REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Kž-597/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Madunić, kao predsjednika vijeća, Damira Ronka kao izvjestitelja i Branke Ribičić kao člana vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Đurđice Bradić, u kaznenom postupku protiv okrivljenika VA zbog počinjenja kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. - u daljnjem tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika izjavljenoj po braniteljici mr. sc. Gorani Roso odvjetnici iz Splita podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-795/2025-12 od 16. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 16. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba okrivljenika VA odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-795/2025-12 od 16. rujna 2025. okrivljenik VA proglašen je krivim da je počinio dva kaznena djela, jedno kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – djelo opisano u članku 117. stavku 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 117. stavku 2. KZ/11 i jedno kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji – djelo opisano i kažnjivo u članku 179. a KZ/11, a sve u svezi članka 51. KZ/11. Stoga su okrivljeniku VA prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo, i to
- za kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesna ozljeda - djelo opisano u članku 117. stavku 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 117. stavku 2. KZ/11 - kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,
- za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji – djelo opisano i kažnjivo u članku 179. a KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Potom je okrivljenik VA na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jedan) mjesec.
1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 određeno je da će se okrivljeniku u kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. lipnja 2025. do 16. rujna 2025.
1.2. Na temelju članka 69. KZ/11 okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje 3 (tri) godine, a izvršavat će se u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje od ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom.
1.3. Na temelju članka 148. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. – dalje u tekstu: ZKP/08) određeno je kako je okrivljenik dužan snositi troškove postupka.
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio okrivljenik po braniteljici te ističe da je pobijana presuda nezakonita. Navodi kako okrivljenik nije priznao učin kaznenog djela, te kako on nije nanio ozljede oštećenoj, već su iste nastale od pada sa njezine lijeve strane tijela. Dalje navodi kako je netočan navod suda kako nema olakotnih okolnosti na strani okrivljenika, jer je vještak psihijatar dr. Ključević utvrdio u svom nalazu i mišljenju kako je okrivljenik u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv, a da je to posljedica bolesti – alkoholizma. Ističe kako je okrivljenik sam priznao svoju bolest – ovisnost o alkoholu i vještak psihijatar je dao preporuku za liječenje okrivljenika ambulantno. Stoga predlaže sudu prihvatiti žalbu i okrivljenika osloboditi od krivnje, a podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Iz žalbe proizlazi kako se okrivljenik žali iz žalbene osnove zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluci o kazni. Sud je po službenoj dužnosti ispitao presudu postoji li bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te je li na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon (članak 476. ZKP/08), te takvih povreda drugostupanjski sud nije našao.
5. Neosnovano okrivljenik ističe pogrešno utvrđeno činjenično stanje i to da je prvostupanjski sud okrivljenika proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. KZ/11, a koje ozljede okrivljenik nije nanio oštećenoj TA, već su sporne ozljede nastale od pada. Naime, oštećena TA je u svom iskazu navela kako ju je okrivljeni udarao stisnutom šakom i metalnom šipkom po nogama, leđima i rukama, prvi put ju je udario unutar stana, drugi put ispred stana, treći put na autu, a četvrti put na ulici, nakon čega je izgubila svijest. Kasnije tog dana shvatila je da se nalazi u bolnici, a ozljede su konstatirane u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. prim. Šimuna Anđelinovića iz kojeg proizlazi kako je oštećena zadobila kontuzijski biljeg na desnom ramenu koji su nastali kao posljedica više udaraca šakom, udarcima srednje jakog intenziteta koje predstavljaju pojedinačno i u svojoj ukupnosti (laku) tjelesnu ozljedu. Oštećena je zadobila oteklinu i bolnost lakta u području lateralnog epikondila s ograničenim kretnjama lakta koja su nastala kao posljedica udarca tupo tvrdim sredstvom, a u konkretnom slučaju mogla je nastati kao posljedica forsiranog pada, te također predstavlja (laku) tjelesnu ozljedu. Iz navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud pravilno i savjesno prihvatio iskaz oštećene kao uvjerljiv i životan, jer je njezin iskaz u skladu s nalazom i mišljenjem sudsko medicinskog vještaka, tako da se žalba u dijelu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja utvrđuje kao neosnovana.
6. U odnosu na kaznu, ovaj drugostupanjski sud nalazi da iako prvostupanjski sud u točki 18.1. obrazloženja pobijane presude nije naveo olakotnu okolnost bitno smanjene ubrojivosti okrivljenika u vrijeme počinjenja djela, to je cijenjena kao olakotno bitno smanjena ubrojivost okrivljenika, jer su okrivljeniku pojedinačno izrečeni posebni minimumi zapriječenih kazni zatvora za kaznena djela za koje je okrivljenik oglašen krivim te je okrivljenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 1 (jedan) mjesec, što predstavlja minimalnu kaznu zatvora, unatoč tome što je okrivljenik višekratno prekršajno osuđivan te kazneno osuđivan presudom Općinskog suda u Splitu broj K-857/2021 od 20. listopada 2021. za kazneno djelo napada na službenu osobu iz članka 315. stavak 1. KZ/11. Imajući u vidu sve navedeno, ovaj drugostupanjski sud smatra kako su pojedinačne kazne zatvora, a i jedinstvena kazna zatvora pravilno i zakonito odmjerene.
6.1. Činjenica da je stalni sudski vještak za psihijatriju dr. sc. Željko Ključević preporučio izreći mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu ambulantno, nije od utjecaja, jer se ista mjera može izvršavati i u okviru zatvorskog sustava obzirom je okrivljeniku izrečena bezuvjetna kazna zatvora.
7. Kako je vijeće našlo da žalbeni razlozi nisu osnovani, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da nema povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, stoga je valjalo na temelju članka 482. ZKP/08 žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu.
U Požegi 16. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Mirjana Madunić
