Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1567/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VL, ... ..., ..., zastupanog po punomoćniku CL, protiv tuženih 1.IL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku ZL; 2.VLR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku ZL; 3.ĐL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim broj P-1014/2023 od 29. srpnja 2025, u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja te se preinačuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku pod poslovnim brojem P-1014/2023 od 29. srpnja 2025. U točkama I i II izreke i sudi:

1. Nalaže se prvotuženiku IL da isplati tužitelju iznos od 5.833,33 eura sa zateznom kamatom od 8. rujna 2022. pa do isplate u roku od 15 dana.

2. Nalaže se drugotuženoj VLR da isplati tužitelju iznos od 2.916,66 eura sa zateznim kamatama od 8. rujna 2022. pa do isplate u roku od 15 dana.

3. Nalaže se trećetuženoj ĐL da isplati tužitelju iznos od 2.916,66 eura sa zateznom kamatom od 8. rujna 2022. pa do isplate u roku od 15 dana.

4. Nalaže se tuženima da tužitelju nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.581,56 eura sa zateznom kamatom od 16. lipnja 2026., do isplate u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženima da tužitelju nadoknade troškove žalbenog postupka u iznosu od 526,00 eura u roku od 15 dana dok se odbija kao neosnovan zahtjev tuženih IL, VLR i ĐL za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase: "Nalaže se tuženiku ad.1 IL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju iznos od 5.833,33 EUR (pettisućaosamstotridesettri eura i tridesettri centa), zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 8. rujna 2022. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

Nalaže se tuženici ad.2 VLR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju iznos od 2.916,66 EUR (dvijetisućedevetstošestnaest eura i šezdesetšest centi), zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 8. rujna 2022. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

Nalaže se tuženici ad. 3 ĐL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju iznos od 2.916,66

EUR (dvijetisućedevetstošestnaesteura i šezdeseetšest centi), zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 8. rujna 2022. godine pa do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 1.800,00€, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29.07.2025.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena."

2. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženi kao sunasljednici trećeg nasljednog reda iza pokojne CLR isplate novčani iznos koji odgovara njegovom nasljedničkom dijelu a koji su stekli prodajom suvlasničkog dijela od 4/12 dijela nekratnine čest. zgr. [katastarska čestica] upisane u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

3. Između stranaka nije sporno da tužitelj nije sudjelovao u ostavinskom postupku iza pokojne CLR i da je tužitelj 27. lipnja 2022. podnio tužbu protiv tuženih a koji postupak se vodio pod poslovnim brojem P-470/2022, da su tužitelj i brat OL utvrđeni kao nasljednici iza pokojne CLR i da na ime njihovom nasljednog dijela pripada pravo vlasništva svakom po ¼ dijela od 4/12 nekretnine označene kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom: ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) – stan u zagradi 1617 na 4 katu površine 71,80 m[2,] uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine na katastarskoj čestici [katastarska čestica] i čestica zgr. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što da su tuženi priznati i predati tužiteljima suposjed navedenog stanja te izdati tužiteljima tabularnu ispravu podobu za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama te je presuda postala pravomoćna.

4. Sporno je tijekom postupka bilo da li postoji pravo tužitelja na isplatu navedenih iznosa te koja je veličina njegovog suvlasničkog dijela. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrđuje sljedeće činjenice:

- da u ostavinsku imovinu iza pokojne CLR ulazi etažno vlasništvo stana u zgradi 1617 na 4 katu površine 71,80 m[2] uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine na katastarskoj čestici [katastarska čestica] i čestici zgrade čest. zgrade [katastarska čestica] upisane u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zatim čestica zgrade [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 4/12 dijela i grobnica te da se njezinim nasljednicima proglašavaju prvotuženik IL u ½ dijela, drugotužena VLR u ¼ dijela te trećetužena ĐL u ¼ dijela te da je rješenje o nasljeđivanju postalo pravomoćno,

- da je tužitelj znao da postoji predmetna nekretnina upisana čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i u vrijeme pokretanja parničnog postupka pod poslovnim brojem 470/2022 5. Slijedom navedenih utvrđenja a uzimajući u obzir učinak pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju sukladno članku 232. stavak 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019, dalje ZN) i da se pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđuje što ulazi u sastav ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja, te da ono što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovog zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju te da to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava.

6. Nadalje utvrđuje sud prvog stupnja da pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju prema članku 232. stavak 3. ZN-a nisu vezane osobe koje tvrde da im pripada neko pravo glede onoga za što je utvrđeno da je u sastavu ostavine, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi niti su na nju bile uredno osobno pozvane.

7. Smatra sud prvog stupnja se stoga nadalje u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 237. stavak 1. ZN-a prema kojoj odredbi nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju stranke mogu u rokovima i zbog razloga zbog kojih se može zahtijevati ponavljanje parničnog postupka pokrenuti parnicu i u njoj ostvarivati svoja prava i da u toj parnici sud će o postojanju uvjeta za ponavljanje postupka odlučiti kao u prethodnom pitanju.

8. Stoga sud prvog stupnja odlučujući o postojanju pretpostavki za ponavljanje postupka kao u prethodnom pitanju, utvrđuje da na strani tužitelja postoji razlog iz članka 421. stavak 1. točka 2. ZPP-a prema kojemu se postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može ponoviti ako stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave nije bila dana mogućnost da raspravlja pred sudom te da se prema odredbi članka 423. stavak 1. točka 2. ZPP-a prijedlog za ponavljanje postupka podnosi u roku od 30 dana iz članka 421. stavak 1 točka 2. ZPP-a od dana kad je odluka dostavljena stranci.

9. Utvrđuje nadalje da predmetno rješenje o nasljeđivanju nije dostavljeno tužitelju a što proizlazi iz sadržaja ostavinskog predmeta pod poslovnim brojem O- 644/2021 da je punomoćnik tužitelja zatražio dopisom od 3. lipnja 2022. da se prijavi tužitelj kao zakonski nasljednik te da je u odgovoru koji je dostavljen punomoćniku tužitelja navedeno da je postupak pravomoćno okončan i da je rješenje o nasljeđivanju doneseno 2. ožujka 2022. i da iz tog dopisa ne proizlazi da je tužitelju dostavljeno rješenje o nasljeđivanju.

10. Nadalje utvrđuje sud prvog stupnja da uvidom u spis pod poslovnim brojem P-470/2022 proizlazi da je tužitelj dostavio uz tužbu i pravomoćno rješenje o nasljeđivanju pod poslovnim borjem O-644/2021 te da se u izostanku drugih dokaza može utvrditi da mu je najkasnije 27. lipnja 2022. (očitom greškom označen je dan 7. lipnja 2022.) kada je podnesena tužba u tom postupku dostavljeno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju te da je imao saznanja o sastavu imovine ostaviteljice.

11. Nadalje sud prvog stupnja ne prihvaća navode tužitelja da se u konkretnom slučaju može primijeniti odredba članka 129. ZN-a prema kojoj bi tužitelju kao nasljedniku iako kao takav nije označen pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju, trenutkom smrti ostaviteljice pripadalo pravo na predmetnu tužbu jer da u času smrti ostaviteljice na njega po sili zakona prelazi ostavina pa u konkretnom slučaju i suvlasnički dio predmetne kuće koja je prodana.

12. Stoga je zaključak suda prvog stupnja da je tužitelj izgubio pravo na podnošenje tužbe radi ostvarivanja nasljedničkih prava iza pokojne ostaviteljice jer da je tužbu trebao podnijeti u roku od 30 dana računajući od dana 27. lipnja 2022., da je tužbu podnio 4. lipnja 2023. slijedom čega da je njegov zahtjev za isplatu navedenih iznosa temeljem njegovog suvlasničkog prava odbio kao neosnovan.

13. Odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi članka 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP-a.

14. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupanja temeljem utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 237. ZN- a koji propisuje djelovanje razloga za ponavljanje postupka nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju kada stranke koje su sudjelovale u tom ostavinskom postupku zbog razlog zbog kojih se može inače zahtijevati ponavljanje parničnog postupka mogu pokrenuti parnicu i u njoj ostvarivati svoja prava i da se u toj parnici o postojanju pretpostavki za ponavljanje postupka treba odlučiti kao u prethodnom pitanju.

15. Naime u konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe članka 232. stavak 3. i 236. ZN-a jer tužitelj nije sudjelovao u ostavinskom postupku pa sukladno članku 232. stavak 3. ZN-a nije vezan pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju a radi se o osobi koja tvrdi da ima nasljedna prava na predmetnoj nekretnini koja je u međuvremenu prodana i stoga traži isplatu suvlasničkog dijela koji bi njemu pripadao.

16. Stoga sukladno članku 236. ZN-a tužitelj kao osoba koju ne veže pravomoćno rješenje o nasljeđivanju može to svoje pravo ostvarivati u ovoj parnici te se je kao prethodno pitanje se pojavilo da li je tužitelj nasljednik pokojne CLR i u kojem dijelu mu pripada isplata od kupuprodajne cijene koja je ostvarena prodajom predmetne nekretnine.

17. Stoga se na tužitelja koji nije sudjelovao u ostavinskom postupku ne može primijeniti odredba članka 237. ZN-a niti se ispituju razlozi za ponavljanje postupka jer ponavljanje postupka mogu zahtijevati stranke ili njezini nasljednici koji su sudjelovali u tom postupku, a tužitelju nije dostavljeno rješenje o nasljeđivanju pa stoga u odnosu na njega nije ni postalo pravomoćno, pa stoga tužitelj nije bio ovlašten tražiti ponavljanje postupka.

18. Stoga budući da iz sadržaja spisa proizlazi da je Ugovorom o kupoprodaji od 7. rujna 2022. koji je zaključen između tuženih kao prodavatelja i ŽL kao kupca a koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika pod brojem OV- 5010/2022 a što je vidljivo iz povijesnog z.k. izvatka da je predmetna nekretnina prodana za 140.000,00 eura te da tužitelju pripada ¼ od kupoprodajne cijene jer je i presudom na temelju priznanja u postupku pod poslovnim brojem P-470/2022 utvrđeno da tužitelju kao nasljedniku iza pokojne CLR pripada ¼ dijela a ostaviteljica je bila vlasnica predmetne nekretnine u 4/12 dijela, odnosno 1/3 dijela što s obzirom na kupoprodajnu cijenu od 140.000,00 eura nasljednicima pokojne CLR pripalo je 46.666,66 eura a od čega ¼ pripada tužitelju tj. 11.666,66 eura stoga s obzirom na utvrđene suvlasničke dijelove u ostavinskom rješenju prvotuženik treba isplatiti tužitelju 5.833,33 eura a drugo i treće tužene svaka po 2.916,66 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana stjecanja navedenih iznosa što prema kupoprodajnom ugovoru iznosi od 8. rujna 2022.

19. S obzirom da je tužitelj uspio u ovom parničnom postupku temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a pripada mu naknada troškova parničnih postupka koji se odnosi na zastupanje njegovog punomoćnika i to za sastav tužbe i sastav podneska od 21. veljače 2024. i 27. siječnja 2025. te za zastupanje na raspravama 11. ožujka 2024., 16. rujna 2024., 22. siječnja 2025., 1. srpnja 2025. po 200,00 eura, za zastupanje na ročištu za objavu presude 100,00 eura te za plaćanje sudskih pristojbi 81,56 eura odnosno ukupno 1.582,56 eura sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja drugostupanjske odluke skladno članku 151. stavak 3. ZPP-a

20. Budući da je tužitelj uspio u žalbenom postupku dosuđeni su mu i troškovi žalbenog postupka koji se odnose na sastav žalbe 200,00 eura i na plaćanje sudskih pristojbi na žalbu 326,00 eura odnosno ukupno 526,00 eura pa je stoga primjenom odredbe članka 166. stavak 3. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke.

21. Tuženima nisu dosuđeni troškovi odgovora na žalbu jer isti nisu bili potrebni radi vođenja ovog postupka. Slijedom obrazloženog primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki I/1-4 izreke.

U Rijeci 16. lipnja 2026

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić