Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-126/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Lidije Vidjak kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ČL zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak i 101/17 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog ČL, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: K- 841/2022-43 od 18. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenog NL kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: K-841/2022-43 od 18. travnja 2025., okrivljeni TL proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv imovine - prijevare opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11 te je na temelju članka 236. stavka 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 16. veljače 2022. do 18. veljače 2022. u slučaju opoziva uvjetne osude. Na temelju članka 158. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13,145/13152/14, 70/17, 126/19, 84/22, 36/24 – ZKP) oštećeni BL je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP okrivljeniku je naloženo da naknadi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura (sto eura) .
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni SL po branitelju Luki Božiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri j.t.d. iz Rijeke. Okrivljenik je naveo da se žali „iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o kaznenom postupku“ te predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu "preinači na način da istu ukine i njega oslobodi krivnje, ili da, podredno, pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno postupanje prvostupanjskome sudu“.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća, u smislu članka 474. stavka 1. ZKP, predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba okrivljenog NL nije osnovana.
6. Iako okrivljenik u žalbi uvodno navodi da se žali iz svih žalbenih razloga on u žalbi jedino ističe da iz provedenih dokaza ne proizlazi „osnovana sumnja“ u počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, smatra da je u konkretnom slučaju riječ o građanskopravnoj, a ne kaznenopravnoj odgovornosti jer on nije postupao s namjerom da bilo koga prevari te osporava ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenog BL što čini žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Međutim, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da iz iskaza oštećenog BL, materijalne dokumentacije spisa, ali i obrane okrivljenika koju ponavlja i u žalbi, nije sporno da je oštećeni BL na zahtjev okrivljenika, u poslovnici A1 Opatija potpisao zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa tarife Mobilna M, zaključio ugovor o pretplati i ugovor o kupnji mobilnog uređaja "Mate 20" lite crni uz obročnu otplatu na ukupan iznos od 1.680,00 kuna u trajanju od 24 mjeseca te isto predao okrivljeniku. Oštećeni BL navodi da je sve to učinio na nagovor okrivljenika kojeg smatra poznanikom. Okrivljenik ga je prije toga posjećivao u domu, govorio mu je kako u Rijeci ima firmu. Okrivljenik mu je rekao da će on plaćati račune pa zbog svega toga nije niti pomislio da će ga okrivljenik prevariti iz čega proizlazi da je okrivljenik uvjerio oštećenika da mu povjeruje i uslijed takvog postupanja okrivljenika, oštećenik je i zaključio pretplatnički odnos s mobilnim operaterom A1 i predao kupljeni mobitel okrivljeniku. Okrivljenik je od njega tražio da u još jednom navratu opet na isti način uzme mobitel u Rijeci, ali na to nije htio pristati, nakon čega je okrivljenik „nestao“. Iako okrivljenik osporava vjerodostojnost iskaza oštećenog BL smatrajući da je isti konfuzan te je sud s oštećenikom teško uspostavljao kontakt, prvostupanjski sud nalazi da je iskaz oštećenika potvrđen materijalnom dokumentacijom, a oštećenik niti prilikom ispitivanja pred prvostupanjskim sudom nije opovrgnuo niti jednu okolnost ili činjenicu iz iskaza iz dokazne radnje te je naveo da je jednom slučajno sreo okrivljenika koji mu je lagao da je platio račune, no on je račune i nadalje dobivao na adresu gdje je tada živio. Stoga je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da je iskaz oštećenog BL istinit, životan i logičan te takvu ocjenu vjerodostojnosti njegovog iskaza prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
8. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je ispravnom analizom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i našao dokazanim da je okrivljenik iskoristio povjerenje, neznanje i životnu dob oštećenog BL, od istoga zatražio da na svoje ime preuzme mobilni uređaj i zaključi ugovor o pretplati, neistinito mu navodeći da će sve račune vezane uz mobilni uređaj uredno platiti, premda je znao da to neće učiniti, zbog čega je BL ne sumnjajući u istinitost njegovih navoda 29. siječnja 2019. u poslovnici A1 u Opatiji, nakon što je izabrao mobilni uređaj „Mate 20“ lite crni, potpisao zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa tarife Mobilna M i ugovor o kupnji navedenog uređaja uz obročnu otplatu u trajanju od 24 mjeseca, nakon čega mu je mobilni uređaj predao, da bi potom od BL zatražio da na isti način preuzme barem još jedan mobilni uređaj u Rijeci gdje ima registriranu tvrtku, što je imenovani odbio, nakon čega mu se prestao javljati, a račune za predmetni mobilni uređaj nije platilo čime je oštetio BL za iznos od 232,45 eura (1.709,48 kn). Prvostupanjski sud je stoga pravilno utvrdio da je okrivljenik s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo BL lažnim prikazivanjem i prikrivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini čime su u utvrđenom ponašanju okrivljenika ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11 pa je žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovana.
9. Okrivljenik se žali i zbog odluke o kazni navodeći da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio brojne olakotne okolnosti, ali ne navodi koje. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio i vrednovao sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja pa imajući na umu da je prvostupanjski sud pravilno olakotnim vrednovao neosuđivanost okrivljenika i da je tijekom postupka uplatio novčani iznos A1 Hrvatska dok otegotnih okolnosti sud nije našao, vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i potom izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 1 (jedne) godine - u cijelosti primjerena svim navedenim okolnostima, njome će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno u dovoljnoj će mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga blaže kažnjavanje za koje se zalaže okrivljenik nije osnovano. Sukladno utvrđenjima prvostupanjskog suda, pravilne su odluke prvostupanjskog suda o imovinskopravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka koje okrivljenik također osporava.
10. Kako žalbenim razlozima okrivljenika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika.
11. S obzirom na navedeno, primjenom članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 16. lipnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Irena Kvaternik
