Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-182/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Danijela Kuna, odvjetnica u Osijeku, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj P-210/2023 od 13. prosinca 2024., 16. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u točki VI. izreke presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru, poslovni broj P-210/2023 od 13. prosinca 2024., u dosuđujućem dijelu za iznos od 2.180,35 eur.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u točki VI. izreke citirane presude u dijelu preko iznosa od 2.180,35 eur do iznosa od 2.367,85 eur i rješava:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 187,50 eur.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj: 3208702795, kreditna partija: 7103572927 od 27. ožujka 2007., potvrđenog kod javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka, pod brojem: OV-5626/07, 03. travnja 2007., koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti od 17.075,45 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita."

1.1. Točkom II. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. citiranog Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila, koji glasi: "od 17.075,45 CHF" te "sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja", točkom III. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 6. toga Ugovora, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti 242,96 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važeće na dan sklapanja ovog Ugovora", a točkom IV. izreke utvrđen je ništetnim dio odredbe sadržan u članku 18. Ugovora, koji glasi: "Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz č l. 1 ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora."

1.2. Točkom V. izreke citirane presude naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.566,92 eur zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je točkom VI. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.367,85 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u točki VI. izreke prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijanu odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi pozivom na odredbu članka 154. stavka 1. i odredbu članka 155. ZPP-a pa tužiteljici dosuđuje troškove postupka za poduzete parnične radnje u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: Tarifa), kao i trošak sudske pristojbe na tužbu pozivom na Zakon o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23., dalje: ZSP).

6. Ispitujući pobijanu odluku o troškovima u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od navedenih povreda.

7. Tuženik žalbom osporava pravilnost primjene materijalnog prava iz odredbe članka 155. ZPP-a i Tarife jer da je presuda donesena isključivo na temelju utvrđenja iz kolektivnog spora pa da sve poduzete parnične radnje, osim tužbe i ročišta za saslušanje tužiteljice, nisu bile potrebne za vođenje parnice. Ističe da je pogrešno odmjeren trošak sastava četiriju podnesaka (27. travnja 2023., 4. siječnja 2024., 6. svibnja 2024. i 21. listopada 2024.) kao obrazloženih, iako niti jedan od njih sadržajem ne odgovara obrazloženom podnesku, kao i da je trošak pristupa na tri ročišta (9. siječnja 2024., 10. rujna 2024. i ročište za objavu 13. prosinca 2024.) pogrešno odmjeren u punom iznosu Tarife. Također, osporava pravo tužiteljice na naknadu troška sudske pristojbe za tužbu jer da je na temelju zakona oslobođena od plaćanja te pristojbe. Konačno, tuženik smatra da je odluka o troškovima nezakonita budući da je troškovnik predan neposredno na ročištu 6. studenog 2024., što da je protivno odredbi članka 106.a ZPP-a.

8. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

9. Prema navedenoj odredbi, sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Prema stavku 2. istoga članka, ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi.

10. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi sud priznaje stranci one troškove postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice, vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja, pri čemu će priznati naknadu troškova zastupanja po odvjetniku za one procesne radnje koje su bile objektivno potrebne za vođenje parnice.

11. U konkretnom slučaju, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nije donesena isključivo na temelju utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača, već i na temelju činjenica utvrđenih u ovom individualnom postupku kako u pogledu pravne osnove, tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva. Pri tome, valja reći da sve i da je deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti prihvaćen na temelju utvrđenja iz citirane pravomoćne presude, to nije od utjecaja na pravo tužiteljice na naknadu onih troškova postupka koji su bili potrebni za vođenje parnice sukladno odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a. Ujedno se ističe da je tuženik u konkretnom slučaju osporavao pravnu osnovu tužbenog zahtjeva tijekom cijelog, kao što je osporio i visinu tužbenog zahtjeva zbog čega je izveden dokaz financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem, dakle upravo su zbog osporavanja osnove i visine tužbenog zahtjeva poduzete određene procesne radnje i nastali posebni troškovi.

12. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 155. ZPP-a i Tarife i prilikom odmjeravanja troškova tužiteljice za pojedine procesne radnje. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud priznao tužiteljici odvjetnički trošak za zastupanje na ročištima održanim 9. siječnja 2024. i 10. rujna 2024. kao potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a i to u punom iznosu sukladno Tbr. 9. točke 1.Tarife, jer se prema sadržaju zapisnika koji su priloženi spisu na tim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari. Također, suprotno tvrdnji tuženika, tužiteljici čiji punomoćnik je prema stanju spisa, pristupio na ročište za objavu presude, pripada pravo na naknadu troška zastupanja na tom ročištu, a takvo stajalište je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim u više odluka, primjerice Rev 832/2022, Rev 935/2022, Rev 559/2023, Rev 1222/2022, Rev 772/2023.

13. Tuženik žalbom neosnovano osporava pravo tužiteljice na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu pozivom na odredbu članka 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 51/23., dalje: ZIDZSP) kojim je izmijenjen članak 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama (»Narodne novine«, br. 118/18., dalje: ZSP-a) na način da su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni od plaćanja pristojbi. To iz razloga jer se navedena izmjena ZSP-a primjenjuje od 20. svibnja 2023. kada je stupio na snagu ZSDZSP-a, dakle nakon podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 14. ožujka 2023. pa tužiteljica nije oslobođena od plaćanja sudske pristojbe za tužbu, slijedom čega joj pripada pravo na naknadu tog troška sukladno odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a. Uz to, suprotno navodu tuženika, spisu prileži potvrda o uplati sudske pristojbe na tužbu.

14. U odnosu na žalbene tvrdnje tuženika kojima osporava tužiteljici pravo na naknadu troškova postupka zbog toga što je tužiteljica troškovnik predala neposredno na ročištu za glavnu raspravu, a ne u elektroničkom obliku sukladno odredbi članka 106.a ZPP-a, za odgovoriti je da troškovnik tužiteljice nema značaj podneska iz odredbe članka 106.a ZPP-a koji bi u smislu odredbe članka 107. istog zakona trebalo dostaviti protivnoj strani budući da se odluka o troškovima donosi bez raspravljanja (čl. 164. st. 1. ZPP), pa to što je popis troškova postupka sastavljen u pisanoj formi predan na ročištu ne znači da je bez pravnog učinka u smislu odredbe članka 106.a ZPP-a kako to pogrešno smatra tuženik.

15. Međutim, tuženik osnovano osporava pravilnost primjene Tarife u odnosu na odmjeravanje nagrade za sastavljanje podneska od 6. svibnja 2024. prema odredbi Tbr. 8. točka 1. Tarife u punom iznosu budući da i prema ocjeni ovog suda tužiteljici pripada nagrada za sastavljanje tog podneska prema Tbr. 8. točki 4. Tarife jer je tužiteljica tim podneskom specificirala tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka i stoga taj podnesak ne ulazi u krug podnesaka za koje se prema odredbi Tbr. 8. točka 1. Tarife priznaje puni iznos nagrade (odgovor na tužbu, prigovor protiv platnog naloga, četiri obrazložena podneska), nego se radi o podnesku koji predstavlja ostale podneske za koje se priznaje 25% nagrade iz Tbr. 7. točke 1. Tarife, ali ne više od 25 bodova, pa je tužiteljici za taj podnesak trebalo odmjeriti 25 bodova, odnosno 50,00 eur uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 12,50 eur, odnosno ukupno 62,50 eur, dok je za zatraženi iznos preko iznosa od 62,50 eur do iznosa od 250,00 eur, taj zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.

16. Slijedom navedenog, žalbu tuženika trebalo je djelomično prihvatiti i odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 187,50 eur, a u preostalom dijelu odluku o troškovima postupka potvrditi, stoga je primjenom odredbe članka 380. točke 2. i 3. ZPP-a odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ovog rješenja.

17. S obzirom da je tuženik sa žalbom protiv prvostupanjske odluke o troškovima postupka uspio u razmjerno neznatnom dijelu (8%), ocjena je ovog suda da mu ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.

18. Prvostupanjska presuda u točkama I. – V. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 16. lipnja 2026.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak