Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-69/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja Odvjetničko društvo Ivančević i partneri d.o.o., OIB: 16489228668, Split, 114. brigade 10, zastupanog po punomoćniku Leonu Zrniću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice RĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Tadiši Miloševiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv- 121/2024-50 od 24. studenog 2025., u sjednici 16. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-121/2024-50 od 24. studenog 2025., u točki II. izreke.

II. Djelomično se odbija žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u točki I. izreke za iznos od 2.280,51 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

III. Djelomično se prihvaća žalba tuženice kao osnovana te se preinačava prvostupanjska presuda u točki I. izreke za iznos od 431,35 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Gorana Čolaka u Splitu poslovni broj Ovrv-357/2018 od 27. prosinca 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 431,35 eura sa zateznim kamatama od 29. rujna 2018. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

IV. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženice preinačava se odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke prvostupanjske presude i sudi:

Nalaže se tuženici da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.301,02 eura (slovima: tisućutristojedaneurodvacenta) sa zateznim kamatama od 24. studenog 2025. do isplate, u roku od petnaest dana.

V. Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženici troškove žalbenog postupka u iznosu od 39,75 eura (slovima:tridesetdeveteurasedamdesetpetcenti), u roku od petnaest dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, u točki I. izreke djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Gorana Čolaka u Splitu poslovni broj Ovrv-357/2018 od 27. prosinca 2018., u dijelu u kojemu je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.711,86 eura, sa zateznim kamatama od 29. rujna 2018. do isplate , dok je točkom II. izreke djelomično ukinut platni nalog u dijelu u kojemu je naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 13.139,89 eura sa zateznim kamatama, kao i u dijelu u kojemu je naloženo tuženici da naknadi tužitelju nastale troškove postupka u iznosu od 675,95 eura (5.092,93 kn prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kn) te predvidive troškove postupka u iznosu od 1.059,26 eura (1.981,00 kn prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kn) te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Točkom III. izreke naloženo je tuženici da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.536,99 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijele obje stranke.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude (točka II. izreke) i odluke o troškovima postupka (točka III. izreke), iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tužitelju, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Tuženica je podnijela žalbu protiv dosuđujućeg dijela presude (točka I. izreke) i odluke o troškovima postupka (točka III. izreke) iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. ZPP-a, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tuženici.

5. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženice osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže odbijanje žalbe tuženice, uz naknadu troškova odgovora na žalbu tužitelju.

6. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženice djelomično osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 15.851,75 eura sa pripadajućim zateznim kamatama s osnove naknade za pružene odvjetničke usluge.

8. Neosnovano se stranke žalbama pozivaju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime, suprotno žalbenim navodima tužitelja, razlozi o odlučnim činjenicama nisu u proturječju sa dokazima koji prileže spisu, niti je suprotno žalbenim navodima tuženice prvostupanjski sud propustio iznijeti razloge o svim odlučnim činjenicama, a niti presuda nema drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

8.1. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

9. Među strankama nisu sporne slijedeće činjenice:

- da je tužitelj zastupao tuženicu na temelju izdane punomoći u sudskom postupku pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu, poslovni broj Pr- 3385/2018, radi isplate plaće, u kojem postupku je 9. srpnja 2018. sklopljena sudska nagodba kojom su se ... obvezale isplatiti tuženici određene novčane iznose s osnove neisplaćene plaće i drugih primanja,

- da je tužitelj prije pokretanja sudskog postupka obavio određene radnje u cilju isplate neisplaćene plaće i drugih primanja tužiteljici,

- da je tužitelj izdao tužiteljici račun za pružene odvjetničke usluge u iznosu od tadašnjih 119.435,00 kn (15.851,75 eura prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kn),

- da tuženica nije platila sporni račun.

9. 1. U ovom stadiju postupka sporno je da li su stranke ugovorile nagradu za rad odvjetnika u razmjeru s uspjehom u postupku, da li je tuženica ponudila tužitelju djelomično plaćanje spornog računa u iznosu od 50.000,00 kn te da li je tužitelj isto odbio i pao u zakašnjenje. Također, sporno je da li tužitelju i za koje radnje poduzete prije pokretanja sudskog postupka pripada nagrada za rad i u kojoj visini.

10. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje:

- da je u postupku pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu, poslovni broj Pr - 3386/2018, kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 587.283,65 kn i da je tužitelj u tom postupku poduzeo radnje sastava tužbe od 5. travnja 2018., sastava podneska od 14. lipnja 2018. i zastupanja na ročištu od 9. srpnja 2018. na kojemu je zaključena sudska nagodba,

- da ja prije pokretanja tog sudskog postupka tužitelj poduzeo radnje prikupljanja potrebnih informacija radi utvrđenja pravilne visine potraživanja tuženice s osnova naknade plaće, božićnica, regresa, darova za dijete, otpremnine, davanja za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, poreznih davanja, u koju svrhu je obavljao nužnu komunikaciju sa računovodstvom ... (...) putem e-mailova, u cilju što kvalitetnijeg i boljeg pružanja odvjetničkih usluga tuženici,

- da je tužitelj prije sklapanja sudske nagodbe korigirao tekst nagodbe, obavio porezno-pravno savjetovanje sa ovlaštenim osobama iz ... i savjetovanje sa ... (...) i asistirao kod izračuna kamata,

- da je tužitelj platio račun ... za pružene usluge porezno-pravnog savjetovanja.

11. S obzirom na nespornu činjenicu potpisivanja punomoći tužitelju od strane tuženice, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da su stranke sklopile ugovor o nalogu iz čl. 763. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.; dalje: ZOO), slijedom čega tužitelju na temelju čl. 763. st. 2. i čl. 775. ZOO-a te čl. 18.st.1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" br. 9/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11.,dalje:ZO) pripada pravo na nagradu za rad i naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.; dalje; Tarifa/15) važećom u vrijeme poduzimanja pravnih radnji.

12. Imajući u vidu radnje koje je tužitelj poduzeo u sudskom postupku poslovni broj Pr-3386/2018, prvostupanjski sud pozivom na odgovarajuće odredbe Tarife/15 zaključuje da tužitelju pripada nagrada za zastupanje tuženice u tom postupku u iznosu od 15.307,50 kn (2.031,65 eura prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kn).

13. U odnosu na radnje koje je tužitelj poduzeo prije pokretanja sudskog postupka poslovni broj Pr-3386/2018, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da tužitelju za te radnje ne pripada nagrada primjenom Tbr.28. Tarife kako to smatra tužitelj, već primjenom Tbr. 30. i 31. Tarife i to samo za izričito propisane radnje.

14. Stoga, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju sukladno Tbr.31. Tarife pripada nagrada za poduzete radnje porezno-pravnog savjetovanja i savjetovanja sa ... odnosno za tri sastanka na kojima se raspravljalo o činjeničnim i pravnim pitanjima tuženice, u iznosu od 50 bodova za svaki sastanak odnosno s obzirom na vrijednost boda od 10,00 kn uz uvećanje za PDV po stopi od 25 % u iznosu od 1.875,00 kn.

15. Također, prvostupanjski sud pri utvrđenju da je tužitelj podmirio račun ... na ime obavljenih usluga porezno-pravnog savjetovanja, zaključuje da je tuženica u obvezi naknaditi tužitelju plaćeni iznos, pri čemu visinu tog iznosa utvrđuje primjenom čl. 223. ZPP-a u iznosu od 3.250,00 kn, ujedno cijeneći iskaz svjedoka BĐ.

16. Stoga, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da je tuženica u obvezi isplatiti tužitelju za pružene odvjetničke usluge naknadu u iznosu od ukupno 20.432,50 kn (2.711,86 eura prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kn) sa zateznim kamatama od dospijeća spornog računa do isplate, pa u tom dijelu prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan.

17. U odnosu na ostale radnje poduzete prije pokretanja sudskog postupka za koje tužitelj potražuje naknadu za pružene odvjetničke usluge u ukupnom iznosu od 13.139,89 eura (pribavljanje podataka radi pravilnog utvrđenja visine potraživanja tuženice, priprema i usklađivanje teksta sudske nagodbe) prvostupanjski sud cijeni da je riječ o radnjama iz Tbr.30.t.1.i.2. Tarife/15 (pravne upute, mišljenja i savjetovanja) koje su poduzete radi pokretanja postupka i tijekom trajanja postupka, pa pozivom na Tbr.30.st.4.Tarife/15 zauzima pravno shvaćanje da tužitelju ne pripada nagrada za te radnje. Stoga u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

18. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154.st.2. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje: Tarifa/23).

19. Tužitelj žalbom neosnovano osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnost primjene materijalnog prava.

20. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve radnje koje je tužitelj poduzeo prije pokretanja sudskog postupka radi isplate plaće i drugih primanja, između ostalog, suprotno žalbenim navodima tužitelja, i radnje koje je tužitelj poduzeo putem e-mailova u vidu prikupljanja potrebnih podataka od strane poslodavca tuženice ... radi utvrđenja visine potraživanja tuženice te pripremanja i usklađivanja teksta sudske nagodbe.

21. Prije svega, valja reći da je suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelju ne pripada pravo na nagradu za rad (za one radnje za koje mu pripada nagrada) prema Tbr.28. Tarife. Tbr. 28. Tarife/15, propisano je da odvjetniku pripada nagrada za podneske i zastupanje u predmetima i postupcima koji se vode po postojećim zakonskim propisima prije sudskog ili upravnog postupka, kao što su npr. po zahtjevu za naknadu štete protiv države ili općine, odnosno druge upravne jedinice, po zahtjevu protiv osiguravajućih društava, poduzeća, socijalnog osiguranja i drugih pravnih osoba, po zahtjevima za naknadu štete neopravdano osuđenim osobama i nezakonito pritvorenim osobama, u postupku koji prethodi eksproprijaciji i sl. - nagrada se odmjerava po Tbr. 7. t. 1. OT. J ezičnim i ciljnim tumačenjem navedene odredbe proizlazi da odvjetniku pripada nagrada samo za radnje poduzete u postupcima koji se na temelju zakona vode prije pokretanja sudskog postupka, što u ovom predmetu nije slučaj budući da zakon ne propisuje vođenje postupka kod poslodavca prije pokretanja sudskog postupka radi isplate novčanih davanja, konkretno neisplaćene plaće i drugih primanja.

22. Također, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 18. st.1. ZO-a u vezi s Tbr.30.st.4. Tarife/15 kada je zauzeo pravno shvaćanje da tužitelju za radnje prikupljanja podataka od poslodavca tuženice i pripreme sudske nagodbe poduzete prije pokretanja sudskog postupka poslovni broj Pr-3386/2018 ne pripada pravo na nagradu za rad.

22.1. Naime, prema Tbr.30.st.4. Tarife/15, za pravne upute, mišljenja i savjetovanja radi pokretanja postupka, te za vrijeme trajanja postupka, odvjetniku ne pripada posebna nagrada iz točke 1. i 2. tog tarifnog broja.

22.2. U konkretnom slučaju, nije sporno da su sporne radnje poduzete isključivo i upravo u svrhu pokretanja sudskog postupka radi isplate plaće i drugih primanja tuženici, pa je riječ o radnjama za koje tužitelju sukladno Tbr.30.st.4. Tarife/15 ne pripada posebna nagrada za rad, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

23. Žalbeni navodi tužitelja kojima ustraje kod tvrdnje da su stranke ugovorile nagradu za rad razmjerno uspjehu u postupku u visini od 22%, nisu osnovani. Naime, nije sporno da stranke nisu sklopile pisani ugovor o nagradi za rad odvjetnika razmjerno uspjehu u postupku, pa sve i da je sklopljen usmeni ugovor, a što izvedenim dokazima nije utvrđeno, takav ugovor nije pravno valjan, budući da je čl. 19.st.2. ZO-a propisano da je ugovor kojim se ugovara nagrada odvjetnika prema uspjehu u pružanju pravne pomoći, pravno valjan samo ako je zaključen u pisanom obliku.

24. Tuženica žalbom osnovano osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

25. Naime, osnovano se tuženica žalbom poziva da tužitelj nije dokazao da je platio uslugu porezno-pravnog savjetovanja trgovačkom društvu .... To iz razloga jer tužitelj koji je pravna osoba (odvjetničko društvo) nije dostavio nijednog relevantnog dokaza u vidu vjerodostojnog knjigovodstvenog i/ili financijskog dokumenta kojim bi potvrdio svoje tvrdnje o izdanom i plaćenom računu za predmetne usluge, a personalni dokazi (iskaz tužitelja i svjedoka) sami za sebe, suprotno ocjeni prvostupanjskog suda, ne predstavljaju dokaze na temelju kojih se može sa sigurnošću utvrditi navedene činjenice. Pored toga, sve i kada bi bilo prihvatljivo utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužitelj platio račun za pružene usluge, tužitelj nije pružio dokaza na visinu plaćene naknade za pružene usluge. Pri tome, prvostupanjski sud je visinu te naknade pogrešno utvrdio po slobodnoj ocijeni u iznosu od 3.250,00 kn jer nije riječ o tražbini iz čl. 223. ZPP-a koju je sud ovlašten utvrditi prema slobodnoj ocjeni.

26. Kako dakle, tužitelj nije dokazao da je imao trošak porezno-pravnog savjetovanja, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 18.st.1. ZO-a i Tarife/15 kada je u tom dijelu (za iznos od 3.250,00 kn odnosno 431,35 eura) prihvatio tužbeni zahtjev, jer je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

27. Žalbeni navodi kojima se tuženica poziva da je tužitelj odbio primitak iznosa od 50.000,00 kn, zbog čega je pao u zakašnjenje te je odgovoran za naknadu štete tuženici, nisu osnovani.

28. Prema čl. 184.st.1. ZOO-a vjerovnik dolazi u zakašnjenje ako bez osnovanog razloga odbije primiti ispunjenje ili ga svojim ponašanjem spriječi.

29. U konkretnom slučaju, iz stanja spisa predmeta proizlazilo bi da je tužitelj tražio od tuženice isplatu nagrade za rad razmjerno postignutom uspjehu u visini od 22%, dok je tuženica ponudila isplatu u visini od 10% odnosno gotovinsku isplatu iznosa od 50.000,00 kn prema tvrdnji tuženice, odnosno iznosa od 45.000,00 kn prema tvrdnji tužitelja, a koju isplatu tužitelj nesporno nije prihvatio. Tuženica nesporno nije osnovala sudski polog radi polaganja ponuđenog iznosa tužitelju, niti je izvršila uplatu tog iznosa na račun tužitelja, iako je imala saznanja o broju tog računa s obzirom da je nesporno primila sporni račun broj 184-OU1-91 na kojem je naveden broj računa tužitelja -HR 3723400091110815918 (list 6 spisa). U takvim okolnostima, posebice cijeneći da tuženica nije izvršila uplatu ponuđenog iznosa na račun tužitelja iako je to mogla učiniti, za zaključiti je da odbijanje tužitelja da primi gotovinsku isplatu sam za sebe nema značaj odbijanja ispunjenja obveze pa tužitelj kao vjerovnik nije pao u zakašnjenje u smislu čl. 184.st.1. ZOO-a.

30. Odluka o zateznim kamatama donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 29. st.1. ZOO-a. Pri tome, s obzirom da tužitelj nije pao u zakašnjenje kako je to prethodno obrazloženo, tuženica žalbom neosnovano osporava pravo tužitelja na zatezne kamate.

31. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u točki I. izreke te djelomično odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u točki II. izreke, a primjenom čl. 373. ZPP-a djelomično prihvatiti žalbu tuženice kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu, kao u točki III. izreke.

32. S obzirom na ishod žalbenog postupka, primjenom čl. 166.st.2. ZPP-a odlučeno je o troškovima cijelog postupka. Stranke su djelomično uspjele u parnici i to sukladno čl. 154.st.2. ZPP-a tužitelj sa 57,19 % (100% sa pravnom osnovnom i 14,39 % sa visinom tj. 100% +14,39% =114,39%:2= 57,19%), a tuženica sa 42,80% ( (0% sa pravnom osnovnom i 85,61% sa visinom tj. 0% +85,61% =85,61%:2= 42,80%), pa kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženice, proizlazi da je tuženica u obvezi naknaditi tužitelju troškove postupka u omjeru od 14,39%. S obzirom da sukladno čl. 155. ZPP - a i Tarifi/23 trošak tužitelja iznosi 9.041,12 eura, kako je to pravilno odmjerio prvostupanjski sud, to je primjenom čl. 154.st.2. ZPP-a valjalo naložiti tuženici da naknadi tužitelju troškove postupka razmjerno uspjehu u sporu u iznosu od 1.301,02 eura, sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate sukladno čl. 151. st.3. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke.

33. Budući da je tuženica djelomično uspjela sa žalbom, pozivom na čl. 154.st.2. ZPP - a pripada joj trošak žalbenog postupka razmjerno uspjehu u tom postupku od 15,90% i to s obzirom na vrijednost pobijanog dijela presude (2.711,86 eura) za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eura (Tbr.10.t.1. Tarife/23) odnosno u razmjernom iznosu od 39,75 eura, dok joj nije priznat zatraženi trošak sudske pristojbe za žalbu jer prema stanju spisa ista nije plaćena pa taj trošak tuženici nije niti nastao, slijedom čega je odlučeno kao u točki V. izreke.

34. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu nije osnovan, s obzirom da nije riječ o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st.1. ZPP -a pa je odlučeno kao u točki VI. izreke.

U Rijeci 16. lipnja 2026

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan