REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-217/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Erste&Steiermarkische bank d.d., Jadranski trg 3A, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Pavlak i partneri, odvjetnicima iz Rijeke protiv ovršenika 1. II, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljednice iza pok. GI i 2. OI, [adresa], oboje zastupanih po punomoćniku Nikoli Sabljaru, odvjetniku u Rijeci, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Ovr-505/2023-5 od 9. svibnja 2024., 16. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba ovrhovoditelja kao osnovana te se ukida rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: Ovr-505/2023-5 od 9. svibnja 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

II O troškovima žalbe odlučiti će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odgođen je postupak provedbe ovrhe temeljem prijedloga ovršenika od 8. svibnja 2024., do pravomoćnog okončanja parničnog postupka između istih stranaka u predmetu toga suda poslovni broj P- 129/2021. (točka I.) te je riješeno da se za vrijeme odgode ovrhe neće poduzimati radnje kojima se ovrha provodi (točka II.).

2. To rješenje pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnom navodi da ovršenici nisu dokazali da bi provedbom ovrhe trpjeli nenadoknadivu štetu iz razloga što ne postoje isprave na temelju kojih bi se moglo zaključiti o nepostojanju drugih nekretnina u vlasništvu. Konačno, stanovanje i dom se može ostvariti i na druge načine, a ne isključivo kroz vlasništvo nekretnina, a da drugoovršenik živi u inozemstvu i jasno je da ne bi trpio nikakvu štetu prodajom nekretnine u ovršnom postupku, osim one štete koja je nužna posljedica provedbe ovrhe radi naplate novčane tražbine po osnovi pravomoćnoga rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr- 374/2013. Nadalje ukazuje da su ovršenici svojevoljno ugovorili založno pravo na predmetnoj nekretnini, sa svim pravnim i faktičkim posljedicama toga raspolaganja koji su za njih poslije toga ugovaranja nastupile, pa nema ni potrebe provoditi test razmjernosti tako da ni iz tog razloga nisu ispunjeni zakonski razlozi iz čl. 65. Ovršnog zakona za odgodu ovrhe. Ističe da pozivanje ovršenika na ništetnost ugovornih odredbi ugovora o kreditu i pokrenutu parnicu radi utvrđenja istog nema nužno za posljedicu ništetnost ugovora u cijelosti, jer ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe. Predlaže uvažiti žalbu te ukinuti pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu radi nastavka provedbe ovrhe. Potražuje trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ovrha je u ovoj pravnoj stvari određena na nekretnini u suvlasništvu ovršenika rješenjem broj Ovr-373713-5 od 4. kolovoza 2014. na temelju ovršne isprave – Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretninama od dana 20. travnja 2005. sklopljenog između ovrhovoditelja te dužnika DI vl.obrta za stočarstvo, šumarstvo i trgovinu „[obrt]“ i protivnika osiguranja GI (pravne prednici prvoovršenice) i Čadež OI ovjerenog kod javnog bilježnika Nikole Mihelčića 20. travnja 2004. pod posl.br.OU- 41/20025 i Anexa Sporazumu o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretninama od dana 19. srpnja 2005. sklopljenog između istih stranaka i ovjeren kod javnog bilježnika Darka Paravića 27. srpnja 2005., posl.br. OU-1009/2005.

6. Prvostupanjski sud je odlučujući o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe pobijanim rješenjem odgodio ovrhu do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi između istih stranaka u predmetu suda prvog stupnja pod poslovnim brojem P- 129/2021 zaključujući kako su za to ispunjene pretpostavke iz čl. 61. st.1. i čl. 64.b OZ jer je u tijeku parnica radi utvrđenja ništetnom ovršne isprave na temelju koje se provodi ovrha u ovoj pravnoj stvari te da su ovršenici u dovoljnoj mjeri dokazali da bi provođenjem ovrhe za njih nastala teško nadoknadiva šteta obzirom da se radi o provođenju ovrhe u odnosu na jedinu nekretninu u vlasništvu ovršenika u kojoj isti ostvaruju svoje pravo na dom.

7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. –dalje: ZPP) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 70/19.) sve u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. dalje: OZ/12) ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, iz razloga što se pobijano rješenje ne može ispitati, jer nije dovoljno obrazloženo, budući da nema razloga o odlučnim činjenicama o kojima ovisi odgoda ovrhe, niti je obrazloženo jesu li u konkretnom slučaju kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe koje su propisane čl. 65. st. 1. OZ/12 a razlozi koji su navedeni nisu jasni te su proturječni stanju spisa.

8. Naime, pretpostavke za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika propisane su odredbom čl. 65. st. 1. OZ/12 koji se u konkretnom slučaju primjenjuje s obzirom na vrijeme pokretanja ovršnog postupka. Prema toj odredbi na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, pri čemu mora kumulativno biti ispunjen jedan od uvjeta predviđenih u točkama 1. - 11. st.1. istog članka i zakona.

9. Iako to u pobijanom rješenju izrijekom nije navedeno iz sadržaja rješenja proizlazi kako prvostupanjski sud zaključuje da je objektivna pretpostavka za odgodu ovrhe ispunjena time što se između stranaka vodi postupak radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu kao ovršne isprave na temelju koje je određena ovrha.

10. Međutim, iz spisa predmeta je razvidno da je tužbu radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu broj partije 5102349978 sklopljenog 19. travnja 2005. protiv ovdje ovrhovoditelja podnio korisnik kredita DI kao jedini tužitelj te je tužba zaprimljena poslovnim brojem P-129/2021 pa je utvrđenje suda prvog stupnja da se navedeni parnični postupak vodi između istih stranaka (kao u ovom ovršnom postupku) nejasno i proturječno stanju spisa. Osim toga, netočno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je u tijeku parnica radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave na temelju koje se provodi ovrha u ovoj pravnoj stvari jer u konkretnom slučaju ovrha nije određena na temelju ugovora o kreditu već založnog ugovora te ovršenici nisu osobni već založni dužnici, a izostalo je obrazloženje o tome od kakvog je učinka na predmetnu ovrhu ishod parnice koja se vodi pred Općinskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem P-129/2021.

11. U očitovanju kojim se usprotivio prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe ovrhovoditelj je između ostalog naveo kako je predmetnom tužbom zatraženo „samo“ utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj samo o kamatnoj stopi a ne ugovora o kreditu u cijelosti kao i da je ugovor o kreditu sklopljen s vlasnikom obrta te da nije riječ o potrošačkom ugovoru pa da s tim u vezi nisu primjenjiva pravna shvaćanja iz presude Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. na koja se tužitelj u tužbi poziva. Međutim, o navedenim prigovorima ovrhovoditelja u pobijanom rješenju nema ni riječi.

12. Nadalje, iz pobijanog rješenja nije jasno, budući rješenje o tome ne sadrži nikakvih razloga, na temelju čega je sud utvrdio da je nekretnina na kojoj se provodi ovrha jedina nekretnina u vlasništvu prvo i drugo ovršenika u kojoj isti ostvaruju svoje pravo na dom. Posebno nije jasan takav zaključak prvostupanjskog suda u odnosu na drugoovršenika HI s obzirom da isti, a kako to proizlazi iz spisa predmeta, ima prijavljenu adresu u Kanadi. Pritom, prvostupanjski sud nije razmotrio niti obrazložio od kakvog je utjecaja na pozivanje ovšenika na pravo na dom činjenica da su ovršenici dobrovoljno pristali na zasnivanje založnog prava na predmetnoj nekretnini radi osiguranja tražbine ovrhovoditelja (čl. 75.st.5. OZ/12).

13. Također, iz obrazloženja pobijanog rješenja nije jasno na temelju čega je prvostupanjski sud zaključio da se radi ovršenicima slabih imovinskih prilika, kada o imovinskim prilikama ovršenika u spisu nema dokaza.

14. Iako prvostupanjski sud navodi „da su ovršenici 1. i 2. u dovoljnoj mjeri dokazali da bi provođenjem ovrhe za njih nastala teško nadoknadiva šteta obzirom da se in concreto radi o provođenju ovrhe u odnosu na jedinu nekretninu u vlasništvu ovršenika u kojoj isti ostvaruje svoje pravo na dom“ ne obrazlaže niti u čemu se konkretno ogleda po prvostupanjskom sudu utvrđena nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.

14.1. Ovdje valja navesti kako nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom, ne može biti šteta koja po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, koji je po svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja i koji je kao takav po naravi stvari tegoban i stresan za ovršenika, već je ovršenik dužan učiniti vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe nastala takva šteta koju on ne bi mogao nadoknaditi ili bi ju pak mogao nadoknaditi uz iznimne i nerazmjerne teškoće, navođenjem u čemu bi se šteta sastojala i zašto bi ista bila nenadoknadiva, kao i konkretan opseg štete. Dakle, konkretna šteta koju bi ovršenik pretrpio provedbom ovrhe mora biti konkretizirana, a ne može biti izjednačena s redovitim posljedicama ovrhe.

15. Naime, ovršenici su u prijedlogu za odgodu ovrhe i dopuni tog prijedloga ukazivali na teške životne okolnosti obitelji prvoovršenice II s obzirom na činjenicu teške zloćudne bolesti –akutne limfoblastične leukemije njezina sina ĐI kao i činjenicu da je u međuvremenu drugi sin ĆI uslijed ozljede izgubio desnu nogu i postao invalid, o čemu su dostavili u spis odgovarajuću medicinsku dokumentaciju, a u kontekstu tvrdnji da bi prvoovršenici i njezinom obitelji provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva šteta jer da se u predmetnoj nekretnini nalazi sve potrebno za liječenje I te bolesti te da bi promjena okruženja mogla imati fatalne posljedice za ĐI, a koje navode ovršenika kao i dokaze priložene uz prijedlog za odgodu ovrhu prvostupanjski sud nije uopće cijenio prilikom donošenja pobijanog rješenja.

16. Stoga, kako u pobijanom rješenju nema razloga o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni su nejasni i proturječni stanju spisa valjalo je temeljem čl. 380. toč.3 ZPP u vezi s čl. 21. st.1. OZ/12 ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

17. U ponovnom postupku sud će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, uzimajući u obzir okolnosti na koje mu je ovom odlukom ukazano, te će nakon toga o prijedlogu ovršenika o odgodi ovrhe donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku koja će sadržajno opravdati svoju izreku.

18. O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci sukladno čl. 166. st.3. ZPP.

Pula – Pola, 16. lipnja 2026.

Sudac

Biljana Pamić