Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1129/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Domagoj Rešetar, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, koga zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, posl.br. P-604/2019-34 od 31. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 16. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, posl.br. P-604/2019-34 od 31. listopada 2023., u točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se citirana presuda u točki III. izreke i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ukida se rješenje Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama, posl.br. P-604/2019-34 od 31. listopada 2023., u točkama II. i III. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3204845620, kreditna partija: 7102722181, koji je dana 13. lipnja 2005. godine zaključen između parničnih stranaka u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (točka I. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.304,79 eur sa zateznim kamatama (točka II. izreke), te je odbijen tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za iznos od 469,49 eur sa zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke). Citiranim rješenjem utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 880,18 eur (točka I. izreke), naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.119,01 eur (točka II. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška (točka III. izreke).

2. Protiv citirane presude i rješenja žalbe su podnijele obje stranke; tuženik protiv dosuđujućeg dijela, a tužitelj protiv odbijajućeg dijela, iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08,57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda ukine.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode, predlažući da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3204845620, kreditna partija: 7102722181, koji je dana 13. lipnja 2005. godine zaključen između parničnih stranaka i to u dijelu koji se odnosi na valutu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, kao i restitucijski zahtjev u iznosu od 1.774,28 eur.

6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da su parnične stranke sklopile Ugovor o namjenskom kreditu dana 13. lipnja 2005. godine kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 22.787,46 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju HNB, a tužitelj se kao korisnik kredita obvezao navedeni iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama. Prema čl. 2. Ugovora korisnik kredita da je dužan kreditoru platiti redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama banke, a na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,90% godišnje, te interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. U čl. 7. da je ugovoreno da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 239,41 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja; da za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a o izmijenjenom iznosu anuiteta kreditor da će obavijestiti korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja kreditora.

6.2. Kod odlučivanja o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva na utvrđenje ništetnosti, sud prvog stupnja je odlučio o pravnoj valjanosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli predmetnog Ugovora o kreditu cijeneći sadržaj odredbi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 - dalje ZZP/03), Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13 - dalje ZZP/07) te Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine” broj: 41/14, 110/15 i 14/19 - dalje ZZP/14) o nepoštenim ugovornim odredbama, rukovodeći se načelima obveznog prava iz Zakona o obveznim odnosima, te cijeneći odredbe o stjecanju bez osnova iz članka 1111. stavak 1. ZOO -a i članka 1115. ZOO-a, uvažavajući ujedno prema odredbi članka 502.c ZPP-a obvezujući učinak presude donesene u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P - 1401/2012 provedenog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv više tuženika, među kojima je bila i ovdje tužena banka. U tom pravcu sud prvog stupnja utvrđuje da su u konkretnom slučaju odredbe Ugovora o kreditu, kako o promjenjivoj kamatnoj stopi tako i o valutnoj klauzuli, nepoštene a time i ništetne jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo, pa već sama činjenica da u trenutku sklapanja ugovora postoje dva promjenjiva elementa, tečaj valute švicarskog franka i stopa ugovorne kamate, o kojima ovisi visina obveze korisnika kredita, uzrok su određene neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbene zahtjeve na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

6.3.Vezano uz iznos restitucije prvostupanjski sud utvrđuje da je vještak Siniša Ćupurdija prvobitno izradio nalaz i mišljenje prema kojem je zbog promjene tečaja nastala razlika u iznosu od 9.852,92 kn, a zbog promjene kamatne stope razlika u iznosu od 3.515,38 kn, odnosno ukupna razlika da je iznosila 13.368,30 kn. Kako je prilikom saslušanja vještak iskazao da postoje i tzv. negativne razlike, odnosno manje plaćeni mjesečni anuiteti u odnosu na početno ugovoren anuitet, ali da iste nije iskazao u nalazu i mišljenju, sud mu naložio sačiniti drugu varijantu nalaza i mišljenja na način da u izračun uzme u obzir i te tzv. negativne razlike zbog manje plaćanih anuiteta od početno ugovorenog vodeći računa o datumu uplata. Iz druge varijante nalaza i mišljenja da proizlazi da je ukupna razlika nastala tijekom otplate kredita, uz negativnu razliku, u iznosu od 9.830,91 kn/1.304,79 eura, od čega je 3.514,56 kuna/466,46 eura razlika nastala zbog promjene kamatne stope, a 6.316,35 kuna/835,32 eura razlika zbog promjene tečaja. Prvostupanjski sud je prihvatio drugu varijantu nalaza i mišljenja koja uključuje i tzv. negativne razlike i dosudio tužitelju iznos od 9.830,91 kn/1.304,79 eura, dok je odbio tužbeni zahtjev za iznos od 469,49 eur/3.537,37kn.

7.Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje tuženik, a koje bi za posljedicu imale da se ta presuda ne može ispitati. Kako su obje stranke podnijele žalbe, u nastavku obrazloženja ovaj će se sud očitovati odvojeno o njihovim žalbama.

8.1. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne valjanosti spornih odredbi konkretnog Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovog konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 138.a ZZP/07 i članka 118. ZZP/14 te članka 502.c ZPP-a.

8.2. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

8.3. Nadalje, istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je, pored ostalih, i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

8.4. Odredbom članka 118. ZZP/14 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14 obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a, koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP -a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa. To što je tužitelj iskazao da nije pročitao predmetni Ugovor nije relevantno jer su odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne neovisno o tome je li tužitelj pročitao Ugovor.

8.5. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ukazuje na zabranu retroaktivne primjene odredbe članka 502.c ZPP-a, koja da se prije izmjena ZID ZPP/19 odnosila samo na postupke naknade štete. Pravilan je stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti valutne klauzule i ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19, temeljem članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022).

9. Žalbeni navodi tuženika da se prvostupanjski sud nije očitovao o prigovoru pomanjkanja aktivne legitimacije su neosnovani. Naime, tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije paušalno navodeći da tužitelj nije dokazao da je upravo on plaćao obveze iz Ugovora o kreditu. Tužitelj je prilikom saslušanja iskazao da je on podmirivao sve obveze iz Ugovora o kreditu, dok tuženik nije dokazao suprotno, odnosno da je te obveze podmirivao netko drugi. Međutim, čak i kada bi to bilo tako, odnosno da je treća osoba podmirivala tužiteljeve obveze iz predmetnog Ugovora o kreditu, ni ta činjenica ne bi utjecala na aktivnu legitimaciju tužitelja jer bi ta treća osoba podmirivala obveze u ime i za račun tužitelja. Stoga je pravilno prvostupanjski sud smatrao navedeni prigovor neosnovanim.

10.Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1115. ZOO-a kada je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava tijek dosuđene zatezne kamate uz tvrdnju da je on pošteni stjecatelj pa da tužitelju na dosuđeni iznos pripadaju kamate samo od podnošenja tužbe, nisu osnovani. To iz razloga jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, dakle bez valjane pravne osnove, pa se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužitelju primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VSRH (Revd-1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

11.1.U odnosu na prigovor zastare kojeg tuženik ponavlja u žalbi, treba reći da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je taj prigovor odbio kao neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO-a, odnosno članka 104. stavak 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01.).

11.2.U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, tražbina tužitelja nije u zastari s obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu), odnosno 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu) pa do podnošenja tužbe u ovome predmetu 12. lipnja 2019., nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO- a za zastaru novčane tražbine tužitelja.

12. Stoga, kako je žalba tuženika neosnovana, valjalo je potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama I. i II. izreke.

13.1. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da mu je restituciju trebalo dosuditi prema prvobitnom nalazu i mišljenju ne uzimajući u obzir tzv. negativnu razliku. Naime, stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske istaknut u presudi poslovni broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. glasi: „U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita“. Prvostupanjski sud nije bio ovlašten umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima jer tuženik nije istaknuo prigovor radi prebijanja, niti protutužbeni zahtjev u tom pravcu. S obzirom da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev za iznos od 469,49 eur sa zateznim kamatama, ali nije naveo pojedinačne iznose čiji zbroj iznosi 469,49 eur, ovaj sud nije mogao preinačiti prvostupanjsku presudu, pa ju je u tom odbijajućem dijelu ukinuo. Posljedično tome valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku.

13.2. U nastavku postupka prvostupanjski sud će voditi računa o navodima iz ovog ukidnog rješenja (pod 13.1.) i ponovno odlučiti o preostalom zahtjevu od 469,49 eur sa zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos, te o parničnom trošku.

14.O zahtjevu tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu odlučeno je primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a

15. Stoga je odlučeno kao u izreci, sukladno odredbi čl. 368. stavka 1. , 370. i 380. točka 3. ZPP-a.

16. Prvostupanjsko rješenje, kao nepobijano, ostaje neizmijenjeno u točki I. izreke.

U Rijeci, 16. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Larisa Gačanin