REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž Ovr-210/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Kristini Pavičić-Sirotić, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice IT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Edin Muminagić, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika PT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naplate troškova postupka, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 2651/2025-4 od 18. prosinca 2025., 16. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditeljice te se u cijelosti potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2651/2025-4 od 18. prosinca 2025.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditeljice za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je slijedeće:
„I. Nalaže se ovršeniku PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi ovrhovoditelju IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnik obrta za promet nekretninama [obrt], trošak postupka izravne naplate u iznosu 93,75 eura s zateznom kamatom od 18. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku osam dana.
II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška postupka izravne naplate u preostalom zatraženom iznosu kao neosnovan.
III. Nalaže se ovršeniku PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi ovrhovoditelju IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnik obrta za promet nekretninama [obrt] trošak ovog postupka u iznosu 15,62 eura s zateznom kamatom od 18. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku osam dana.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija ovrhovoditeljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Ističe da je sud potpuno pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio kako nema pravo na naknadu troškova predujma Financijskoj agenciji. U pravcu svoje tvrdnje poziva se na odredbu članka 14. stavka 4. Ovršnog zakona te navodi da je trošak naknade za provedbu osnove za plaćanje, koju je nesporno platila Financijskoj agenciji, dio troškova koji su bili potrebni za ovrhu, a tu naknadu bez donošenja odgovarajuće odluke ovrhovoditelj ica ne bi mogla naplatiti od ovršenika. Nadalje navodi, da je sud pogrešno odredio visinu pripadajućeg joj troška, sve to obzirom na vrijednost zahtjeva za izravnu naplatu. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugog stupnja njenu žalbu uvaži te predmetno rješenje preinači sukladno njenim žalbenim navodima, podredno ukinuti rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Potražuje troškove žalbe.
3. Žalba ovrhovoditeljice nije osnovana.
4. Predmetnim rješenjem, pozivom na odredbu članka 14. stavak 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024. - dalje: OZ) naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditeljici trošak postupka koji je za nju nastao u postupku izravne naplate koji se vodi pri Financijskoj agenciji, a radi naplate njene novčane tražbine iz rješenja o osiguranju poslovni broj Ovr-1561/2025 od 22. svibnja 2025., i to trošak sastava zahtjeva za izravnu naplatu u iznosu od 31,25 eur (tarifni broj 11. točka 5. u vezi s tarifnim brojem 7. točkom 1. te tarifnim brojem 54. i tarifnim brojem 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova („Narodne novine“ broj 138/2023. – dalje: Odvjetnička tarife)), trošak pribave potvrde ovršnosti osnove za plaćanje u iznosu 62,50 eura (tarifni broj 32. točka 2. u vezi s tarifnim brojem 54. i tarifnim brojem 46. Odvjetničke tarife) te trošak sastava zahtjeva za naknadu troška postupka izravne naplate u iznosu od 15,62 eura (tarifni broj 11. točka 10. u vezi s tarifnim brojem 7. točkom 1. i tarifnim brojem 54. i tarifnim brojem 46. Odvjetničke tarife) ili ukupno 109,37 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose pobliže opisane kao pod točkom I. i III. izreke.
4.1. Pritom, sud je kao neosnovan odbio zahtjev ovrhovoditeljice za naknadom troška predujma Financijskoj agenciji koji je po ovrhovoditeljici plaćen u iznosu od 19,91 eur, uz obrazloženje u osnovnom da se radi o trošku koji se automatski namiruje u postupku izravne naplate kao trošak tog postupka te za njegovo namirenje nije potrebno donošenje posebnog rješenja suda o naknadi tog troška (članak 8. stavak 7. Pravilnika o vrstama naknada za obavljanje poslova propisanih Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 71/2018 ., 155/2022. i 79/2024.), pa bi prihvaćanjem zahtjeva ovrhovoditeljice u tom dijelu moglo doći do dvostruke naplate tog troška, jer bi ovršeniku ovršnom ispravom bilo naloženo namiriti navedeni trošak iako je isti već namiren ili će biti namiren u postupku izravne naplate.
5. Takva odluka suda prvoga stupnja pravilna je i zakonita, jer je na utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno primijenjeno.
6. Nije osnovan žalbeni navod ovrhovoditeljice da je sud visinu troškova postupka izravne naplate o kojima je odlučeno predmetnim rješenjem u točki I. i III. izreke, po visini pogrešno odmjerio. Naime, sud je pripadajući trošak sastava zahtjeva za izravnu naplatu od 18. srpnja 2025., trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti te troška sastava predmetnog zahtjeva, pravilno odmjerio sukladno relevantnim odredbama Odvjetničke tarife, a sve to prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 303,23 eur. Da je tome tako proizlazi iz činjenice da je ovrhovoditeljica svoj zahtjev za naknadom predmetnih troškova postavila prema vrijednosti predmeta spora kojom se sud rukovodio prilikom donošenja predmetne odluke, a ne prema vrijednosti predmeta spora od 6.000,00 eur kako to tvrdi sadržajem svojih žalbenih navoda, jer bi u tom slučaju njen zahtjev za naknadom troška bio postavljen u puno višem iznos.
7. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditeljice sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je odbio njen zahtjev za naknadom troška predujma koji je uplatila Financijskoj agenciji u postupku izravne naplate – 19,91 eur, jer je pravilno zaključio da se radi o trošku koji se upisuje u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje zajedno sa tražbinom iz osnove za plaćanje te se namiruje u postupku izravne naplate zajedno s tražbinom ovrhovoditelja prema ovršeniku na teret ovršenika , i u tom slučaju nije potrebno donošenje posebne ovršne isprave kojom bi se utvrdila obveza ovršenika na plaćanje troškova predujma ovrhovoditeljici.
7.1. Dakle, u situaciji kao što je predmetna, kada iz stanja predmeta ne proizlazi da Financijska agencija nije provela postupak izravne naplate koji je pokrenut na temelju ovršne isprave poslovni broj Ovr-1561/2025 od 22. svibnja 2025. u kom postupku se istodobno naplaćuje u korist ovrhovoditelja i zatraženi trošak predujma, ne može se prihvatiti kao osnovan žalbeni navod ovrhovoditeljice da je sud bio dužan rješenjem utvrditi postojanje obveze ovršenika prema ovrhovoditeljici u pravcu plaćanja predmetne naknade. Ovaj sud prihvaća tvrdnju ovrhovoditeljice da je trošak predmetne naknade potreban trošak za ovrhu, međutim, ovrhovoditeljica nije tvrdila a niti proizlazi iz stanja predmeta, da Financijska agencija nije provela postupak izravne naplate na novčanim sredstvima ovršenika, pa se ne može prihvatiti žalbeni navod ovršenika da bez donošenja odgovarajuće odluke od ovršenika ne bi mogao naplatiti predmetni trošak predujma.
7.2. Ovdje se posebno ukazuje na sadržaj Izvoda iz zapisnika sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu dana 23. travnja 2026. (poslovni broj Su IV-100/2026-3 od 2. lipnja 2026.), sukladno kojem ovrhovoditelj ima pravo od ovršenika na naknadu ovršnog troška u visini naknade koju je, prema Pravilniku o vrstama naknada za obavljanje poslova propisanih Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima platio Financijskoj agenciji u postupku izravne naplate za provedbu osnove za plaćanje kada postupak naplate nije proveden samo ako je osnova za plaćanje zavedena u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje. Postojanje takvih okolnosti ovrhovoditeljica u predmetnom slučaju niti tvrdi niti dokazuje.
8. Stoga, kako je prvostupanjski sud na navedeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio ni one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 380. stavka 2. ZPP-a u vezi odredbe članka 21. stavka 1. OZ-a, odbiti žalbu ovrhovoditeljice kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.
9. Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP.
U Puli-Pola 16. lipnja 2026.
Sutkinja:
Kristina Pavičić-Sirotić
