Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-465/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje iz Zagreba, Margaretska 3, OIB: 02958272670, zastupanog po punomoćniku HJ, dipl. iur. zaposlenom kod tužitelja, protiv tuženice IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-258/2024-14 od 8. rujna 2025., ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-258/2024-18 od 15. rujna 2025., dana 15. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-258/2024-14 od 8. rujna 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P - 258/2024-18 od 15. rujna 2025., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za isplatu iznosa od 109,54 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 1. lipnja 2023. pa do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 109,54 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 1. lipnja 2023. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tuž itelja za naknadu troška parničnog postupka (točka II. izreke).

2.1. Protiv navedene presude, pod točkom I. izreke, žali se tuženica ne navodeći pri tome konkretno neki od žalbenih razloga koji su propisani odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući u bitnom da se ista u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev u tome dijelu odbije.

2.2. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženice u cijelosti, predlažući da se žalba iste odbije kao neosnovana te prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu potvrdi.

3. Žalba je osnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 109,54 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 1. lipnja 2023. pa do isplate.

4.2. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od tuženice na ime naknade štete koja je nastala jer je tuženici isplaćena naknada u većem iznosu od iznosa koji bi joj pripadao sukladno odredbama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (''Narodne novine'' broj 152/22 – u daljnjem tekstu: ZRRP).

5. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

6. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio u bitnom:

- da je tuženica koristila pravo na rodiljni dopust u razdoblju od 16. prosinca 2022. pa do 24. srpnja 2023.,

- da je prilikom isplate naknade plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta za siječanj 2023. tuženici isplaćen (veći) iznos od 551,80 EUR–a umjesto (pripadajućeg) iznosa od 432,54 EUR–a, čime je došlo do preplate u iznosu od 109,54 EUR–a, i to zbog tehničke pogreške u tužiteljevom informatičkom sustavu za koju tužitelj u trenutku isplate nije znao,

- da je tužitelj dopisom (od 9. svibnja 2023.) pozvao tuženicu da vrati nepripadno primljeni iznos od 109,54 EUR–a u roku od 8 dana od dana primitka poziva,

- da tuženica nije vratila tužitelju nepripadno primljeni iznos od 109,54 EUR–a.

7.1. Odredbom iz čl. 8. st. 1. ZRRP–a propisano je, između ostalog, da je korisnik rodiljnih i roditeljskih potpora prema ZRRP–u djetetov roditelj ili njemu izjednačena osoba.

7.2. Nadalje, odredbom iz čl. 70. st. 1. t. 4. ZRRP–a propisano je da je korisnik iz ZRRP–a obvezan državnom proračunu i Zavodu (u ovom predmetu tužitelju) naknaditi štetu, zajedno s pripadajućim kamatama, koja nastane zbog nepripadne i nepravilne isplate novčane potpore iz ZRRP–a ako mu je isplaćena naknada na koju nije imao pravo prema ZRRP–u, odnosno rješenju ili je naknada isplaćena u većem iznosu od iznosa koja bi mu pripadala prema ZRRP–u ili koji je određen u rješenju kojim je utvrđeno pravo i iznos naknade za vrijeme korištenja prava, a odredbom iz čl. 70. st. 2. ZRRP–a propisano je da postupak za naknadu štete iz čl. 70. st. 1. ZRRP–a pokreće i vodi Zavod ako drugim propisom nije drukčije propisano.

8. Iako bi u smislu odredaba iz čl. 70. st. 1. t. 4. i čl. 70. st. 2. ZRRP–a, u svezi čl. 8. st. 1. ZRRP–a postojala obveza tuženice da naknadi tužitelju štetu koja je nastala jer je tuženici isplaćena naknade plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta u većem iznosu od iznosa koji bi joj pripadao sukladno odredbama ZRRP–a, stav je ovog drugostupanjskog suda da tuženica u konačnici nije dužna naknaditi štetu tužitelju u predmetnom iznosu, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama , i to sukladno pravnom stajalištu sadržanom u presudi Europskog suda za ljudska prava od 26. travnja 2018. koja je donesena u predmetu Čakarević protiv Hrvatske (Zahtjev br. 48921/13), a koje stajalište je valjalo uzeti u obzir u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

9. Naime, prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu u ovom predmetu mjerodavna je, osim navedenih odredaba ZRRP–a, i odredba iz čl. 1. st. 1. Protokola br. 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (''Narodne novine – Međunarodni ugovori'' broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17 i 6/24 – u daljnjem tekstu: Protokol), a kojom je određeno da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva te da se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava.

10. Samim time, prvenstveno treba ocijeniti je li tuženica u okolnostima konkretnog slučaja, u smislu odredbe iz čl. 1. st. 1. Protokola, imala legitimno očekivanje da će moći zadržati novčana sredstva koja je primila na ime naknade plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta.

11. Uzimajući u obzir da je tuženica primila naknadu plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta za siječanj 2023. u većem iznosu od iznosa koji bi joj pripadao sukladno odredbama ZRRP–a zbog tehničke pogreške u tužiteljevom informatičkom sustavu, a za koju tužitelj u trenutku isplate nije znao, iz čega proizlazi da tuženica ni na koji način nije doprinijela primanju nepripadnog iznosa, kao i da dobra vjera tuženice prilikom primitka naknade plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta nije osporena od strane tužitelja, vidljivo je da je tuženica zaista imala legitimno očekivanje da će moći zadržati novčana sredstva koja je primila na ime naknade plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta, i to bez retroaktivnog dovođenja u pitanje njezinog prava na primljeni (nepripadni) iznos.

12. Nadalje, iako prvostupanjska presuda (kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev) predstavlja zakonito miješanje tužitelja (u užem smislu), odnosno Republike Hrvatske kao osnivača tužitelja (u širem smislu) u pravo tuženice na mirno uživanje prava vlasništva na iznos koji je nepripadno primila na ime naknade plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta za siječanj 2023., pri čemu valja dodati da takvo miješanje teži legitimnom cilju jer je vraćanje nepripadnog iznosa svakako u javnom interesu, ovaj drugostupanjski sud smatra da bi prihvaćanje tužbenog zahtjeva ipak predstavljalo nerazmjerno i prekomjerno opterećenje za tuženicu, budući da je naknadu plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta za siječanj 2023. u većem iznosu od iznosa koji bi joj pripadao sukladno odredbama ZRRP–a primila isključivo zbog pogreške samog tužitelja, a posljedice koje tuženica nije dužna trpjeti.

13. Prema tome, kako u ovom predmetu pravo tuženice na mirno uživanje prava vlasništva u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenja rodiljnog dopusta za siječanj 2023. u većem iznosu od iznosa koji bi joj pripadao sukladno odredbama ZRRP–a ima prednost u odnosu na pravo tužitelja na naknadu štete u visini nepripadno primljenog iznosa, tako je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 109,54 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, neosnovan.

14. Na kraju valja reći i da ovaj drugostupanjski sud nije posebno razmatrao žalbene navode tuženice da zbog svoje teške materijalne situacije (blokada računa i novčanih sredstava) nije u mogućnosti podmiriti predmetno dugovanje, kao ni preostale žalbene navode tuženice da je zbog njezine trenutne nemogućnosti podmirenja predmetnog dugovanja ujedno prestala njezina obveza prema tužitelju u smislu odredbe iz čl. 208. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23), s obzirom na to da je tužbeni zahtjev neosnovan iz prethodno navedenih razloga, odnosno da je tuženica u sporu uspjela u cijelosti.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 373. t. 3. ZPP–a odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu 15. lipnja 2026.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović