Poslovni broj Gž-1797/2024-4
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Martine Maršić Lukić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Canjugi, odvjetniku u Sesvetama, protiv tuženice JOŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Velebitu Božikovu, odvjetniku u Zagrebu, radi uznemiravanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci – Stalne službe u Malom Lošinju posl. br. P-1763/2021-51 od 25. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci – Stalne službe u Malom Lošinju posl. br. P-1763/2021-51 od 25. rujna 2024. u pobijanoj točki I. izreke i to u dijelu u kojem je tuženici zabranjeno uznemiravati tužitelja parkiranjem automobila na dijelu njegove nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad u površini od 182 m2, kako je to opisano u nalazu vještaka, te kojim joj je zabranjeno svako takvo ili slično uznemiravanje prava vlasništva tužitelja.
i
r i j e š i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba tuženice te se presuda Općinskog suda u Rijeci – Stalne službe u Malom Lošinju posl. br. P-1763/2021-51 od 25. rujna 2024. u preostalom dijelu točke I. izreke presude ukida i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
II. Prihvaća se žalba tuženice te se ukida rješenje Općinskog suda u Rijeci – Stalne službe u Malom Lošinju posl. br. P-1763/2021-51 od 25. rujna 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
III. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja zabranjeno je tuženici rušenje, piljenje i odvoz stabala, orezivanje grana oleandara i drugog raslinja, uzgoj, sadnja, održavanje i čupanje raslinja te parkiranje automobila, kao i svako takvo ili slično uznemiravanje tužitelja u pravu vlasništva dijela njegove nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], pašnjaka površine 279 m2 upisanog u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad, u dijelu od 182 m2 koji je na skici mjerničkog vještaka označen rozim slovnim oznakama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O i ispunom roza boje, te joj se ujedno nalaže naknaditi tuženiku troškove parnice od 2.380,05 eur sa zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbijen kao neosnovan. Rješenjem sadržanim u istoj odluci odbijen je prijedlog tuženice za određivanjem prekida postupka do pravomoćnog okončanja parnice što se pred istim sudom vodi pod posl. br. P- 1727/2021.
2. Pravovremenu žalbu protiv presude i rješenja izjavila je tuženica, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijane odluke ukinu, a podredno preinače tako da se tužbeni zahtjev odbije, odnosno odredi prekid postupka do pravomoćnog okončanja predmeta što ga stranke vode radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti. Osim toga, tužiteljica žalbom potražuje i naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Tuženica u žalbi ističe da tužitelj nije dokazao postojanje uznemiravanja, a niti da bi uznemiravanje bilo bespravno. Ističe da u korist njezine nekretnine postoji izvanknjižno stečena stvarna služnost staze i kolnika preko nekretnine tužitelja, pa je kao vlasnica povlasne nekretnine bila ovlaštena s nekretnine tužitelja ukloniti suho stablo čempresa koje se nadvilo nad stazu, sve radi održavanja prohodnosti prava stvarne služnosti. Ukazuje i da tužitelj traži prestanak uznemiravanja prava vlasništva na čitavoj nekretnini, pa i spornoj stazi i dijelovima nekretnine gdje ni sam ne tvrdi da bi ga tuženica uznemiravala u pravu vlasništva, ali i na dijelu susjedne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad, dijelu ceste na k. č. br. [katastarska čestica] (u naravi ...) i dijelu nekretnine u vlasništvu tuženice k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad. Tuženica je stava da je tuženik u času kupnje nekretnine bio svjestan da je nekretnina opterećena pravom stvarne služnosti staze i kolnika, no da u cilju buduće gradnje na nekretnini, svaku radnju tuženice neutemeljeno smatra uznemiravanjem prava vlasništva. Ustraje kod navoda da nije počinila druge radnje kako tužitelj tvrdi, pa tako nije ni orezivala oleandere i drugo bilje, a pobija i zaključak prvostupanjskog suda o tome da bi tužitelja uznemiravala parkiranjem vozila jer parkirano vozilo nije njezino vlasništvo, već je riječ o automobilu njezine kćeri, dok je ona sama starije životne dobi i ne vozi. Protivi se i odluci kojom je odbijen prijedlog za prekidom postupka do okončanja parnice u kojem se raspravlja postoji li i u kojem opsegu služnost puta u njezinu korist.
4. Stav je tuženice da je utvrđenje postoji li služnost puta relevantna i za odluku u ovoj parnici jer je u tom slučaju kao ovlaštenik prava stvarne služnosti ovlaštena poduzimati sve radnje radi očuvanja prohodnosti puta, pa tako i odrezati suho stablo čempresa. Tuženica zaključuje da je prvostupanjski sud stoga trebao ili odrediti prekid postupka do pravomoćnog okončanja parnice radi utvrđenja postojanja prava stvarne služnosti ili pak sam odlučiti o postojanju tog prava u korist tuženice. Smatra da je opisanim postupanjem počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda i rješenje nemaju razloga, a izneseni razlozi proturječni su i u protivnosti s provedenim dokazima. Osim toga, drži da je pogrešno primijenjeno i materijalno pravo, a činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno s obzirom da sud prvog stupnja nije utvrđivao činjenice vezane uz postojanje prava stvarne služnosti u korist nekretnine tuženice.
5. Tužitelj u odgovoru na žalbu otklanja sve žalbene navode. Ukazuje da je tužbeni zahtjev postavljen prema nalazu i mišljenju mjerničkog vještaka koji je evidentirao postojanje nesklada stanja na terenu i katastarskog operata, negirajući da bi tužbeni zahtjev obuhvaćao i nekretnine u vlasništvu trećih osoba. Predlaže potvrditi pobijane odluke u cijelosti.
6. Žalba tuženice je djelomično osnovana.
7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju tuženica ukazuje u žalbi, jer pobijana presuda i rješenje imaju razloge o odlučnim činjenicama i mogu se ispitati.
8. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. i članka 381. stavka 1. ZPP.
9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje da ga je tuženica bespravno uznemiravala u pravu vlasništva na dijelu njegove nekretnine na način da je rušila, pilila i odvezla stabla, orezivala grane oleandara i drugog raslinja, odnosno uzgajala, sadila, održavala i čupala raslinje te parkirala automobil, sa zahtjevom da tuženica s takvim uznemiravanjem prestane.
10. Sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev sukladno članku 167. stavku 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 i 81/15 - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) kojim je propisano da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo, mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to i dokaže. Tvrdnje tuženice o tome da na nekretnini tužitelja ima pravo stvarne služnosti staze i kolnika kao izvanknjižno pravo stečeno dosjelošću u korist njezine susjedne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad, prvostupanjski sud odbija kao irelevantne, smatrajući i da parnica što je stranke vode radi utvrđivanja postoji li stvarna služnost u korist nekretnine tuženice, ne predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke u ovom sporu.
11. Prvostupanjski sud je djelomično u pravu kada iznosi takav zaključak, no jedino u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj tvrdi da bi ga tuženica uznemiravala u pravu vlasništva parkiranjem vozila na njegovoj nekretnini. Naime, sud prvog stupnja je prije zaključenja glavne rasprave, izvršio uvid u predmet istoga suda vođen tada pod posl. br. P-1721/2021 utvrdivši da je on pravomoćno dovršen u dijelu što se odnosio na zahtjev ovdje tuženice, tamo tužiteljice, za utvrđenjem postojanja prava stvarne služnosti provoza jer je žalba tužiteljice izjavljena u tom predmetu, odbijena presudom i rješenjem Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-1339/2023-2 od 4. siječnja 2024. Citiranom odlukom Županijskog suda u Varaždinu odbijena je i žalba tuženice izjavljena protiv odluke kojom je prihvaćen protutužbeni zahtjev ovdje tužitelja za utvrđenje da tuženica nema pravo stvarne služnosti provoza te joj je zabranjen provoz preko nekretnine tuženika. Kako je prema tome pravomoćno utvrđeno da tuženica nije stekla stvarnu služnost puta kao pravo provoza, to joj ne pripada pravo niti povremenog parkiranja automobila na spornome putu, s time što tuženici valja napomenuti da služnost provoza u sebi ni ne sadržava pravo parkiranja tj. držanja vozila na tuđoj nekretnini, jer bi to predstavljalo eventualno postojanje zasebne neimenovane služnosti, no što tuženica u ovom postupku niti ne tvrdi.
12. Tuženica protivno tome, u žalbi ponavlja prigovor promašene pasivne legitimacije, istaknut i za vrijeme trajanja postupka pred nižim sudom, navodeći kako je vozilo na nekretnini tužitelja parkirala njezina kćer. Međutim ti žalbeni navodi nisu osnovani. Nesporno je naime, da tuženica kao osoba starije životne dobi ne vozi, a nije ni vlasnica automobila koji se u više navrata zatekao parkiran na nekretnini tužitelja i nakon što je tužitelj stekao pravo vlasništva, o čemu je iskazivala i svjedokinja TO, saslušana u tijeku prvostupanjskog postupka. No ocjena je i ovoga suda da je upravo tuženica koja tijekom ove parnice i dalje tvrdi da postoji pravo provoza u korist njezine nekretnine, jest osoba koja je uputila svoju kćer da prilikom posjeta Malom Lošinju i njezinoj kući, vozilo ostavlja parkirano na dijelu staze, odnosno nekretnini tužitelja. Tužiteljica se poziva na svoju stariju životnu dob i otežanu pokretljivost, no u tijeku postupka dostavlja fotografije na koje upućuje i prvostupanjski sud, gdje se nalazi prikazana s drugim članovima svoje obitelji i spornim automobilom kćeri, pa je očito da je upravo tuženica upućivala kćer da koristi sporni put radi prilaza do kuće tuženice, odnosno da na nekretnini tužitelja parkira svoje vozilo. Takvim nalogom, tuženica je posredno i sama uznemiravala pravo vlasništva tužitelja, pa je opravdan zaključak suda prvog stupnja o tome da su ispunjene pretpostavke iz članka 167. stavka 1. i 2. ZVDSP za usvajanje tužbenog zahtjeva u tom dijelu.
13. Međutim, sud prvog stupnja nije u pravu kada drži da za ocjenu osnovanosti preostalog dijela tužbenog zahtjeva nije relevantno postoji li u korist nekretnine tuženice k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad, pravo stvarne služnosti staze, kako to tuženica tvrdi. Prema već citiranom članku 167. stavku 1. i 2. ZVDSP da bi vlasnik ostvario pravo na zaštitu od uznemiravanja, mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže. Prema tome, u vlasničkoj parnici za prestanak uznemiravanja vlasnik treba dokazati 1) da je vlasnik i posjednik stvari, 2) čin uznemiravanja i 3) identitet stvari. S druge pak strane tuženik može istaknuti prigovor da ima pravo poduzimati radnje koje vlasnik vidi kao uznemiravanje.
14. U predmetnoj pravnoj stvari tužitelj je ustao s vlasničkom tužbom radi prestanka uznemiravanja. Tuženica poriče tvrdnje o uznemiravanju, ističući da je nekretnina tužitelja opterećena izvanknjižno stečenim pravom stvarne služnosti staze u korist nekretnine u njezinom vlasništvu, o čemu se među strankama vodi parnični postupak Općinskog suda u Rijeci – Stalne službe u Malom Lošinju pod poslovnim brojem P-1721/2021, pa da nije počinila radnje koje prema tužitelju predstavljaju čine uznemiravanja. Tuženica se prema tome, sadržajno poziva na članak 181. stavak 1. ZVDSP prema kojem je dužna snositi troškove održavanja i popravka poslužne stvari, pa je time ovlaštena ukloniti staro i suho stablo čempresa koje je prijetilo padom na stazu i onemogućavanjem prolaska.
15. Stoga se pitanje postoji li pravo stvarne služnosti puta - staze u pogledu predmetne nekretnine, ukazuje kao prethodno pitanje bitno za ovaj parnični postupak. Naime, meritorna odluka suda u ovom sporu ovisi o rješenju prethodnog pitanja - je li nekretnina tužitelja opterećena služnosti puta u korist nekretnine tuženice i na koji način (u kojem opsegu), slijedom čega bi tuženica, ukoliko dokaže i postojanje potrebe za poduzimanje radnji radi održavanja služnosti nekretnine, opravdano dovela u pitanje osnovanost zahtjeva tužitelja za zaštitu od uznemiravanja. To odlučno pitanje – je li nekretnina tužitelja opterećena stvarnom služnosti puta (staze) u korist nekretnine tuženice, mora se raspraviti u ovoj parnici temeljem citirane odredbe članka 167. stavak 2. ZVDSP. Kako je sud prvog stupnja utvrdio da u vrijeme suđenja postoji druga parnica koja se vodi upravo radi navedenog pitanja, to je parnični sud imao mogućnost diskrecijske odluke za prekidom postupka (članak 213. stavak 1. točka 1. u svezi s odredbom članka 12. stavak 1. ZPP) mogao je spojiti te postupke (članak 313. stavak 1. ZPP), ili pak odlučiti da će se o pitanju postojanja prava stvarne služnosti odlučiti kao o prethodnom pitanju u ovoj parnici. Prvostupanjski sud međutim, nije odabrao niti jednu od tih mogućnosti, već je pogrešno smatrao to pitanje irelevantnim, iako je riječ o prigovoru podobnom zaustaviti tužbeni zahtjev.
16. Ovo iz razloga što bi tuženica kao vlasnica nekretnine za koju se tvrdi da je povlasna (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad), u slučaju postojanja prava stvarne služnosti staze, bila ovlaštena izvoditi radnje na održavanju te staze te obvezna s tim u svezi snositi troškove održavanja i popravka poslužne stvari (članak 181. stavak 1. ZVDSP). Takvo pravo ovlaštenika prava stvarne služnosti treba povezati i s člankom 177. stavkom 3. ZVDSP koji određuje da vlasnik poslužne stvari ne smije činiti ništa što bi onemogućilo ili otežalo izvršavanje služnosti, ali nije dužan išta sam činiti, ako nije drukčije određeno. Prema tome, jasno je da je ovlaštenik prava stvarne služnosti staze ovlašten održavati poslužnu nekretninu u takvom stanju da je moguće izvršavati pravo stvarne služnosti, s time što je pitanje postoji li potreba da se na poslužnoj nekretnini poduzimaju određene radnje na njezinom održavanju kako bi se osiguralo nesmetano izvršavanje prava stvarne služnosti, činjenično utvrđenje konkretnog slučaja.
17. Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjskog suda činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, pa je stoga, prihvaćanjem žalbe tuženice, valjalo primjenom članka 366. u vezi članka 370. ZPP i članka 380. točka 3. ZPP, ukinuti odluku suda prvog stupnja o prekidu postupka, kao i ukinuti preostali dio presude (izuzev dijela što se odnosi na utvrđenje o počinjenom uznemiravanju prava vlasništva parkiranjem vozila i zabranu takvog ili sličnog uznemiravanja) te u tom dijelu vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja.
18. U nastavku postupka sud prvog stupnja će vodeći računa o stavovima iskazanim u ovoj odluci, utvrditi postoji li pravo stvarne služnosti puta (staze) u korist nekretnine tuženice, a potom ukoliko utvrdi da ono postoji, ocijeniti će je li rezanje stabla čempresa (što je radnja koju tuženica priznaje da ju je poduzela), s obzirom na stanje staze, položaj stabla i njegov izgled, predstavljalo uznemiravanje prava vlasništva tužitelja, ili pak predstavlja radnju učinjenu u svrhu održavanja neometanog izvršavanja prava stvarne služnosti.
19. Također, što se tiče preostalih radnji za koje tužitelj navodi da predstavljaju čine uznemiravanja - orezivanje grana oleandara i drugog raslinja, uzgoj, sadnja, održavanje i čupanje raslinja, sud prvog stupnja će ocijeniti je li tužitelj nesumnjivo dokazao da bi tuženica bila osoba koja je upravo u vremenskom razdoblju od 16. lipnja 2018. kada je stupio u posjed nekretnine, pa do 9. rujna 2018. kada je kako tvrdi uočio nekoliko odrezanih grana oleandara, počinila te radnje, obzirom da tuženica poriče da bi to učinila, odnosno da bi na nekretnini tužitelja bilo što rezala, sadila, čupala ili održavala.
20. Konačno, ne umanjujući pravo vlasnika na pokretanje postupaka radi zaštite svog subjektivnog prava, pa i tužbom radi zaštite od uznemiravanja iz članka 167. ZVDSP, ukazuje se i da su člankom 31. ZVDSP određena opća ograničenja prava vlasništva među kojima i zabrana šikanoznog postupanja jer se tužitelj kao vlasnik, a ni tuženica kao mogući titular prava stvarne služnosti, ne smiju svojim pravima služiti s jedinim ciljem da drugome štete ili da ga smetaju. Subjektivna prava mogu se vršiti samo u granicama njihove uobičajene, pravedne i moralne realizacije, uz isključenje svake obijesti ili samovolje. Stoga je potrebno da prvostupanjski sud ocijeni i jesu li radnje sječe nekoliko grana oleandara, s obzirom na opseg ovog zahvata i smještaj spornih grmova, a ukoliko bi se dokazalo da ih je zaista počinila tuženica, zaista radnje koje bi bile podobne dovesti do uznemiravanja prava vlasništva tužitelja, posebno imajući u vidu da je sam tužitelj i prije i poslije toga, poduzimao znatno opsežnije radnje radi uklanjanja cjelokupne vegetacije nekretnine čiji je nesporni vlasnik.
21. U nastavku postupka, prvostupanjski sud otklonit će propuste i nedostatke ukazane mu ovim ukidnim rješenjem, postupit će u skladu s uputama ovog suda, te će potom, savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza, pojedinačno i ukupno, kao i rezultata cjelokupnog postupka te teretom dokaza, utvrditi sve činjenice koje bi se ukazivale bitnim za odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti preostalog dijela tužbenog zahtjeva te donijeti pravilnu i zakonitu odluku, koja će sadržavati razloge o odlučnim činjenicama.
22. Kako je odluka o glavnoj stvari ukinuta u pretežnom dijelu, to je temeljem članka 166. stavka 4. ZPP ukinuta i odluka o parničnim troškovima o kojima će kao i o troškovima žalbenog postupka, sud prvog stupnja odlučiti prilikom donošenja nove odluke o meritumu spora.
23. Slijedom izloženih razloga, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.
U Rijeci, 15. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Lidija Oštarić Pogarčić
