1

Broj: Ppž-7897/2022

  

                                 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. A.Č., zbog prekršaja iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave brodsko-posavske, Postaje prometne policije Slavonski Brod, od 16. srpnja 2022., broj: 211-07/22-1/9934, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2024.,

p r e s u d i o    j e

 

I. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okr. A.Č. te u povodu tog prigovora, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci na način da se postupanje okr. A.Č., činjenično opisano u izreci pobijane presude, pravno označava kao prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) te u odluci o novčanoj kazni na način da se okr. A.Č. na temelju tog zakonskog propisa, izriče novčana kazna 390,00 (tristo devedeset) eura i u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se ukida zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije.

 

II. Izrečenu novčanu kaznu je okr. A.Č. dužan platiti u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ove presude, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okr. A.Č. u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

III. U ostalom dijelu odbija se prigovor okr. A.Č. kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.

 

IV. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. A.Č. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 15 (petnaest) eura u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

             

 

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. A.Č. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu je izrečena novčana kazna 3.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije 1 mjeseca te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna.

 

              2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. A.Č. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3. Obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. PZ-a,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.

 

4. Prigovor je djelomično osnovan.             

 

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti.

 

              6. Okrivljenik u prigovoru navodi da u potpunosti priznaje prekršaj i kaje se zbog njega te je svjestan svoje pogreške, ističući da mu je vozačka dozvola potrebna za obavljanje djelatnosti pa moli ukidanje iste, kao i smanjenje novčane kazne jer bi mu plaćanjem iste bila ugrožena egzistencija, a svrha kažnjavanja bi bila postignuta i najmanjom novčanom kaznom.

 

7. Prije svega je potrebno napomenuti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. PZ-a, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što nije učinio pa su navodi u pogledu loše materijalne situacije ostali na razini paušalnog isticanja.

 

8. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, prvenstveno se ističe da je dana 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 114/22.), koji u čl. 32. propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne za prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 4. tog Zakona (novčana kazna od 390,00 eura do 920,00 eura, što primjenom konverzije iznosi 2.938,46 kuna do 6.931,74 kuna), što ga čini blažim propisom od onoga koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (Zakon o sigurnosti prometa na cestama, „Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19. i 42/20.,), a koji je za taj prekršaj propisivao nešto više novčane kazne i to u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

 

8.1.  Stoga je ovaj sud u konkretnom predmetu, pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, preinačio pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da je pravilno pravno označio postupanje okrivljenika činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga kao prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama „Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19., 42/20. i 114/22), te istome izrekao najnižu novčanu kaznu propisanu za taj prekršaj novim, blažim propisom, dakle, novčanu kaznu od 390 eura, kako je to navedeno u t. I. izreke ove presude.

 

8.2. Po ocjeni ovog suda, izrečena novčana kazna u posebno propisanom minimumu, primjerena je stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Imajući u vidu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i to da su izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost izricanja ublažene kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. PZ-a i svrha kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

 

8.3. Stoga je nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora u dijelu koji se odnosi na odluku o izrečenoj novčanoj kazni.

 

9. Međutim, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nije osnovana primjena zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Naime, okrivljeniku je za počinjeni prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, odnosno, za upravljanje vozilom u naseljenom mjestu pri brzini koja je za 31 km/h veća od dopuštene, izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije jedan mjesec. Međutim, povezujući okolnosti počinjenog prekršaja, pri čemu se naročito misli na činjenicu da se radi o brzini koja minimalno (za 1 km/h) prelazi granicu koju je zakonodavac propisao kao kvalifikatornu okolnost za predmetni prekršaj i zakonski je temelj za mogućnost izricanja zaštitne mjere, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nema okolnosti koje bi ukazivale na opasnost od budućeg ugrožavanja prometa pa samim time ne postoji potreba i nužnost izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Pritom je ovaj sud imao na umu nužnost poštivanja načela razmjernosti, propisanog u čl. 51.a PZ-a, koji obvezuje da zaštitna mjera treba biti u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.

 

9.1. Stoga je, pobijani prekršajni nalog trebalo preinačiti na način da se predmetna zaštitna mjera ukine, kako je to i navedeno u t. I. izreke ove presude.

 

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, a držeći da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 15,00 eura,  dakle, gotovo minimalnog iznosa paušalne svote (koja je određena u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, primjenom odgovarajuće protuvrijednosti u eurima prema fiksnom tečaju konverzije), neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje i osoba koje je eventualno dužan uzdržavati.

 

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. (t. I. izreke) i čl. 205. (t. III. izreke) PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

                                 Zagreb, 16. siječnja 2024.

 

 

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi brodsko-posavskoj, Postaji prometne policije Slavonski Brod, u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.