Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-7/2026-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Albinu Hotiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika LD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sada sa prebivalištem u [adresa], zastupan po punomoćnici Božici Šegon, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, podnesenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3063/2020 od 14. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3063/2020 od 14. srpnja 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 4.000,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. siječnja 2016. do isplate te u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.598,27 eur / 12.042,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

II Djelomično se uvažava žalba tuženika te se preinačava citirana prvostupanjska presuda na način da se odbija kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim je tuženiku naloženo da tužitelji plati dosuđeni iznos „u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate“ te u dijelu kojim je zatražena zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos glavnice s tijekom od 27. rujna 2011. do 13. siječnja 2016.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.

IV Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka povodom revizije u iznosu od 683,62 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 4.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, zajedno sa zateznim kamatama od 27. rujna 2011. do isplate po preciziranoj kamatnoj, kao i nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.598,27 eur / 12.042,20 kn, sa pripadajućim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv presude žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, tužbeni zahtjev odbije a tuženiku dosude troškovi postupka uključujući i žalbeni trošak, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

2.1. Iako je žaba tuženika podnesena jedan dan izvan roka, smatra se da je pravovremena budući da je utvrđeno kako nije podnesena o roku zbog objektivnog razloga nedostupnosti informacijskog sustava dva sata prije isteka roka za žalbu, radi čega se rok produžava za jedan dan od trenutka dostupnosti sustava, sve sukladno članku 17. Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji („Narodne novine“ broj 5/20.), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja žalbe te sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje VSRH) iz odluke broj Rev-157/2023 od 15. listopada 2025.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi isplate iznosa od 4.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, po osnovi ugovora o zajmu.

6. U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio da je tuženik 26. svibnja 2011. potpisao Izjavu čijim sadržajem pod kaznenom i materijalnom odgovornošću izjavljuje da je dana 26. svibnja 2011. posudio 6.000,00 eur od tužitelja sa rokom povrata do 26. rujna 2011. (dalje Izjava), da je potpis tuženika na Izjavi ovjeren istog dana kod javnog bilježnika, da je iz suglasnih iskaza stranaka i svjedoka HD, AD, ND (zajednički prijatelji stranaka) te ČD (supruga tuženika), utvrđeno kako je tuženik u dva navrata izvršio povrat tužitelju novčanih iznosa po 1.000,00 eur (ukupno 2.000,00 eur), da tužitelj stoga tužbom potražuje ostatak od 4.000,00 eur, da tuženik nije zatražio pravnu zaštitu vezano za spornu Izjavu (npr. poništenje u zakonskim rokovima ili utvrđenje ništetnim) iako je tvrdio da je bio prisiljen ponašanjem tužitelja potpisati takvu Izjavu i da iznos pozajmice iz Izjave predstavlja potraživanje zelenaških kamata. Sud kao nedokazane i neosnovane otklanja tvrdnje tuženika da je zajam vratio u cijelosti s obrazloženjem da na ovu okolnost nije predložio odgovarajuće dokaze a jedini svjedok koji je o tome iskazivao je njegova supruga čiji je iskaz stoga ocijenjen subjektivnim jer je ista zainteresirana za ishod spora, dok je utvrđeno da ostali svjedoci nemaju neposrednih saznanja o potpunom vraćanju zajma.

7. Stoga prvostupanjski sud primjenom članka 499. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje u tekstu ZOO), koja odredba regulira ugovor o zajmu, nalaže tuženiku vratiti tužitelju preostali dio pozajmljenog iznosa od 4.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan isplate u skladu s odredbom članka 22. stavak 3. ZOO-a, sa zakonskom zateznom kamatom od 27. rujna 2011. prema članku 29. stavak 1. ZOO- a s obzirom na utvrđenje da je zajam trebao biti vraćen do 26. rujna 2011.

8. Odluku o parničnom trošku prvostupanjski sud donosi pozivom na članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a.

9. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano upire u žalbi tuženika budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

10. Osporavajući pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, tuženik u žalbi vlastitom analizom iskaza svjedoka iznosi svoju subjektivnu ocjenu dokaza uz tvrdnje da svjedoci HD, AD i ND, zbog činjenice da se radi o zajedničkim prijateljima stranaka koji su povezani i kumstvom, nisu iskazivali sve što znaju o relevantnim činjenicama kako se ne bi zamjerili strankama.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja dovoljno je ispitao sve okolnosti koje su pravno relevantne za donošenje zakonite odluke u ovome sporu te je na temelju provedenih dokaza u okviru dokaznih prijedloga stranaka i njihove pravilne ocjene, prvenstveno primjenom pravila o teretu dokazivanja, u obrazloženju presude utvrdio potrebno činjenično stanje, stoga nije počinjena istaknuta relativno bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a. Osnovano je sud odbio dokazne prijedloge tuženika za saslušanje svjedoka koji su članovi obitelji tuženika s obrazloženjem da su potencijalno zainteresirani za ishod spora a prvenstveno stoga što nisu bili prisutni sklapanju ugovora i predaji pozajmljenog iznosa tuženiku. Stoga je pravilnom analizom dokaza prvostupanjski sud zaključio da je tuženik ostao dužan vratiti tužitelju preostali dio primljenog novca u visini od 4.000,00 eur.

12. Pritom je prvostupanjski sud, na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je između stranaka postojao pravno valjani ugovorni odnos – ugovor o zajmu. Naime, sukladno članku 327. stavak 1. ZOO-a na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj tuženiku predao novčani iznos u (tada) stranoj valuti euro i da je dio zajma vraćen u dva navrata po 1.000,00 eura. Takav ugovor u vrijeme njegova zaključivanja bio je protivan prisilnoj odredbi članka 15. Zakona o deviznom poslovanju („Narodne novine“ broj 96/03., 140/05., 132/06., 150/08., 92/09., 133/09., 153/09., 145/10. i 76/13. - dalje: ZDP) kojom je propisano da su plaćanje i naplata u stranim sredstvima plaćanja te prijenosi deviznih sredstava između rezidenata, te između rezidenata i nerezidenata u Republici Hrvatskoj dopušteni samo u slučajevima propisanim zakonom ili odlukom Hrvatske narodne banke. Kako ni ZDP, a niti koji drugi zakon nisu u relevantno vrijeme dopuštali plaćanje u stranim sredstvima između rezidenata u Republici Hrvatskoj, niti su stranke tijekom postupka iznijele da bi predmetno plaćanje bilo odobreno odlukom Hrvatske narodne banke, tada treba zaključiti da je predmetni ugovor o zajmu zaključen između stranaka, ništetan pravni posao u smislu članka 322. stavak 1. ZOO-a jer je isti protivan prisilnim propisima, odnosno gore citiranoj odredbi ZDP-a, na što se osnovano ukazuje žalbom tuženika.

13. Međutim, obveza tuženika da tužitelju vrati preostali primljeni iznos od 4.000,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, postoji na temelju članka 323. stavak 1. ZOO-a, prema kojoj odredbi svaka stranka ima obvezu drugoj vratiti sve ono što je primila temeljem takvog ništetnog ugovora. Naime, u situaciji kada su ugovorne strane sklopile ugovor o zajmu protivan navedenom propisu o zabrani plaćanja u stranim deviznim sredstvima, takvo postupanje ugovornih strana je suprotnom prisilnim propisima, te isto ima za posljedicu - ništetnost takvog ugovora o zajmu, no kao posljedica ništetnosti opstaje obveza da svaka strana vrati protivnoj ono što je od nje primila.

14. Nadalje, kako je utvrđeno da je tuženik dužan tužitelju vratiti iznos eura koje je primio, tada tužitelj nije ovlašten od tuženika tražiti protuvrijednost u kunama primljenih eura već ima pravo na povrat upravo iznosa u eurima, pa kako je tužbenim zahtjevom zatražio isplatu 4.000,00 eura u „kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate“, pravilnom primjenom materijalnog prava taj dio tužbenog zahtjeva je valjao odbiti kao neosnovan. To stoga što se sukladno odredbi članka 166. stavka 1. ZOO-a, ispunjenje sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze, te niti ga dužnik može ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo (Rev-1101/2021 od 15. veljače 2022., Rev-1332/2019 od 12. rujna 2023., Rev-3799/2018 od 25. kolovoza 2025.).

15. U odnosu na odluku o početku tijeka zateznih kamata, koje je prvostupanjski sud dosudio tužitelju od idućeg dana nakon što je dospjela obveza iz ugovora o zajmu, a s obzirom da je ugovor ovom odlukom utvrđen ništetnim, tada u primjenu dolaze odredbe o restitucijskom zahtjevu i pravilima o vraćanju stečenog bez osnova. Stoga o tijeku zateznih kamata treba odlučiti primjenom članka 1115. ZOO-a prema kojem se početak obveze plaćanja zateznih kamata računa ovisno o stjecateljevom (tuženikovom) poštenju ili nepoštenju, tj. ako je stjecatelj (tuženik) nepošten, onda je početak tijeka zateznih kamata od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Obzirom da tužitelj nije tijekom postupka dokazivao tuženikovo nepoštenje u stjecanju utuženog iznosa, osnovane su žalbeni navodi tuženika da tužitelj ima pravo na tijek zateznih kamata od 14. lipnja 2016. kao dana podnošenja tužbe u ovome postupku pa do isplate (Rev-1793/2017 od 21. ožujka 2021.). Stoga je, prihvaćanjem žalbe tuženika u tom dijelu, preinačena prvostupanjska odluka koja se tiče tijeka zateznih kamata, kao u izreci ove presude.

16. Odluka o troškovima postupka iz prvostupanjske presude temelji se na pravilnoj primjeni članka 154. stavak 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.).

17. Tužitelj je sa žalbom uspio samo u razmjerno neznanom dijelu (valuta isplate i tijek kamate), u vezi čega nisu nastali posebni troškovi, stoga istome nije priznat trošak žalbe.

18. S obzirom da je VSRH u rješenju broj Rev-157/2023 od 15. listopada 2025., ostavio odluku o troškovima postupka povodom revizije donijeti u konačnoj odluci, to je tuženiku valjalo dosuditi troškove revizijskog postupka u kojem je uspio, prema zahtjevu za naknadu toga troška (list 126 spisa), primjenom članka 166. stavak 3., članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te primjenom relevantne Tbr. 10/6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. i 107/25.). Tuženiku pripada trošak za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i za sastav revizije, za svaku od tih radnji po 150 bodova odnosno po 300,00 eur, što uvećano za trošak sudske pristojbe od 83,62 eur, iznosi ukupno 683,62 eur.

19. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a i članka 373. točka 3. ZPP-a.

U Rijeci 16 lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić