Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: Kž-323/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća, te Dijane Grancarić i Hrvoja Viskovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika TT, zbog protupravnog djela iz čl. 140. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje KZ/11) u svezi čl. 24. KZ/11, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj po braniteljici Ivi Babić, odvjetnici iz Zagreba, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-516/2025-27 od 20. ožujka 2026., temeljem odredbe čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-448/09 i dr., 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 16. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženika TT, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj K-516/2025-27 od 20. ožujka 2026. utvrđeno je da je optuženik TT u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv osobne slobode – nametljivim ponašanjem iz članka 140. stavka 1. KZ/11, u svezi članka 24. stavka 2. KZ/11, te mu je određen prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju 6 (šest) mjeseci.
1.1. Temeljem članka 73. KZ/11 u svezi sa člankom 24. stavkom 4. KZ/11 optuženiku TT određena je sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja oštećenice GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], te je određeno da se optuženik oštećenici GT, OIB: [osobni identifikacijski broj], ne smije približiti na razdaljinu manju od 100 metara, niti ju smije uznemiravati niti uhoditi, a koja mjera će trajati pet godina dulje od prisilnog smještaja optuženika u psihijatrijsku ustanovu, te da će sud o presudi kojom je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja obavijestiti policiju.
1.2. Temeljem članka 554. stavka 1. ZKP/08 određeno je troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik putem braniteljice Ive Babić, odvjetnice iz Zagreba i to zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da nadležni Županijski sud prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno preinači na način da se temeljem čl. 554. st. 1. ZKP/08 optuženiku odredi psihijatrijsko liječenje na slobodi sukladno odredbama Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.
5. Žalba nije osnovana.
6. Iako se optuženik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navedenu žalbenu osnovu u žalbi ne konkretizira i ne navodi koju postupovnu povredu nalazi ostvarenom, a niti iz sadržaja žalbe proizlazi obrazloženje navedene žalbene osnove. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao slijedom zakonske obveze koja proizlazi iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 i pritom nije utvrdio da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.
6.1. Daljnjim ispitivanjem pobijane presude u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 utvrđeno je da na štetu optuženika nije niti povrijeđen Kazneni zakon, ali iz sadržaja same žalbe proizlazi kako drži da je počinjena povreda Kaznenog zakona, a istu nalazi u tome što smatra da se presuda temelji na pogrešnom i nepotpunom utvrđenom činjeničnom stanju.
7. Međutim, što se tiče žalbe podnesene iz razloga zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja valja istaknuti da je optuženik na raspravi upitan o tome kakav stav zauzima prema optužbi izjavio da se smatra krivim zbog počinjenja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, ali da je sve to bilo slučajno i nenamjerno, pa s tim u vezi u smislu odredbe čl. 464. st. 7. ZKP/08 se ne može žaliti po ovoj žalbenoj osnovi. Naime, žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti optuženik u odnosu na točke optužbe za koje se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, sudske opomene. Kako se u korektnom slučaju o tomu ne radi optuženik nije niti bio ovlašten podnijeti žalbu iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Nadalje, neosnovano optuženik pobija prvostupanjsku presudu i u odluci određivanju prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
8.1. Nije u pravu optuženik kada u žalbi ističe da s obzirom na promjene nalaza i mišljenje vještaka, te iskaze vještaka na ročištima tijekom postupka proizlazi da utvrđena vjerojatnost nije opravdana, odnosno tolikog stupnja mogućeg ostvarenja da bi optuženik mogao počiniti teže kazneno djelo jer da je činjenica kako optuženik nije počinio teško kazneno djelo, pa da se ne može niti govoriti o vjerojatnosti da bi isti mogao ponovno počiniti teško kazneno djelo. Neosnovano se u žalbi ističe kako utvrđena vjerojatnost nije opravdana odnosno nije tolikog stupnja mogućeg ostvarenja da optuženik počini kazneno djelo, te da se radi o apstraktnoj vjerojatnosti koja nije realna, pa da bi optuženiku uzimajući u obzir načelo razmjernosti zapravo trebalo biti određeno psihijatrijsko liječenje na slobodi sukladno Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama.
9. Suprotno takvim žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi cijenio nalaze i mišljenje vještaka psihijatra iz kojih jasno proizlazi da je optuženik neubrojiva osoba s težim duševnim smetnjama koji boluje od paranoidne shizofrenije te ovisnosti o više psihoaktivnih tvari, da je opasan po okolinu i da postoji vjerojatnost da bi zbog težih duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost mogao počiniti teže kazneno djelo, te da postoji indikacija za smještaj optuženika u psihijatrijsku ustanovu, radi čega je preporuka vještaka psihijatra za otklanjanje utvrđene opasnosti upravo psihijatrijsko liječenje u psihijatrijskoj ustanovi sukladno zakonskoj odredbi iz čl. 554. st. 1. ZKP/08, radi čega mu je ispravno prvostupanjski sud odredio psihijatrijsko liječenje u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od 6 (šest) mjeseci.
10. Radi svega navedenog, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zadru, 16. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Sandra Radanović
