Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-808/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodovod i kanalizacija d.o.o. Split, Hercegovačka 8, OIB: 56826138353, zastupan po Kruni Peronji, odvjetniku iz Splita, protiv tužene ĆŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Peri Toliću, odvjetniku iz Splita, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu pod posl. br. Povrv-688/2025 od 17. travnja 2026., dana 16. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu pod posl. br. Povr-688/2025 od 17. travnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u toč. I) izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Popovac pod posl. br. Ovrv-744/2025 od 25.07.2025. kojim je naloženo tuženoj kao ovršeniku da tužitelju kao ovrhovoditelju, na temelju vjerodostojne isprave, namiri tražbinu u iznosu od 160,73 eura sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos zajedno sa odmjerenim troškovima u iznosu od 87,50 eura, dok je toč. II) izreke naloženo tužitelju da namiri tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura.
2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a) navodeći u bitnom da je svoju tražbinu dokazao priloženim Izvatkom iz poslovnih knjiga, a koji da predstavlja vjerodostojnu ispravu za koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, da sud nije utvrdio odlučne činjenice jer da sama tvrdnja tužene da nije pasivno legitimirana nije dovoljna za oslobođenje od obveze plaćanja komunalnih usluga koje da se vežu uz nekretninu, dok da odnosi između tužene i trećih osoba ne utječu na obvezu prema isporučitelju. Predlaže preinačiti pobijanu odluku, odnosno podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnijet.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmetnim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje od tužene isplatu dospjelih neplaćenih računa za razdoblje od lipnja do listopada 2024. u ukupnom iznosu od 160,73 eura.
6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje:
- da je tužena protiv predmetnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave podnijela pravovremeno prigovor kojim je osporila obvezu plaćanja utuženog iznosa,
- da je u konkretnom slučaju platni nalog izdan na temelju vjerodostojne isprave tj. Izvoda iz poslovnih knjiga,
- da je tužitelj temeljem čl. 461.a ZPP-a bio dužan iznijeti sve činjenice i predložiti dokaze, kojima dokazuje kako osnovanost tako i visinu novčane tražbine sadržane u platnom nalogu iz pobijanog rješenja o ovrsi javnog bilježnika,
- da tužitelj nije dostavio račune temeljem kojih ima potraživanje prema tuženoj, niti druge dokaze temeljem kojih potkrepljuje svoje potraživanje u ovoj pravnoj stvari.
7. Slijedom navedenog prvostupanjski sud utvrđuje da iz iznijetih činjenica i predloženih dokaza nije uspio formirati stav o osnovanost tužbenog zahtjeva, pa primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a ukida platni nalog, odnosno odbija tužbeni zahtjev tužitelja, dok odluku o trošku donosi na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a.
8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje žalitelj, jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
9. Pobijana prvostupanjska presuda donijeta je u sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a, pa se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja slijedom čega je neosnovano pozivanje tuž itelja na taj žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč. 2. ZPP-a.
10. Po stavu ovog suda pravilno je prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio tužbeni zahtjev.
11. Naime, obzirom da je tužena u konkretnom slučaju osporila obvezu podmirenja utuženog potraživanja, to je tužitelj tijekom postupka bio dužan dokazati da je zaista u utuženom razdoblju sa tuženom bio u poslovnom odnosu temeljem kojeg se tuženoj obvezao pružati utužene komunalne usluge, a koje se tužena obvezala plaćati, kao i da je upravo temeljem tog pravnog posla među njima proizašao utuženi dug koji od strane tužene nije podmiren.
12. Pri tom valja istaknuti da Izvadak iz poslovnih knjiga predstavlja jednostrani akt tužitelja i isti sami po sebi ne dokazuje niti osnov, niti visinu osnovanost utuženog potraživanja.
13. Također valja istaknuti da se u konkretnom slučaju radi se o građanskopravnoj parnici u kojoj je dužnost stranaka da iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve, te da predlože dokaze kojima se te tvrdnje mogu provjeriti. Teret dokaza iznesenih tvrdnji o činjenicama je na tužitelju ( Probatio incubit actori ).
14. Stoga je pravilno sud primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a zaključio da tužitelj nije dokazao osnovanost svog zahtjeva, odnosno nije prihvatio istinitost tvrdnji, za čiju istinitost tužitelj nije sudu predočio dovoljno adekvatnih dokaznih sredstva.
15. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci, 16. lipnja 2026.
SUTKINJA:
Iva Smokvina Dadasović