Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Karmen Novak-Hrgović kao predsjednice vijeća, te Nediljka Bobana i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mirne Prišlin u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika TI, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024), rješavajući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, PU koprivničko-križevačke, PP Križevci protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 15. studenog 2024., poslovni broj: Pp-2651/2023-12, na sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova RH, PU koprivničko-križevačke, PP Križevci kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, okrivljenik II proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 223. stavka 3. i članka 224. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 200,00 eura koju je dužan platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude uz mogućnost plaćanja dvije trećine novčane kazne.

1.1. Na temelju čl. 139. st.1. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 13,27 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude ovlašteni tužitelj podnio je žalbu navodeći kako je optužnim prijedlogom okrivljenik okrivljeniku bilo stavljeno na teret počinjenje prekršaja iz čl. 216. st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa da isti nije trebao biti proglašen krivim za prekršaj iz čl. 223. st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5.2. Naime, ovlašteni tužitelj je protiv okrivljenika podnio optužni prijedlog radi počinjenja prekršaja iz čl. 216. st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama odnosno da je upravljao vozilom A kategorije prije stjecanja prava na upravljanje vozilima A kategorije, pogrešno smatrajući da je okrivljenik na taj način počinio prekršaj iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.5.3. Članak 216. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisuje kada osoba može steći pravo na samostalno upravljanje vozilom određene kategorije, dok odredba članka 216. stavka 3. istog Zakona propisuje da će se za prekršaj kazniti osoba koja u prometu na cesti upravlja motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje.5.4. Iz smisla navedene zakonske odredbe proizlazi da je pretpostavka za njenu primjenu da počinitelj nije stekao pravo na samostalno upravljanje vozilom niti jedne kategorije motornih vozila, odnosno da uopće nije položio vozački ispit.5.5. Nasuprot tome, članak 223. Zakona o sigurnosti prometa na cestama u stavku 2. propisuje da vozač ima pravo upravljati samo onim vozilima i kategorijama vozila koje su upisane u njegovoj vozačkoj dozvoli, dok u stavku 3. propisuje da će se za prekršaj kazniti onaj vozač koji upravlja vozilom one kategorije koja nije upisana u njegovu vozačku dozvolu, pa je jasno da ova zakonska odredba pretpostavlja da je vozač stekao pravo na samostalno upravljanje određenim kategorijama motornih vozila, ali ne i onom kategorijom vozila u čijem je upravljanju zatečen.5.6. U konkretnom slučaju iz spisa predmeta proizlazi da okrivljenik ima vozačku dozvolu i to za veći broja kategorija, koju je stekao 2005. godine, ali tada nije bila upisana kategorija A.

5.7. Prema tome, prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim, prema činjeničnom opisu, predstavlja ostvarenje elemenata bića prekršaja iz članka 223. stavka 2. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a ne članka 216. stavkom 1. i 3. istog Zakona, kako je to pogrešno zaključilo prvostupanjsko prekršajno tijelo, pa je prvostupanjski sud pravilno prekvalificirao prekršaj te okrivljenika proglasio krivim za počinjenje prekršaja iz čl. 223. st.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

6. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 16. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Mirna Prišlin, v.r.

Karmen Novak Hrgović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 3 otpravka za: spis, ovlaštenom tužitelju, okrivljeniku