Poslovni broj Kzd-55/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu za mladež Sanji Čule Poljak, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Milene Rogošić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ĐI, zbog jednog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. 101/17 i 118/18 - dalje u tekstu KZ/11) i jednog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj: KOz-DO-278/2020 od 9. travnja 2020. nakon javne rasprave održane i zaključene 10. lipnja 2026. u nazočnosti zastupnice optužbe Marine Bošnjak, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Splitu, optuženika i zamjenika branitelja optuženika Marina Radića, odvjetnika u Splitu, te punomoćnika mld. djeteta Darka Krčuma, odvjetnika u Splitu, dana 16. lipnja 2026. u nenazočnosti stranaka objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.

Optuženik: ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. Đ i pok. R rođene Č, rođen **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, automehaničar, zaposlen s mjesečnim primanjima od cca 1.000,00 eura, razveden, otac dvoje djece, pismen sa završenom SSS, lošeg imovinskog stanja, suvlasnik obiteljske kuće na adresi [adresa],

k r i v  j e

I.što je dana 09. prosinca 2019. oko 18,00 sati u mjestu [adresa], ispred ulaznih vrata obiteljske kuće, došao po pozivu svoje bivše supruge, a potom tijekom verbalne prepirke, u nakani da kod iste izazove osjećaj straha i ugroženosti, vičući rekao RI da mora paziti što radi, da će je ubiti, koje riječi je ponovio još dva puta, što je sve kod ČI izazvalo osjećaj straha za vlastiti život,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

II.čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – djelo opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 4. u svezi st. 2. KZ/11

III.Optuženik ĐI se za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11, na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11, osuđuje na

KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

IV.Temeljem čl. 56. KZ/11 prema optuženiku ĐI izriče se

UVJETNA OSUDA

na način da se optuženiku ĐI kazna zatvora od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko isti u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini neko novo kazneno djelo.

V.Temeljem čl. 148. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 - dalje u tekstu ZKP/08), optuženik je dužan ovome sudu u roku od 15 dana naknaditi troškove ovog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 eura (sedamdeseteura), koji se odnose na osuđujući dio presude.

II.

Na temelju čl. 453. t. 3. ZKP/08

Optuženik: ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. Đ i pok. R rođene Č, rođen **.**.1970. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, automehaničar, zaposlen s mjesečnim primanjima od cca 1.000,00 eura, razveden, otac dvoje djece, pismen sa završenom SSS, lošeg imovinskog stanja, suvlasnik obiteljske kuće na adresi [adresa],

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi

I.dana 09. prosinca 2019., oko 18,00 sati, u mjestu [adresa], ispred ulaznih vrata obiteljske kuće, došao po pozivu svoje bivše supruge, a potom tijekom verbalne prepirke, svjestan da time ugrožava psihofizički razvoj njihovog malodobnog djeteta UI (rođ. **.**.2011.) koja se nalazila u kući, i pristajući na to jer ga je dijete čulo, vičući rekao RI da mora paziti što radi, da će je ubiti, koje riječi je ponovio još dva puta,

dakle, zlostavio dijete

II.pa da bi time počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

III.Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 nužni izdaci optuženika te nagrada i nužni izdaci branitelja optuženika koji se odnose na oslobađajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je ovom sudu 10. travnja 2020. optužnicu broj KOz-DO-278/2020 od 9. travnja 2020. kojom se optuženik ĐI (dalje u tekstu: optuženik) tereti za počinjenje jednog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11 i jednog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

2.Prilikom očitovanja o osnovanosti optužbe optuženik je izjavio je da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenih djela za koja se tereti.

3.Tijekom dokaznog postupka suglasnošću stranaka pregledan je i pročitan: zapisnik o ispitivanju osumnjičenika ĐI temeljem čl. 208.a Zakona o kaznenom postupku u Policijskoj postaji Trogir od 10. prosinca 2019. s pripadajućem DVD snimkom (list 22-25 i 27 spisa), izvadak iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije broj: 740-02/19-03/206613 od 11. prosinca 2019. za HI (list 28 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika ĐI u Općinskom državnom odvjetništvu od dana 11. prosinca 2019. s pripadajućom DVD snimkom (list 36-40 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećenika-žrtve ČI od 17. siječnja 2020. (list 51-53 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećenika-žrtve djeteta UI u Županijskom sudu u Splitu od 20. siječnja 2020. s pripadajućom DVD snimkom (list 55-57 spisa) te podnesci oštećene od 21. kolovoza 2025. i 30. travnja 2026.

4.Tijekom dokaznog postupka izveden je dokaz saslušanjem oštećene – žrtve ČI, saslušanjem svjedoka ZI i II te je pribavljen novi izvadak iz kaznene evidencije za optuženog.

5.Sud nije čitao nalaz i mišljenje dr. AI d.o.o i JI dipl. psiholog od 29. svibnja 2024. koji je priložila obrana jer predstavlja vještačenje koje nije izvršeno za potrebe ovog kaznenog postupka, već za potrebe drugih postupaka. Upotrebom navedenog vještačenja u dokazne svrhe u ovom kaznenom postupku bilo bi povrijeđeno načelo neposrednosti i kontradiktornosti kaznenog postupka, a što je nedopušteno (čl. 421. st. 1. toč. 1. ZKP/08)

6.Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga, niti su istaknute primjedbe na provedene dokaze.

7.Na temelju provedenog dokaznog postupka, usporedbom i analizom svih dokaza pojedinačno, kao i u njihovoj ukupnosti, sud je našao dokazanim da je optuženik počinio inkriminirano kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11, ali i da ovlašteni tužitelj u ovom predmetu nije dokazao da je optuženik počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 na način kako se to optuženiku stavlja na teret uvodno citiranom optužnicom.

8.U svojoj obrani pred policijskim službenikom, ispitan temeljem čl. 208.a ZKP/08, kao i u obrani danoj u Općinskom državnom odvjetništvu optuženik je negirao počinjenje predmetnih kaznenih djela.

9.Optuženik je u svojoj obrani pred sudom u bitnom naveo da ga je predmetnog dana nazvao sin II i da ga je zamolio da mu donese tablete za bolove jer je otpušten iz bolnice nakon operacije i noga ga je boljela. On je došao do kuće, oštećena mu je otvorila vrata i odmah ga napala zbog čega zajedničkom sinu II daje dozvolu da vozi motor i da je dijete palo s motora što nije bilo točno jer je dijete palo s bicikla. Oštećena mu je kazala da će ga prijaviti policiji, a on je odgovorio nešto u kontekstu pazi što radiš glupačo glupa ili pa prijavi glupačo glupa, a ovo što je izgovorio pazi što radiš prvenstveno je mislio na njezin odnos prema djeci. Nakon toga se okrenuo i otišao. Dok je odlazio sjeća se da je oštećena uzela mobitel ,a je li tada nazvala policiju ili svoju prijateljicu nije mu poznato. Te prigode on nije ulazio u kuću, a poznato mu je da se tada sin II nalazio u dnevnom boravku jer mu je on to kasnije kazao. On te prigode nije prijetio, a uvreda je bilo i s jedne i s druge strane. Te prigode nije vidio da bi netko od zajedničke djece izašao iz kuće. Inače oštećena ga je prijavila i zbog kaznenog djela zlostavljanja zajedničke kćeri UI i u tom postupku je nepravomoćno oslobođen.

10.Ovakvu obranu optuženika sud smatra usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti, i to stoga što je ne potvrđuje niti jedan provedeni dokaz u postupku osim iskaza djeteta II. S druge strane, jasan, uvjerljiv, životan i, po stavu suda, vjerodostojan iskaz oštećene ČI nalazi potvrdu u tvrdnjama svjedoka ZI i mld. UI.

11.Malodobna EI ispitana pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu je navela da je njezinog brata U boljela noga i da je zvao tatu da mu donese tablete za bolove. Kada je tata došao pred vrata, otvorila mu je mama kojoj je kazao „ubit ću te.“, a mama mu je nakon toga odgovorila „zvat ću policiju“. Ona je to čula jer je bila u dnevnom boravku i gledala svoju seriju, a tata je govorio malo tiše, malo glasno. Nakon toga je tata otišao. Ona je zaboravila je li čula još nešto, a zbog onoga što je čula osjećala se uplašeno i plakala je. Tata te prigode nije ulazio u stan. Prije nego što je tata to rekao nije se ništa desilo, nije bilo buke, galame, i ovo je bilo prvi put da je tako nešto kazao. Te prilike Đ se nalazio s njom u dnevnom boravku, misli da je imao slušalice u ušima ali ona nije gledala u njega.

12.Oštećena ĆI u svom iskazu navodi da je 09. prosinca 2019. oko 18,00 sati bivšem suprugu poslala sms poruku da je potreban lijek za zajedničko dijete BI. Optuženik je došao nešto prije 19,00 sati pred obiteljsku kuću, ona mu je otvorila vrata i upitala ga zbog čega BI daje električne aparate, a on joj je odgovorio riječima "Pazi što radiš, bit ćeš satravena, zapamti da ću te ubiti" s tim da joj je riječi "zapamti da ću te ubiti" ponovio.

12.1.U kući su se tada nalazila zajednička djeca BI i UI, a vrata obiteljske kuće su bila otvorena, a djeca su se nalazila u dnevnom prostoru koji je udaljen cca 6 metara od ulaznih vrata. Optuženik je nakon što je izgovorio navedene riječi otišao, a dijete UI je došla do nje, bila je uplakana i kazala joj je da je čula što je optuženi rekao. Ona je nakon toga smirivala, a BI koji se nalazio u dnevnom prostoru nije ništa kazao, a po njezinom mišljenju je mogao čuti što joj je optuženi kazao jer kada je optuženik izgovarao navedene riječi ton njegova glasa je bio veći, vikao je. Ona je nakon svega obavijestila prijateljicu ZI i policiju.

12.2.Nakon razvoda 2018. ona i optuženik nisu komunicirali. Određeno vrijeme na snazi su bile mjera opreza međutim posredstvom centra bilo je potrebno uspostaviti komunikaciju zbog zajedničke malodobne djece zbog čega su ona i optuženik 2019. komunicirali putem sms poruka samo u vezi zajedničke djece. Do ovog događaja, a gledajući od razvoda braka, i nakon ovog događaja od strane optuženika nije bilo ekscesa i konfliktnih situacija.

12.3.Nakon ovog događaja vidjela je uznemirenost kod mal. djeteta UI kada bi se sjetila ovog događaja, a ista bi se uznemirila npr .kada bi se ona vratila kući dijete je bilo uznemireno je li se njoj nešto dogodilo. Nakon predmetnog događaja mld. UI je vodila u Polikliniku "Meje" ali ne samo zbog ovog događaja već zbog svih događaja koji su se odvijali.

13.Takav iskaz oštećene nalazi potvrdu i u iskazu svjedokinje ZI koja je u svom iskazu navela da ju je oštećena jedne prigode nazvala u popodnevnim satima, da je bila uzrujana i da je kazala da joj je optuženi prijetio da će je ubiti i da je nakon toga otišao. Poznato joj je da je te prigode optuženi donio lijekove za sina. Ona je nakon toga oštećenu nazvala dva puta jer je oštećena bila uzrujana i da je pita je li joj potreba pomoć, a također je kazala oštećenoj „da to ne pušta“ i da pozove policiju. Nakon što je nazvala oštećenu posljednji put ona joj je kazala da ne treba dolazit jer da je pozvala policiju. Poznato joj je da su te prigode djeca bila u kuću jer je ona sugerirala oštećeno da se treba smirit da djeca ne bi primijetila da je uzrujana.

14.Iz iskaza II proizlazi da se predmetni događaj zbio krajem 2019. Da su se u obiteljskoj kući nalazili njegova majka, sestra i on, a otac je trebao doći i nešto mu donijeti. Kada je otac došao majka mu je otvorila vrata. Poznato mu je da se majka ljutila jer je mislila da mu otac dopušta da vozi motor, te je te prigode kazala optuženom da će ga zbog toga prijaviti, a na to je optuženik kazao "samo prijavljuj". On je čuo čitav razgovor između optuženog i oštećene, i nije čuo nikakve prijetnje. Sjeća se da je te prigode ton razgovora bio normalan i samo se u jednom trenutku pojačao, a čitav razgovor je trajao minutu, minutu i po. Njegova sestra mld. UI se nalazila s njim u dnevnom boravku i koliko mu je poznato nije dolazila do majke i oca, već je majka nakon što je otac otišao došla u dnevni boravak i tada je započela vika, drama te misli da je nakon toga UI plakala i da je to plakanje trajalo najviše 15 min. Ne sjeća se je li te prigode imao slušalice u ušima, a on u pravilu stavi samo jednu slušalicu u uši, a razgovor između optuženika i oštećene je čuo.

15.Prema stavu suda, da je optuženik u inkriminiranom događaju doista postupao na način prikazan u svojoj obrani, odnosno, da je oštećenu u razgovoru samo uvrijedio odnosno da joj je kazao "pazi što radiš" u kontekstu odnosa prema djeci i "ma prijavi me glupačo, glupa", oštećena takav događaj zasigurno ne bi prenosila prijateljici ZI, glumila zabrinutost, plakala i izmišljala da su djeca u prostoru kuće, odnosno ne bi gubila vrijeme i potom pozvala policijsku postaju samo kako bi lažno teretila optuženika. S tim u vezi, ukazuje se da saslušana svjedokinja ZI koja po mišljenju suda nema nikakvog razloga da lažno tereti optuženika u svom iskazu uvjerljivo opisuje da je u trenucima kada joj je oštećena prepričavala događaj djelovala zabrinuto i da je plakala, a da nije tako onda joj ona ne bi sugerirala da „to ne pusti“, da se smiri da je djeca ne vide i da pozove policiju, a što je oštećena i učinila pa kada ju je ova ponovno zvala da se uvjeri je li joj treba pomoć oštećena joj je kazala da je policija došla i da ona ne treba dolaziti.

16.Iskaz svjedoka II, sina optuženika, sud nije uzeo kao vjerodostojan niti mu je poklonio vjeru jer je isti očito zainteresirani da svojim iskazom poboljšaju poziciju optuženika u ovom kaznenom postupku. Tako svjedok II navodi da se utužene prigode nalazio u dnevnom prostoru, da je čuo čitav razgovor između majke i oca, da je razgovor bio normalnim tonom, da se samo u jednom trenutku pojačao i da je trajao kratko, a da je optuženik na riječi oštećene da će ga prijaviti zbog čega dopušta zajedničkom djetetu da vozi motocikl samo odgovorio „prijavljuj“, da postoji mogućnost da je imao jednu slušalicu u ušima, a razgovor između majke i optuženika je sigurno čuo.

17.Međutim iz iskaza samog optuženika proizlazi kako je te prigode bilo uvreda i s njegove strane i sa strane oštećene i da je on te prigode izgovorio riječi pazi što radiš, doduše po njegovim navodima samo u kontekstu odnosa prema djeci, a da je na kraju kazao ma samo prijavi glupačo, glupa. Svjedok ništa od navedenog ne spominje, a tvrdi da je čuo cijeli razgovor, čak štoviše isti navodi da je razgovor bio normalan i da je trajao kratko, da je kratko bio povišen ton, a što je u suprotnosti i s obranom optuženog.

18.Takav iskaz svjedoka je kontradiktoran i očito iskonstruiran u korist optuženika tim više što sam optuženik u svojoj obrani navodi da je inkriminiranog dana bilo uvreda i s jedne i s druge strane, da ga je oštećena čim je došao napala zbog čega sinu daje motor i da mu je kazala da će ga prijaviti, a da joj je on odgovorio „pazi kako se ponašaš“ doduše u kontekstu razgovora i odnosa prema djeci, i ma prijavi me glupačo glupa. Dakle optuženik ne osporava da je te prigode bilo uvreda, da ga je oštećena napala čim je došao, da joj je on kazao naveden riječi, pa je iz toga vidljivo da takav razgovor nije razgovor koji se vodi „mirnim tonom“ kako to tvrdi svjedok te je očito da svjedok ne želi ni na koji način teretiti i pogoršati njegov procesni položaj u ovom postupku. Osim toga očito je i da ovaj svjedok ima loš odnos s oštećenom, svojom majkom, pa tako na pitanje suda je odgovorio da s ocem živi od 2020, da mu je odluka da živi s ocem, ovdje optuženikom najbolja odluka u životu, i da s majkom, ovdje oštećenom ne želi imati nikakav kontakt.

19.Također, ukazuje se da oštećena u svom iskazu na raspravi održanoj 10. prosinca 2025. o svim detaljima i okolnostima inkriminiranog događaja iskazuje gotovo istovjetno kao i prilikom ispitivanja u Policijskoj postaji Trogir dana 17. siječnja 2020. (neposredno nakon inkriminiranih događaja)., dakle prije skoro pet godina.

20.Da optuženik oštećenoj u inkriminiranom događaju nije izgovorio riječi prijetnje već da se radilo samo o uvredama i da su riječi koje je optuženik u inkriminiranom događaju izgovorio oštećenoj bile bezazlene, odnosno da se radilo isključivo o uvredama, kako to nastoji prikazati optuženik, a i svjedok II oštećena sve te okolnosti događaja zasigurno ne bi mogla uvjerljivo i gotovo istovjetno ponoviti nakon proteka vremena od skoro pet godina. Upravo zbog podudarnosti iskaza oštećene u svim bitnim pojedinostima, a posebno zbog tvrdnji svjedoka ZI, koja je prijateljica oštećene ali po mišljenju ovog suda ista je upozorena u dužnost kazivanja istine i nema razloga neosnovano iskazivati u njenu korist i neosnovano teretiti optuženika, prema kojima je oštećena prilikom prepričavanja događaja djelovala uznemireno, uplakano i zabrinuto zbog čega joj je sugerirala da pozove policiju, a što je oštećena učinila a uzimajući u obzir i iskaz zajedničkog djeteta mld. UI, za koji iskaz je socijalni pedagog suda zaključio da je adekvatno pratila cijeli tijek ispitivanja, aktivno učestvovala u njemu i odgovarala na postavljena pitanja.

21.Slijedom takvih zaključaka, ocjena je ovog suda da su u ponašanju optuženika opisanog u točki I. izreke presude ostvarena objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. st. 2. i 4. KZ/11 jer je optuženik prijetio bivšoj izvanbračnoj supruzi (bliskoj osobi u smislu čl. 87. st. 9. KZ/11) da mora paziti što radi, da će je ubiti, koje riječi je ponovio dva puta.

22.Ubrojivost optuženika tijekom postupka nije bila upitana te ga sud smatra ubrojivim počiniteljem. U pogledu subjektivnih elemenata kaznenog djela, kraj utvrđenja da je optuženik bio ubrojiv u vrijeme činjenja inkriminiranog djela, sud smatra da je optuženik kazneno djelo prijetnje počinio izravnom namjerom, odnosno da je bio svjestan da prijetnja drugoj osobi predstavlja protupravno ponašanje i da je unatoč tome htio počinjenje djela, jer je tim prijetnjama htio prestrašiti oštećenu

23.Slijedom prethodnih utvrđenja, optuženik je proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11, i to na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

24.Pri odlučivanju o vrsti i mjeri kazne koja bi bila adekvatna kaznenoj odgovornosti optuženika sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na izbor kazne (čl. 47. KZ/11). Optuženik nakon činjenja djela nije pokazao nikakvo kajanje ili želju da se ispriča oštećenoj, Kraj takvog odnosa prema počinjenom djelu, sud nije našao nikakvih olakotnih okolnosti koje bi se optuženiku mogle honorirati prilikom odabira vrste i mjere kazne. Otegotnim je cijenjeno što je optuženik upućivao prijetnje bivšoj supruzi a zajednička maloljetna djeca su se nalazila u kući, odnosno što se nije suzdržavao od takvog neprimjerenog ponašanja. Nadalje, optuženiku je otegotnim cijenjena i ranija osuđivanost i to presudom ovog suda posl. broj Kzd-161/2020 od 6. lipnja 2024., pravomoćna 7. veljače 2025. zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. KZ/11, povrede dužnosti uzdržavanja, kazna zatvora 5 (pet) mjesec, uvjetno 1 (jedna) godina.

25.Na temelju svih navedenih okolnosti, a unutar granica sankcije propisane zakonom, uzimajući u obzir ličnost optuženika, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i pogibeljnost djela, sud je optuženika za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11, na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a potom mu je temeljem čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

26.Sud zaključuje da optuženiku ne treba izreći blažu ili drugačiju sankciju od izrečene, jer će se primjenom izrečene uvjetne kazne u odmjerenom trajanju ostvariti svrha kažnjavanja. Osim toga, sud je stava da će navedenom sankcijom ujedno biti ispunjena opća i posebna svrha kažnjavanja, da će se njome utjecati na optuženika kao i na sve ostale građane, da ubuduće ne čine kaznena djela, odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

27.Odluka o troškovima postupka donijeta je uzimajući u obzir složenost postupka, osobne i obiteljske prilike optuženika kao i njegovo imovinsko stanje, slijedom čega je na temelju čl. 145. St. 2. toč. 6 ZKP/08 optuženik dužan na ime troškova postupka platiti paušalni iznos u visini od 70,00 eura u roku od 15 dana, a u odnosu na osuđujući dio presude.

28.Glede inkriminiranog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, kojeg ovlašteni tužitelj optuženiku stavlja na teret ovom optužnicom, stav je ovog suda da jedan izolirani incident u intenzitetu prikazanom optužnicom, odnosno uvreda i prijetnja koju je otac nesumnjivo izgovorio majci ispred ulaznih vrata, a mld. dijete se nalazilo u dnevnom boravku udaljenom prema navodima oštećene cca 6 metara, uvažavajući sve okolnosti inkriminiranog događaja, ne predstavlja zlostavu ili grubo vrijeđanje djetetovih prava, odnosno događaj koji bi ispunjavao obilježja inkriminiranog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

29.Naime, sukobljavanje oca s majkom na način opisan optužnicom, u kratkom susretu, a dijete sadržaj tog razgovora može čuti, po stavu ovog suda, ne predstavlja takav intenzitet psihičke neugode za mld. oštećenika da bi predstavljao grubo uznemiravanje djeteta, odnosno pristajanje optuženika da negativno utječe na djetetov psihički i fizički razvoj. Takvo ponašanje oca, dakle, ne predstavlja zlostavu – jednu ili više radnji kojom se ostvaruju obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, odnosno da je cjelokupnim ponašanjem prema oštećenoj ugrozio psihofizički razvoj svog djeteta ili da ga je na taj način zlostavio, odnosno da je cjelokupnim ponašanjem prema oštećenoj štetio dječjem razvoju u onom stupnju da takvo neželjeno ponašanje poprima obilježje kaznenog djela.

30.Osim toga i sama optužena u svom iskazu navodi, da s optuženikom gledajući od razvoda braka 2018 i nakon ovog događaja nije bilo ekscesa niti konflikata, da je dijeta bilo nakon ovoga događaja u strahu da se njoj nešto ne dogodila i da ona pretpostavlja, dakle ne tvrdi, da je to zbog riječi koje joj je uputio optuženik, a da je dijete vodila u polikliniku „Meje„ ne samo zbog ovog događaja već zbog svih događaja koji su se odvijali, a i oštećena EI prilikom svog ispitivanja je navela da je ovo jedini događaj kada je tata nešto tako rekao mami.

31.Kraj takvih rezultata provedenog dokaznog postupka, zbog činjenice da nije moguće na nedvojben i potpuno siguran način zaključiti da je optuženik počinio kazneno djelo iz čl 177. st. 2. KZ/11, opisano u izreci presude, zaključeno je kako je optužba protiv optuženika u tom dijelu neutemeljena jer nije dokazana, slijedom čega je sud optuženika primjenom čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe za počinjenje kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

32.Zaključno, na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 određeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci optuženika, te nagrada i nužni izdaci branitelja optuženika koji se odnose na oslobađajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava.

33.Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Split, 16. lipnja 2026.

Sudac za mladež:

Sanja Čule Poljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana kada stranke prime pisani otpravak ove presude. Žalba se podnosi u tri primjerka ovom sudu, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1 ODO Split

2. optuženik

3. Branitelj

4. Oštećena ĆI i punomoćnici oštećenih Darko Krčum, i Denis Kulušić, odvjetnici u Splitu

5. u spis