dijete NS utvrdio da se odlazak očuha iz obitelji dogodio za vrijeme njenog puberteta, tj. u vrlo osjetljivo vrijeme odrastanja, time da dijete NS nosi dodatnu traumu zbog toga što gotovo i ne poznaje svog biološkog oca, pri čemu je ista tijekom inkriminiranog perioda zbog srednjoškolskog školovanja otišla iz obiteljskog doma u Bjelovar gdje je upisala srednju školu, pa majka nije imala neposredni nadzor nad njom. Stoga, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da nije neobično da je u takvim okolnostima NS razvila depresivno ponašanje i izražavala suicidalne misli u školi, da se počela družiti s osobama asocijalnog ponašanja i konzumirala alkohol, ali da za navedeno nije u prevladavajućoj mjeri odgovorna optuženica, jer nije dokazano postojanje uzročno posljedične veze između odgojnog postupanja majke i opisanog ponašanja djeteta NS.
12. Ispravno je prvostupanjski sud analizirao i ocijenio podatke zapisnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad (list 79 spisa), iz kojeg proizlazi da je optuženica izjavila da ju je strah biti stroga prema NS da si ona nešto ne bi napravila, te na temelju navedenog i ostalih okolnosti u kojima se našla kao samohrana majka dvoje malodobne djece, zaključio kako se optuženica očito nalazila u teškoj situaciji u vezi uspostavljanja discipline i primjerenog odgojnog utjecaja, budući da su objektivne okolnosti bile vrlo osjetljive, te se nije snašla u balansiranju odgojnih metoda, između ostalog, i zbog straha da dodatno ne našteti interesima djece.
13. U odnosu na inkriminaciju koja se odnosi na okolnost da je NS napustila kućanstvo na tri tjedna, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je navedeno kulminacija gubitka kontrole optuženice nad njenim odgojem, te da takav incident s aspekta redovitog funkcioniranja normalne obitelji nije prihvatljiv, ali da se u konkretnim okolnostima u kojima sa našla optuženica radilo o krajnjem obliku njene roditeljske nemoći. Da je optuženica kao majka smanjenih roditeljskih kapaciteta, suprotno tvrdnjama žalbe, proizlazi kako iz iskaza svjedokinje PS koja je navela da je optuženica osoba smanjenih roditeljskih kapaciteta, bez autoriteta i popustljiva prema djeci, kao i iz izvješća o provođenju mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu. Zbog navedenog, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da okolnost da majka o odlasku iz kuće djeteta NS nije obavijestila nadležne institucije iako nije znala gdje se dijete NS nalazi, pri čemu je za vrijeme odsutnosti djeteta komunicirala sa njenim ocem KS koji se nalazio u Njemačkoj i koji joj je rekao da je razgovarao sa NS i da su se dogovorili da se ona vrati kući (list 79), što ukazuje da je optuženica posredstvom oca djeteta imala informacije o djetetu i njenom povratku kući i na njeno odgovorno postupanje kroz komunikaciju s ocem djeteta, ne predstavlja grubu povrijedu prava djeteta zbog koje bi optuženica bila kazneno odgovorna. Osnovano prvostupanjski sud navodi da se na više mjesta u izvješćima o provođenju mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem skrbi o djetetu navodi kako „majka podržava i prihvaća“ prijedloge voditeljice mjere, time da iz zaključka stručnog tima od 30. studenog 2023. proizlazi kako je „mjera malo pridonijela unaprijeđenju dobrobiti djece“, što govori u prilog zaključku da se kroz inkiminirani period od svibnja 2022. do 1. siječnja 2024. nisu ugrozila prava i interesi djece, već je došlo do određenog napretka u odnosu na njihovu dobrobit. Zbog navedenog, pravilno prvostupanjski sud zaključuje kako nije dokazano da izrečena mjera intenzivne stručne pomoći i nadzora nije polučila uspjehom jer upravo suprotno proizlazi iz zaključka stručnog tima od 30. studenog 2023.
14. Obzirom da žalbenim prigovorima državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja kao ni izvedeni zaključci prvostupanjskog suda, žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
15. Pobijana presuda je ispitana i u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, te kako nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.
U Zagrebu, 16. lipnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Gordana Mihela Grahovac
