Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-460/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. ovrhovoditeljice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama i II . ovrhovoditelja Stečajna masa iza Box-max centar d.o.o. u stečaju, Zagreb, Radnička cesta 52, OIB: 11894933031, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Orehovcu, odvjetniku u Orehovec, Vinter, Kiš i Šimunović odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18, protiv ovršenika ĐT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vesni Škare Ožbolt, odvjetnici u Zagrebu, Masarykova 10, radi naplate novčane tražbine ovrhom na nekretninama ovršenika, odlučujući o žalbi I. ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-520/2019-173 od 17. veljače 2026., dana 16. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba I. ovrhovoditeljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Ovr-520/2019-173 od 17. veljače 2026.

II. Odbija se zahtjev I. ovrhovoditeljice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 6.314,00 eura.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja određeno je da se iz iznosa cijene dobivene prodajom nekretnine upisane kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk odjel Zagreb, zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], u naravi šuma [adresa] u [adresa], površine 277 čhv, u vlasništvu ovršenika 1/1, u ukupnom iznosu od 23.186,29 eura, namiruje potraživanje II. ovrhovoditelja/založnog vjerovnika Stečajna masa iza Box-max centar d.o.o. u stečaju, i to 1. troškovi ovršnog postupka – predujam za provedbu ovršnih radnji u iznosu od 223,20 eura, 2. troškovi ovršnog postupka određeni rješenjem o ovrsi i troškovi nastali nakon donošenja rješenja o ovrsi u iznosu od 3.583,86 eura, 3. troškovi parničnog postupka određeni presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-668/2018 od 15. travnja 2019. u iznosu od 1.626,78 eura, 4. zatezne kamate na parnični trošak obračunate za razdoblje od **.**.2020. do **.**.2023. u iznosu od 267,68 eura, 5. zatezne kamate na parnični trošak obračunate za razdoblje od dospijeća do **.**.2020. u iznosu od 103,44 eura, 6. zatezne kamate na glavnicu obračunate za razdoblje od **.**.2020. do **.**.2023. u iznosu od 2.382,14 eura, 7. zatezne kamate na glavnicu obračunate za razdoblje od dospijeća do **.**.2020. u iznosu od 9.405,42 eura i 8. glavna tražbina u iznosu od 5.593,77 eura (točka I. izreke).

Također, utvrđeno je da se zbog nedostatka sredstava iz iznosa cijene dobivene prodajom potraživanje II. ovrhovoditelja/založnog vjerovnika Stečajna masa iza Box - max centar d.o.o. u stečaju ne može namiriti u cijelosti, da ostaje nenamiren dio glavnice u iznosu od 8.883,32 eura, te da se zbog nedostatka sredstava iz iznosa cijene dobivene prodajom potraživanje I. ovrhovoditeljice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, ne može namiriti niti djelomično (točka II. izreke).

Odbijen je kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za namirenje preostalih troškova u iznosu od 728,74 eura (točka III. izreke), te je naloženo Financijskoj agenciji da po pravomoćnosti točke I. rješenja iznos od 22.560,75 eura isplati na račun II. ovrhovoditelja/založnog vjerovnika Stečajna masa iza Box-max centar d.o.o., IBAN: [broj bankovnog računa], otvorenog kod ... (točka IV. izreke).

Na kraju, utvrđeno je da je ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Ovr-19/21 od 15. siječnja 2021. te ovrha određena rješenjem suda prvog stupnja posl. broj Ovr-520/19 od 17. srpnja 2019. dovršena pravomoćnošću točke I. i II. izreke ovog rješenja (točka V. izreke).

2. Protiv rješenja žalbu je podnijela I. ovrhovoditeljica Republika Hrvatska (dalje u tekstu rješenja: I. ovrhovoditeljica) iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ), te predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, odnosno podredno, isto preinačiti.

3. Žalba nije osnovana.

4. U žalbenom stupnju postupka sporan je redoslijed namirenja tražbine II. ovrhovoditelja s osnove zateznih kamata obračunatih na glavnicu izvan tri godine od donošenja rješenja o dosudi.

5. I. ovrhovoditeljica naime smatra da nije bilo osnove se tražbina tih kamata koja je namirena točkom I.a)7. izreke namiruje prije namirenja tražbine I. ovrhovoditeljice kao založnog vjerovnika te smatra da se taj dio tražbine II. ovrhovoditelja trebao namirivati nakon tražbine I. ovrhovoditeljice.

6. Međutim, takve žalbene navode I. ovrhovoditeljice ovaj sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, odredbom čl. 114. st. 1. OZ propisano je da se nakon namirenja tražbina iz članka 113. zakona namiruju tražbine osigurane založnim pravom, tražbine ovrhovoditelja na čiji je prijedlog određena ovrha i naknada za osobne služnosti i druga prava koja prestaju prodajom.

Stavkom 3. istog članka propisano je da vjerovnici iz stavka 1. ovoga članka namiruju se po redu stjecanja založnoga prava i prava na namirenje ovrhovoditelja koji su predložili ovrhu odnosno po redu upisa u zemljišnu knjigu osobnih služnosti, a ako je bio ustupljen prednosni red, tada se vjerovnici iz stavka 1. namiruju po time uspostavljenom prednosnom redu.

7. Dakle, odredbama čl. 114. st. 1. i st. 3. OZ, propisano je da se tražbine više vjerovnika ili ovrhovoditelja koji se namiruju u istom ovršnom postupku namiruju prema načelu vremenskog prioriteta i to prema prvenstvenom redu stjecanja založnog prava ili prava namirenja. Stoga prema stavu ovog suda kada odredba čl. 114. OZ govori da se namiruju "tražbine osigurane založnim pravom" (čl. 114. st. 1. OZ) i to "po redu stjecanja založnog prava" (čl. 114. st. 3. OZ) pod time se podrazumijeva da se prema prvenstvenom redu stjecanja založnog prava namiruje cjelokupna tražbina osigurana založnim pravom, a ne samo jedan njezin dio. Dakle, nakon što u ovršnom postupku u stadiju namirenja budu namirene tražbine iz čl. 113. st. 1. toč. 1. OZ, namiruje se tražbina založnog vjerovnika koji je najranije stekao založno pravo. Kada taj založni vjerovnik dođe na red za namirenje, namiruje se njegova cjelokupna tražbine dakle, glavnica, troškovi koji ne predstavljaju troškove iz čl. 113. st. 1. toč. 1. OZ i sve kamate što znači kako kamate za posljednje tri godine do donošenja rješenja o ovrsi tako i kamate izvan tri godine od donošenja rješenja o dosudi.

8. Ovaj sud dakle, ne prihvaća pravno shvaćanje i tumačenje I. ovrhovoditeljice da se tražbina založnog vjerovnika s osnove kamata za razdoblje izvan tri godine od donošenja rješenja o dosudi ne namiruje istodobno kada i ostali dijelovi tražbine založnog vjerovnika (glavnica, neprioritetni troškovi, kamate za posljednje tri godine do donošenja rješenja o ovrsi), već nakon što se namiri tražbina kasnije upisanog založnog vjerovnika ili osobe koja je kasnije stekla pravo na namirenje. Navedeno tumačenje odredbe čl. 114. OZ ovaj sud smatra da je protivno, ne samo smislenom tumačenju sadržaja odredaba čl. 114. st. 1. i 3. OZ, već i samoj svrsi založnog prava koje odredba čl. 297. st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – dalje: ZVDSP) pojmovno određuje kao ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari koje založnog vjerovnika ovlašćuje da određenu tražbinu namiri iz vrijednosti tog zaloga.

9. Naime, ovom sudu je potpuno nelogično, u situaciji kada je založnim pravom upisanim u zemljišnim knjigama osigurana cjelokupna tražbina založnog vjerovnika (dakle, cjelokupna glavnica, svi troškovi i sve kamate neovisno o razdoblju na koje se iste odnose i obračunavaju) da založni vjerovnik u ovršnom postupku kamate koje se odnose na razdoblje izvan tri godine do donošenja rješenja o dosudi ne bi mogao namiriti prije tražbina drugih založnih vjerovnika koji su prvenstveni red založnog prava stekli nakon njega. Još je manje jasno koja bi bila svrha i ratio takvog postupanja tj. iz kojih razloga kamate obračunate na razdoblje izvan tri godine do donošenja rješenja o dosudi, iako su osigurane založnim pravom upisanim u zemljišnim knjigama kao i sve druge kamate, glavnica ili troškovi, imaju kod namirenja manju važnost i niži redoslijed namirenja i to takvu da se moraju namirivati nakon što se namire tražbine svih drugih založnih vjerovnika, pa čak i osoba koje nemaju upisano založno pravo, ali temeljem upisane zabilježbe ovrhe imaju pravo na namirenje, a koji vjerovnici imaju kasniji red prvenstva i koji su svoja založna prava ili prava na namirenje stekli kasnije.

10. Uz navedeno, potrebno je navesti da je pravni stav koji zastupa I. ovrhovoditeljica, osim što je protivan tekstu i logičnom tumačenju odredbi čl. 114. st. 1. i 3. OZ, kao i samoj svrsi založnog prava, je protivan i materijalnopravnim odredbama ZVDSP. Tako odredba čl. 301. st. 3. ZVDSP propisuje da založno pravo osigurava namirenje iz vrijednosti zaloga sporednih tražbina i kamata dakle, svih kamata neovisno o razdoblju za koje su obračunate. Također, odredbom čl. 302. st. 1. ZVDSP koja nosi naziv "Prednost pri namirenju" propisano je da tražbina osigurana založnim pravom ima pri namirivanju iz vrijednosti zaloga prednost pred svim tražbinama koje nisu osigurane založnim pravima na tom zalogu, ako nije što drugo zakonom određeno, dok je stavkom 2. istog članka propisano da ako je zalog opterećen s više založnih prava, prednost pri namirivanju ima ona tražbina koja je ispred ostalih u prvenstvenom redu.

11. Dakle, i iz materijalnopravnih odredbi čl. 302. st. 1. i 2. ZVDSP ne proizlazi da založni vjerovnik u pogledu kamata koja su obračunate za razdoblje izvan tri godine do donošenja rješenja o dosudi ne bi imao prednost pri namirenju odnosno da bi te kamate založni vjerovnik trebao namirivati nakon što svoje tražbine namire založni vjerovnici s kasnijim redoslijedom namirenja. Upravo suprotno, iz odredbi čl. 301. st. 3. i čl. 302. st. 1. i 2. ZVDSP jasno proizlazi da cjelokupna tražbina založnog vjerovnika, što obuhvaća i sve kamate neovisno o razdoblju za koje se iste obračunavaju, ima prednost pri namirenju u odnosu na sve ostale založne vjerovnike koji su kasnije stekli založna prava i sve druge osobe čije tražbine nisu osigurane založnim pravom. Pritom je potrebno i navesti da je odredbom čl. 42. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", br. 63/19, 128/22, 155/23, 127/24 – dalje: ZZK) propisano da hipoteka stečena za određenu tražbinu osigurava ujedno i troškove parnice i ovrhe, ako nije što posebno određeno ili ugovoreno.

12. U konkretnom slučaju, založno pravo II. ovrhovoditelja upisano je prije nego što je upisana zabilježba ovrhe u korist I. ovrhovoditeljice. U takvom slučaju, nakon što su namireni troškovi ovršnog postupka koji se namiruju prioritetno (čl. 113. st. 1. toč. 1. OZ), sukladno čl. 114. st. 1. i 3. OZ, namiruje se cjelokupna tražbina II. ovrhovoditelja ujedno i založnog vjerovnika osigurana založnim pravom dakle, glavnica, ostali troškovi koji se ne namiruju prioritetno i cjelokupne kamate dakle, i kamate za posljednje tri godine do donošenja rješenja o ovrsi i kamate izvan tri godine od donošenja rješenja o dosudi. Pritom je potrebno navesti da odredba čl. 114. st. 4. i st. 6. OZ govori o namirenju kamata koje su određene ovršnom ispravom, što ovdje nije slučaj, s obzirom da je založno pravo upisano temeljem Ugovora o zasnivanju založnog prava od **.**.2013. koji ugovor u postupku ne predstavlja ovršnu ispravu, s obzirom da temeljem istog nije određena ovrha. Dakle, u konkretnom slučaju sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbe čl. 113. i čl. 114. OZ, te je pravilno točkom I.a)7. izreke tražbinu II. ovrhovoditelja s osnove kamata starijih od tri godine namirio prije tražbine I. ovrhovoditeljice.

13. U odnosu na žalbeni navod I. ovrhovoditeljice da je odluka suda prvog stupnja protivna odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-272/2024 od 8. svibnja 2024. potrebno je navesti da je u istoj navedeni sud zauzeo pravno shvaćanje da se kamate izvan tri godine do donošenja rješenja o dosudi namiruju nakon što se namire troškovi (kako oni prioritetni tako i oni koji to nisu), glavnica i kamate za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi, što je uostalom propisano i odredbom čl. 114. OZ. Ista nije donijeta u činjeničnim i pravnim okolnostima koji su identični činjenicama u ovom postupku tako da se neosnovano I. ovrhovoditeljica poziva na istu. Također, neosnovano je ukazivanje I. ovrhovoditeljice na odredbu čl. 42. st. 2. ZZK. Naime, navedenom odredbom propisano je da trogodišnji zaostaci kamata imaju isti prvenstveni red kao i glavnica, te je navedena odredba sadržajno u bitnome identična odredbi čl. 114. st. 4. OZ. U ovom postupku međutim, nije sporan redoslijed namirenja kamata za posljednje tri godine do donošenja rješenja o dosudi, već je sporan redoslijed namirenja kamata starijih od tri godine, pa stoga pozivanje na navedenu odredbu ne može imati bili kakav utjecaj na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

14. Neosnovano I. ovrhovoditeljica osporava i odluku suda prvog stupnja o visini namirenih troškova ovršnog postupka. Naime, troškovi sastava podnesaka **.**.2012. i **.**.2022. kao i troškovi sastava podneska od **.**.2022., suprotno žalbenim navodima I. ovrhovoditeljice, predstavljaju troškove koji su bili potrebni za vođenje ovršnog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP. Stoga je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je II. ovrhovoditelju dosudio i namirio i troškove sastava tih podnesaka.

15. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je odlučujući o namirenju pravilno primijenio odredbe čl. 113. i čl. 114. OZ. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe I. ovrhovoditeljica.

16. I. ovrhovoditeljica u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer se pobijano rješenje ne može ispitati. Međutim, suprotno žalbenim navodima I. ovrhovoditeljice, pobijano rješenje o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

17. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi čl. 21. st. 1. OZ žalbu I. ovrhovoditeljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

18. I. ovrhovoditeljici nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 16. lipnja 2026.

Sudac:

Robert Jambor