Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-208/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Markovinoviću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri, sa sjedištem u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P-247/2024-17 od 3. prosinca 2024., dana 15. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Križevcima, poslovni broj P -247/2024-17 od 3. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 366,98 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. srpnja 2006. pa do isplate (t. I. izreke). Također, tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 526,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. prosinca 2024. pa do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, pobija ju u cijelosti i to zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja i dosudi trošak postupka tuženiku, uključujući i trošak žalbe, a podredno da pobijanu presudu ukine i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetne ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu broj [broj kredita] sklopljenom između tužitelja i pravnog prednika tuženika (dalje: Ugovor). Spornom odredbom čl. 5. Ugovora ugovorena je naknada za obradu kreditnog zahtjeva i administraciju kredita u iznosu od 2,50 % od odobrenog iznosa kredita, koja je naplaćena prilikom puštanja kredita u tečaj, odnosno njegove isplate korisniku kredita.

6.1. S obzirom na to da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP. Dakle, u sporovima male vrijednosti presuda se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što znači da je ovaj sud kod odlučivanja o žalbi vezan za činjenični supstrat spora koji je utvrdio sud prvog stupnja.

6.2. Ispitujući pobijanu odluku kao i postupak koji je prethodio ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba paničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5906/2021- 13 od 17. travnja 2023., utvrđena ništetnost odredbe Ugovora o kreditu broj 791839 od 24. srpnja 2006. sklopljenog između tužitelja i pravnog prednika tuženika, kojom je ugovorena obveza plaćanja naknade za obradu kreditnog zahtjeva i administraciju kredita, pri čemu je navedena odluka potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Gž-1301/2023-2 od 16. studenog 2023. u dijelu kojim je predmetna ugovorna odredba utvrđena ništetnom,

- da tužitelj u ovom postupku zahtijeva povrat iznosa koji je tuženik stekao bez pravne osnove na temelju navedene ništetne ugovorne odredbe,

- da je tuženik u odgovoru na tužbu isticao prigovor zastare potraživanja te tvrdio da utvrđenja donesena u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača nisu primjenjiva na konkretni ugovorni odnos između stranaka, kao i da tužitelj nije dokazao da se radi o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo niti da bi ista bila protivna načelu savjesnosti i poštenja te uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača,

- da je na ročištu za glavnu raspravu održanom 7. studenoga 2024. saslušan tužitelj, koji je iskazao da je predmetni kredit ugovorio 2006. godine radi zatvaranja postojećeg kredita u CHF-u te da mu je za tu svrhu bio potreban iznos od približno 79.000,00 kuna. Naveo je da je u to vrijeme radio u [adresa], u blizini poslovnice banke, gdje je i ugovorio kredit. Nadalje je iskazao da prilikom sklapanja ugovora nije bio obaviješten o naplati naknade za obradu kredita, iako mu je naknadno ta naknada naplaćena. Također je naveo da je ugovor bio unaprijed sastavljen od strane banke te da nije sudjelovao u oblikovanju njegova sadržaja, već ga je samo potpisao. U vrijeme sklapanja ugovora nije obavljao djelatnost obrta niti trgovačkog društva, nije se raspitivao o drugim kreditnim ponudama ili valutama te nije bio upoznat s postojanjem ugovorne odredbe kojom je ugovorena predmetna ulazna naknada.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio da je u postupku nedvojbeno dokazano kako je odredba čl. 5. predmetnog Ugovora o kreditu ništetna u dijelu kojim je ugovorena obveza plaćanja naknade za obradu kreditnog zahtjeva i administraciju kredita. Takav zaključak sud je utemeljio na pravomoćnoj presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-5906/2021-13 od 17. travnja 2023., koja je u navedenom dijelu potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj: Gž-1301/2023- 2 od 16. studenog 2023. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. - dalje: ZOO-a), prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim te ga je u cijelosti prihvatio.

9.1. Tuženik u žalbi ističe da je pobijana presuda donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava i na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju. U bitnome navodi da prvostupanjski sud nije imao osnove zaključiti da je odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i administraciju kredita nepoštena, budući da nije dokazano da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo niti da je ista protivna načelu savjesnosti i poštenja te da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

9.2. Nadalje, osporava zaključak suda da se radi o unaprijed sastavljenom formularnom ugovoru o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, ističući da za takav zaključak nisu provedeni odgovarajući dokazi te da je tužitelj prihvatio ugovorne uvjete svojom slobodnom voljom, potpisivanjem ugovora i prihvaćanjem općih uvjeta poslovanja.

9.3. Također smatra neosnovanima navode tužitelja o nepoštenoj poslovnoj praksi te posljedično pobija i odluku o troškovima postupka.

10. Pitanje ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva i administraciju kredita predstavlja prethodno pravno pitanje u postupcima koji se vode radi povrata iznosa stečenog na temelju takve ništetne ugovorne odredbe. Stoga je za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku odlučno postojanje pravomoćne odluke kojom je ta ugovorna odredba već utvrđena ništetnom.

11.1. U žalbi tuženik opširno osporava razloge ništetnosti predmetne ugovorne odredbe, navodeći kako nije dokazano da se o odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da ista nije bila nepoštena niti protivna načelu savjesnosti i poštenja te da nije uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Međutim, takvi žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

11.2. Naime, prvostupanjski sud u ovom postupku nije samostalno ocjenjivao ništetnost predmetne ugovorne odredbe, budući da je o tom pitanju već pravomoćno odlučeno u drugom sudskom postupku između istih stranaka. Slijedom toga, sud nije bio ovlašten ponovno raspravljati niti preispitivati okolnosti koje su bile predmet ocjene u postupku u kojem je donesena pravomoćna odluka o ništetnosti.

12.1. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

12.2. Odredbom čl. 12. st. 1. ZPP-a propisano je da sud može sam riješiti prethodno pitanje samo ako o njemu već nije odlučio sud ili drugo nadležno tijelo. Suprotno tome, kada je o određenom pravnom pitanju već donesena pravomoćna odluka, tada je sud vezan takvom odlukom u granicama njezine pravomoćnosti te isto pitanje ne može ponovno biti predmet raspravljanja i odlučivanja.

13.1. U konkretnom slučaju pravomoćnom presudom nadležnog suda već je utvrđena ništetnost odredbe Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva i administraciju kredita. Budući da upravo to pitanje predstavlja prethodno pitanje za odlučivanje o zahtjevu tužitelja za povrat stečenog bez osnove, prvostupanjski sud bio je dužan poći od učinaka navedene pravomoćne odluke.

13.2. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-986/2024-2 od 3. rujna 2025., istaknuvši da pravomoćna odluka donesena o prethodnom pitanju obvezuje sud kada se isto pitanje pojavi kao prethodno u drugom postupku između istih stranaka.

14. Slijedom navedenoga, pravomoćna odluka kojom je utvrđena ništetnost predmetne ugovorne odredbe proizvodi obvezujući učinak u ovom postupku te isključuje mogućnost ponovnog preispitivanja činjenica i pitanja koja su već bila predmet meritornog odlučivanja. U protivnom bi se dovelo u pitanje načelo pravne sigurnosti i zabrane ponovnog odlučivanja o istoj pravnoj stvari.

15. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi kojima tuženik osporava postojanje razloga ništetnosti predmetne ugovorne odredbe, budući da se radi o pitanju o kojem je već pravomoćno odlučeno. Navedeni prigovori predstavljaju pokušaj ponovnog otvaranja rasprave o pitanju koje je već konačno riješeno te kao takvi ne dovode u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

16. Slijedom navedenog, pravilno je odlučeno i da je sukladno čl. 154. st. 1. ZPP troškove postupka dužan snositi tuženik.

17. Stoga je valjalo primjenom čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u t. I. izreke.

18. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom valjalo je po čl. 166. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP, odbiti zahtjev za naknadu troška sastava žalbe, slijedom čega je odlučeno kao pod t. II. izreke.

U Zagrebu 15. lipnja 2026.

Sutkinja

Gordana Bošković Majerović