1      Poslovni broj: 15 P-125/2022-16

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 15 P-125/2022-16

            

     Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

  Stalna služba u Županji

        Veliki kraj 48 

    OIB: 77561654785                                                  

                                                                                                               

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. B., OIB …, iz V., J zastupan po punomoćniku D. V., odvjetniku u V., protiv tuženika E. M. d.o.o., OIB …, Z., radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 28. kolovoza 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda dana 16. siječnja 2024., 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja - tuženika E. M. d.o.o. Z., OIB: ,,,, protiv ovršenika - tužitelja S. B., V, OIB: … pokrenuta Zahtjevom za izravnu naplatu temeljem zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika M. O., iz K., pod poslovnim brojem OV-6352/05 od 11. kolovoza 2005. godine, smatra nedopuštenom.

              II. Nalaže se tuženiku E. M. d.o.o. Z. OIB: …, da tužitelju S. B., V., OIB: …, isplati troškove parničnog postupka u iznosu od 1.280,28 eura (tisućudvjestoosamdeseteuraidvadestosameura) u roku od 15 dana.

 

r i j e š i o    j e

              I. Odbacuje se dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da se utvrdi da je nastupila zastara predmetnog potraživanja tuženika prema tužitelju.

Obrazloženje

              1. Tužitelj u tužbi navodi da je obavješten od strane F. a. da je zaprimljena osnova za plaćanje iz čl. 3. st. 1. toč. 1 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, radi čega je zatražio od F. a., Regionalni centar O., Podružnica V. dokumentaciju temeljem koje je pokrenut postupak izravne naplate, te mu je uručena preslika Zahtjeva za izravnu naplatu iz čega je vidljivo da je pravni osnov Zahtjeva za izravnu naplatu zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika M. O. pod poslovnim brojem OV-6352/05 od 11. kolovoza 2005. godine.

              1.1. Nadalje tužitelj navodi da je 18. veljače 2022. godine podnio sudu Prijedlog za odgodu ovrhe, nakon čega je ovaj sud svojim zaključkom uputio tužitelja na pokretanje parničnog postupka protiv tuženika radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom te rješenjem odgodio postupak prisilne naplate do okončanja ovog parničnog postupka, sve u predmetu poslovni broj: Ovr-173/22.

              1.2. Tužitelj smatra kako je pravni osnov temeljem kojeg tuženik potražuje određena novčana sredstva od tužitelja u zastari, odnosno da je nastupila zastara potraživanja kako glavnice tako i kamata iz navedenog pravnog osnova zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika M. O. pod poslovnim brojem OV-6352/05 od 11. kolovoza 2005. godine, stoga predlaže sudu da po provedenom postupku donese presudu kojom će utvrditi da je nastupila zastara potraživanja tuženika prema tužitelju pokrenutog Zahtjevom za izravnu naplatu zahtijevanu temeljem zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika M. O. pod poslovnim brojem OV-6352/05 od 11. kolovoza 2005. godine, te da se navedena izravna naplata (ovrha) ima smatrati nedopuštenom, ujedno je zatražio da se naloži tuženiku da mu nadoknadi troškove parničnog postupka.

              2. Tuženik u odgovoru  na tužbu prvenstveno ističe da u rješenju i zaključku Općinskog suda u Vinkovcima, posl.br. Ovr-173/22-4, a na temelju kojeg je tužitelj pokrenuo ovu parnicu, iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. („Narodne novine“, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ) postoji bitna povreda odredaba postupka predviđena čl. 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19; u daljnjem tekstu: ZPP), a koja se na odgovarajući način primjenjuje sukladno čl. 21. OZ. Naime, postoje nedostatci zbog kojih se pobijano rješenje i zaključak ne može ispitati, budući da isto nema razloga o odlučnim činjenicama temeljem kojih je donesena odluka kao u izreci niti se daje bilo kakvo, a kamoli na zakonu osnovano, životno i pravno logično obrazloženje izreke.               2.1. Tuženik se poziva na odredbu čl. 55. st. 3. OZ po kojoj ovršenik koji je upućen na parnicu tužbu može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu, a tužitelj (ovršenik) nije niti podnio žalbu, već prijedlog za odgodu, tako da tužbu temeljem odredbe čl. 333. st. 2. ZPP-a treba odbaciti.

              2.2. Tuženik čini nespornim da je kao ovrhovoditelj podnio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju zadužnice od dana 11. kolovoza 2005. godine ovjerene kod javnog bilježnika M. O. pod poslovnim brojem OV-6352/05 od 18. kolovoza 2005. godine.

              2.3. Vezano za tužiteljev prigovor zastare, naglašava da je u pogledu tražbine koja je predmet ovog postupka VB l. d.o.o. (kao tadašnji vjerovnik) protiv tužitelja ishodio rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. B. od 15. siječnja 2008. godine, posl. br. Ovrv-31/08, na što je izjavljen prigovor te je u sudskom postupku pred Općinskim sudom u Koprivnici, donesena pravomoćna presuda posl. br. P-879/09-20 od 23. veljače 2010. godine, kojom je utvrđeno kako je tužitelj S. B., kao vlasnik trgovačkog obrta "K. I.“ , potpisao trasiranu mjenicu bez protesta u svojstvu mjeničnog jamca. Mjenicu je potpisao kao mjenično jamstvo za Ugovor o operativnom leasingu broj 14369 (u daljnjem tekstu Ugovor o leasingu).

              2.4. Tuženik ističe kako zadužnica koju sada osporava tužitelj, proizlazi iz istog ugovornog odnosa, točnije Ugovora o leasingu zaključenog 11.08.2005. godine između Vjerovnika VB l. d.o.o. i Dužnika "K. I.“, a u odnosu na koje potraživanje je tužitelj izdao predmetnu zadužnicu u svojstvu jamca platca.

              2.5. Nadalje, VB l. d.o.o. (kao tadašnjeg vjerovnika) pokušao se namiriti sudskim putem za nepodmireni dug iz Ugovora o leasingu, na način da je pokrenut gore navedeni ovršni postupak, a koji je u konačnici okončan presudom Županijskog suda u Koprivnici, posl br. Gž-652/10-2, od 14. listopada 2010. godine, u korist VB l. d.o.o. (kao tadašnjeg vjerovnika) na način da je ranije navedena prvostupanjska presuda potvrđena.

              2.6. Tuženik se poziva na odredbu čl. 233. st. 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO/05) te ističe kako zastara u roku od 10 godina počinje teći od dana 14. listopada 2010. godine, kada je presuda Općinskog suda u Koprivnici, posl. br. P-879/09-20, postala pravomoćna te bi da nije bilo prekida zastare aktivacijom zadužnice, zastara nastupila 15. listopada 2020. godine.

              2.7. Pored navedenog, tuženik navodi da je u posjedu dvije zadužnice kojima je osiguran Ugovor o leasingu. Uz zadužnicu koju sada osporava tužitelj, tuženik je ranije aktivirao zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika M. O., pod posl. br. OV-6329/05 od 18. kolovoza 2005. godine, koja je bila aktivirana na FINA-i prvi puta od 03. siječnja 2017. godine te se osnova isknjižila 07. siječnja 2020.godine kada je nastupio Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/2018) kojim je primjenom čl. 12. zadužnica isknjižena sa FINA-e. Na predmetno se ovršenik nije niti žalio, a ovrhovoditelj ujedno naglašava kako je aktivacijom navedene zadužnice došlo do prekida zastare u navedenom razdoblju.

              2.8. Budući da se prema odredbi članka 241. stavka 1. ZOO/05 zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, navedenom aktivacijom zadužnice došlo je do prekida zastare do dana 07. siječnja 2020.godine te je od navedenog datuma zastrani rok počeo teći ispočetka.

              2.9. Vezano za navode tužitelja da se rok zastare računa od trenutka izdavanja predmetne zadužnice, tuženik osporava te tvrdnje, budući da je predmetni Ugovor o leasingu, u odnosu na koje potraživanje je tužitelj izdao predmetnu zadužnicu u svojstvu jamca platca, utvrđen pravomoćnom presudom te je zastara prekinuta aktivacijom druge zadužnice (posl. br. OV-6329/05). Zadužnica pod posl. br. OV-6329/05 je podnesena dana 3. siječnja 2017. godine, daleko prije isteka zastarnog roka nakon donošenja pravomoćne presude, još je aktivacijom došlo do prekida zastare te je zastarni rok za tražbinu počeo teći ispočetka.

              2.10. Tuženik ističe da se institut zastare odnosi na određenu tražbinu, a što je vidljivo iz odredbe čl. 214. st.1. ZOO/05 koji određuje da sa zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, slijedom čega valja zaključiti da zastarjeti može samo tražbina, a ne i zadužnica koja je izdana kao instrument osiguranja za ostvarenje tražbine. Tražbina proizlazi iz ugovornog odnosa, Ugovora o leasingu i nije zastarila, budući da je dolazilo do prekida zastare u više navrata, a zadnji put 19. siječnja 2022. godine, ponovnim slanjem, ovdje osporavane zadužnice na FINA-u.

              2.11. Tuženik se poziva na odredbu članka 215. stavka 1. ZOO/05, ukazujući da o navedenom pitanjima postoji opsežna sudska praksa koja potvrđuje navode tuženika koji se odnose na prekid zastare prilikom aktivacije zadužnice i tijekom vođenja sudskih postupaka (rješenje ŽS Sisak, posl. br. Gž Ovr-26/2017, presudu VSRH posl.br. Rev 943/2017-2 i stavove sa sjednice Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 29. listopada 2020). 

              2.12. Opreza radi, tuženik navodi kako je nesporno je da je tužitelj podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, iako je nije naslovio tako. Kako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, a vrijednost predmeta spora koju je naznačio tužitelj očito je postavljena suviše visoko na način da utječe na vrstu postupka i na pravo na naknadu troškova postupka. Predlaže sudu primijeniti odredbu čl. 40. st. 3.ZPP-a, a u vezi s odredbom čl. 40. st. 2. ZPP-a, odnosno po službenoj dužnosti provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora, koju bi trebalo utvrditi u iznosu od 10.000,00 kn, kako je uobičajeno sudskom praksom za tužbe radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odnosno tužbe radi utvrđenja.

              2.13. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu odbaciti tužbu, odnosno podredno odbiti tužbu radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, kao i sve druge podredne zahtjeve tužitelja.

              3. Tužitelj očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu, u pismenom podnesku od 18. srpnja 2022. navodi da je tuženik pokrenuo izvansudsku ovrhu, temeljem zadužnice ovjerena kod javnog bilježnika M. O. pod poslovnim brojem OV-6352/05 od 11. kolovoza 2005. godine, što ukazuje da je pravno irelevantna zadužnica OV-6329/05 jer ista nije ni predmet ovoga spora, isto tako je pravno irelevantno kada je zadužnicom OV-6329/05 pokušana prisilna naplata, također je pravno irelevantna odluka Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-879/09 od 14. listopada 2010. godine jer ista nije pravna osnova koja se preispituje u ovome predmetu.

              3.1. Nadalje tužitelj u podnesku od 18. srpnja 2022. navodi da je u ovome predmetu jedino pravno relevantno i bitno za donošenje odluke pitanje što je sa zadužnicom OV-6352/05 od 11. kolovoza 2005. godine (u daljnjem tekstu Zadužnica OV-6352/05), te da li je njome pokušana naplata tražbine.

              3.2. Zadužnicom OV-6352/05 nikada do sada nije pokrenuta sudska ili izvansudska naplata ili na bilo koji drugi način pokušana naplata tražbine iz iste, te je za istu protekom roka od 10 godina nastupila zastara, i to ne zastara potraživanja, nego zastara prava da se temeljem navedene Zadužnice OV-6352/05 tuženik prisilno naplati od tužitelja. To tuženika ne sprječava da se isti naplati svim onim drugim pravnim osnovama koje navodi.

              4. Očitujući se na podnesak tužitelja od 18. srpnja 2022., tuženik u pismenom podnesku od 21. srpnja 2023. navodi da prvenstveno dostavlja skraćenu verziju - Ugovor o cesiji sklopljen između tuženika i prethodnog vjerovnika - VB L. d.o.o. za leasing (sada O. društvo s ograničenom odgovornošću za poslovne usluge u likvidaciji), OIB: …, Z. (u daljnjem tekstu: VBL) 22.07.2016. godine, ovjeren 22.07.2016. godine od strane javnog bilježnika V. M. pod brojem ovjere: OV-5322/2016  i skraćenu verziju - Dodatak I. Ugovora o cesiji, sklopljen 18.10.2016. godine između Tuženika i VBL-a, ovjeren 07.11.2016. godine od strane javnog bilježnika D. A. pod brojem ovjere: OV-10851/2016 i 17.11.2016. godine od strane javnog bilježnika Ž. M. pod brojem ovjere: OV-35175/2016.

              4.1. Tuženik ističe kako su kod dostavljenog skraćenog teksta Ugovora o cesiji i Dodatka I. izostavljeni preostali dužnici i potraživanja koja nisu na nikoji način povezana za ovim postupkom, a sve zbog obveze tuženika za zaštitu osobnih podataka, pri čemu se ističe kako je kod Dodatka I. izdvojena upravo predmetna Zadužnica OV-6352/05.

              4.2. Nadalje vezano za prigovor zastare naplate potraživanja po predmetnoj Zadužnici OV-6325/05 navodi da Zadužnica OV-6352/05 predstavlja sredstvo osiguranja naplate potraživanja iz Ugovora o leasingu, što je vidljivo iz činjenice da sami tekst Zadužnice OV-6325/05 navodi kako je vezana za Ugovor o leasingu. Stoga se rok zastare potraživanja osiguranog Zadužnicom OV-6352/05 veže uz datum raskida Ugovora o leasingu, dana 30.07.2007. godine, a ne uz dan izdavanja Zadužnice OV-6352/05, pri tom se poziva na sudsku praksu izraženu u presudi i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 832/2018-2 od 22.12.2020. godine obzirom da je rok zastare vezan za temeljni Ugovor o leasingu, vidljivo je da može zastarjeti samo potraživanje, što je vidljivo i iz odredbe čl. 233. stavka 1. ZOO/05.

              5. Proveden je dokaz uvidom u obavijest s lista 5-8 sudskog spisa, uvidom u rješenje i zaključak s lista 9-10 sudskog spisa, uvidom u presudu s lista 19-23 sudskog spisa, uvidom u specifikaciju s lista 25 sudskog spisa, uvidom u prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi s rješenjem o ovrsi s lista 26-28 sudskog spisa, uvidom u zadužnice s lista 29-32 sudskog spisa, uvidom u ugovor s lista 33 sudskog spisa te zadužnice i ugovor s lista 34-38 sudskog spisa, uvidom specifikaciju s lista 39 sudskog spisa kao i uvidom u rješenje Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž Ovr-409/2022-2 od 7. studenoga 2022. i uvidom u pravomoćno rješenje ovog suda posl. br. G7 1397/2022-9 od 19. travnja 2023.

              6. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu smatra osnovanom odnosno smatra osnovanim istaknuti prigovor zastare radi čega je presuđeno i riješeno kao u izreci.

              7. Nesporno je da je tuženik podnošenjem Zahtjeva za izravnu naplatu pokrenuo postupak izravne naplate temeljem Zadužnice OV-6352/05 radi naplate tražbine koja se sastoji od preostale glavnice u iznosu od 3.127,44 eura uvećano za troškove i kamatu, što je sve vidljivo iz zahtjeva za izravnu naplatu s lista 6-7 sudskog spisa i priloga s lista 8 sudskog spisa.

8. Sporno je da li je nastupila zastara za predmetno potraživanje, te da li je tužitelj temeljem stanja ovršnog spis ovog suda posl. br. G7 Ovr-1397/2022 ranije J 1 Ovr-173/22 bio ovlašten pokrenuti ovaj parnični postupak.

9. Uvidom u spis ovog suda posl. br. G7 Ovr-1397/2022 ranije J 1 Ovr-173/22   utvrđeno je da je tužitelj kao ovršenik u tom postupku 18. veljače 2022. ovom sudu uputio podnesak nazvan Prijedlog za odgodu ovrhe u kojem navodi da je obavješten od strane Financijske agencije da je zaprimljena osnova za plaćanje iz čl. 3. st. 1. toč. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, a provjerom je ustanovio da je pravni osnov Zahtjeva za izravnu naplatu Zadužnica OV-6325/05.

              9.1. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj u gore navedenom podnesku naveo da je pravni osnov temeljem kojeg ovrhovoditelj potražuje određena novčana sredstva od ovršenika u zastari, odnosno da je nastupila zastara potraživanja iz navedenog pravnog osnova, ujedno je predložio sudu da donese rješenje o odgodi predmetne ovrhe zahtijevane temeljem Zadužnice OV-6352/05, do pravomoćnosti odluke povodom parničnog postupka, a koji parnični postupak se obvezuje pokrenuti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja o odgodi ovrhe.

9.2. Nadalje uvidom u gore navedeni ovršni spis ovog suda utvrđeno je da je donesena odluka posl. br. J1 Ovr-173/22-4 od 23. ožujka 2022. u kojoj je sadržan zaključak kojim je tužitelj upućen na pokretanje parničnog postupka te  je sadržano rješenje o odgodi izravne naplate u ovoj pravnoj stvari s tim da je uvažena žalba ovrhovoditelja na gore navedeno rješenje nakon čega je doneseno rješenje posl. br. G7 Ovr-1397/2022-9 od 19. travnja 2023. kojim je pravomoćno odbijen prijedlog Saše Brkovića za odgodu ovrhe, odnosno izravne naplate kao nedopuštene.

10. Neosnovani su navodi tuženika da tužbu treba odbaciti iz razloga što je tužitelj podneskom od 18. veljače 2022. zatražio odgodu ovrhe, a ne i izjavio žalbu, budući da je kao što je to gore navedeno  vidljivo da je tužitelj zatražio odgodu ovrhe do pravomoćnosti ovrhe o parničnom postupku s obzirom na istaknuti prigovor zastare, tako da je bilo osnove u smislu odredbe čl. 152. 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 u daljem tekstu OZ/12) da sud zaključkom uputi tužitelja na pokretanje parničnog postupka, a iz razloga navedenih u čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ/12.

11. Prigovor zastare je prigovor materijalnopravne prirode i o njemu se temeljem odredbe čl. 214. ZOO/05 odlučuje presudom. Ako sud prihvati prigovor zastare, odbit će tužbeni zahtjev, odnosno kao u ovom slučaju da utvrdi da li je ovrha dopuštena ili ne. S obzirom na navedeno valjalo je odbaciti dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje da je nastupila zastara predmetnog potraživanja.

              12. U odnosu na prigovor tuženika na vrijednost predmeta spora, bitno je navesti da je tužitelj vrijednost predmeta spora označio u iznosu do 23.455,80 kn sada 3.113,12 eura, što odgovara iznosu glavnice za koju je pokrenut postupak izravne naplate, tako da je tužitelj pravilno označio vrijednost predmeta spora temeljem odredbe čl. 35. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 78/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – u daljem tekstu ZPP).

              13.  Nadalje u odnosu na prigovor tuženika da je tužitelj tijekom postupka izvršio objektivnu preinaku u smislu odredbe čl. 191. ZPP-a sud ovaj prigovor smatra neosnovanim budući da je tužitelj na poziv suda ispravio očitu grešku u pisanju tužbe kada je u izreci predložene presude naveo broj zadužnice Ov-6325/05 a u historijatu tužbe je naveo točan broj zadužnice koji glasi Ov-6352/05.

14. Uvidom u priloženi ugovor o cesiji s lista 48-52 sudskog spisa utvrđeno je da je 22. srpnja 2016. sklopljen navedeni ugovor između E. M. d.o.o. kao cesionara i VB leasing kao cedenta u odnosu na dosjela i nenaplaćena potraživanja tako da je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije tuženika u ovršnom postupku izravne naplate temeljem odredbe čl. 80. ZOO/05.

15. Uvidom u ugovor o leasingu vidljivo je da je primatelj leasinga K. I. te da je jamac platac S. B., te da je predmet leasinga vozilo vrijednosti 17.141,80 eura bez PDV-a, što je ujedno iznos financiranja.

 

16. Uvidom u zadužnicu javnog bilježnika M. O. iz K. broj OV-6329/2005 od 18. kolovoza 2005. godine (koja nije pravni osnov za predmetno potraživanje) vidljivo je da je obrt kao primatelj leasinga K. I. B. S., iz K. u svojstvu dužnika u smislu odredba čl. 183. i 183. a. Ovršnog zakona (NN 57/96, 29/99, 173/03, 194/03 i 151/04  u daljem tekstu OZ/96) dao suglasnost da se radi naplate tražbine društva VB l. d.o.o. Zagreb u iznosu od 13.713,44 eura u kunskoj protuvrijednosti s ugovorenom kamatom, zakonskom zateznom kamatom i ugovornim troškovima, a koja tražbina je utemeljena ugovorom o leasingu, zaplijene svih računa dužnika.

17. Uvidom u zadužnicu javnog bilježnika M. O., iz K. broj OV-6352/05 (koja je pravni osnov za predmetno potraživanje) vidljivo je da je fizička osoba kao jamac platac B. S., iz K. u svojstvu jamca platca tom zadužnicom u smislu odredba čl. 183. i 183. a. OZ/96 dao suglasnost i neopozivo izjavio da se radi naplate tražbine društva VB l. d.o.o. Z. u svojstvu vjerovnika prema dužniku K. I. B. S., iz K. u iznosu od 13.713,44 eura u kunskoj protuvrijednosti s ugovorenom kamatom, zakonskom zateznom kamatom i ugovornim troškovima, a koja tražbina je utemeljena ugovor o leasingu, zaplijene svi njegovi računi.

18. Uvidom u prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi zaprimljen kod javnog bilježnika M. B. iz Z. 9. siječnja 2008. vidljivo je da se ovrha pokreće po ovrhovoditelju VB l. d.o.o. protiv ovršenika S. B., ovrha je pokrenuta temeljem vjerodostojne isprave, vlastite trasirane mjenice bez protesta te je doneseno rješenje kojim je naloženo ovršeniku da ovrhovoditelju namiri tražbinu u iznosu od 23.519,54 kn s kamatom od 30. studeni 2017., s tim  da je povodom prigovora donesena presuda Općinskog suda u Koprivnici posl. br. P-879/09-20 od 23. veljače 2010. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Koprivnici posl. br. Gž-652/10-2 od 14. listopada 2010. kojom je obvezan tuženik da tužitelju isplati potraživani iznos novca.

19. Nesporno je da Zadužnica OV-6352/05 datirana sa 11. kolovoza 2005. te da je potpis kod javnog bilježnika ovjeren 18. kolovoza 2005., također je nesporno da se ista jedino mogla dostaviti u preslici s obzirom da se izvornik nalazi kod FINE.

20. Nesporno je da u Zadužnici OV-6352/05 stoji da fizička osoba kao jamac-platac B. S., K. JMBG … u svojstvu jamca-platca daje suglasnost da se radi naplate tražbine VB l. d.o.o. u svojstvu vjerovnika prema dužniku K. I. B. S., JMBG …, zaplijene svi računi koje jamac – platac ima otvorene ili budu otvoreni kada banci bude dostavljena navedena Zadužnica OV-6352/05 na naplatu, što je S. B. vlastoručno potpisao, te je javni bilježnik utvrdio istovjetnost podnositelja isprave S. B.

21. Temeljem odredbe čl. 1004. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 u daljnjem tekstu ZOO/91) koji je bio u primjeni u vrijeme potpisivanja zadužnice, ako se jamac obvezao kao jamac – platac, odgovora vjerovniku kao glavni dužnik  za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo  od jamca ili od obojice u isto vrijeme (solidarno jamstvo).

22. Temeljem odredbe čl. 388. ZOO/91 zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarivanja potraživanja.

23. Odredbom članka 183. st. 1. OZ/96 koji je bio u primjeni u vrijeme kada je tužitelj potpisao Zadužnicu OV-6352/05, (zapljena računa na temelju zadužnice) je propisano da dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate.

24. Temeljem odredbe čl. 183. st. 2. OZ/96 na ispravi iz st. 1. tog članka ili u dodatnim ispravama uz tu ispravu, istodobno kad i dužnik ili naknadno, obvezu prema vjerovniku mogu preuzeti i druge osobe u svojstvu jamaca – plataca, i to davanjem pisane izjave na kojoj je javno ovjerovljen njihov potpisa, a koja je sadržajno ista s izjavom dužnika.

25. Člankom 183. stavak 7. OZ/96 je propisano da isprave iz stavaka 1. i 2. ovoga članka imaju svojstvo ovršnih isprava na temelju kojih se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.

26. Odredbe članka 59. Zakona o javnom bilježništvu -  "Narodne novine" broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07 i 75/09 - dalje: ZJB), propisuju uvjete i postupak za potvrdu (solemnizaciju) privatnih isprava. U smislu citiranog članka 183. stavak 1. i 2. OZ/96, zadužnica kao privatna isprava potvrdom kod javnog bilježnika dobiva značenje javne isprave odnosno ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.

27. Dakle, zadužnica ovjerena u skladu s propisom čl. 183. OZ/96 je privatna isprava s javno ovjerenim potpisom izdavatelja, pa iako ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, ne predstavlja sudsku odluku kojom je utvrđeno potraživanje.

28. Stoga se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91, a ne 379. ZOO/91.

29. I Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanoj 19. studenog 2018., zauzeo stav da se samo na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379 ZOO/91.

              30. Budući da je u predmetnoj ovrsi koja se u ovom postupku pobija postupak pokrenut kod FINE prijedlogom za ovrhu dana 13. siječnja 2022. temeljem zadužnice iz čl. 183. st. 2. OZ/96 radi namirenja novčane tražbine koja je prenesena Ugovorom o ustupu tražbine na tuženika, odnosno temeljem Zadužnice OV-6352/05 uvažavajući navode tuženika da je tražbina dospjela raskidom ugovora o leasingu 30. srpnja 2007. proizilazi da je nastupila zastara potraživanja u smislu odredbe čl. 371. ZOO/91, unatoč prekidima zastare koji se odnose na glavnog dužnika vođenjem parničnog postupka kao i postupka naplate zadužnice OV-6329/05.

              31. Budući da je osnovan prigovor zastare nije se išlo u daljnje provođenje dokaza.

              32. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.

33. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – nastavno ZPP) tužitelju je priznat parnični trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to na ime sastava tužbe za što mu se temeljem Tbr. 9. toč. 1.  Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – nastavno Tarifa), mogao priznati iznos od 100 bodova, s obzirom na vrijednost predmeta spora,  trošak zastupanja na ročištima od 28. kolovoza 2023. i 7. prosinca 2023. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari za što se temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova za svako ročište. Nadalje priznat je trošak sastava podneska od 19. srpnja 2022. u kojem se očitovao na  odgovor na tužbu za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 100 bodova, i trošak pristupa njegovog punomoćnika  za objavu i uručenje presude za što se temelje Tbr. 9. toč. 3. Tarife mogao priznati iznos od 50 bodova, što sveukupno na ime zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku iznosi 1.125,00 eura u čemu je sadržan i PDV.

33.1. Također mu je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 77,64 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 77,364 eura, što sve ukupno iznosi 1.280,29 eura.

 

       U Županji, 16. siječnja 2024..

 

Sudac

Anica Pastović v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

 

Obavijest:

1. D. V., odvjetnik u V.,
2. E. M. d.o.o., Z.