Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4950/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te Nade Horvatović i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ŽH i dr., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.) i dr. , odlučujući o žalbama I okr. ŽH, II okr. HH, III okr. ŠH i IV okr. MH, protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški od 6. ožujka 2026., broj: Pp-2282/2022-37, u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe III okr. ŠH i IV okr. MH, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u toč. IX i XI, na način da se, na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) III okr. FH i IV okr. MH (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐAJU OD OPTUŽBE

da bi

dana 7. kolovoza 2022. u 06,15 sati u Novoj Gradiški, Ulica Relkovićeva 13 A u Caffe baru "Fresh corner" koji se nalazi u sklopu Benzinske postaje "INA" narušavali javni red i mir na način da su djelatnici EH psovali majku, te izgovorili riječi da nije vidjela k…. pa da zato sporo radi.

- čime da bi počinili prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

da bi

dana 7.kolovoza 2022. u 06,15 sati u Novoj Gradiški, Ulica Relkovićeva 13 A, u Caffe baru "Fresh corner" koji se nalazi u sklopu Benzinske postaje "INA" vrijeđali i omalovažavali policijske službenike PP Nova Gradiška UH i ĆH riječima, da imaju tri razreda osnovne škole i što glume budale, da su načitani ko njegov k…., kojom prilikom su psovali majku policijskim službenicima, a koje riječi su ponovili više puta.

• čime da bi počinili prekršaj iz čl.17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda.

II. Uslijed odluke u točki I. ove drugostupanjske presude, žalba III okr. ŠH i IV okr. MH je bespredmetna.

III. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 5. i t. 7. tog Zakona, u odnosu na III okr. ŠH i IV okr. MH, padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

IV. Odbijaju se žalbe I okr. ŽH i II okr. HH kao neosnovane te se prvostupanjska presuda potvrđuje, u odnosu na te okrivljenike.

V. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona I okr. ŽH i II okr. HH su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) svaki, u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom I okr. ŽH, II okr. HH, III okr. FH i IV okr. MH proglašeni su krivima, da su, na način činjenično opisan u izreci te presude, počinili prekršaje iz čl. 6., čl. 13. i čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te je okr. ŽH za prekršaj iz čl. 6. citiranog Zakona izrečena kazna zatvora u trajanju 7 dana i na temelju čl. 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda, tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku 1 godine ne počini novi prekršaj za koji mu je izrečena kazna zatvora, okr. HH za prekršaj iz čl. 13. citiranog Zakona izrečena je novčana kazna 99,00 eura, a okr. ŠH i MH za prekršaje iz čl. 13. i 17. istog Zakona utvrđene su kazne 99,00 eura za svaki pojedini prekršaj, te izrečene ukupne novčane kazne 198,00 eura, svakom. U izrečene kazne okr. MH i ŠH uračunato je vrijeme koje su bili lišeni slobode 7. kolovoza 2022. kao 39,82 eura, tako da je preostalo za uplatu 158,18 eura, svakom. Novčane kazne okrivljenici su dužni platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti odluke, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečenih kazni. Svaki okrivljenik obvezan je i na plaćanje troškova postupka u paušalnom iznosu 30,00 eura, dok su okr. ŽH, ŠH i MH obvezani i na naknadu troška uporabe alkometra 10,62 eura svaki te okr. ŠH i MH na uslugu korištenja službenog vozila 15,16 eura, svaki.

2. Istom presudom, okr. PH je na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona oslobođen od optužbe, da bi na način činjenično opisan u toč. XXI izreke prvostupanjske presude, počinio djelo iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

3. Protiv te presude pravodobne žalbe podnijeli su I okr. ŽH i II okr. HH, osobno, a III okr. ŠH i IV okr. MH podnijeli su zajedničku žalbu, putem braniteljice Sandre Đurin, odvjetnice u Novoj Gradiški.

3.1. I okr. ŽH i II okr. HH, podnijeli su istovjetne žalbe, kako to iz sadržaja žalbi proizlazi, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sanckciji, s prijedlogom da se žalba prihvati u smislu žalbenih navoda.

3.2. III okr. ŠH i IV okr. MH podnijeli su žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prekršajnog prava i zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati u smislu žalbenih navoda.

4. Žalbe I okr. ŽH i II okr. HH nisu osnovane, a žalba III okr. FH i IV okr. MH je bespredmetna.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Ispitivanjem po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona u odnosu na III okr. ŠH i IV okr. MH, jer djela za koja se optužuju, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude u toč. IX i XI, po propisu nisu prekršaji iz čl. 13. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a niti neki drugi prekršaj iz tog Zakona.

6. Okrivljenici ŠH i MH u toč. IX nepravomoćno su proglašeni krivima da su narušavali javni red i mir na način „da su djelatnici EH psovali majku, te izgovorili riječi da nije vidjela k…. pa da zato sporo radi“

7. Imajući na umu zakonski opis prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 20 do 100 eura ili kaznom zatvora do 30 dana) jasno je da se predmetni prekršaj, kada je riječ o verbalnoj komunikaciji, za što su okrivljenici pobijanom presudom proglašeni krivima, može počiniti samo svađom ili vikanjem (pri čemu, naravno, dolaze u obzir i sinonimi ovih riječi), jer je životno i logično da se javnost ne može uznemiriti verbalnom komunikacijom a da se pritom ne radi o takvom intenzitetu izgovaranja riječi kojim je realno moguće uznemirenje javnosti.

8. Slijedom navedenog proizlazi da je, u situacijama kada je način počinjenja verbalna komunikacija, za ispunjenje bića prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odlučna činjenica je da se radi o vikanju ili svađi (uključujući i sinonime) i ta činjenica, kao jedan od konstitutivnih elemenata, mora biti navedena u činjeničnom opisu. Ovo iz razloga što je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja. Zbog navedenog razloga, sve odlučne činjenice moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.

9. Kako je to vidljivo iz izreke pobijane presude, u činjeničnom opisu nije naznačeno da bi okrivljenici vikali odnosno da bi se svađali, nego je navedeno da su „izgovarali“ riječi citirane u izreci. Iz navedenog proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja, kao u izreci pobijane presude, nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja za koji su okrivljenici proglašeni krivima. Za ostvarenje obilježja ovog prekršaja nije dovoljno utvrđenje da su „izgovarali“ određene riječi ako pritom nije bilo vike ili svađe. Takvo ponašanje ne ispunjava zakonsko biće predmetnog prekršaja.

10. Bitno je za napomenuti da je u činjeničnom opisu optužnog akta bilo naznačeno da su okrivljenici „glasno vičući uputili riječi“, ali je prvostupanjski sud tu odlučnu činjenicu ispustio iz činjeničnog opisa djela (ne navodeći razloge takvog postupanja). Budući da tužitelj nije podnio žalbu protiv prvostupanjske presude, ovaj sud nema ovlasti takvu nepravilnost otkloniti.

11. Izrekom prvostupanjske presude u toč. XI, okr. MH i okr. ŠH, proglašeni su krivima da su vrijeđali i omalovažavali policijske službenike PP Nova Gradiška UH i ĆH da imaju tri razreda osnovne škole i što glume budale, da su načitani ko njegov k…., kojom prilikom su psovali majku policijskim službenicima, a koje riječi su ponovili više puta, međutim iz takvog činjeničnog opisa nije razvidno da bi okrivljenici postupali prema policijskim službenicima prilikom vršenja službe ili u vezi s vršenjem njihove službe, u smislu čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

Stoga i činjenično opisano postupanje u izreci pobijane presude u toč. XI ne sadrži sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odnosno konstitutivni element bića tog prekršaja.

12. Također se ističe da je u činjeničnom opisu optužnog akta bilo naznačeno da su okrivljenici vrijeđali i omalovažavali policijske službenike „prilikom vršenja njihove službe“, ali je prvostupanjski sud tu odlučnu činjenicu ispustio iz činjeničnog opisa djela ne navodeći razloge, a zbog izostanka žalbe tužitelja ovaj sud nema ovlasti donijeti takvu oduku kojom bi sanirao takve nepravilnosti.

13. Slijedom navedenog, djela za koja su okr.. MH i okr. ŠH, proglašeni krivima, na način kako su činjenično opisana u izreci pobijane presude u toč. IX i XI, po propisu nisu prekršaji, iz čl. 13. i 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je te okrivljenike za predmetna djela, oslobodio od optužbe.

14. Uslijed ove odluke, žalba okr. MH i okr. FH je postala bespredmetna, a troškovi prekršajnog postupka u odnosu na te okrivljenike, padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

15. Ispitujući dalje pobijanu presudu u pogledu navoda žalbi okr. ŽH i okr. HH zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u kojima žalitelji u suštini opisuju neprimjerenu verbalnu komunikaciju ŠH i MH prema konobarici, navode da su oni započeli verbalni sukob i fizički nasrnuli na PH, pa da je okr. ŽH ustao zaštititi PH i uzvratio u samoobrani, a tada da je u obranu Ž stao i brat Ž. Smatraju da je za pravilno utvrđenje stanja stvari trebalo ispitati PH i njih suočiti s ŠH i MH, te da navedeni nisu imali vidljive ozljede i da ozljede nisu mogli zadobiti te prilike.

16. Suprotno tvrdnjama žalitelja, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Naime, na temelju pregleda CD medija sa snimkom nadzornih kamera Caffe bara Fresh Corner i ocjene tog dokaza, kao i čitanjem liječnike prijave Opće bolnice Nova Gradiška za MH i ŠH, u vezi odlučnih činjenica, jasno proizlazi da su se okr. ŽH i okr. HH, inkriminirane prilike ponašali onako kako je to i navedeno u činjeničnom opisu pobijane presude za okr. ŽH i okr. HH, čime su se u njihovim ponašanjima ostvarila sva bitna obilježja prekršaja za koje su proglašeni krivima, kako je to pravilno i osnovano zaključio i prvostupanjski sud. Bez uspjeha okr. ŽH ističe da je postupao u samoobrani, budući da iz navedene snimke proizlazi da je on prvi tjelesno napao MH šakom u predjelu glave (uslijed čega je ovaj pao na stol i na pod) a potom je okr. HH udario nogom ŠH u predjelu rebara, kako je to i naveo u svojoj obrani. Što se ozljeda tiče, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su MH i ŠH neposredno nakon događaja od strane Hitne medicinske pomoći dopremljeni u Opću bolnicu Nova Gradiška, a iz prijave Bolnice proizlaze kvalifikacije ozljeda kao lake tjelesne. Pogrešno žalitelji svoj čin opravdavaju verbalnim napadom braće ŠH i nepristojnim ponašanjem prema konobarici, jer u takvom slučaju, kada u primjerenoj komunikaciji ne bi uspjeli djelovati na eventualno narušavanje javnog reda i mira, imaju mogućnost zatražiti intervenciju policijskih službenika. Budući da je tjelesni napad utvrđen na temelju snimke nadzornih kamera, to suprotno tvrdnji žalitelja, sud na te okolnosti nije bio dužan provoditi dokaz ispitivanja PH i provoditi suočenje s MH i ĐH, budući da je osnovano smatrao činjenično stanje dovoljno razjašnjenim za donošenje odluke. Sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica, sukladno čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a na temelju provedenih dokaza za svoju odluku dao zadovoljavajuće razloge, te je izveo pravilan zaključak o krivnji žalitelja.

17. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da žalbeni navodi predstavljaju bezuspješan pokušaj otklanjanja prekršajne odgovornosti i da provedeni dokazi ne ostavljaju dvojbu u pogledu odlučnih činjenica pa nije osnovana žalba okrivljenih zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

18. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, u povodu podnesenih žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u smislu čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelje te je okrivljenicima za počinjene prekršaje izrekao vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njihove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, te da su izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost preinačenja odluke o kazni, smatrajući je odgovarajućim za počinjene prekršaje, jer se opća svrha prekršajno pravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

18. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka za okr. ŽH i okr. HH temelji se na čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (odnosno odgovarajući iznos u eurima sukladno fiksnom tečaju konverzije), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenih. U spisu nema podataka da bi okrivljenici bili lošeg imovnog stanja i da plaćanjem troška u manjoj mjeri iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, bilo dovedeno u pitanje njihovo uzdržavanje.

19. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. i članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 16. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 7 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, braniteljicu i tužitelja.