Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3

Bjelovar

K-415/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru po sucu Gregoru Sakradžiji, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Jasmine Kuštelega, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika KD, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona (KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KO-DO- 253/2025-1 od 25. srpnja 2025., nakon održane javne rasprave u prisutnosti zamjenice ODO u Bjelovaru UD, oštećenika TD i optuženika KD, **.**.2026., a objavljene u prisutnosti zamjenice ODO u Bjelovaru UD, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (ZKP)

optuženik KD, zvani " K", OIB: [osobni identifikacijski broj], sin U i LD, rođene T, rođen **.**.1970. u [adresa], općina [adresa], Bosna i Hercegovina, s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, šumski radnik, zaposlen u Šumariji Pakrac, s mjesečnim primanjima od oko 1.100,00 eura, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, pismen, sa završenom osnovnom školom, vlasnik obiteljske kuće na adresi prebivališta u [adresa], traktora marke „Ursus“ godine proizvodnje 1974. i osobnog automobila marke „Škoda Octavia“ godine proizvodnje 2009., vojsku služio u JNA 1988./1989. u Dugom Selu, sudionik Domovinskog rata od 1991. - 1993., bez čina, neodlikovan, prekršajno nekažnjavan, neosuđivan, brani se sa slobode,

kriv je

što je 07. srpnja 2025. oko 14,00 sati, u [adresa], nazvao susjeda TD s kojim nije u dobrim međuljudskim odnosima, te u nakani da ga ustraši, rekao mu da će doći dolje u njegovu kuću i ubiti ga, da ima sreće da ne pije, da bi došao dolje i ubio ga, a koje su riječi kod TD izazvale strah za njegov život i sigurnost,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

čime je počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona (NN 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018, 126/2019, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 (KZ/11)), pa se, na temelju istog članka,

osuđuje

na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci,

te mu se, na temelju čl. 56. st. 2. KZ/11, izriče uvjetna osuda na način da se kazna na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a optuženik se obvezuje naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-a na ime paušalne svote u iznosu od 80,00 eura, koje troškove mu se nalaže platiti u korist državnog proračuna u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru podiglo je kod ovog suda optužnicu broj KO-DO-253/2025-1 od 25. srpnja 2025. protiv optuženika KD, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona (KZ/11).

2. Prilikom očitovanja o osnovanosti optužbe na raspravi optuženik je izjavio kako se ne smatra krivim u odnosu na kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

3. Na raspravi su pročitani zapisnik o zaprimanju kaznene prijave (list 13-14), izvodi iz prekršajne i kaznene evidencije za optuženika.

4. Optuženik je u obrani naveo kako je bio u dobrim odnosima s TD sve do mjeseca svibnja 2025. Tada je 05. svibnja 2025. kupio zemlju od susjeda koju je TD također htio kupiti, ali je vlasnik odlučio zemlju prodati njemu. TD ga je pitao zašto je to kupio jer je on htio tu zemlju te ga izvrijeđao, a zatim ga je prijavio veterinarskoj inspekciji vezano za ovce. Darijev otac mu je rekao da vrati zemlju da on to ne rješava po kratkom postupku. Toga dana 07. srpnja 2025. netko je došao kod TD i parkirao kombi vozilo na njegov ulaz. Poslao je TD poruku da makne kombi, a on je odgovorio da neće i da mu ne može ništa. Nakon toga ga je nazvao i zamolio da makne kombi, na što je TD ponovno odgovorio da neće i da mu ne može ništa te je prekinuo razgovor. Poziv je trajao otprilike jednu minutu. Tijekom tog razgovora bio je sam i nije prijetio TD. Njihove kuće su međusobno udaljene oko 15 metara . Nakon inkriminiranog događaja oštećenik je nastavio parkirati na njegovo i on je u kasnijim navratima nazvao policiju radi toga i tada mu je rečeno da mora te stvari rješavati preko policije. Točno je da se njihov odnos narušio nakon kupnje zemljišta, ali za to nije kriv on već oštećenik koji je bacao smeće na zemljište i zato mu vlasnik nije htio prodati. Toga dana preko telefona rekao mu je da makne vozilo, on je odgovorio da neće, nakon čega je on otišao malčirati u dvorište, a da bi po njega došla policija i uhitila ga. Ne razumije zašto oštećenik ne parkira vozilo pokraj svoje kuće i da je o tome obavijestio komunalnog redara. Naučio je lekciju da ne treba zvati oštećenika, nego prvo mora zvati policiju, a to su mu rekli na policiji i državnom odvjetništvu. Oštećenik želi silom oteti njegov parking i on je bezveze nesrećom uzeo telefon.

5. Oštećenik TD je na raspravi iskazao da mu je tog dana optuženik poslao poruku da makne vozilo koje je on smatrao da mu smeta i on je odgovorio da ne želi maknuti to vozilo jer se ne radi o njegovm vozilu već o vozilu klijenata koji su kod njegove supruge došli radi uređenja kućnih ljubimaca, a između ostalog smatra da to vozilo nije bilo parkirano na zemljištu u privatnom vlasništvu, već na javnom zemljištu. Nakon nekog vremena optuženik ga je nazvao telefonom i rekao mu da makne vozilo i u tom razgovoru u jednom trenutku je izgubio kontrolu i rekao mu je: "ubit ću te, imaš sreće što ne pijem, sad bi došao dolje i ubio te", na koje riječi mu je on odgovorio da pazi što priča i odmah nakon završetka tog razgovora događaj je prijavio policiji. Smatra da nema potrebe produljivati mjere opreza i ne osjeća se trenutačno ugroženo, iako je optuženik za vrijeme trajanja mjera opreza prema njemu i supruzi znao usmjeriti mobitel i gledati ih dok je vodio ovce. Dana kada mu je izrekao prijetnje on se osjetio ustrašeno jer nije znao što će se dogoditi i da li će optuženik izvršiti prijetnje. Ostaje kod prijedloga za kazneni progon. Vozilo definitivno nije bilo na ulazu u dvorište koje koristi optuženik i nalazilo se na javnom putu. Između optuženika i njega postojao je usmeni dogovor kako će on kupiti jedno zemljište koje se nalazi iza njihovih parcela, no optuženik je njemu iza leđa kupio to zemljište i istina je da je on nakon toga iz revolta optuženika prijavio komunalnom redaru zbog držanja stoke i od tada su n jihovi međuljudski odnosi narušeni i optuženik mu je rekao da će ga od sada prijavljivati za svaku sitnicu.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud nalazi nedvojbeno dokazanim kako je optuženik počinio kazneno djelo. Naime, radi se o tome da su odnosi između optuženika i oštećenika znatno narušeni i u tom kontekstu životno je kako je optuženik prijetio oštećeniku. I sam optuženik u obrani govori kako „nije znao da te stvari mora rješavati preko policije … ja sam naučio lekciju da ne trebam zvati oštećenika, nego prvo moram zvati policiju, a to su mi rekli na policiji i državnom odvjetništvu. Oštećenik želi silom oteti moj parking i ja sam bez veze nesrećom uzeo telefon.“ Prema ocjeni suda ovakva obrana optuženika već sama za sebe govori o tome kako je optuženik svjestan da je inkriminirane zgode oštećeniku rekao nešto nedozvoljeno, budući da sam optuženik iskazuje o tome kako bi danas u takvoj prilici zvao policiju, a ne bi se obraćao oštećeniku. Kada se na sve navedeno nadoveže iskaz oštećenika u kojem ovaj životno i logično opisuje inkriminirani događaj i govori o tome kako je, po njegovom mišljenju, optuženik u jednom trenutku „izgubio kontrolu“ i krenuo mu prijetiti, te činjenicom kako je oštećenik kaznenu prijavu podnio samo jedan sat nakon događaja, onda svi pobrojani dokazi u svojoj ukupnosti čine nedvojbeno dokazanim kako je optuženik kritične zgode prijetio oštećeniku. Ne razumije zašto oštećenik ne parkira vozilo pokraj svoje kuće i da je o tome obavijestio komunalnog redara. Naučio je lekciju da ne treba zvati oštećenika, nego prvo mora zvati policiju, a to su mu rekli na policiji i državnom odvjetništvu. Oštećenik želi silom oteti njegov parking i on je bezveze nesrećom uzeo telefon.

7. U odnosu na ozbiljnost prijetnje sud nalazi kako riječi „da će doći dolje u njegovu kuću i ubiti ga, da ima sreće da ne pije, da bi došao dolje i ubio ga“ u konkretnim okolnostima predstavljaju prijetnje smrću koje su bile objektivno podobne kod oštećenika izazvati osjećaj straha za njegov život. Naime, radi se o znatno narušenim međuljudskim odnosima, u kojoj situaciji nije nemoguće da prijetnje budu i ostvarene, zbog čega nema spora o tome da se radilo o ozbiljnim prijetnjama smrću.

8. Radnja počinjenja izricanja riječi „da će doći dolje u njegovu kuću i ubiti ga, da ima sreće da ne pije, da bi došao dolje i ubio ga“ predstavljaju ozbiljnu prijetnju usmrćenjem, te je poduzetim radnjama počinjeno kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

9. Optuženik je prilikom počinjenja kaznenog djela postupao u stanju ubrojivosti. Postupao je s izravnom namjerom (bio je svjestan da će izgovorenim riječima kod oštećenika izazvati strah za njegov život, i to je htio počiniti), bio je svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a nije postojao niti jedan ispričavajući razlog.

10. Sud je primijenio Kazneni zakon objavljen u NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, kao zakon koji je vrijedio u vrijeme počinjenja, budući da naknadno nije došlo do ublažavanja režima instituta primijenjenih u ovom kaznenom predmetu.

11. Kod odluke o kazni sud je optuženiku kao olakotno cijenio činjenicu što je dosada neosuđivan i prekršajno nekažnjavan. Otegotnih okolnosti sud nije našao. S obzirom na utvrđene samo olakotne okolnosti optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, na koju kaznu zatvora mu je izrečena i uvjetna osuda s rokom provjeravanja od jedne godine. S obzirom na utvrđene samo olakotne okolnosti sud nalazi kako će izrečena uvjetna osuda ostvariti svrhu kažnjavanja u konkretnom slučaju.

12. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP-a optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-a na ime paušalne svote u iznosu od 80,00 eura (visina je odmjerena uzimajući u obzir trajanje i složenost izvida i kaznenog postupka).

13. Zbog svega navedenog presuđeno je kao u izreci, na temelju čl. 455. st. 1. ZKP -a.

U Bjelovaru, 15. lipnja 2026.

Sudac

Gregor Sakradžija

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.

DNA

I. Dostaviti

-ODO u Bjelovaru

-optuženik KD

-oštećenik TD

II. Kal. 15 dana