1

Broj: Ppž-7880/2022

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. K.K., zbog prekršaja iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenice, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Jastrebarsko, od 27. lipnja 2022., broj: 211-07/22-3/12249, u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2024.,

p r e s u d i o    j e

I. U povodu prigovora okr. K.K., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci na način da se postupanje okr. K K.K. činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga pravno označava kao prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) te u odluci o novčanoj kazni na način da se okr. K.K. na temelju tog zakonskog propisa, izriče novčana kazna 390,00 (tristodevedeset) eura, koju je okr. K.K.dužna platiti u roku 8 (osam) dana od dana primitka ove presude, time da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ukoliko okr. K.K. u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

II. Odbija se prigovor okr. K.K. kao neosnovan te se prekršajni nalog u pobijanom, a ne preinačenom dijelu, potvrđuje

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. K.K. je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 15,00 (petnaest) eura u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

              1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašena je krivom okr. K.K. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji joj je izrečena novčana kazna 3.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena joj je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju jednog mjeseca te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka 500,00 kuna.

              2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. K.K. osobno je pravodobno podnijela prigovor zbog izrečene zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. Obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. PZ-a,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.             

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti.

              6. Okrivljenica u prigovoru priznaje prekršaj te izražava kajanje, ističući da je zbog obaveza na poslu, situacije i privatnih problema prekoračila brzinu koja je zakonom propisana, iako je inače savjestan vozač, nikada nije kažnjavana, zaposlena je u Zagrebu i svaki dan putuje na posao 50 kilometara jer živi u sredini gdje nema dobre povezanosti s javnim prijevozom, te joj je vozačka dozvola potrebna i za posao koji obavlja jer bi u protivnom ostala bez posla pa moli za razumijevanje i ukidanje zaštitne mjere, dok je novčanu kaznu spremna platiti.

              7. Prije svega je potrebno navesti da je dana 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 114/22.) uslijed uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, a koji u čl. 32. propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne za prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 4. tog Zakona (novčana kazna od 390,00 eura do 920,00 eura, što primjenom fiksne konverzije iznosi 2.938,46 kuna do 6.931,74 kuna), što ga čini blažim propisom od onoga koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja (Zakon o sigurnosti prometa na cestama, „Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19. i 42/20.,), a koji je za taj prekršaj propisivao nešto više novčane kazne i to u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja.

7.1.  Stoga je ovaj sud u konkretnom predmetu, pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, preinačio pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni na način da je pravilno pravno označio postupanje okrivljenice činjenično opisano u izreci pobijanog prekršajnog naloga kao prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama „Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19., 42/20. i 114/22), te istoj izrekao najnižu novčanu kaznu propisanu za taj prekršaj novim, blažim propisom, dakle, novčanu kaznu u iznosu 390,00 eura, kako je to navedeno u t. I. izreke ove presude.

8. Nadalje, ispitujući pobijani prekršajni nalog u povodu prigovora na izrečenu zaštitnu  mjeru, ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjsko tijelo, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenici izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju jednog mjeseca. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice. Duljina trajanja izrečene mjere od jednog mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa te je u skladu s načelom razmjernosti iz čl. 51.a PZ-a. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru u pogledu nužnosti posjedovanja vozačke dozvole radi obavljanja posla i nedostatka javnog prijevoza kojim bi mogla putovati na posao, nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere, a niti je okrivljenica navode iz prigovora na bilo koji način potkrijepila, što je bio dužna učiniti sukladno odredbi čl. 237. st. 2. PZ-a.

8.1.              U odnosu na navod prigovora kojima se ističe nekažnjavanost, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala ukidanje zaštitne mjere.

              8.2. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljeničinog prigovora te je odlučeno kao pod t. II. izreke.

9. Nadalje, paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice, držeći da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 15,00 eura, dakle, gotovo minimalnog iznosa paušalne svote (koja je određena u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna primjenom odgovarajuće protuvrijednosti u eurima prema fiksnom tečaju konverzije), neće biti dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje i osoba koje je eventualno dužna uzdržavati te je odlučeno kao u t. III. izreke ove presude.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. (t. I. izreke) i čl. 205. (t. II. izreke) PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

                                 Zagreb, 16. siječnja 2024.

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Jastrebarsko, u 2 otpravka: za spis i okrivljenicu.