REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-978/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ratko Vlašić, odvjetnik iz Splita, protiv tuženika Wiener osiguranje, Vienna Insurance Group d.d., sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Čović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Budimir & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude poslovni broj: Pn- 612/2020-31 od 17. studenog 2023. Općinskog suda u Splitu, u sjednici održanoj 15. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se kao neosnovane tuženikova i tužiteljeva žalba te potvrđuje presuda poslovni broj: Pn-612/2020-31 od 17. studenog 2023. Općinskog suda u Splitu a odbijaju se i zahtjevi za naknadu troškova nastalih u povodu žalbi.
Obrazloženje
1. Presudom je suda prvoga stupnja naloženo tuženiku Wiener osiguranje, Vienna Insurance Group d.d., Zagreb isplatiti tužitelju UM iznos od 1.592,67 eura/12.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 6. ožujka 2020. do isplate, o čemu je odlučeno u točki I. izreke, dok je u preostalom dijelu – za iznos od 38.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 6. ožujka 2020. do isplate – odbijen tužiteljev tužbeni zahtjev, o čemu je odlučeno u točki II. izreke a o troškovima je parničnog postupka odlučeno u točki III. izreke i to tako da je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju te troškove u iznosu od 568,70 eura/4.284,88 kuna sa zateznim kamatama od 17. studenog 2023. do isplate i sve u roku od 15 dana.
2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama ovu presudu pobijaju tuženik i tužitelj.
2.1. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu točke I. koji se odnosi na zatezne kamate u razdoblju od 6. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022. i točki III. izreke zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga ističući i postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) te povrede iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP. S obzirom na to da se radi o ugovornom osiguranju smatra da je u ovom slučaju trebalo primijeniti Opće uvjete za kolektivno osiguranje korisnika American express kartica od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) i Tablicu za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode) kao sastavnih dijelova ugovora o osiguranju. Posebno pobija i odluku o parničnim troškovima s obzirom na to da sama osnova tužbenog zahtjeva nije bila sporna jer je tuženik nikada nije osporavao pa je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio uspjeh stranaka u sporu. Odluku o troškovima postupka pobija i zbog primjene nove vrijednosti boda na sve provedene radnje, čime je prvostupanjski sud dopustio povratno djelovanje Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika a to je suprotno Ustavu Republike Hrvatske. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva i postavlja zahtjev za naknadu troškova postupka, uključujući i troškove žalbe u iznosu od 91,40 eura.
2.2. Tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točki II. izreke zbog svih zakonom dopuštenih razloga smatrajući da njegov invaliditet iznosi 20% i da je trebalo njegov tužbeni zahtjev prihvatiti u cijelosti. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude ili njezino ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
3. Tuženik je podnio odgovor na tužiteljevu žalbu smatrajući žalbu neosnovanom i predlažući da drugostupanjski sud odbije tu žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu te postavlja zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 274,23 eura.
4. Tužitelj nije podnio odgovor na tuženikovu žalbu.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Predmet je spora tužiteljev zahtjev za isplatu osigurane svote po osnovi ugovora o osiguranju od posljedica nesretnog slučaja za razdoblje od 1. travnja 2018. do 1. siječnja 2020., u iznosu od 50.000,00 kuna/6.636,14 eura za trajni invaliditet od 25% kao posljedicu povreda koje je tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi 22. srpnja 2019. a isplatu potražuje kao korisnik osiguranja od tuženika kao osiguratelja.
7. Prvostupanjskom je presudom tužbeni zahtjev prihvaćen djelomično za iznos od 1.592,67 eura/12.000,00 kuna – jer je prvostupanjski sud našao utvrđenim kako je kao posljedica povreda u prometnoj nezgodi ostao trajni invaliditet od ukupno 6% (1% zbog stanja nakon prijeloma jedne metatarzalne kosti i 5% zbog djelomičnog oštećenja peronealnog živca lijevog stopala) pa odgovarajući dio osigurane svote (koja za 100% invaliditeta iznosi 200.000,00 kuna) iznosi 12.000,00 kuna odnosno 1.592,67 eura, dok je u preostalom dijelu (za iznos od 38.000,00 kuna) tužbeni zahtjev odbijen.
7.1. Tužitelju su dosuđene i zatezne kamate od 6. ožujka 2020. do isplate, s obrazloženjem kako je toga dana tuženiku dostavio obavijest o osiguranom slučaju a tuženik nakon toga nije ni djelomično ispunio svoju obvezu pa da zbog toga, a na temelju članka 943. stavka 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj:
35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO/05), tužitelj ima pravo na zatezne kamate od 6. ožujka 2020.
8. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbama stranaka pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na odluku o troškovima postupka (prema članku 365. stavku 2. ZPP), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio prvostupanjsku presudu zakonitom i pravilnom pa žalbe stranaka slijedom toga neosnovanima.
9. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati a ni one iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP jer je prvostupanjski sud kao pravilno ocijenio dokaze i rezultat cjelokupnog postupka.
10. Nisu ostvareni ni drugi žalbeni razlozi jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo.
11. U ovoj je parnici još sporno je li od tjelesnih povreda koje je tužitelj nesporno zadobio u prometnoj nezgodi 22. srpnja 2019. ostao kao posljedica trajni invaliditet od 20% prema točki 196. Tablice tuženika za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedica nesretnog slučaja nezgode (dalje: Tablica) kako to tvrdi tužitelj i od kada teku zatezne kamate od 6. ožujka 2020. kako je to zatražio tužitelj ili od 31. prosinca 2022. kako to smatra tuženik.
12. Prvostupanjski je sud proveo medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima specijalisti ortopedu dr. PM i specijalisti neurologu dr. KM a iz nalaza i mišljenja tih vještaka (nalazi na zapisniku s ročišta održanog 2. ožujka 2023. – stranice 83 i 84 spisa) proizlazi kako se stanje nakon prijeloma metatarzalne kosti lijevog stopala može podvesti pod točku 188. Tablice prema kojoj trajni invaliditet iznosi 1% (tako vještak ortoped) a posljedica prijeloma druge kosti donožja lijevog stopala kao djelomično oštećenje peronealnog živca i zato kao trajni invaliditet od 5% s obzirom na to da kompletno oštećenje peronealnog živca prema točki 196. Tablice iznosi 20% (tako vještak neurolog).
13. Kako je utvrđeno da se radi o djelomičnom oštećenju peronealnog živca, a ne o paralizi koja podrazumijeva kompletno oštećenje tog živca (kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka neurologa), ovaj drugostupanjski sud podržava ocjenu prvostupanjskog suda o utvrđenju činjenice da se ne radi o invaliditetu od 20% iz točke 196. Tablice, već o invaliditetu od 5% zbog djelomičnog, a ne kompletnog, oštećenja peronealnog živca.
14. Tužiteljeva je žalba stoga neosnovana.
15. Neosnovana je i tuženikova žalba u pogledu početka tijeka zateznih kamata jer je prvostupanjski sud pravilno našao utvrđenom činjenicu da je već iz EMNG pretrage učinjene 3. veljače 2020. bilo jasno kako je oštećenje peronealnog živca trajno i nepovratno a to je potvrđeno i dvama kasnijim EMNG pretragama (od 8. srpnja 2020. i 29. studenog 2022.), pa da zbog toga nije bilo potrebno čekati dvije godine od prometne nesreće za isplatu osigurnine.
15.1. Tuženik je stoga već u vrijeme (6. ožujka 2020.) kada mu se tužitelj obratio i dostavio svu do tada nastalu dokumentaciju, mogao izvršiti barem djelomičnim isplatu osigurnine a to nije učinio pa je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 943. stavka 4. ZOO/05 kojom je propisano kako osiguratelj duguje osiguraniku zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju ne ispuni li svoju obvezu u rokovima iz toga članka (četrnaest ili trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva odnosno bez odgađanja u pogledu nespornog dijela).
15.2. U točki je 5. Posebnih odredaba Tablice doduše naznačeno da se po točkama 193., 194., 195., 196. i 197. invaliditet ocjenjuje najranije dvije godine nakon ozljeđivanja uz klinički pregled i uz obvezno utvrđenje konačnog stupnja oštećenja živca EMNG nalazima, ali to ne sprječava primjenu članka 943. ZOO/05 kojim nije izričito dopušteno niti je ugovarateljima dana mogućnost da postupe kako hoće pa bi odstupanje od te odredbe bilo dopušteno samo ako je u nedvojbenom interesu osiguranika (prema članku 924. stavcima 1. i 2. ZOO/05), međutim u konkretnom slučaju odredba Tablice prema kojoj se invaliditet ocjenjuje najranije dvije godine od ozljeđivanja nije u interesu osiguranika, već je u njegovu interesu da osiguratelj pokaže što veći stupanj aktivnosti kako bi što prije isplatio osigurninu jer će u protivnom morati platiti zatezne kamate.
16. Tuženikova žalba stoga nije osnovana protiv odluke o zateznim kamatama.
17. Žalba nije osnovana ni protiv odluke o troškovima postupka jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postotak uspjeha stranaka u sporu i vrijednost boda odvjetničke nagrade.
17.1. Tuženik se naime protivio tužbenom zahtjevu u cijelosti, neosnovano smatrajući tužbu preuranjenom pa je, bez obzira na to što nije osporavao svoju pasivnu legitimaciju ni nastanak osiguranog slučaja, ipak bila sporna i sama osnova tužbenog zahtjeva koju je tužitelj dokazao u cijelosti tako da je prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir potpuni tužiteljev uspjeh u pogledu osnove i 24%-tni uspjeh u pogledu visine pa slijedom toga i postotak tužiteljeva konačnog uspjeha (24%) prema kojemu mu je tuženik dužan naknaditi troškove postupka.
17.2. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio i vrijednost boda odvjetničke nagrade za sve radnje, pa i one poduzete prije stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa/23). Ovo iz razloga što je u Tbr. 52. stavku 3. Odvjetničke tarife/23 propisano da sud, kada odlučuje o naknadi troškova na teret protivne stranke ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka. Može se još napomenuti kako je u međuvremenu, 18. srpnja 2025., Visoki upravni sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj: Usoz-55/2024-21 kojom je odbijen zahtjev za ocjenu zakonitosti Tbr. 52. stavka 2. Odvjetničke tarife/23.
18. Iz svega navedenog proizlazi nepostojanje žalbenih razloga na koje se pazi po službenoj dužnosti i onih određenih u žalbama stranaka pa je žalbe valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu i ujedno odbiti zahtjeve za naknadu troškova nastalih u povodu žalbi (uključujući i tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu jer se ne radi o troškovima potrebnima za vođenje parnice u smislu članka 155. stavka 1. ZPP) te time, a na temelju članaka 368. stavka 1. i 166. stavka 1. ZPP, odlučiti kao u izreci.
U Puli 15. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Igor Rakić
