REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj K-180/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po vijeću tog suda sastavljenom od suca Barbare Kancelar, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Marinele Slavković i Vitomira Cvjetkova kao članova vijeća, uz sudjelovanje Kristine Bešić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenika ĐR i II. okrivljenika HR, zbog dva kaznena djela protiv spolne slobode – teška kaznena djela protiv spolne slobode, opisana po čl. 154. st. 1. toč. 5. u svezi s čl. 152. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11. i 144/12. - dalje u tekstu KZ/11), a kažnjiva po čl. 154. st. 1. KZ/11, jednog kaznenog djela protiv spolne slobode – spolnog odnošaja bez pristanka, opisanog i kažnjivog po čl. 152. st. 1. KZ/11, i jednog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisanog i kažnjivog po čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11, povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, Stalne Službe u Pazinu; broj: K-DO-3015/15 od 3. kolovoza 2015. (sada ODO Pula-Pola broj:KO-DO- 512/20), nakon javne rasprave održane i zaključene 10. lipnja 2026. u nazočnosti zastupnice optužbe – zamjenice Općinske državne odvjetnice u Puli-Pola AR, I. okrivljenog ĐR, branitelja I. okrivljenika TR, odvjetnice iz [adresa], II. okrivljenika HR i braniteljice II. okrivljenika GR, odvjetnice iz [adresa], dana 15. lipnja 2026. u nazočnosti I. okrivljenog ĐR i zamjenika braniteljice II. okrivljenika ŠR, odvjetnika iz [adresa] objavio je i

p r e s u d i o:

I. okrivljeni ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca NR i majke SR, rođ. Đ, rođen **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, H, sa završenom srednjom školom, vozač, zaposlen, bez vrjednije imovine, razveden, otac dvoje maloljetne djece, pismen, vojsku nije služio, bez čina i odlikovanja, kazneno i prekršajno osuđivan,

i

II okrivljeni HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca pok. PR i majke pok. A, rođ. T, rođen **.**.1954. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], i boravištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, H, sa završenom srednjom školom, umirovljenik, s mjesečnim prihodima od 370,00 eura, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, vlasnik kuća u [adresa] i [adresa] te stana u [adresa], bez druge vrjednije imovine, vojsku služio u Šapcu 1975./1976., s činom časnika, odlikovan spomenicom Domovinskog rata, kazneno osuđivan, prekršajno nekažnjavan,

krivi su

što su

I I. okrivljeni ĐR i II. okrivljeni HR, zajednički i dogovorno,

1. u razdoblju od 8. srpnja do 31. srpnja 2014., na različitim lokacijama Grada Rovinja, po prethodnom dogovoru, u nakani zadovoljenja spolnog nagona, protivno volji i bez pristanka ĆR, a nakon što je ĆR u razdoblju od 1. travnja do 8. srpnja 2014. bila izložena višekratnom zastrašivanju od strane I. okrivljenog ĐR, na način da joj je I. okrivljeni ĐR prijetio da će ubiti i nju i sebe, tražeći od ĆR da mu javlja svaki svoj izlazak iz kuće, svako svoje kretanje, braneći joj komunikaciju s drugim ljudima, što je sve II. okrivljeni HR znao, a prethodni dan 7. srpnja 2014., tražeći od ĆR da mu prizna ljubavnu vezu s NR, pa kada je ĆR priznala da je s NR jednom imala spolni odnos, I. okrivljeni ĐR joj je rekao: „Ako želiš drugi kurac sad ćeš ga imati“, pa su tako:

a) dana 8. srpnja 2014., u obiteljskoj kući u [adresa] na adresi [adresa], u koju kuću je I. okrivljeni ĐR prethodno pozvao II. okrivljenog HR kako bi imao spolni odnos s ĆR, oko 11,30 sati ĆR se po nalogu I. okrivljenog ĐR otuširala, te otišla u spavaću u koju sobu je nekoliko puta ulazio I. okrivljeni ĐR te joj rekao da pripazi kako OR ne bi primijetio da to radi protiv svoje volje te da želi da u tome uživa, pa je II. okrivljeni HR, a nakon što se je otuširao, ušao u sobu, skinuo odjeću sa sebe te gol legao na leđa na lijevu stranu kreveta, dok je I. okrivljeni ĐR legao gol na leđa na desnu stranu kreveta, pa je I. okrivljeni ĐR naložio ĆR da ode po crno vino u radnu sobu kako bi se mogla opustiti, te je kad se vratila i po nalogu I. okrivljenog ĐR zaključala vrata sobe, ĆR je popila punu čašu vina i sjela na rub kreveta te gledala u zid kako bi izbjegla poglede okrivljenika, kada je I. okrivljeni ĐR rekao: „dođi, nemoj da ja dođem po tebe“, tražeći od nje da legne između njih, tada je ĆR svukla odjeću, ostavljajući gaćice i grudnjak, a nakon što joj je I. okrivljeni ĐR ponovo naložio da legne na krevet te da ih zadovoljava dirajući im rukom spolovila, ĆR je legla na krevet između okrivljenika te svojom rukom počela dirati spolovilo I. okrivljenog ĐR, dok se II. okrivljeni HR sam dirao po spolovilu, a kada je I. okrivljeni ĐR rekao: „šta ne vidiš da čovjek sam sebe dira, diraj ga“, II. okrivljeni HR je svojom lijevom rukom uzeo Ivaninu ruku i počeo se dirati njenom rukom po svom spolovilu, da bi potom desnom rukom jače pritisnuo Ivaninu ruku na svoje spolovilo, dok je ĆR izbjegavala pogled u oči II. okrivljenog HR i plakala, pa je potom ĆR na nalog I. okrivljenog ĐR skinula gaće te oralno zadovoljavala istoga, a zatim je I. okrivljeni ĐR rekao ĆR: „a sad OR, ali ne bez kondoma, imaš tamo kondom“, pa kada se ĆR nije odmah dignula po kondom I. okrivljeni ĐR joj je rekao: „čuješ što ti govorim, hoćeš šaku u glavu, uzmi zaštitu i to napravi“, pa je ĆR uzela kondom, stavila ga na spolovilo II. okrivljenog HR i počela ga oralno zadovoljavati, a potom joj je I. okrivljeni ĐR naložio da stane sa zadovoljavanjem II. okrivljenog HR pa je ĆR po nalogu I. okrivljenog ĐR prvo sjela na njega tako da je njegovo spolovilo ušlo u njezino, a potom je po nalogu I. okrivljenog ĐR sjela na II. okrivljenog HR tako da je njegovo spolovilo ušlo u njezino, da bi potom po nalogu I. okrivljenog ĐR okrenula se na leđa dok je II. okrivljeni HR još uvijek imao svoje spolovilo u njezinom, te nakon toga, po nalogu I. okrivljenog ĐR ĆR je legla na trbuh nakon čega joj je II. okrivljeni ČR prišao s leđa, legao na nju te svojim spolovilom ušao u njezino, i tako ulazio i izlazio sve dok nije ejakulirao, nakon čega je I. okrivljeni ĐR podigao njezine noge i svojim spolovilom ušao u njezino, te naposljetku ejakulirao na njezin trbuh,

dakle, I. okrivljeni ĐR s drugom osobom, bez njezina pristanka izvršio spolni odnošaj, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, i djelo je počinio zajedno s drugim počiniteljem, pri čemu je prema istoj osobi izvršeno više spolnih odnošaja i s njim izjednačenih spolnih radnji, te II. okrivljeni HR s drugom osobom bez njezina pristanka izvršio spolni odnošaj i s njim izjednačenih spolnih radnji, djelo počinio zajedno s drugim počiniteljem, pri čemu je prema istoj osobi vršeno više spolnih odnošaja i s njim izjednačenih spolnih radnji,

b) točno neutvrđenog dana sredinom mjeseca srpnja 2014., u Rovinju, po nalogu I. okrivljenog ĐR, ĆR je ušla u vozilo II. okrivljenog HR koji ju je odvezao na plažu u Rovinju poznatu pod imenom „Cisterna“ te ju tamo počeo dirati, a kako bi izbjegla njegove dodire ĆR je ušla u more, da bi potom u telefonskom razgovoru između okrivljenika, I. okrivljeni ĐR, u nakani da navede II. okrivljenog HR na spolni odnos s ĆR unatoč njezinom protivljenju, rekao II. okrivljenom HR: „ako je ružno vrijeme odvedi je u auto i ne dovodi je kući dok je dobro na izjebeš“, pa kada je počela padati kiša ĆR se sakrila ispod stabla, te je na traženje II. okrivljenog HR ušla u njegov auto u kojem se i on nalazio, nakon čega je II. okrivljeni HR skinuo svu svoju odjeću, te potom u svoju ruku uzeo njezinu ruku i stavio je na svoje spolovilo, dok je ĆR uzmicala ruke, te potom tražeći od ĆR da imaju spolni odnošaj rekao da legne na leđa, što je ona i učinila, kada je podignuo haljinu i skinuo gaćice te svojim spolovilom ušao u njezino te tako ulazio i izlazio sve dok nije ejakulirao, dok je ĆR tijekom spolnog odnosa odmicala svoje ruke s tijela II. okrivljenog HR, te okretala glavu izbjegavajući poljupce i poglede II. okrivljenog HR,

dakle, I. okrivljeni ĐR s namjerom drugoga potaknuo da s trećom osobom bez njezina pristanka izvrši spolni odnošaj, a II. okrivljeni HR s trećom osobom bez njezina pristanka izvršio spolni odnošaj,

c) točno neutvrđenog dana krajem srpnja 2014 po nalogu I. okrivljenog ĐR, ĆR je ušla u vozilo II. okrivljenog HR koji ju je potom zajedno s I. okrivljenim ĐR odvezao u kamp kućicu koja se nalazila u kampu „Polari“ u Rovinju, gdje je I. okrivljeni ĐR, a nakon što su se obojica okrivljenika u potpunosti skinula i legla na krevet u kamp kućici, rekao je ĆR: „šta čekaš, skidaj se, hoćeš da ja dođem tamo“, nakon čega se je ĆR skinula te legla između okrivljenika na krevet, pa prvo rukom po spolovilu dirala I. okrivljenog ĐR, a potom po nalogu I. okrivljenog ĐR dirala po spolovilu II. okrivljenog HR, pa je zatim po nalogu I. okrivljenog ĐR prvo sjela na I. okrivljenog ĐR tako da je svojim spolovilom ušao u njezino, a potom po nalogu I. okrivljenog ĐR sjela na II. okrivljenog HR tako da je svojim spolovilom ušao u njezino, dok je tijekom spolnog odnosa između ĆR i II. okrivljenog HR, I. okrivljeni ĐR OR govorio: „jače, jače, izjebi je ko kravu!“, a ĆR: „vrišti kao da uživaš ili ću ti nabiti šaku u glavu“, a potom je na traženje I. okrivljenog ĐR s njim još jednom imala spolni odnos,

dakle, I. okrivljeni ĐR s drugom osobom bez njezina pristanka izvršio spolni odnošaj, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, i djelo je počinio zajedno s drugim počiniteljem, pri čemu je prema istoj osobi izvršeno više spolnih odnošaja i s njim izjednačenih spolnih radnji, te II. okrivljeni HR s drugom osobom bez njezinog pristanka izvršio spolni odnošaj i s njim izjednačenih spolnih radnji i djelo je počinio zajedno s drugim počiniteljem, pri čemu je prema istoj osobi izvršeno više spolnih odnošaja i s njim izjednačenih spolnih radnji.

II I. okrivljeni ĐR

dana 14. kolovoza 2014., u Rovinju, te u akvatoriju Rovinja i Novigrada, a nakon što je ĆR povukla kaznenu prijavu kojom je, nakon višestrukog zastrašivanja od strane supruga I. okrivljenog ĐR, lažno prijavila NR radi kaznenog djela silovanja, s ciljem da ustraši svoju suprugu ĆR, naložio ĆR da uđe u vozilo II. okrivljenog HR, te dok je HR upravljao vozilom prema Valdibori gdje se nalazio brod, I. okrivljeni ĐR je sa suvozačevog mjesta nekoliko puta mahao podignutim kažiprstom prema ĆR govoreći joj: „dobro znaš što si napravila, lijepo su te krimovci uputili, mislila si da ja neću ništa primijetiti niti saznati“, te nakon ukrcaja na brod u Valdibori, u kabini kapetana ĆR ponavljao: „hvala ti ĆR, sve znam, znam što si učinila“, te pritom, iz male muške torbice izvukao nož u crnoj futroli, a odmah potom izvukao nož iz crne futrole, te pogledao u ĆR, da bi nakon toga spremio nož u futrolu, te futrolu sa nožem u malu mušku torbicu, te potom rekao: „sad je gotovo, sad je kraj“, a kada su se brodom nalazili u blizini pristaništa u Novigradu rekao je ĆR; „jebat ću ti majku, krimovci su ovdje“, pa je nakon pristajanja broda u Novigradu I. okrivljeni ĐR uhićen, što je sve kod ĆR izazvalo strah za njezin život,

dakle, bliskoj osobi ozbiljno prijetio da će je usmrtiti

III I. okrivljeni ĐR je djelima opisanim pod toč. I a) i c) izreke ove presude počinio dva kaznena djela protiv spolne slobode – teška kaznena djela protiv spolne slobode, opisana po čl. 154. st. 1. toč. 5. u svezi s čl. 152. st. 1. KZ/11, a kažnjiva po čl. 154. st. 1. KZ/11, djelom opisanim pod toč. I. b) izreke ove presude počinio je jedno kazneno djelo protiv spolne slobode – spolnog odnošaja bez pristanka, opisano i kažnjivo po čl. 152. st. 1. KZ/11, dok je djelom opisanim pod toč. II. izreke ove presude počinio jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11

IV II. okrivljeni HR je djelima opisanim pod toč. I a) i c) izreke ove presude počinio dva kaznena djela protiv spolne slobode – teška kaznena djela protiv spolne slobode, opisana po čl. 154. st. 1. toč. 5. u svezi s čl. 152. st. 1. KZ/11, a kažnjiva po čl. 154. st. 1. KZ/11, dok je djelom opisanim pod toč. I b) izreke ove presude počinio jedno kazneno djelo protiv spolne slobode – spolnog odnošaja bez pristanka, opisano i kažnjivo po čl. 152. st. 1. KZ/11.

V I. okrivljenom ĐR se za kazneno djelo protiv spolne slobode – teško kazneno djelo protiv spolne slobode, opisano po čl. 154. st. 1. toč. 5. u svezi s čl. 152. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 154. st. 1. KZ/11 (toč. I a) izreke presude), na temelju čl. 154. st. 1. i 44. KZ/11 utvrđuje

KAZNA ZATVORA

u trajanju od 1 (jedne) godine

I. okrivljenom ĐR se za kazneno djelo protiv spolne slobode – teško kazneno djelo protiv spolne slobode, opisano po čl. 154. st 1. toč. 5. u svezi s čl. 152. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 154. st. 1. KZ/11 (toč. I c) izreke presude), na temelju čl. 154. st. 1. i 44. KZ/11 utvrđuje

KAZNA ZATVORA

u trajanju od 1 (jedne) godine

I. okrivljenom ĐR se za kazneno djelo protiv spolne slobode – spolnog odnošaja bez pristanka, opisano i kažnjivo po čl. 152. st. 1. KZ/11 (toč. I b) izreke presude), na temelju čl. 152. st. 1. i 44. KZ/11 utvrđuje

KAZNA ZATVORA

u trajanju od 10 (deset) mjeseci

I. okrivljenom ĐR se za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11, na temelju čl. 139. st. 2. i 44. KZ/11 utvrđuje

KAZNA ZATVORA

u trajanju od 5 (pet) mjeseci

VI Na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 I. okrivljeni ĐR osuđuje se na

JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 8 (OSAM) MJESECI VII II. okrivljenom HR se za kazneno djelo protiv spolne slobode – teško kazneno djelo protiv spolne slobode, opisano po čl. 154. st 1. toč. 5. u svezi s čl. 152. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 154. st. 1. KZ/11 (toč. I a) izreke presude), na temelju čl. 154. st. 1. i 44. KZ/11 utvrđuje

KAZNA ZATVORA

u trajanju od 1 (jedne) godine

II. okrivljenom HR se za kazneno djelo protiv spolne slobode – teško kazneno djelo protiv spolne slobode, opisano po čl. 154. st. 1. toč. 5. u svezi s čl. 152. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 154. st. 1. KZ/11 (toč. I c) izreke presude), na temelju čl. 154. st. 1. i 44. KZ/11 utvrđuje

KAZNA ZATVORA

u trajanju od 1 (jedne) godine

II. okrivljenom HR se za kazneno djelo protiv spolne slobode – spolnog odnošaja bez pristanka, opisano i kažnjivo po čl. 152. st. 1. KZ/11 (toč. I b) izreke presude), na temelju čl. 152. st. 1. i 44. KZ/11 utvrđuje

KAZNA ZATVORA

u trajanju od 10 (deset) mjeseci

VIII Na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 II. okrivljeni HR osuđuje se na

JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 6 (ŠEST) MJESECI

te mu se na temelju čl. 57. st. 1., 2. i 5. KZ/11 izriče

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se od zatvorske kazne na koju je okrivljenik osuđen u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci izvršava 9 (devet) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

IX Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP I. okrivljeni ĐR i II. okrivljeni HR dužni su naknaditi troškove ovog kaznenog postupka, i to svaki paušalnu svotu u iznosu od 2.000,00 eura (trošak iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP), te su na jednake dijelove dužni snositi troškove izrade nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Vesne Jovin u ukupnom iznosu od 635,89 eura, stalnog sudskog vještaka Apolonije Lasan u iznosu od 510,60 eura, trošak svjedoka FR, NR, i KR u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, Stalne Službe u Pazinu, broj: K-DO-3015/15 od 3. kolovoza 2015. (sada ODO Pula-Pola broj:KO-DO- 512/20) I. okrivljenik ĐR (dalje u tekstu: I. okrivljenik) tereti se za počinjenje dva kaznena djela protiv spolne slobode – teška kaznena djela protiv spolne slobode, opisana po čl. 154. st. 1. toč. 5. u svezi s čl. 152. st. 1. KZ/11, a kažnjiva po čl. 154. st. 1. KZ/11, jednog kaznenog djela protiv spolne slobode – spolnog odnošaja bez pristanka, opisanog i kažnjivog po čl. 152. st. 1. KZ/11 i jednog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisanog i kažnjivog po čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11, dok se II. okrivljenik HR (dalje u tekstu: II. okrivljenik) tereti da je počinio dva kaznena djela protiv spolne slobode – teška kaznena djela protiv spolne slobode, opisana po čl. 154. st. 1. toč. 5. u svezi s čl. 152. st. 1. KZ/11, a kažnjiva po čl. 154. st. 1. KZ/11 i jedno kazneno djelo protiv spolne slobode – spolnog odnošaja bez pristanka, opisano i kažnjivo po čl. 152. st. 1. KZ/11.

2. Na raspravi održanoj 23. travnja 2026., prilikom očitovanja o osnovanosti optužbe, I. okrivljenik se očitovao da se ne smatra krivim, dok je pročitana izjava II. okrivljenika sa rasprave 28. svibnja 2025. da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja im se stavljaju na teret.

3. Uvodno je potrebno istaknuti kako je u ovome predmetu donesena presuda poslovni broj K-1111/15 od 10. prosinca 2021. kojom su okrivljenici proglašeni krivim za kaznena djela za koja ih se tereti optužnicom te je I. okrivljenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, dok je II. okrivljenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci te mu je izrečena djelomična uvjetna osuda kojom je određeno da će se zatvorska kazna izvršavati 9 mjeseci, a preostali dio u trajanju od 9 mjeseci neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od 2 godine od dana pravomoćnosti ne počini novo kazneno djelo.

4. Rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj Kž-341/2022 od 13. ožujka 2024. prihvaćene su žalbe I. i II. optuženika te je predmet vraćen na ponovno suđenje. Iz obrazloženja rješenja u bitnome proizlazi da prvostupanjski sud nije smio odbiti apsolutno sve dokaze I. i II. optuženika kao odugovlačeće.

5. U ponovljenom postupku sud je pročitao posebno izvješće PU Istarske, Sektora krim. policije, Službe općeg kriminaliteta od 21. kolovoza 2014. sa zapisnikom o zaprimanju kaznene prijave u odnosu na podnositelja, vrijeme i tijelo u kojemu je prijava podnesena ĆR od 19. kolovoza 2014. (list 8-11 spisa), presliku zapisnika o zaprimanju kaznene prijave ĆR od 16. srpnja 2024. u odnosu na podnositelja, vrijeme i tijelo u kojemu je prijava podnesena (list 36-38 spisa), presliku zapisnika o zaprimanju kaznene prijave ĆR od 8. kolovoza 2015. u odnosu na podnositelja, vrijeme i tijelo u kojemu je prijava podnesena (list 43-46 spisa), presliku optužnice ODO Pazin broj K-DO-296/15 od 26. studenog 2014. s odlukom Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba Buje-Buie, poslovni broj K-394/15 od 24. travnja 2015. (list 58-61 spisa te 200-203 spisa), posebno izvješće PU Istarske, Sektora krim. policije od 18. siječnja 2015. kao dopunu kaznene prijave (list 87-91 spisa), socijalnu anamnezu za ĆR od 25. veljače 2015. (list 121-123 spisa), preslike zapisnika s rasprave Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba Buje-Buie od 11. svibnja 2015, i 15. lipnja 2015 (list 191-198), OMOT 1 s CD snimkom uspostavljanja telekomunikacijskih kontakata (list 219 spisa), preslika izvatka Visa Business kartice za TD Barun d.o.o. od 20.srpnja 2014. (list 236-240), prijava potpisa od 26.veljače 2026. (list 1096), rješenje Trgovačkog suda u Splitu od 25. studenog 2013. (list 1097- 1098 spisa), preslika bankovne kartice Addiko Bank (list 1099-1100 spisa), punomoć izdana od Barun d.o.o. (list 1101-1103 spisa), zapisnik grada [adresa] od 12. prosinca 2019. godine (list 1104-1105 spisa), dopis PU Istarske od 10. lipnja 2025. s nalogom Županijskog suda u Puli-Pola Kir-t-131/15 (list 1108-1111 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka MR i SR na raspravi 17. listopada 2025. (list 1120- 1127), zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽR na raspravi od 28. listopada 2025. (list 1128-1132 spisa), specijalistički nalaz od 2. lipnja 2014. (list 1132 spisa), karton pacijenta MR (list 1134-1136 spisa), potvrda DV Neven Rovinj od 28. listopada 2025. (list 1137 spisa), ugovor o izdavanju i korištenju Visa business kartice od 31. kolovoza 2004. (list 1138-1143 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka FR na raspravi 5. studenog 2025. (list 1148-1150 spisa), potvrda o transakcijskom računu od Addiko Bank od 30. listopada 2025. (list 1151 spisa), punomoć izdana od Barun d.o.o. (list 1152 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka NR na raspravi 18. prosinca 2025. (list 1163-1168 spisa), na raspravi su ispitani svjedoci KR i PR, pročitana je dokumentacija koju je obrana dostavila na raspravi 13. veljače 2026. (list 1190-1258 spisa), pročitan je iskaz oštećene na raspravi 22. studenog 2021., iskaz oštećene od 15. siječnja 2015. (list 74 spisa, drugi pasus, listovi 75-77 spisa) s obzirom da je na raspravi konstatirano da je svjedokinja vezano za odnos s I. i II. okrivljenikom iskazivala istovjetno kao na listu 74 spisa, drugi pasus, te na listu 75-77 spisa te nalaz i mišljenje kombiniranog psihologijskog psihijatrijskog vještačenja ĆR (list 138-148 spisa) i iskazi vještaka na raspravi od 13. veljače 2026., medicinska dokumentacija za II. okrivljenika, dokumentacija vezana za sudjelovanje u Domovinskom ratu kao i dokumentacija koja se odnosi na sina II. okrivljenika.

6. Vijeće je odbilo prijedlog za provođenje novog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja jer su vještakinje dr. Vesna Jovin i Apolonija Lasan u svom nalazu i mišljenju utvrdile da je oštećena sposobna zapamtiti događaj i vjerno ga reproducirati. Nadalje, vještakinje su ispitane na raspravi te su odgovarale na sva pitanja obrane, razjasnile sve nedoumice, nalaz i mišljenje dale stručno i u skladu s pravilima struke, a s obzirom da su nalaz i mišljenje provodile na okolnosti iz 2014. i 2015. godine te se radi o predmetu inkriminacije iz 2014., provođenje novog vještačenja je neprikladan i odgovlačeći dokaz na temelju odredbe čl. 421. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP, dok provođenje psihijatrijsko psihologijskog vještačenja na okolnost iskazivanja istinitosti oštećene može dati sudsko vijeće na temelju provedenog dokaznog postupka, dok vještak samo daje mišljenje je li oštećena sposobna iskazivati i vjerno reproducirati događaje. Iz istih razloga, prijedlog za provođenje novog vještačenja je ocijenjen kao neprikladan i usmjeren na odugovlačenje postupka. Nadalje, obrana se protivila da se u svojstvu vještaka ispita Apolonija Lasan s obzirom da ista više nije na popisu stalnih sudskih vještaka. Međutim, unatoč neslaganju obrane sud je ispitao vještaka Apoloniju Lasan s obzirom da činjenica što ista više nije na popisu stalnih sudskih vještaka i to zbog odlaska u mirovinu, nije prestalo njezino stručno znanje na osnovu kojeg joj je sud povjerio vještačenje, odnosno po stavu vijeća nije bilo zapreke da se vještak ispita vezano za pisani nalaz koji je sačinila 2015. godine. K tome dr. Lasan je sukladno odredbi čl. 312. st. 2. ZKP dala obećanje.

6.1. Odbijen je prijedlog za ispitivanje svjedoka UR i LR kao i čitanje izjava ovjerenih kod javnog bilježnika kao neprikladni i nevažni dokazni prijedlozi (čl. 421. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP) s obzirom da se predlaže njihovo saslušanje kao i čitanje izjava ovjerenih kod bilježnika na okolnost gdje je boravio II. okrivljenik tijekom srpnja 2014., dok se II. okrivljenik tereti za inkriminirane događaje koji su se odvili 8. srpnja 2014., tjedan dana nakon toga, te krajem mjeseca srpnja pa se provođenjem dokaza ispitivanja navedenih svjedoka kao i čitanja izjava na iste okolnosti ne bi utvrdile bitne činjenice vezane za predmet optužbe.

6.2. Odbijen je prijedlog za ispitivanje oštećene prema čl. 421. st. 1. toč. 4. ZKP kao odugovlačeći, a u svezi s čl. 292. st. 4. ZKP koji određuje da se žrtve kaznenog djela protiv spolne slobode mogu samo iznimno ispitati ako to sud ocijeni potrebnim, a oštećena je na raspravi iskazivala u prisutnosti stranaka. Oštećena je iskazivala u prethodnom postupku kao i na raspravi pred sudom i to u prisutnosti okrivljenika i branitelja okrivljenika koji su mogli oštećenoj postavljati pitanja što su i učinili. Pa iako nije ispitana u prisutnosti izabranog branitelja I. okrivljenika, već branitelja postavljenog po službenoj dužnosti, s obzirom da je oštećenica ispitana na raspravi u kontradiktornom sudskom postupku kada je obrani i okrivljenicima omogućeno ispitivanje svjedoka pred sudom, vijeće je stava da ispitivanjem oštećene na navedeni način, nije okrivljenicima bilo povrijeđeno pravo na obranu te je zbog navedenog vijeće odlučilo, kao i zbog proteka vremena od 12 godina od inkriminirajućih događaja da neće ponovno provoditi ispitivanje oštećene te je njezin iskaz pročitan iako se obrana tome protivila te inzistirala na ponovnom ispitivanju. Osoba branitelja nije od važnosti za ocjenu potrebe ponovnog ispitivanja nego načelo kontradiktornosti, a nije izloženo koje bi to dodatne okolnosti bitne za utvrđenje odlučnih činjenica dopunskim ispitivanjem mogle biti utvrđene.

6.3. Odbijen je dokazni prijedlog zastupnice optužbe i braniteljice II. okrivljenika za ispitivanje svjedoka VR kao nevažan prema odredbi čl. 421. st. 1. toč. 2. ZKP jer predloženi svjedok iako je taj dan navodno bila na brodu kada se I. okrivljenik tereti za kazneno djelo prijetnje nema saznanja od događajima između oštećene i okrivljenika te se njezini ispitivanjem ne bi utvrdile bitne činjenice za predmet optužbe, a i svjedokinja je površno poznavala ĆR te nema detaljnijih saznanja o njihovim odnosima.

6.4. Odbijen je prijedlog za ispitivanje vještaka Mladena Kosanovića prema odredbi čl. 421. st. 1. toč. 2. i 4. ZKP kao nevažan i odugovlačeći s obzirom da Mladen Kosanović nije provodio vještačenje u ovome predmetu niti je sud odredio vještačenje po novom vještaku. Sud je vještaka samo izvanraspravno pitao da li postoje testovi kojima se utvrđuje govori li klijent istinu tzv. LIES test na koje je upirala obrana. Sud nije vještaka izvanraspravno ispitivao, niti je na temelju izjave vještaka psihologa odbijen prijedlog za provođenje novog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja, već iz razloga navedenih u toč. 6 obrazloženja. Sud je samo od vještaka zatražio općeniti odgovor na pitanje iz njegove stručne domene.

1 0

7. Na temelju odredbe čl. 11. st. 4. ZKP na raspravi održanoj 28. svibnja 2026. I. okrivljeniku i braniteljicama okrivljenika uskraćeno je pravo na podnošenje zahtjeva za izuzeće s obzirom da sa podnesenim zahtjevom za izuzeće cijelog vijeća očigledno zloupotrebljavaju prava iz ZKP jer razloge koji se navode u zahtjevu za izuzeće su razlozi kojima se iskazuje nezadovoljstvo vođenjem dokaznog postupka i odlučivanjem o dokaznim prijedlozima. Naime, na raspravi koja je održana 28. svibnja 2026., a koju je sud održao u nenazočnosti II. okrivljenika za kojeg je utvrdio da očito izbjegava poziv za raspravu, obrana je predložila (izuzev ispitivanja vještaka Mladena Kosanovića) identične dokaze kao na raspravi održanoj u travnju sve u cilju da I. okrivljenik taj dan na raspravi ne iznosi obranu niti da vijeće zaključi raspravu (što i proizlazi iz izjave braniteljice I. okrivljenika - da vijeće želi naprasno završiti postupak kao i da "ganja odluku prije nastupa zastare") pa kada je vijeće ponovno odbilo sve dokazne prijedloge, odnosno kada je I. okrivljenik trebao iznositi obranu, posegnuli za zahtjevom za izuzeće vijeća kao krajnjim sredstvom, sve u cilju odgode ročišta s čime su naposljetku i uspjeli. Da su zahtjev za izuzeće vijeća doista htjeli podnijeti zbog odluke o dokaznim prijedlozima odnosno "jer sud nije postupio po uputi drugostupanjskog suda" ili „jer je prema navodima I. okrivljenika predsjednica vijeća u dosluhu sa bivšim sucem koji je sudio u ovome predmetu“, mogli su taj zahtjev podnijeti i na ranijoj raspravi održanoj 23. travnja 2026. kada je vijeće donijelo odluku o svim dokaznim prijedlozima, pa je i više nego očigledno da je taj zahtjev istaknut isključivo u svrhu odugovlačenja postupka, odnosno odgode rasprave održane u svibnju sve kako sud taj dan ne bi zaključio raspravu.

8. I. okrivljeni ĐR prilikom iznošenja obrane je naveo kako smatra da u ovom postupku nije dokazano da bi on počinio kazneno djelo za koje ga se tereti. Optužnica se isključivo svodi na iskazu osobe koja je dokazano patološki lažljivac. Oni su u postupku sudu dostavili službene zapisnike iz kojih se može utvrditi da je oštećena lagala na policiji i sucu u oči i to sutkinji Marini Duković. Također navodi da je ista platila svjedocima G i IR nekih 2 ili tri tisuće kuna kako bi oni otišli kod sutkinje u [adresa] i rekli kako će je on ubiti i to u 8 ujutro kad bude išla na posao, a to nije bila istina, što su ti svjedoci kasnije priznali na sudu. Nadalje, oštećena ga je prijavila za fizičko nasilje, da joj je prislonio pištolj na glavu za koji postupak je oslobođen, ali presuda još nije postala pravomoćna. U tom postupku su njezini svjedoci kasnije priznali sudu da to sve nije bila istina nego da ih je ona na to uputila kako bi njega zatvorili. U srpnju i kolovozu 2014. njegov je otac slomio kuk i cijelo je vrijeme ležao u dnevnom boravku. Dnevni boravak je odvojen od njihove spavaće sobe samo sa tri stepenice, ali sve je to otvoreni prostor. Pored njihove sobe bila je i soba njegovih roditelja. U toj kući su još živjeli i njegova sestra i podstanari. Ulazilo se sve kroz jedan ulaz, sve je to bilo u jednom prostoru. Njemu roditelji, niti podstanari nikada nisu rekli da bi im se ĆR na nešto požalila. Svi događaji za koje ga je prijavila su isključivo izmišljeni kako bi mu naudila. Najprije ga je prijavila za jedno djelo, pa za silovanje, pa treći put da je prijetio da će ubiti sutkinju jer je znala da će to proći s obzirom da se radi o službenoj osobi i da će tada završiti u zatvoru. Njemu se teško braniti u ovom postupku kada su svi ti događaji izmišljeni, kako da se brani za nešto što ne postoji. Trči maraton od desete godine, sudjelovao je u jednoj utrci koju je organizirao grad [adresa] i tamo su bile 2 djevojke na cilju i jedna od njih je bila ĆR. Ona se žalila da je roditelji ne puštaju van, da je mama šamara, da joj je tata alkoholičar. Kada su sklapali brak ona je imala 16 godina i morali su tražiti suglasnost Centra za socijalnu skrb. Roditelji su ĆR prijavljivali da je nestala dok je boravila kod njega pa su ih zvali iz 1 1

policije. Kada su došli, tamo se nalazio otac od ĆR koji joj je dao šamar, nakon toga se ona skoro onesvijestila. Htio ju je još jednom udariti, ali je on to spriječio. Tada je izašao policijski službenik iz dežurstva van koji je sve to vidio i spriječio. Budući da se radilo o nasilju oni su išli na prekršajnu sud, okrivljenik u tom postupku bio je njen otac. Njezina sestra je oboljela negdje u četvrtom ili petom mjesecu 2014. godine. Ona je isto doživljavala nasilje od strane mame i tate, počeo joj je rasti stomak, ona je mislila da je trudna i nije htjela reći mami, ali se kasnije nažalost ispostavilo da je to bio tumor. On joj je pomagao dok je bila bolesna, gurao je u kolicima, molio je njezinu mamu da je odvedu na pregled u Zagreb, ali ona to nije htjela. Njezina sestra je bila rovinjska mažoretkinja. On ju je sa suprugom i tatom vodio da vidi svoje kolegice. Ona je tada bila već 3 ili četiri puta operirana. Živi u [adresa], blizu [adresa], trčao je maraton, a OR ga je pitao da li da ga poveze, a on je trenirao. Kasnije su se vidjeli u teretani. U teretanu je dolazio sin od OR. On ga je također zavolio. Oni su se tako povezali i ostali si dobri. OR je upoznao prije nego što je upoznao svoju suprugu. Slavenov sin je bio teško bolestan i OR ga je dovodio u teretanu radi razgibavanja. Ivanina sestra je kratko bila bolesna, možda tri do šest mjeseci. ĆR je jako bila povezana sa svojom sestrom, oni su skoro svaki dan išli kod nje. Ona je jako teško doživjela sestrinu smrt i nije bila sasvim svoja. U stanu se nalazi jedina kupaona u kojoj je tuš koji su svi koristili i još je jedan wc u kojem su držali stvari i koji im je služio kao ostava. Podstanari su imali svoju kupaonicu. Ta kupaona koju su oni koristili u kojoj su se tuširali bila je pored njihove sobe, a dnevni boravak i kuhinja su isto tamo blizu. U inkriminirano vrijeme Š je imao 4 godine a N 6 godina. Djeca nisu išla u vrtić nego su ih čuvali njegovi roditelji. Djeca su također boravila zajedno s njima u tom zajedničkom prostoru, a spavali su zajedno s njima. Vezano za poruke koje je razmjenjivao sa IR navodi da se nakon što je izašao iz zatvora našao sa IR i njezinim suprugom pa su oni njemu rekli da im je trebao novac za drogu i da im je žao što su lagali i da će mu poslati sve dokaze da su policijski službenice tražile od njih da dođu dati izjavu u policiju kako bi njega mogli zadržati u zatvoru. IR se bojala da joj nešto ne učine kada je povukla izjavu jer je njegova bivša supruga bila u vezi sa načelnikom Policijske uprave Istarske.

9. II. okrivljenik je iznošenja obrane naveo da se u cijelosti pridružuje navodima I. okrivljenika, da je sve je to lažno i izmišljeno. On je davao iskaz u policiji još dok ga ĆR nije prijavila, i u policiji su vršili pritisak na njega da posvjedoči da ju je ĐR napao i da joj je stavio pištolj na glavu, ali on to nije htio jer to nije bila istina. Tada su mu i pretresli auto, ali nisu ništa našli. Bio je ispitan u Bujama na sudu kao svjedok, kada je izjavio da ĐR nikada nije vikao na ĆR, nego sasvim suprotno da je ona znala vikati na njega. Navodi da je ovaj postupak kompletno iskonstruiran te da je oštećena dovela u zabludu čitav sustav, da mu je ta neistina razorila cijelu obitelj te da mu je neopravdano nanesena šteta. Svih ovih 12 godina dokazuje da nije kriv i da nije bio na mjestu događaja. Također smatra da nema nikakvih dokaza da bi on počinio to djelo za koje ga se tereti. Dogodila mu se ogromna životna tragedija, njegov sin je imao tumor na glavi, otvarali su mu pet puta glavu. Prva operacija je bila u [adresa] kada su mu htjeli precvikati očne živce, ali oni nisu dali. On je naposljetku postao invalid. Htjeli su da sljepilo dođe prirodno, a da upozna boje i svijet jer je u međuvremenu bio mali. Uspjeli su mu produljiti život do 27. godine. On je bio jako inteligentan i učio ih kako da žive i dok je bio živ i nakon smrti. Njega je i tadašnji gradonačelnik S odlikovao posmrtno. Ima unuka koji liči na njega. Ima 73 godine i želi živjeti u miru sa suprugom i unukom. Znao je za problem Ivanine sestre, ona je imala galopirajući karcinom. Rekao je da ima ljude u Zagrebu za liječenje tumora jer je i njegova supruga od toga

1 2

bolovala. ĆR je pomagao u svezi njezine sestre, vozio je u [adresa] i u [adresa] u bolnicu, jedne večeri u 11 sati navečer. Bio im na raspolaganju, nikada im za to nije uzimao novce jer je bio osjetljiv zbog bolesti moga sina. ĆR je teško podnosila bolest sestre i smrt. Vidjelo se da ju je voljela i da joj je bilo teško. 8. srpnja 2014. je predao u spis izvatke iz koji proizlazi da je koristio karticu s kojom je plaćao putovanja i kupovine. On je taj dan krenuo iz [adresa] u [adresa] u 11,30 sati. Policija je izlistala telefonske brojeve iz kojih proizlazi da je u to vrijeme razgovarao s nekim od njih i da će u 12,00 sati doći u mjesto gdje se to dogodilo. Točno je da ga je ĆR zvala oko 11,30 toga dana da kupi vodu u Trstu za ĐR. Nema kome se nije požalio za ovo što mu se dešava. Požalio se svom poslovnom partneru P s kojim je bio vezan. Navodi da je član zbora lokalnih solista s kojim se sastaje svake godine. Ispričao im je za što je optužen i svi su mu rekli da ne mogu vjerovati. Da je nešto učinio, on bi to priznao. Zbog svega se osjeća tužno i jadno. ĐR je sa ĆR imao fenomenalan odnos, bio je prema njoj jako pažljiv, on je nju veoma volio, a misli da ju voli i dan danas, a to kaže jer nakon nje nije bio više u vezi. ĐR je jako osjetljiv, on ne bi mrava zgazio. ĐR je sa ĆR htio ostati i nakon prevare. Kada je ĆR podnijela zahtjev za razvod on se protivio , htio je da ostanu zajedno zbog djece i bio je spreman sve oprostiti zbog djece. Danielova djeca ga jako vole. Taj dan je Ć zvao da se nađu. On ima vikendicu u [adresa] i on je nakon što je obavio kupovinu u Eurospinu otišao kod njega u [adresa]. Nije siguran da li je to bilo prije ili poslije. Taj dan se s onda vratio u [adresa]. Bio je ovlašten koristiti karticu od firme koju je O otkupio ali su mu ostala sva prava. Tijekom srpnja i kolovoza inače boravi u [adresa] gdje je sagradio kuću i tamo je boravio i 2014. tijekom srpnja i kolovoza, prije i poslije toga, a 2014. je znao boraviti i po dva tjedna pa se vratiti i otići.

9.1. II. okrivljenik je u svojoj obrani na raspravi 22.studenog 2021. tvrdio da nema nikakve veze s oštećenom i događajima opisanim u optužnici, da u vrijeme inkriminacije uopće nije bio u Istri, a istovjetno je iskazivao i prilikom prvog ispitivanja dana 13. srpnja 2015. (snimka s lista 228 spisa). Nije sporio da je s I. okrivljenikom u dobrim odnosima još od 2001. ili 2002., upoznali su se u [adresa] dok je trčao maraton, znali su se viđati u teretani. Glede njegove bivše supruge (oštećene) navodi da je s njom bio u kontaktu, ali samo u normalnim odnosima, ništa više od toga. Nije znao objasniti zbog kojih razloga oštećena govori da je on sudjelovao u inkriminiranim događajima, bio je iznenađen jer ništa od toga nije istina. Kada je pročitao iskaz svjedoka NR koji je iskazivao na sudu, tada je shvatio što je prava istina. Shvatio je da je oštećena htjela imati vezu s tim NR, a njega je stavila u cijelu priču jer je bio prisan s I. okrivljenikom, kako bi mogla izaći iz veze s njim i ostati u vezi s NR. Tvrdi da nije bio u nikakvoj svađi s oštećenom, da mu se povjeravala da voli NR, da je zaljubljena i da će ga čekati. S oštećenom je čak zajedno odlazio na trening, nikakvo pipanje ili diranje, nikakvo neprimjereno ponašanje između njega i nje se nikada nije dogodilo. Kada bi ga I. okrivljenik i oštećena zvali odveo bi ih na večeru, u Trst u shoping, njihovu djecu je vodio na kupanje i kod doktora kada su bili bolesni, sve što im je ikada trebalo on bi napravio, bio im je na usluzi. II. okrivljenik nije sporio da je upravo on vozio oštećenu u [adresa] da prijavi NR. Tada uopće nije znao zašto je vozi u [adresa], samo mu je rekla da ide kod svoje policajke. Osporavao je da bi ga I. okrivljenik nagovarao da nešto radi oštećenoj, misli da bi ga I. okrivljenik ubio da joj je to radio jer ju je jako volio. Imao je broj telefona od oštećene, nekada ga je znala nazvati. Poznato mu je kako je oštećena znala mijenjati brojeve telefona, kako je I. okrivljenik uvijek htio da ima novi mobitel, zato je uvijek mijenjala broj kada bi promijenila telefon.

1 3

9.2. II. okrivljenik u svojoj obrani navodi i kako je potpuna neistina da bi mu I. okrivljenik govorio da „izjebe“ oštećenu ili bilo što slično. Tvrdi da je oštećenu u puno navrata vozio u automobilu, bilo samu, bilo s mužem ili s djecom. Oštećena je mogla za svaki njegov susret s njom takvo nešto navesti. Tvrdi da nije imao nikakvih saznanja o bilo kakvim prijetnjama između I. okrivljenika i oštećene, kao i da ga I. okrivljenik nikada nije tjerao da je prati, da bude s njom ili bilo što slično. Smatra da je I. okrivljenik bio gospodin prema njoj, da je radio i mučio se, da se trudio da ona bude dama.

9.3. Prilikom prvog ispitivanja II. okrivljenik (list 231-235) tvrdi kako su problemi I. okrivljenika i oštećene počeli kada je ona počela vezu s muškarcem po imenu „ Č“. Misli da je I. okrivljenik to saznao, da je I. okrivljenik tada nagovorio oštećenu da prijavi tog dečka za silovanje. On osobno s tim prijavama nije imao ništa, niti je imao bilo kakve veze s prijetnjama oružjem, sukobima, tučama ili bilo kakvim drugim problemima I. okrivljenika i oštećene. Prema navodima II. okrivljenika koje je iznosio prilikom prvog ispitivanja, u razdoblju inkriminacije uopće nije boravio na području Istre, tvrdio je da priloženi podaci o korištenju bankovnih kartica dokazuju da nije mogao počiniti djela za koja se tereti. II. okrivljenik je tada govorio da često putuje, da je upravo u to vrijeme bio u [adresa], da je „stalno u điru“, odnosno da krajem mjeseca uopće nije bio u [adresa].

10. U ovome postupku nije sporno da je oštećena bila supruga I. okrivljenika, da su I. i II. okrivljenik bili prijatelji. Nije niti sporno da su I. okrivljenik i oštećena živjeli u [adresa] u zajedničkom domu s njegovim roditeljima i njihovom djecom na adresi [adresa]. Nadalje nije ni sporno da je oštećena neistinito prijavila NR za silovanje te da je povukla kaznenu prijavu. Sporno je, da li su se događaji odvili upravo na način kako je oštećena iskazivala s obzirom da okrivljenici izričito osporavaju predmet optužbe.

11. Iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave Policijske uprave istarske, Sektora kriminalističke policije od 16. srpnja 2014. proizlazi da je oštećena CR (ranije ĐR i F – dalje u tekstu: oštećena) pristupila u prostorije policijske uprave radi podnošenja kaznene prijave zbog kaznenog djela silovanja u 10,40 sati te da je podnošenje prijave okončano u 12,50 sati (listovi 24-26, 36-37 spisa). Zapisnik o zaprimanju kaznene prijave Policijske uprave istarske, Sektora kriminalističke policije, od 8. kolovoza 2014. (listovi 43-46 spisa) potvrđuje da je oštećena pristupila u 10,36 sati radi podnošenja kaznene prijave zbog kaznenog djela prijetnje te da je podnošenje kaznene prijave dovršeno u 14,14 sati. Iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave Policijske uprave istarske, Sektora kriminalističke policije od 19. kolovoza 2014. proizlazi da je oštećena pristupila istog dana u 8,50 sati u prostorije policijske uprave, da je podnijela prijavu zbog kaznenih djela prijetnje iz čl. 139. KZ/11 i spolnog odnošaja bez pristanka iz čl. 152. KZ/11 (listovi 2-7 i 9-12 spisa) te da je podnošenje prijave dovršeno u 12,50 sati.

12. Iz izvješća Policijske postaje Rovinj-Rovigno od 14. siječnja 2015. proizlazi da su policijski službenici Sektora kriminalističke policije, Policijske uprave istarske s djelatnicima Policijske postaje Rovinj prilikom pretrage kuće koju koristi I. okrivljenik pronašli i privremeno oduzeli pištolj marke „Crvena zastava“ cal. 7,65 mm s 16 komada streljiva i zračni pištolj crne boje marke „ Gamo P-800“.

1 4

13. Oštećena u svom iskazu navodi da je u njenom braku s I. okrivljenikom rođeno dvoje djece, dječaci po imenu N i Š. U brak s I. okrivljenikom je ušla vrlo mlada, tijekom 2007., tada je imala samo 17 godina. Tvrdi da je I. okrivljenik već dugi niz godina agresivan prema njoj, kao i da je nasilje kulminiralo u ožujku ili travnju 2014. Za I. okrivljenika tvrdi da je „bolesno ljubomorna osoba“, da mu je smetalo sve što je radila, kada bi posjećivala majku, kada je posjećivala bolesnu sestru K (koja je umrla **.**.2014.), kada je počela raditi. U travnju 2014. okrivljenik je počeo vršiti konstantan pritisak na nju sa zahtjevom da mu javlja svaki korak. Prijetio joj je u više navrata, o njegovom nasilju iskazivala je u nekoliko sudskih predmeta, a zbog toga je i podnijela kaznenu prijavu. Sva ta kulminacija nasilja dogodila se u vrijeme bolovanja njene sestre M. Tada se udaljila od njega, nastojala je više vremena provoditi s Ž, onoliko koliko bi joj I. okrivljenik dozvolio jer je i na nju bio strašno ljubomoran. Znao joj je reći da nema svrhe da bude sa sestrom jer će ionako umrijeti. To mu je jako zamjerila, reagirala je tako da se stvarno udaljila od njega, nije ga više mogla ni gledati, a utjehu je nalazila u ljudima s kojima je radila u pizzeriji Roma. I. okrivljenik je to osjetio, njegova kontrola se zbog toga još više povećavala, čak je plaćao neke ljude da je prate dok je na poslu. Onda je uslijedilo ograničenje kretanja pod stalnim prijetnjama, I. okrivljenik je stalno tvrdio da će joj učiniti nešto loše ako ga ne bude redovno obavještavala o tome gdje se nalazi.

13.1. Prema navodima oštećene I. okrivljenik je u srpnju 2014. nazvao njenu šeficu u pizzeriji i rekao joj da daje otkaz u njeno ime. U to vrijeme I. okrivljenik je sumnjao da ima određene simpatije prema NR s kojim je radila u pizzeriji. Smišljao je način kako bi mu naškodio, smislio je i prisilio je da protiv njega podnese prijavu za kazneno djelo silovanja. Cijelu tu priču o silovanju prolazio je s njom više puta na dnevnoj razini kako bi znala što i kako može reći kada bude podnosila prijavu. Konstantno joj je prijetio da će to napraviti ako želi zadržati djecu i obitelj, prijetio joj je smrću, svakodnevno ju je maltretirao, budio ju je noću tražeći da mu prizna da je imala ljubavnu aferu s NR, dok je spavala stavljao joj je jastuk na glavu i na lice kako bi je gušeći probudio. Negdje u to vrijeme, tijekom srpnja 2014., I. okrivljenik je nabavio pištolj, prijetio joj je pištoljem pitajući je: „da li me još uvijek misliš ostavit". Te je prijetnje prijavila policiji. U konačnici je NR lažno prijavila da ju je silovao 16. srpnja 2014. Ipak, policijskim službenicima nije bilo sve jasno oko prijave, misli da su policajci shvatili da ne govori istinu. Tjedan dana nakon podnošenja prijave policija ju je pozvala da pojasni navode iz prijave, tada im je priznala da je sve lažno prijavila i pritom je pojasnila razloge zbog kojih je to učinila. Bila je u konstantnom strahu od I. okrivljenika, tada još više, bojala se da će saznati da je priznala podnošenje lažne prijave. Osim toga, I. okrivljenik joj je stalno govorio kako ima ljude u policiji i odvjetništvu, da s gospodinom U (načelnikom policije) zajedno trenira. Zato je s policijskom službenicom DR dogovorila da neće I. okrivljeniku ništa govoriti o tom priznanju. Kada je na poziv te policijske službenice morala doći u Policijsku upravu Istarsku u dogovoru s njom rekla je I. okrivljeniku da mora pojasniti iskaz u svezi prijave. I. okrivljenik joj je i dalje prijetio nakon što je pristala podnijeti prijavu protiv NR, govorio joj je da je sigurno loše glumila prilikom prijave jer je NR još na slobodi. Navela je da je bilo vrlo teško komunicirati s policijom jer je I. okrivljenik nadzirao svaki njen poziv, dnevno je kontrolirao koga je zvala, na kraju nije smjela nikoga zvati osim njega.

13.2 Oštećena, nadalje, navodi da ju je I. okrivljenik 14. kolovoza 2014. nazvao na telefon, tražio je da spremi djecu, trebali su zajedno otići na brod kojim je on inače upravljao. Bila je u konstantnom strahu, bojala se trenutka kad će I. okrivljenik saznati

1 5

da je priznala lažno prijavljivanje i da je u konačnici prijavila njega. Rekla mu je da se ne osjeća dobro, da ima posla u kući. I. okrivljenik joj je na to odgovorio: „U redu, otići ćemo drugi dan". Unatoč tome, istog dana, negdje iza 13,00 sati, I. okrivljenik ju je ponovno nazvao, naredio joj je da se odmah spremi, da spremi djecu, rekao je da će II. okrivljenik doći po njih, nije htio ni čuti da ne želi. Jako se bojala, mislila je da je I. okrivljenik sve shvatio, bila joj je čudna ta njegova nagla promjena. II. okrivljenik je došao do njih s crnim VW „Polom", s njim je bio i I. okrivljenik. To ju je iznenadilo jer je s II. okrivljenikom došao i I. okrivljenik koji je trebao biti na brodu. I. okrivljenik je ušao u kuću, naredio joj je da uđe u automobil. Tada je iskoristila trenutak nepažnje I. okrivljenika kako bi pozvala policijsku službenicu DR, htjela ju je upozoriti na to da I. okrivljenik nešto smjera s njom i djecom. Prilikom tog poziva pitala ju je da li je možda ona ili netko drugi rekao I. okrivljeniku da je povukla prijavu protiv NR. Bojala se da bi je I. okrivljenik mogao ubiti, stalno je gledala da li će u automobil donijeti vrećicu s pištoljem. Poziv upućen DR odmah je izbrisala iz mobitela. Kada se I. okrivljenik vratio nosio je nešto ispod majice, pretpostavljala je da je “to nešto” sakrio zbog nadzornih kamera koje je postavio pred kućom kako bi je pratio. Nije vidjela što je I. okrivljenik nosio, samo je vidjela da su II. okrivljenik i on „to“ spremili u desnu stranu prtljažnika auta. Autom je upravljao II. okrivljenik, I. okrivljenik je bio na suvozačevom mjestu, dok su djeca i ona sjedili na stražnjim sjedištima. Odmah po dolasku u automobil I. okrivljenik je tražio njen mobitel kako bi provjerio da li je koga zvala i koji joj je iznos sredstava na računu. U više navrata joj je tada prijetio kažiprstom govoreći: „dobro znaš što si napravila, lijepo su te krimovci uputili, mislila si da ja neću ništa primijetiti niti saznati". Potom su se u Valdibori (predio [adresa]) ukrcali na brod. Prije ukrcaja uspjela je na trenutak uhvatiti sestru L, zamolila ju je da hitno pozove policiju, rekla joj je da idu za Novigrad i da se jako boji da će joj I. okrivljenik nešto učiniti. Na brodu ju je I. okrivljenik pozvao u kapetanovu kabinu, djeca su za to vrijeme bila u podpalublju. Svašta joj je prolazilo kroz glavu, pratila je svaki njegov pokret, čekala je kada će izvući pištolj. U kabini joj je I. okrivljenik ponavljao: „Hvala ti CR, sve znam, znam što si učinila". U jednom je trenutku podigao malu mušku torbicu, stavio ju je kraj kormila, otvorio je i iz nje izvukao nož u crnoj futroli. Potom je izvukao nož iz crne futrole, pogledao ju je kako bi se uvjerio da ga gleda. Ona je odmaknula pogled kao da ništa nije vidjela. Tada je nož spremio natrag u crnu torbicu. Gledala je po kabini, tražila je izlaz, svašta joj je padalo na pamet, pomislila je da joj je najbolje rješenje da skoči u more. Tada joj je dao do znanja da je razgovarao s DR, da se raspitivao o tome hoće li biti potrebno ponovno svjedočiti u svezi prijave protiv NR. Navodno je iz tog razgovora s DR naslutio da od prijave protiv NR neće biti ništa, tada joj je rekao: „sad je gotovo, sad je kraj". Jako se bojala za svoj život, nadala se da će ih policija dočekati u Novigradu. I. okrivljenik je prethodno s II. okrivljenikom dogovorio da ih II. okrivljenik čeka u Novigradu. Razmišljala je kako je I. okrivljenik sve to smislio, da II. okrivljenik čuva djecu, a da I. okrivljenik za to vrijeme može nešto loše napraviti prema njoj. U jednom trenutku joj je I. okrivljenik rekao „Jebat ću ti majku, krimovci su ovdje". Vidjela je da nisu pristali brodom u Novigradu, odgovorila mu je da ne zna o čemu govori. Tog dana je I. okrivljenik uhićen, nakon toga ga više nije vidjela sve do prvog davanja iskaza (15. siječnja 2015.)

13.3. Oštećena potom u svom iskazu navodi da je I. okrivljenik dulje vrijeme imao vezu s JR, misli da je to počelo kada su se njezini roditelji doselili u njihovu kuću u [adresa] kao podstanari. Tu vezu su započeli kada je JR imala 14 godina. Nakon nekog vremena I. okrivljenik tu vezu nije skrivao od nje, govorio je da mu je ona potrebna „radi seksualnog gušta", zbog toga se još gore osjećala,

1 6

odbačenom, neželjenom, u to vrijeme je još voljela I. okrivljenika. Dana 7. srpnja 2014.

I. okrivljenik ju je cijeli dan tjerao da prizna aferu sa NR. Konačnu mu je rekla da ju je on odgurnuo od sebe i da je s NR jednom dobrovoljno imala spolni odnos. Na to joj je I. okrivljenik rekao:" Ako želiš drugi kurac sad ćeš ga imati!" Sutradan je I. okrivljenik pozvao II. okrivljenika, oko 11,30 sati joj je rekao neka se ide tuširati. Kada je II. okrivljenik došao do njih nalazila se u spavaćoj sobi u njihovoj kući na adresi [adresa]. II. okrivljenik je dugogodišnji prijatelj od I. okrivljenika, misli da je tada imao oko 60 godina. Djeca u to vrijeme nisu bila doma. Jedno vrijeme je stajala, potom je sjela na krevet. Dok se II. okrivljenik tuširao I. okrivljenik je nekoliko puta ulazio u sobu, govorio joj je da pazi kako II. okrivljenik ne bi primijetio da to radi protiv svoje volje, da želi da uživa kao s njim. II. okrivljenik je prvi ušao u sobu, zatim je ušao i I. okrivljenik koji se također prethodno otuširao. I jedan i drugi su skinuli svu odjeću sa sebe, II. okrivljenik je legao na leđa, na lijevu stranu kreveta, I. okrivljenik je legao na desnu stranu kreveta, isto na leđa. Primijetila je da su im spolovila sasvim u erekciji. Nastojala je ne gledati u njih, gledala je u zid sjedeći na kutu kreveta. Samo je kriomice provjeravala hoće li se II. okrivljenik zaista skinuti. Kada su obojica legli I. okrivljenik joj je naredio da ode po crno vino u radnu sobu, govorio joj je da popije vino da se može opustiti. Digla se, otključala vrata, iz hladnjaka je uzela bocu crnog vina i dvije čaše, za nju i II. okrivljenika. Vratila se u sobu, zaključala je vrata kako je I. okrivljenik naredio, popila je punu čašu vina jer joj je bila muka gledati ih obojicu gole na krevetu. II. okrivljenik je popio samo malo vina. Dok je pila vino I. okrivljenik se dirao po spolovilu, ponovno je sjela na rub kreveta, tada joj je I. okrivljenik rekao: „hoćeš doći sama ili da ja dođem po tebe" tražeći da legne između njih. Skinula je haljinu i ostala u donjem rublju, a nakon što joj je I. okrivljenik ponovno rekao: „što čekaš, nemoj da ti ja dođem" legla je između njih. Tada je I. okrivljenik rekao: "što čekaš, diraj nas", na što ja počela dirati I. okrivljenika po spolovilu, dok je II. okrivljenik sam sebe dirao. Na to je I. okrivljenik rekao: „šta ne vidiš da čovjek sam sebe dira, diraj ga ti". To nije htjela učiniti pa je II. okrivljenik svojom lijevom rukom uzeo njenu ruku i počeo se dirati njenom rukom po svom spolovilu, a onda je desnom rukom pritisnuo njenu ruku na svoje spolovilo jer ga je lagano dirala. Na to je II. okrivljenik uzdahnuo. Niti jednom nije pogledala II. okrivljenika u oči, šutjela je cijelo vrijeme i gledala I. okrivljenika s mržnjom, sjeća se i da je plakala. Nisu se Ijubili, niti su to od nje tražili. Nakon što su se obojica uzbudili, I. okrivljenik je rekao da skine gaćice i da dođe prvo njemu „pušiti“. Onda je I. okrivljenik rekao: „a sad OR, ali ne bez kondoma, imaš tamo kondom". Nije se odmah dignula po kondom pa joj je I. okrivljenik rekao: „čuješ što ti govorim, hoćeš šaku u glavu, uzmi zaštitu i to napravi". Uzela je kondom, stavila ga je na II. okrivljenikovo spolovilo i počela ga je oralno zadovoljavati. Kada je to počela raditi I. okrivljenik joj je govorio da treba ići sve dublje, da mora naučiti pravilno stavljati kondom, da mora naučiti kakav je to osjećaj kada bude drugima stavljala kondome, da je preko kondoma drugačije, da s kondomom mora to malo jače raditi s jezikom, i da će joj II. okrivljenik reći da li to čini dobro. Tada joj je I. okrivljenik ponovno rekao da stane i „sad dođi prvo na mene". Sjela je na njega tako da je njegovo spolovilo ušlo u njeno. Pridržavao ju je rukama za bokove, podizao i spuštao na njegovo spolovilo. U jednom je trenutku I. okrivljenik rekao da stane i ode do II. okrivljenika, opkoračila je II. okrivljenika i sjela na njegovo spolovilo dok je on ležao na leđima. Dok je bila na II. okrivljeniku gledala je u zid, vidjela je da se I. okrivljenik digao s kreveta, da ih je gledao i da se samozadovoljavao. Onda joj je I. okrivljenik rekao da se malo okrene, II. okrivljeniku je okrenula leđa s njegovim spolovilom još uvijek u sebi. I. okrivljenik joj je naredio da legne na trbuh, II. okrivljenik joj je prišao s leđa, legao na nju te je svojim spolovilom ušao u njeno, ulazio je i izlazio sve dok nije ejakulirao. Nakon što je svršio

1 7

II. okrivljenik je legao natrag na svoje mjesto, ona se okrenula na leđa, a I. okrivljenik je došao na nju, podigao joj je noge i svojim spolovilom ušao u njeno i na kraju svršio na njen trbuh. Zatim su se I. i II. okrivljenici oprali iznad umivaonika, prvi se vratio u sobu II. okrivljenik i rekao: „…mama mia...”, oblačio se govoreći kako mu se čini da I. okrivljenik voli grupni seks, govorio je još nešto, ali ga nije slušala. Idući dan joj je I. okrivljenik rekao da mu je II. okrivljenik prenio da je dobra, da bi bio glup ako bi je ubio, nastavio je govoriti da zaboravi restoran, da je neće ubiti, da će raditi kao kurva i donositi mu lovu. Rekao joj je i da ništa ne osjeća prema njoj, da je to mogla i sama vidjeti jer ju je dao čovjeku kojemu je inače nikada ne bi dao, da joj sada treba biti jasno što osjeća prema njoj. Od tada pa nadalje joj je govorio što će morati raditi, kao i da će JR nositi dobru lovu kad navrši 18 godina.

13.4. Oštećena, nadalje, navodi da je svega tjedan dana nakon toga II. okrivljenik htio ponovno biti s njom. Dogovorio je s I. okrivljenikom da je odvede na more. Htjela je izbjeći taj susret, rekla je I. okrivljeniku da želi ići s djecom na more. Na to joj je I. okrivljenik zapovjedio da bude spremna za 15-20 minuta, rekao joj je da će II. okrivljenik doći po nju. Spremila se, II. okrivljenik je došao i odvezao je na “cisternu”. Na plaži ju je počeo dirati, kako bi izbjegla daljnje dodire otišla je u more. Prije nego što je ušla u more načula je telefonski razgovor, shvatila je da I. okrivljenik govori II. okrivljeniku „ako je ružno vrijeme odvedi je u auto i ne dovodi je kući dok je dobro ne izjebeš". Počela je padati kiša, sakrila se ispod stabla. II. okrivljenik je onda tražio od nje da uđe u auto, sjeo je na vozačevo mjesto. Ona je sjela na stražnje sjedište, mislila je da II. okrivljenik neće doći do nje. II. okrivljenik je onda ipak došao do nje na stražnje sjedište, pričajući o vremenu počeo se skidati. Ona je bila odjevena, II. okrivljenik se skinuo do gola, uzeo je njenu ruku u svoju i počeo se dirati po spolovilu. Sjeća se da joj je rekao da će imati odnos bez zaštite. Rekla mu je da to ne želi, nadala se da će prestati. Ponavljao joj je kako se ne mora brinuti, da on zna paziti, ali je ipak otvorio pretinac između sjedala, izvadio je kondom i sam ga stavio na spolovilo. Tada joj je rekao da legne na leđa, podignuo je njenu haljinu, skinuo joj gaćice i svojim spolovilom ušao u njeno. Cijelo vrijeme se odmicala, on je ruke držao na njoj, ne zna točno gdje, sjeća se da je svoje ruke micala s njega. Nije ga dirala, nije ga gledala, okretala je glavu od njega kada ju je pokušavao Ijubiti ili gledati. Nakon što je svršio tražio je da odu na plažu jer se razvedrilo. Ona to nije htjela, tražila je od njega da je odveze kući.

13.5. I. okrivljenik joj je ponovno, prema kazivanju oštećene, negdje krajem srpnja 2014. naredio da se spremi jer idu na večeru s II. okrivljenikom. Oko 21,00 sati II. okrivljenik je došao po njih. Umjesto na večeru odvezli su je u kamp „Polari" u [adresa], rekli su joj da II. okrivljenik čuva ključeve neke kamp kućice, svi troje su ušli u nju. U kamp kućici je bio bračni krevet, neki dječji putnički krevet i krevet na kat. II. okrivljenik je sjeo na bračni krevet, ona je stajala, čekala je I. okrivljenika koji je netom izašao. Kada se I. okrivljenik vratio rekao joj je: „šta se nisi skinula?", još je rekao kako je jako vruće, na što je II. okrivljenik upalio klimu. Obojica su se skinuli, II. okrivljenik je legao na krevet, a I. okrivljenik je stajao kraj kreveta i rekao joj: „šta čekaš, skidaj se, hoćeš da ja dođem tamo". Skinula se, ostala je u gaćicama i grudnjaku, I. okrivljenik je legao pored II. okrivljenika, zatražio je da legne između njih, da ih kao u njihovoj kući najprije dira po spolovilu, a zatim je po naredbi I. okrivljenika najprije sjela na njega tako da je svojim spolovilom ušao u njeno, a onda je tražio da sjedne na II. okrivljenika. Sam spolni odnos se odvijao slično kao i raniji odnos u njihovoj kući. I. okrivljenik je prvi svršio, II. okrivljenik je imao problema s erekcijom pa je nekoliko puta I. okrivljenik od nje tražio „da digne" II. okrivljenika, davao je II. okrivljeniku upute na koji način i u kojem

1 8

položaju će imati spolni odnos. Sjetila se da je pri tome I. okrivljenik govorio II. okrivljeniku: „jače, jače, izjebi je ko kravu!", a njoj je govorio: „vrišti kao da uživaš ili ću ti nabiti šaku u glavu". Također se sjetila kako se I. okrivljenik, nakon što je već svršio, ponovno uzbudio, samozadovoljavao se dok ih je gledao, nakon čega je od nje, nakon što je II. okrivljenik svršio, ponovno tražio da ima spolni odnos s njim te je još jednom svršio. I. okrivljenik je onda uzeo bocu vruće vode koju je prethodno ponio od kuće i šampon, vani se oprao. Tada je shvatila zašto I. okrivljenik uvijek uzima od kuće bocu vode kada odlazi s JR. Kada se I. okrivljenik vratio u prikolicu, a nakon što se je oprao, vikao je na nju, pitao ju je zašto nije pospremila kamp prikolicu. Onda je pokupila papire i mokre maramice, ugasili su svjetlo i izašli iz kućice. U toj kamp kućici nikada ranije nije bila, sjeća se da je bila bijele boje i da je dječji krevetić bio zelene boje. Nakon svega, vratili su se kući, I. i II. okrivljenici su naručili pizzu, ona je sjedila u kuhinji, nije jela, a nakon što su pojeli I. i II. okrivljenici su izašli iz kuće.

13.6. Oštećena je potom iskazala kako joj je II. okrivljenik u jednom navratu rekao da je I. okrivljenik s nekim bogatim rusima iz hotela Lone u [adresa] dogovorio da će im omogućiti plaćeni seks s njom. To se događalo u srpnju 2014., točnog datuma se nije mogla sjetiti. I. okrivljenik joj je poslao poruku da se spremi, da ide prošetati s II. okrivljenikom, misleći na hotel Lone. Još joj je poslao jednu poruku u kojoj joj je naredio da organizira čuvanje djece kod njenih roditelja, i to najmanje do 22,00 sati jer da će do tada biti zauzeta. I. okrivljenik joj je tada govorio da je II. okrivljenik vodi u taj hotel jer tamo nikada nije bila. II. okrivljenik ju je doista odveo u taj hotel, a kada ga je pitala zašto su došli odgovorio je da ju je doveo kako bi je bogati rusi vidjeli, kako bi njemu i I. okrivljeniku platili za seks s njom. Rekao je i da ga I. okrivljenik “pritišće” da nađe mušterije, da mu se on pravdao kako se boji policije i da je već bio prijavljivan za prostituciju. Misli da su joj I. i II. okrivljenici u tri navrata namjestili mušterije, ne zna o kome se radilo, ali je to sve uspjela izbjeći.

13.7. Oštećena je navela i da je nakon podnošenja prijave napustila I. okrivljenika i da je otišla živjeti kod majke. Bila je u jako lošoj fazi, stalno je plakala, bilo joj je teško. Ispričala je i kako je I. okrivljenik u jednom navratu na njoj držao pištolj, govorio joj je da prestane plakati i da će je poslati kod sestre koja je umrla. Te njegove riječi nikada neće zaboraviti. Svjedokinja je tvrdila i da unatoč sumnjama I. okrivljenika nije s drugim muškarcima održavala nikakvu vezu, iako je nakon nekoliko mjeseci od rastave imala odnose s NR. Navela je i da NR nije govorila o situacijama s I. i II. okrivljenicima, to je govorila samo jednoj prijateljici koju želi zaštititi, ne želi otkriti njeno ime. Navela je i kako je okončan kazneni postupak u kojem je bila okrivljena za lažno prijavljivanje kaznenog djela i da je u konačnici oslobođena. Na upit zašto je toliko dugo vremena čekala da podnese prijavu protiv okrivljenika rekla je da ju je bilo sram svega, da ju je bilo sram govoriti o svemu. U kolovozu 2014. predala je zahtjev za razvod braka od ĐR, krajem te godine ili početkom 2015. počela je vezu s NR, isprva su bili prijatelji, a onda su bili u vezi. Pojasnila je i da vrijeme u kojem je živjela s I. okrivljenikom, a u kojem se su se događali svi ovi događaji o kojima je iskazivala nikako ne bi mogla nazvati normalnim. U kući je imala kamere koje je postavio I. okrivljenik. Kada je, primjerice, željela otići u trgovinu, svega nekoliko metara od njene kuće, prvo je morala tražiti dozvolu od I. okrivljenika, morala je uzeti račun iz trgovine na kojem bi bilo vrijeme kada je kupovala, sve kako bi I. okrivljenik onda mogao provjeriti koliko joj je vremena trebalo za izlazak od kuće, odnosno kako bi I. okrivljenik mogao provjeriti da nije u međuvremenu negdje bila. I. okrivljenik joj je razbio puno telefona, stalno je mijenjala brojeve i telefonske kartice. U to je vrijeme,

1 9

unatoč tome, normalno komunicirala s ocem i majkom, snalazila se. Misli da je njena majka od prvog dana znala što se događa. Ipak, s roditeljima nije pričala o intimnim stvarima koje je imala s okrivljenicima. O drugim stvarima im je pričala i zato su njeni roditelji bili protiv njene veze s I. okrivljenikom.

13.8. Zaključno, oštećena je u svom iskazu navela da joj je zbog svih silnih odgoda rasprava u ovom kaznenom postupku u jednom trenutku postalo svejedno. Nije imala nikakvog interesa da svjedoči i zato je pred sudom navela kako želi biti oslobođena svjedočenja. Na upit da li ima interes da se okrivljenike kazni oštećena je navela da bi samo htjela da I. okrivljenik prizna što je radio, a samo zbog djece ne želi da se on kazni, što se nje tiče svejedno joj je za I. okrivljenika. Navela je i kako je često imala ružne snove, da je I. okrivljenik uhodi, da dolazi u stan s pištoljem, da bježi ranjena od njega. Nikada nije bila u tretmanu liječnika zbog tih noćnih mora, bila je okružena bliskim ljudima, gledala je kako da nastavi dalje, zbog sebe i zbog djece. Na upit da li je bilo kakve fizičke prisile u svim opisanim događajima, oštećena je navela da se sve to događalo pod prijetnjama, da ju je I. okrivljenik znao nakon odlaska II. okrivljenika uhvatiti rukom za vrat ako bi nešto krivo napravila. Većinom se radilo o verbalnim stvarima, o prijetnjama, ako nešto ne bi htjela ili ako bi nešto krivo napravila, a II. okrivljenik je čuo te prijetnje te tvrdi da je s time on bio upoznat. Nakon prvog događaja koji se s I. i II. okrivljenicima odvijao u njihovoj kući, kasnije joj se stalno vrtjelo u glavi zašto nije ranije otišla. Nije znala pojasniti, kao da je bila u nekom filmu, kao da je I. okrivljenik dirigirao s njom, što god je on tražio ona je napravila. Nije joj bilo jednostavno otići od kuće s djecom. Ipak, da danas ima tu pamet, smatra da bi sigurno ranije otišla, ne bi dozvolila da joj učine ovo što su joj činili. Iako joj je I. okrivljenik govorio da vodi računa o tome da se na njoj ne primijeti da to čini protiv svoje volje, tvrdi da se toga nije pridržavala. Ignorirala je njihove poglede, nije vodila nikakvu komunikaciju s njima, dolazile su joj suze i misli da je II. okrivljenik jako dobro znao da je to sve prisilno.

14. Iz iskaza svjedoka MR proizlazi da je 2014. živio na adresi u [adresa], u obiteljskoj kući. Tamo su živjeli svi zajedno, njegova supruga, ĐR, njegova supruga i djeca. Stariji unuk ima 18, a mlađi ima 16 godina. Kuća se sastoji od prizemlja, ali to je zapravo dnevni boravak, pa je nekoliko stepenica po kojima se ulazi na drugu razinu, ali to nisu dvije odvojene stambene jedinice već je to jedan jedinstveni prostor. Da bi se ušlo na taj gornji dio, mora se proći taj zajednički hodnik. Poznaje HR, on je prijatelj od ĐR, svi su oni bili prijatelji, od ĐR žena, ĐR i OR. CR je volio kao svoju kćer, ali ga je razočarala jer je morao čuvati djecu dok je ona išla okolo. On i CR nisu pričali o osobnim stvarima, niti se ona njemu povjeravala ili se žalila. Da se nešto dogodilo, on bi to sigurno bio čuo. Uvijek kada bi netko dolazio kod ĐR, morao je proći kroz njihovu kuću. On je u lipnju 2014. slomio kuk i bio je stalno doma, dan i noć. Na toj prvoj razini su dnevni boravak i kuhinja zajedno, a na toj povišenoj razini, nakon tih nekoliko stepenica su dvije spavaće sobe, u jednoj su spavali on i njegova supruga, a u drugoj ĐR i njegova supruga i djeca. Radna soba, odnosno dio gdje je bio kompjuter je blizu tog dnevnog boravka. On je u to vrijeme ležao u dnevnom boravku, mogao je hodati, ali jako malo. Pomagala mu je supruga, a misli da djeca u to vrijeme nisu išla u vrtić. Pretežno ih je on čuvao, a i njegova supruga, a CR je te godine počela raditi u pizzeriji i odmah je našla drugoga s kojim je ona kasnije živjela. Oni su imali zajedničko domaćinstvo, naime, postoji samo jedna kuhinja. Mogao je hodati, ali polako, kretao se uz pomagala. On OR u to vrijeme dok je imao slomljen kuk nije vidio, a inače je znao dolaziti, došao bi kod njih i u dnevni boravak, znao je biti i na terasi, te su se

2 0

on i ĐR su se družili vani. OR nikada nije ulazio u spavaće sobe. CR mu se nije žalila u to vrijeme dok je ležao, znala je ići u prodavaonicu par sati, a on je čuvao djecu. Ne zna koje je bilo njezino radno vrijeme u pizzeriji. Znala je raditi i po noći, sve do ponoć ili jedan. Ona se njemu niti prije toga nije žalila, među njima je sve bilo normalno. Išla je gdje je htjela, na kupanje sa djecom, bila je slobodna, nije bila u zatvoru. Nije mu se nikada žalila na HR. Oni su bili prijatelji, zna da je OR njih dvoje vozio u Trst. OR jako voli njegovog sina jer liči na njegovog pokojnog sina. Misli da su ĐR i CR u to vrijeme imali Punto, a da CR tada nije vozila auto. U kući je bio njegov pištolj, misli da drugi članovi obitelji nisu znali da je taj pištolj u kući. Kada je došla policija rekao je da je njegov, on ga je iz njegove sobe gdje je bio sakriven, sakrio u kamin da ga djeca ne bi našla. Njegova supruga u to vrijeme dok je imao slomljen kuk nije radila, bila je doma. OR i ĐR su dugo godina prijatelji, a koliko dugo, ne zna. OR zna prije nego što ga je upoznao njegov sin, možda su se upoznali preko njega. Zna da je CR bila u vezi sa nekim Č, a to je shvatio jer ga je ona vodila na kavu u pizzeriju gdje je on radio i bio zaposlen kao pizzaiolo. To je pizzerija u kojoj je on pomagao, a bio je zaposlen u pizzeriji Roma kao i ona. Nije znao tada da su oni u vezi, to je saznao nekih 10-15 dana kasnije. Unuci su uvijek kod njih i sada žive kod njih. Od kada je CR napustila ĐR, oni su samo možda godinu dana živjeli sa njom.

15. Iz iskaza svjedoka SR, proizlazi da su 2014. živjeli na adresi [adresa] u obiteljskoj kući. On, suprug, njihova kćerka, bivša žena od ĐR, ĐR i djeca. Na drugom katu su bili podstanari, u sobi su bili i neki radnici, uglavnom puna kuća ljudi. U kuću se ulazi na jedna ulazna vrata i samo je jedan hodnik. OR je prijatelj od cijele obitelji, on je znao dolaziti kod njih, ali ne često. Često je znao ĐR čekati ispred kuće, pa bi odlazili zajedno na treninge. Sa CR nije bila u dobrim odnosima. Ona nju čak ne bi ni pozdravila. Ne sjeća se koje godine je suprug slomio kuk, možda su djeca imala 5 ili 6 godina. Vidjela je da između ĐR i CR nešto ne štima, ali detalje ne zna. Ona ju je kada bi bila ljuta ili kada bi prostačila, pitala šta joj je, a ona bi joj rekla, to su moja posla. Taj prostor se sastoji od kuhinje i dnevnog boravka, onda je jedna stepenica i dvije spavaće sobe, u jednoj su spavali ĐR i djeca, a u drugoj ona. Suprug dok je ležao, a to je bilo u ljeto kraj lipnja, srpnja mjeseca, on se nije micao, nije mogao niti ići u wc. Ona mu je svakodnevno pomagala i bila uz njega, osim što bi otišla do dućana. Dnevni boravak je udaljen 3-4 metra od Danielove sobe. CR je radila po ljeti, a da li je radila te godine, ne sjeća se. Dok je bila u braku, radila je u nekom restoranu i u pizzeriji. Ona i suprug su čuvali djecu. Imali su jedno domaćinstvo, nisu postojale dvije kuhinje. OR nije nikada išao kada bi dolazio kod njih u spavaću sobu od ĐR. Računalo se nalazi odmah do dnevnog boravka, dijeli ga samo zid. OR je znao dolaziti kod njih i kada ĐR nije bilo kući. Nije joj poznato da li OR ima djecu. Nije joj poznato da bi se CR i OR družili, ili da bi išli negdje automobilom. ĐR je radio na nekom brodu koji je vozio od grada do Crvenog otoka, to je bio turistički brod, a koje godine je to bilo, ne sjeća se. 23. kolovoza je zadnji dan da je CR bila kod njih i tada je njoj unuk rekao da idu par dana kod none. On je u rujnu krenuo u 1. razred, a kako ona nije djecu dugo vidjela, znala bi otići u školu da ih vidi i tada bi N bio ispred škole sa nekim čovjekom po imenu MR. Nikada nije čula niti vidjela da bi ikada postojao neki problem između CR i ĐR, da bi se oni svađali, vikali ili slično. Djeca su živjela nekih 6 mjeseci kod druge none, a nakon toga su otišla živjeti kod mame u stan. Sada djeca žive sa njima i rijetko odlaze kod mame, mlađi malo više. Djeca žive s njima već nekih 8 godina. Ne zna da li je CR imala položen vozački dok je živjela kod njih, a da li je

2 1

vozila, ne može se sjetiti. Njezin suprug je ležao na bolničkom krevetu nekih mjesec dana. Spavaće sobe su bile jedna do druge. Sa ĐR i CR u sobi su bila djeca. CR joj se nije nikada požalila. Čula je samo zadnjih mjesec dana da bi bila glasna i prostačila, ne zna zbog čega, kada bi je nešto pitala, zatvorila bi joj vrata ispred nosa. Kod njih su u kuću znali dolaziti ponekad njezin otac, sestra dok se nije razboljela, a njezine prijateljice nisu dolazile. CR je znala odlaziti u dućan i kod mame. Koliko zna, ĐR nije CR ništa branio. Nije imala pojma zbog čega je CR otišla. Poslije je saznala da je išla u sigurnu kuću, da je ĐR bio u zatvoru. Ostala je zbog svega toga iznenađena. Poslije je doznala da je bila u vezi sa MR. Dok su ĐR i CR živjeli zajedno, nikada nije vidjela da bi CR imala nekakve ozljede po licu ili tijelu. Nije bila u kontaktu sa njezinim roditeljima. Nije joj njezin otac rekao da bi mu se CR žalila. Kćerka nije boravila u istom prostoru u kojemu su živjeli, ona, suprug, ĐR, CR i djeca, nego je spavala u sobi u prizemlju, ali je znala dolaziti kod njih. To je bilo sve blizu. Mjesto gdje je njezina kćer imala spavaću sobu bilo je u prizemlju, a tu su se nalazile dvije spavaće sobe, kuhinja, dnevni, kupatilo i ona je taj dio iznajmljivala. Taj dio je povezan sa jednim stepenicama. Sa prostorom gdje su svi zajedno živjeli. Jedan je glavni ulaz za sve te stambene jedinice. ĐR i njegova obitelj i oni koristili su isto kupatilo. OR je upoznala u ljeto, ne zna koje godine. On je rekao da su oni dvoje prijatelji, pa je rekla da ga dovede da ga upozna. To je bilo u vrijeme kada su ĐR i CR bili zajedno. U kući su tri kupatila, jedno u prizemlju, jedno u prostoru gdje su oni živjeli te jedno gdje su bili podstanari iznad njih. HR se nikada nije tuširao u kupatilu koje je njihova obitelj koristila. Ona bi čula da netko viče u spavaćoj sobi kod ĐR, u kući se sve čuje, čak i kada se povuče voda gore kod podstanara. Prostor gdje je bio kompjuter je bio pod ključem. Taj su prostor koristili CR i ĐR, a da li su tamo držali alkohol, ne zna, vidjela je da CR ključem otvara tu sobu. Svi prostori su bili zajednički i oni su ih zajedno koristili, pa tako i njihova kćer FR. FR je u prizemlju spavala, a gore je koristila prostore zajedno s njima.

16. Iz iskaza svjedoka ER proizlazi da poznaje OR više od 40 godina. OR ima firmu u Sloveniju, a on u Hrvatskoj. Slavenova se firma zove Barun, a njegova Metalica d.d. sa sjedištem u [adresa]. Jedna i druga firma se bave kupnjom i najmom nekretnina. On je tu firmu Barun kupio od njegove žene RR, pred sigurno više od 10 godina. HR je bio ovlašten za knjigovodstvo i plaćanje računa te održavanje nekretnine u [adresa]. Firma Barun je koristila jednu karticu, čini mi se da je bila od Addiko banke Mastercard i tu karticu je koristio isključivo OR. On tu karticu nije nikada koristio, a niti supruga od OR. Firma je imala samo tu jednu karticu, koliko on zna. Ta kartica je postojala još prije nego je on preuzeo firmu, a koristi se još uvijek. OR je mogao tu karticu koristiti svugdje, nije bilo ograničenja. Koristio ju je i u Italiji. On je njega posjećivao u Sloveniji, u [adresa] mjesečno 2 puta, a u [adresa] gdje ima vikendicu, možda 5 puta godišnje. Zna da je 8. srpnja on bio kod njega u [adresa], a nakon toga je išao u Italiju. To je zapamtio jer mu je kasnije ispričao da je došlo do nekog problema i kako su ga optužili zbog nekih stvari. On je pogledao u mobitel i shvatio da je on taj dan bio u [adresa]. On je njega kasnije zvao, nakon mjesec, dva da mu to ispriča. OR je super otac, super muž, čovjek bez greške, za deset. Zna za odnos ĐR i OR, on je znao sa njim dolaziti u Sloveniju više puta kod njega, on mu je bio poput sina. Taj put je pogledao u mobitel jer se sjetio da je taj dan imao sastanak u [adresa] i zna da je taj dan OR bio kod njega. Oni pričaju o tim događajima za koje je OR optužen. Nikada o tome nisu ni prestali pričati. Zadnji put su pričali u utorak kada su išli u Zagreb, pričali su kako se to moglo dogoditi da njega mogu optužiti. On je taj dan imao sastanak u

2 2

[adresa] u 9 sati. OR je došao oko 12 sati i zadržao se kojih sat vremena. Oni su bili tada sami, nitko nije bio sa njima. Nakon toga je išao u Italiju, u Trst. On tu karticu nikada nije držao, moguće i da je to bila Business Visa. Barun društvo ima jedan bankovni račun.

17. Iz iskaza svjedoka FR proizlazi da je živjela u kući sa roditeljima, V, njegovom suprugom i njegovom djecom. Njezina soba je bila na katu ispod njih, a zajedno su koristili kuhinju i dnevni boravak i zajedno su boravili na katu. Ona i Danijelova bivša supruga su bile u dobrim odnosima, ona se nikada nije požalila da nešto nije u redu niti je ona primijetila da nešto ne štima. OR ne poznaje, niti se sjeća da bi on kod njih dolazio u obiteljsku kuću. CR je išla na posao, normalno je izlazila i funkcionirala. Njezin otac je bio ozlijeđen jer je na njega skočio pas i mjesecima je ležao u dnevnom boravkom i tom prilikom je zadobio ozljedu kuka. Tada su oni svi zajedno o njemu vodili brigu. On je ležao u dnevnom boravku koji je 4 metara udaljen od spavaće sobe ĐR i CR. Postoji jedan ulaz u kuću, a unutar kuće su unutarnje stepenice u kojima se ulazi u druge stambene jedinice. Iznad njezinih roditelja je bio još jedan stan gdje su boravili podstanari ili poznanici. Ne zna prije koliko je to godina bilo, ali su svi zajedno bili tamo, mama, snaha, djeca i njezin brat. Djeca su tada bila mala i nisu išli u vrtić, oni su nekad spavali na kauču a nekada u sobi. Poslije te ozljede od oca je nešto bilo, ali se ne sjeća, CR joj nije spominjala zbog čega odlazi niti joj je išta konkretno rekla. Nadalje je navela da su se CR i ĐR uvijek slagali, njihov odnos je bio normalan. Njega su poslije uhitili, ali ne zna zašto. Nikada nije čula da bi se oni svađali, a još manje da bi vidjela neke ozljede. Nije joj poznato da bi netko u kući držao oružje. OR nije nikada vidjela, ne poznaje ga.

18. Iz iskaza svjedoka NR proizlazi da je radio kao pizzaiolo u Pizzeriji Roma kada su on i CR počeli skupa raditi, misli da je to bilo u ožujku 2014. godine, dok ga nisu prebacili u Romu 2, nakon 2, 3 mjeseca. ĐR i OR poznaje jer su oni dolazili kao gosti. Nije nikada vidio da bi oni CR maltretirali ili joj nešto govorili, sva saznanja ima o onome što mu je ona pričala. Zna da joj je FR branio da dolazi na posao, ograničavao slobodu kretanja, da joj je prijetio na brodu s nečim što je imao u torbici i govorio da će to izvaditi, ne zna da li je to bio nož ili pištolj. Zna da ga je policija uhitila negdje u Vrsaru ili Poreču. OR je u pizzeriji bio možda dva puta mjesečno, dok je ĐR dolazio 3, 4 puta mjesečno. CR je i pričala da su je htjeli voditi u Lone, te da su joj kupili neko seksi rublje radi podvođenja. Također je ispričala i da su je htjeli silovati ili da su je silovali. Za ĐR je govorila da ima svoje ljude koji je prate, da joj je zabranjivao slobodu kretanja, da joj je branio da ide kod majke, da ne smije nigdje ići sama, a ukoliko negdje želi ići da je vozi OR. Zna kad joj je sestra Ž bila bolesna, da joj je OR nudio pomoć da je vozi u bolnicu u Rijeci ili u Zagrebu. Vjerovao joj je jer je bio u nju zaljubljen i među njima je bila velika strast. Kada bi dolazio ĐR, nije obraćao pažnju na njihov odnos jer mu je djelovalo da je sve u redu. To kada je rekla da su je silovali ili pokušali silovati, to je bilo 2014. – 2015. godine u ljeti. Zna da mu je rekla da su joj tom prilikom rekli, ako si htjela penis onda ćeš ga i dobiti. Za silovanje ili pokušaj silovanja mu je pričala da se dogodilo samo jednom i to na plaži [adresa] u [adresa] poslije jer pojasnio da je to bilo u Kampu Polari, da je očito pomiješao kod slobodnog iskazivanja jer je [adresa] odmah do Kampa Polari. Za ĐR je pričala da joj je prijetio porukama, da ju je uhodio, kada bi dostavljala pizze da bi joj pisao da zna gdje je bila i gdje je nosila pizze. CR je živjela isto u kvartu [adresa] u obiteljskoj kući sa ĐR i njegovim roditeljima. Pretpostavlja da je OR dolazio tamo jer su si oni bili jako dobri. CR je njega lažno prijavila za

2 3

silovanje. Zvala ga je u petak da će ga prijaviti jer da je ĐR tjera da ga prijavi da ju je silovao te je u ponedjeljak otišla na policiju u [adresa] da ga prijavi. Kasnije je priznala da ga je lažno prijavila. Ona je bila zvala na telefon u pizzeriju kada joj je rekao da dobro zna da je nije silovao, pa je ona na telefon rekla da nije, a tom prilikom je na drugom telefonu na vezi bila inspektorica koja je to čula i tada su protiv njega optužbe odbačene. Ona je cijelo ljeto bila kod kuće, nije radila jer joj je to V branio i ona je zvala na telefon u pizzeriju, nekada se javio on, nekada neki drugi djelatnik. Sigurno joj je bila oduzeta sloboda jer ona ne bi tek tako napustila posao. Radila je u toj pizzeriji 2,3 sezone prije njega. Nekada kada bi ga nazvala čuo je da se ĐR nalazi iza nje i onda mu je govorila da će mu ĐR polomiti noge, a misli da joj je on to govorio jer ona njemu ne bi prijetila svojevoljno. Zna da je te godine u zimi pronađen pištolj ispod rešetki u kaminu, na kraju se ispostavilo da je to od Danielovog tate, ali nitko u to nije povjerovao. Ona je pričala da ju je pratio samo FR, ne i OR. ĐR je nazvao da CR više neće doći raditi. Ona ga je poslije nekog razdoblja nazvala da joj je ĐR zabranio da dolazi na posao. Na upit da li je nekog dovodio kući, svjedok odgovara da je dovodio djevojku s početnim slovom M, dok je na upit da li je dovodio i II. okrivljenika svjedok rekao da je već o tome iskazao, da je sigurno dolazio kod njih doma jer su isti bili prijatelji. Nakon što je svjedoku predočen iskaz od 2. srpnja 2015. sastavljen u ODO Pula-Pola, Stalna služba u Pazinu (list 215 spisa) u dijelu u kojem je svjedok naveo "par dana nakon što je ĐR dao otkaz u Ivanino ime, CR me nazvala te mi rekla da je ĐR u kuću doveo jednog prijatelja starog oko 50 godina te joj rekao "Kad si htjela kurac, dobit ćeš ga svaki dan", a ja sam pitao radi li se o OR što je CR potvrdila. Pričala mi je o tome da ju je ĐR tjerao da stavlja OR kondom kako bi naučila kako se to radi te da joj je stalno govorio da se mora pretvarati da uživa tijekom odnosa i da OR ne smije primijetiti da to čini protivno svojoj volji. Pored toga pričala mi je o tome da ju je ĐR prisilio da imaju spolni odnos svi troje te da ju je tom prilikom ĐR govorio evo ti sad, dobila si što si htjela, a ona je cijelo to vrijeme gledala u strop i plakala. Meni je CR to prepričavala kroz plač, sjećam se da je jako plakala, ja sam joj rekao da ode na policiju i da to sve prijavi, međutim, ona se bojala ĐR jer da je on sposoban ubiti. Sjećam se da mi je ispričala kako je ĐR prisilio na spolni odnos u kućici u Kampu Polari te još jednom da ju je prisilio na spolni odnos sa HR koji se desio u automobilu HR budući da je bila padala kiša. Mislim da je i taj put OR bio odveo negdje na plažu jer je bilo uobičajeno ukoliko ĐR ne može, da ju OR prati svugdje, pa tako i na plažu, a ostalo mi je urezano u sjećanju da je te prilike kada je imala spolni odnos sa OR, OR putem telefona rekao "Ne dovozi je kući dok je dobro ne izjebeš". Svjedok je nakon što mu je predočen iskaz naveo da je to bilo tako kako je izjavio na zapisniku od 2015. godine. Na upit zašto o navedenim događajima nije govorio u slobodnom iskazivanju te na upite i to višekratne, svjedok pojašnjava da je to bilo davno, da se to nije njemu desilo nego da o svemu zna po kazivanju CR. Na daljnji upit da li je nešto čuo kada je OR dolazio u pizzeriju svjedok iskazuje da nije, odnosno da bi on prvi zvao policiju da se nešto dogodilo. Nakon što mu je predočen iskaz od 2. srpnja 2015. sastavljen ODO Pula-Pola, Stalna služba u Pazinu (list 214 spisa) u dijelu u kojemu je svjedok iskazao "Ja sam naime čuo njihove razgovore putem telefona, a osim toga, kada bi ZR dolazio po CR bio je grub, prost i bezobrazan prema njoj“, svjedok je naveo da je to točno. CR mu se nikada nije žalila na fizičko nasilje, niti je na njoj vidio ozljede. O svemu ovome o čemu je iskazivao ima saznanja isključivo od CR, ne i od drugih osoba. Ona je njemu o tome pričala u periodu od 2014. do 2015. godine. U vezu su ušli negdje u 6. ili 7. mjesecu 2014. ili možda ranije, ne zna točno. Ona je u to vrijeme živjela kod OR. Njihova prava

2 4

veza je započela kada se ona odselila od OR i kada je došla živjeti kod majke. Ne sjeća se da li je ona njemu pričala o tome prije njihove "prave" veze ili ne. Oni su zajedno počeli živjeti početkom 2015. godine, a to sve se dešavalo u ljeto 2014. pa do jeseni. Da je OR dao otkaz umjesto nje ima saznanja jer je o tome pričala cijela firma s obzirom da su u sezoni ostali bez radnika. Da je OR bio iza nje dok ga je telefonski zvala ima saznanja jer mu je prepoznao glas, a ona mu je također to kasnije rekla. U tom razdoblju, negdje krajem ožujka, početkom travnja njoj je umrla sestra pa je malo plakala, malo je bila normalna, imala je promjene raspoloženja. Sa OR nije imao nikada problema. ZR mu nije nikada prijetio oči u oči nego preko CR, čak ga je jednom sreo na trgu pa je pobjegao. Jednom je ušao u kuhinju u pizzeriji jer je nekoga tražio. Nakon što je CR njega lažno prijavila, oni su nakon toga bili zajedno. Veza je prekinuta negdje u proljeće 2015. godine. Sveukupno su u pravoj vezi bili nekih 5, 6 mjeseci. Razlog prekida njihove veze je bio jer je CR našla drugoga. On joj je u to vrijeme vjerovao ono što mu je pričala, bio je jako zaljubljen u nju i gledao ju kao tele. Tada joj je vjerovao sve što kaže, a danas nije 100% uvjeren, sada dvoji. Ne vjeruje da je bila sposobna sve to slagati, ali je možda to sve preuveličala. Nije nikada s ZR razgovarao, već je čuo više puta kako priča iza CR dok je CR zvala. Nakon što je svjedoku predočen iskaz na raspravi 7. svibnja 2021. u dijelu u kojemu je svjedok naveo: "Ja nisam nikada čuo da bi OR bio grub prema CR, prost ili bezobrazan, to mi je govorila CR" pa s obzirom da je iskazao da je točan iskaz pred državnim odvjetništvom u kojemu je naveo da je OR bio grub, prost i bezobrazan kada bi dolazio po CR, pojasnio je, da je preda njim možda dignuo glas, ali nije nikada galamio, niti je maltretirao dok je dolazio u pizzeriju, a o tome da je bio grub, prost ili bezobrazan ima saznanja od CR. Možda se to dešavalo kada ju je vozio doma, on bi je čekao na parkingu, ali to nije vidio nego bi mu ona o tome govorila. OR je svake večeri dolazio po nju, čekao bi je na parkingu. Ona njemu nikada nije lijepo govorila o OR. Ne sjeća se da li mu je govorila o odnosu OR i OR. Kada bi OR i OR došli u pizzeriju nije obraćao pozornost da li je mijenjala ponašanje. Ono što je vidio je da kad bi došli da je bila nasmijana, ali vjerojatno je glumila. Kada ga je CR prijavila za silovanje, bili su u bili u fazi "muvanja i nije više radila u pizzeriji I. On nije u kontaktu s CR, niti je ostao s njom u kontaktu nakon što su prekinuli vezu. Vezano za prijetnju kada je imao nešto u crnoj torbi, CR je rekla da ju je vodio sa djecom na brod, da je njezina sestra tamo bukirala nešto na Valdibori i onda je sestra pozvala policiju. Misli da je držao ruku na torbi i da je prijetio, misli da nije ništa izvadio, ne zna zbog čega joj je prijetio, može biti da je saznao za njega pa zbog toga. Pod tim misli da je saznao da su "se muvali". Vjerojatno je saznao da je ona rekla da ga je lažno prijavila jer ga je vidio na slobodi. Misli da je njega prije prijavila, a da se ta prijetnja na brodu desila poslije.

19. Iz iskaza svjedoka KR proizlazi da poznaje ZR iz viđenja jer je njegova tadašnja supruga ĆR radila kod njih u Pizzeriji Roma, sada ne zna kako se ona preziva. Ne može se sjetiti koje godine je ona radila kod njih, a oni su obrt zatvorili 2018. godine. Kod njih je radila oko 2 godine, oni su radili i ljeti i zimi. OR je često znao doći u pizzeriju s djecom koja su tada bila mala, sve je bilo u redu, nikada nije bilo nikakvih problema, nikakvih ekscesa ili svađa, oni su sporazumno raskinuli radni odnos. ĆR je tada imala obiteljskih problema, bila joj je umrla sestra koja je bila jako mlada. Ona je bila dobar radnik, dolazila je na vrijeme na posao, nekada je znala doći u ljetno doba s biciklom. OR, kada bi dolazio u pizzeriju, ponašao se super prema ĆR, normalno. Ona je prema njemu znala nekada biti gruba, a činilo joj se kao da je ona dominirala nad njim, takav je dojam stekla. BR je radio

2 5

kod njih kao pizzaiolo i oni su imali aferu. BR je normalan i pobožan dečko i on je otišao zbog potrebe posla raditi na drugo radno mjesto koje je također bilo u njihovom vlasništvu. Zna da mu je ona tamo odlazila na posao, ulazila u kuhinju i slično, a to zna po priči drugih koji su ondje radili. Bila ga je i prijavila da ju je napao, navodno ju je silovao, ali prije bi ona napala njega nego on nju. Misli da nije živjela s njim. Nakon prestanka afere BR je otišao raditi u Austriju. Nije nikada ĆR poslala radi potrebe posla u objekt u koji je otišao raditi BR. Kada bi OR došao u pizzeriju ona je bila vesela, zezala se s njim, a nekada bi se znala izderati na njega. On je miran i miroljubiv tip, tako ga ja doživjela. Nije se nikada na ĆR derao i nije nikada imala osjećaj da on ĆR kontrolira ili da bi joj ograničavao kretanje. ĆR je bila posvećena svojoj majci koja je bila bolesna, mama joj je bila na pola nepokretna, ali nikada se nije žalila na način da ima problema sa suprugom. Kod njezine majke su odlazili i ĆR i OR. Zna kada su majka i sestra bile bolesne da su oboje njima odlazili u posjet. Nikada nije primijetila na ĆR nikakve ozlijede niti da bi se bojala OR. OR je nije nikada zvao telefonom. Ne sjeća se što je točno bilo, ali čini joj se da OR nije nju zvao da umjesto ĆR da otkaz. Oni su s njom sklopili ugovor o radu, ne može on utjecati na prekid radnog odnosa. Ne zna točno jer ne zna o kojem se periodu radi.

20. Iz iskaza svjedoka PR proizlazi da OR zna još dok su zajedno išli u teretanu još prije 20-ak godina. ĆR zna jer je ona radila u pizzeriji prije 13 do 14 godina. Dok je radila kod njih OR je znao doći, ali ne baš često. S njom je bio u poslovnom odnosu i bili su u korektnom odnosu. Ona mu se nikada nije požalila da bi postojao neki problem, upravo suprotno, bila je jedna od najveselijih radnika. ĆR je imala problem s njegovim bivšim radnikom NR jer su oni bili u vezi, misli da je došlo do preljuba pa je zbog toga dala otkaz. Misli da je otkaz dala ona sama. OR zna dugo godina. Nije primijetio da bi on na suprugu bio ljubomoran ili da bi ju kontrolirao. Imali su 2 objekta, on je bio u jednom, a supruga u drugom i obrnuto, ali u objektu gdje je radila ĆR je više boravila njegova supruga. Znao je slati ljude iz jednog lokala u drugi, ali ne sjeća se je li u taj drugi poslao NR, to bolje zna supruga. Zna da je ĆR prijavila NR za silovanje, oni su mu za to bili svjedoci. Nakon toga je ona išla živjeti s njim, a to zna jer mu je on to ispričao jer je tada još uvijek radio kod njih. Ne zna da su joj bile bolesne sestra i majka, to mu je rekao čovjek koji je živio s njezinom majkom, ne zna je li joj to pravi otac. Nakon što se dogodilo to s NR, ona je dala otkaz. ĆR se OR uopće nije bojala, a to kaže jer je ona bila superiornija u odnosu na njega. Znala mu je reći da je lud i budala i to više puta u njegovoj prisutnosti na što bi se on samo nasmijao. Primjerice, on takvo uvredljivo ponašanje od svoje supruge ne bi tolerirao. Nikada nije vidio da bi OR bio prema ĆR grub, nikada na njoj nije vidio nikakve ozljede. Ona se, po njegovom mišljenju, ponašala sasvim normalno. Nije primijetio da bi bila pod ikakvim pritiskom. HR je znao doći u pizzeriju s OR, ali rijetko. Nije nikada vidio zajedno ĆR i njih dvoje. Radni odnos je prestao sporazumno, a ne bi je ni on zadržao nakon svega što se dogodilo s tom lažnom prijavom. Ne zna je li ona potpisala sporazumni raskid ugovora.

21. Ispitana na raspravi dr. Vesna Jovin je navela da oštećena ne prezentira simptome duševne bolesti niti težih duševnih smetnji, nije ovisnik o uporabi alkohola, lijekova ili opijata. U to vrijeme je bila sposobna zapamtiti događaje i vjerodostojno ih reproducirati. Tada se, prije 10 godina, registrirala slabija emocionalna zrelost, smanjena fleksibilnost, submisivnost i nesigurnost. Vještačenjem su kod ĆR utvrđeni simptomi psihotraumatizacije blažeg do umjerenog stupnja pri čemu njena

2 6

opća funkcionalnost u to vrijeme, a rađena je godinu dana nakon događaja, nije bila narušena. Oštećena je u to vrijeme bila sposobna iznijeti svoj iskaz, ali su tada su preporučili da se to radi putem video uređaja uz prisustvo vještaka psihologa. Dr. Apolonija Lasan je navela da sklonost ispitanice u eventualnom preuveličavanju i prezentiranju neistine može ispitati pojedinim testovima ličnosti kao Eyzenc test ličnosti i MMPI test ličnosti gdje se može vidjeti sklonost ispitanice prezentiranju odgovora koja bi trebala ići njoj u korist ili eventualno disimulaciju samih teškoća. MMPI test je proveden, a koji se, s obzirom na te kontrolne skale, nije mogao interpretirati jer je pokazivala disimulativni profil što znači negiranje određenih patoloških simptoma. Na PIE testu, nije indicirana ispitaničina pristranost u odgovorima. Na MMPI 201 testu, rezultati kontrolnih skala na upitniku patoloških tendencija ukazuju na disimulativni profil koji bi ukazivao na prikrivanje eventualne patologije ili tendenciju da se prikazuje u pozitivnijem svijetlu. Dr. Vesna Jovin je navela da su vještačenje provodili u fazi istrage Općinskog državnog odvjetništva u Pazinu, a tada su imali samo iskaz okrivljenog dan Općinskom državnom odvjetništvu i nikakav drugi podatak. One su tada preporučile da se ispitivanje oštećene provede putem video linka jer su našli simptome psihotraumatizacije, a bila je i nesigurna i osjetljiva. Na upit braniteljice kako vještakinja komentira činjenicu da je u drugom kaznenom postupku oštećena iskazivala u prisutnosti okrivljenika u sudnici te ga je fiksirala pogledom i smješkala se, vještakinja navodi da je tada prošlo 6 godina od vještačenja te da ne zna o čemu se radilo kao i da bi sigurno i drugi pribavljeni dokazi u spisu utjecali na nalaz i mišljenje. Kada su sačinjavali nalaz i mišljenje, u spisu nije bilo socijalne anamneze, kao ni izvješća Centra za socijalnu skrb, a to pretpostavlja jer bi sigurno to navela u nalazu i mišljenju. Ukoliko postoje podaci o zlostavljanju u primarnoj obitelji od strane oca to je sigurno okolnost koja bi utjecala na razvoj i strukturu njene ličnosti i psihotraumatizaciju. Dr. Apolonija Lasan je navela da je samim testovima na psihotraumi, osim opisivanja simptoma, postavljeno i pitanje ispitaniku koji događaji su mu se najviše urezali u sjećanje, odnosno koja sjećanja ga najviše uznemiravaju i na koji način čime su se dobili podaci što ispitanik percipira kao najtraumatičniji ili najsvježiji događaj. Najčešće izbija trauma koja je bila najjača i najsvježija, što ne znači da drugih trauma nema. Vještakinja dr. Vesna Jovin je navela da je prilikom ispitivanja gospođa rekla da je smrt sestre, čija se bolest događala istovremeno s ovim događajima i rezultirala smrću sestre koja je umrla s 20 godina bila puno teža nego sve ovo što se događalo s okrivljenikom. Nisu imale dojam da ona to pojačava ili intenzivira. U nalazu koji je sačinila su evidentirani simptomi psihotraumatizacije, ali nigdje nije napisano da su uzročno posljedično vezani isključivo na predmetni događaj pri čemu je i sama oštećena navela da je smrt sestre više boli nego sve ovo što se dogodilo s okrivljenikom. Vještakinje ne ocjenjuju je li iskaz vjerodostojan, to nije njihov posao već posao suda. Dr.Jovin je nadalje navela da nevjera same oštećenice ne može utjecati na psihotraumatizacij, a radi utvrđivanja je li oštećena sklona preuveličavanju, da li postoji sklonost laganju, odnosno predstavljanju događaja na način da oni potvrđuju razloge i prijavu zbog kojih prijavljuje okrivljenika te je li sklona konfabuliranju, da je potrebno izvršiti uvid u posve nove podatke koji su u spisu te provesti novo vještačenje i psihologijsko testiranje. Nadalje navode da zbog velikog proteka vremena od 10 godina i vjerojatno promijenjenih činjenica u životu oštećene, kao i podataka koje nisu imale na raspolaganju, da bi se radilo o potpuno novom vještačenju koje se mora raditi iznova. Dr. Apolonija Lasan navodi da koliko je njoj poznato nisu postojali testovi kojima bi se ciljano utvrđivalo je li netko sklon laganju ili nije, nego su se te karakteristike utvrđivale u sklopu testova ličnosti, da li je netko sklon disimulaciji i slično kao i da nema saznanja zadnjih dvije godine postoje li u

2 7

međuvremenu neki novi testovi. Dr. Vesna Jovin navodi kako vještak Mladen Kosanović radi s puno raznih testova i prati nove testove, ukoliko postoje on će sigurno znati za njih. Moguće je, na temelju testova koji bi se sada proveli, ukoliko postoje takvi testovi, utvrđivati je li netko lažno iskazivao ili preuveličavao 2014. godine. Dr. Apolonija Lasan navodi da je ispitanica na MMPI 201 skali imala povišene kontrolne skale koje upućuju na spremnost ispitanice da točno i iskreno odgovara na pitanja, te da je bila povišena i skala L-laganje. Međutim, ne može se zaključiti da je to opća karakteristika ispitanice s obzirom da na drugim testovima na kontrolnim skalama nije pokazivala tendencije pristranosti u odgovorima. Aktualno povišena LiES skala na testu MMPI treba ukazivati na to da je sklona disimulaciji patoloških tendencija, odnosno, da se želi prikazati u što pozitivnijem svijetlu. Ta LiES skala govori samo u tom smislu, ali se ne može pripisati općoj karakteristici ličnosti. Na svim testovima postoje kontrolne skale kao što su pretjerivanje i laganje, ali su uvijek fokusirane na ono što test ispituje, a ne na opće stanje ispitanika.

22. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka i iskaza ispitanih svjedoka, usporedbom i analizom svih dokaza pojedinačno, kao i u njihovoj ukupnosti, sud utvrđuje da je tijekom postupka nedvojbeno dokazano da su I. i II. okrivljenici počinili kaznena djela koja im se optužnicom stavljaju na teret, i to upravo na način opisan u izreci presude.

23. Iz provedenog saslušanja oštećene pred sudom proizlazi da je unatoč proteku vremena od šest godina od prethodnog saslušanja pred Općinskim državnim odvjetništvom u Pazinu (održanog dana 15. siječnja 2015.) oštećena, životno i neproturječno, bez bilo kakvih nejasnoća i razlika, potpuno istovjetno opisala odnose s I. okrivljenikom u inkriminiranom razdoblju, probleme u braku, razloge zbog koji se udaljila od I. okrivljenika kao supruga, zbog koji je nalazila utjehu u kolegama s posla, o okolnostima odnosa s II. okrivljenikom, svojim osjećajima i razlozima pojedinih postupaka, a takav njen životan i uvjerljiv, te prema stavu suda, i vjerodostojan iskaz, čini jednu logičku cjelinu s priloženim zapisnicima o zaprimanju kaznenih prijava, optužnicama, te iskazima svjedoka NR, u kojim dokazima pojedine tvrdnje oštećene u potpunosti nalaze potvrdu. Iako NR nije nikada vidio da bi okrivljenici ĆR, maltretirali ili joj nešto govorili ima saznanja da joj je I. okrivljenik branio da dolazi na posao, ograničavao slobodu te joj je na brodu s nečim prijetio ne zna da li s nožem ili pištoljem, ĆR mu je pričala da su je htjeli voditi u Lone te da su joj kupili seksi donje rublje radi podvođenja te mu je ispričala da su je htjeli silovati li da su je silovali a to je bilo u ljeto 2014. -2015, a da su joj tom prilikom rekli ako hoćeš penis onda ćeš ga i dobiti. Za OR je govorila da ima ljude koji je prate, da nigdje ne smije ići sama i da je svugdje mora voziti OR, da joj je prijetio porukama, da ju je uhodio, kad je nosila pizze bi joj pisao da zna gdje je i gdje je nosila pizze. Misli da joj je sigurno bila oduzeta sloboda jer ne bi tek ako napustila posao kao i da je OR nazvao i rekao da više neće doći raditi, a i rekla mu je da joj je OR zabranio da ide na posao, a to zna jer je o tome pričala cijela firma jer su u sezoni ostali bez radnika. Također mu je poznato da je u kaminu pronađen pištolj od Danielovog oca. Naveo je i da mu je ĆR ispričala da je OR u kuću doveo OR, da ju je OR tjerao da stavi OR kondom kako bi naučila kako se to radi te joj stalno govorio da se mora pretvarati da uživa i da OR ne smije primijetiti da to čini protivno svojoj volji, da mu je pričala da ju je V prisilio da imaju spolni odnos te da joj je tom prilikom OR govorio "eto ti sad, dobila si što si htjela" a ona je cijelo vrijeme plakala i gledala u strop. Da mu je to prepričavala kroz plač, da joj je on rekao da ide na policiju, ali se bojala OR jer

2 8

joj je prijetio da će je ubiti. Sjeća se da mu je ispričala kako je V prisilio na spolni odnos u kućici u Kampu Polari te još jednom da ju je prisilio na spolni odnos sa HR koji se desio u automobilu HR budući da je bila padala kiša. Misli da je i taj put OR bio odveo negdje na plažu jer je bilo uobičajeno ukoliko V ne može, da ju OR prati svugdje, pa tako i na plažu, a ostalo mu je urezano u sjećanju da je te prilike kada je imala spolni odnos sa OR, OR putem telefona rekao "Ne dovozi je kući dok je dobro ne izjebeš". Iako se obrana protivila ovakvom načinu ispitivanja svjedoka odnosno da se svjedoku predoči raniji iskaz, svjedok je ispitan sukladno odredbi čl. 426. ZKP. Također valja uzeti u obzir da svjedok iskazuje o događajima od prije 12 godina, a upitan zašto to sve nije naveo u slobodnom iskazivanju pojasnio je da je to bilo davno, da se to nije dogodilo njemu nego o svemu ima saznanja o onome što mu je ispričala ĆR. Ispitani svjedok je naveo da je tada ĆR vjerovao 100 %, a da sada dvoji, odnosno ni sada ne misli da je ona to sve izmislila, već da je preuveličala. Izjava svjedoka da sada dvoji o onome što mu je ĆR ispričala međutim i dalje ne misli da je ona sve to izmislila po stavu suda ne čini iskaz oštećene manje vjerodostojnim, istinitim ili uvjerljivim i to iz razloga jer je iskaz svjedoka vezano za događaje koje mu je oštećena prepričala u cijelosti u skladu s iskazom same oštećene. Po stavu suda, nije vjerojatno da bi oštećena u podnijetoj kaznenoj prijavi, u postupku pred državnim odvjetništvom, na raspravi pred sudom kao i onom što je ispričala svjedoku NR, mogla to sve tako detaljno izmisliti, te tu priču ponavljati identično u nekoliko navrata i to u postupku pred sudom 6 godina nakon što je iskazivala pred državnim odvjetnikom, a posebno sud ne nalazi motiv zbog kojeg bi tako nešto učinila, posebno u odnosu na II. okrivljenika.

24. Navodi oštećene o tome da je u više navrata prijavljivala I. okrivljenika, između ostalog zbog verbalnog i fizičkog zlostavljanja te prijetnji pištoljem, da ju je nagovarao da prijavi NR i tjerao da prizna vezu s njime „ako želi spasiti obitelj“, osim u prethodno navedenim zapisnicima o zaprimanu kaznenih prijava, nalaze potvrdu u optužnici ODO Pazin broj K-DO-296/14 od 26. studenog 2014. iz koje proizlazi da je povodom prijave oštećene protiv I. okrivljenika iniciran kazneni postupak zbog kaznenih djela protiv pravosuđa – poticanja na lažno prijavljivanje kaznenog djela iz čl. 304. st. 1. KZ/11, prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11 i protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 136. st. 12. KZ/11 (listovi 58-61 spisa), koja je optužnica potvrđena rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola Stalne službe u Bujama-Buie poslovnog broja Kov-173/15, K-394/15 od 24. travnja 2015. (listovi 200-203 spisa).

25. Iskaz oštećene u pogledu ljubomore I. okrivljenika, brojnih svađa koji su imali zbog njegove ljubomore, njegovom odnosu s ĐŽ, njenog nezadovoljstva nerazumijevanjem I. okrivljenika, o tome da je I. okrivljenik branio njene susrete sa sestrom Ž koja je bila bolesna, da je nadzirao i kontrolirao njena kretanja, da joj je branio i nadzirao telefonske kontakte, da zbog velikog pritiska i straha koje joj je I. okrivljenik nanosio nije imala hrabrosti otići od njega, da mu je jako zamjerila ponašanje vezano za sestru K i da se od tada „udaljila od njega“, da ju je nadzirao na poslu i angažirao druge osobe da je prate, da joj je bilo neugodno priznati što joj se sve događa u braku i podnijeti prijavu o svim tim događajima, da je situacija kulminirala kada je počela raditi u pizzeriji Roma u [adresa], odnosno kada je I. okrivljenik počeo sumnjati da se sviđa jednom dečku koji je tamo radio, kao i da joj je I. okrivljenik upućivao brojne prijetnje, potvrđuju podaci koje je oštećena iznosila djelatnici Centra za socijalnu skrb Rovinj prilikom sastavljanja socijalne anamneze od 25. veljače 2015. (listovi 121-123 spisa), te prigode, u bitnom istovjetno kao i u svjedočkom iskazu pred

2 9

sudom, oštećena tvrdi da ju je I. okrivljenik prisiljavao da NR lažno prijavi da ju je silovao, da je službenicima policije htjela reći da podnosi lažnu prijavu, ali da to nije učinila jer se bojala I. okrivljenika, kao i da ju je I. okrivljenik prisilio da s njenim prijateljem OR ima spolne odnose.

26. Osim u prethodno navedenim dokazima, iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka Apolonije Lasan i Vesne Jovin (listovi 138-148 spisa) utvrđeno je da oštećena ne boluje od neke trajne privremene ili duševne bolesti, da nije ovisna o uporabi lijekova, da je sposobna zapamtiti događaje i vjerno ih reproducirati, da kod nje ne postoji poremećaj osobnosti, posttraumatski stresni poremećaj i da je sposobna iskazivati na raspravi. Prilikom psihologijskog ispitivanja dana 23. ožujka 2015. oštećena je vještacima o inkriminiranim događajima, u bitnom, iskazivala istovjetno kao prilikom iskazivanja pred sudom, jasno je i precizno govorila o pojedinim inkriminiranim događajima uz ponavljanje određenih detalja kojima je i prilikom kazivanja na sudu pridavala pažnju, primjerice da je I. okrivljenik rekao II. okrivljeniku dok su bili na plaži da je: „ne dovodi kući dok je dobro ne izjebe“, da je jako zamjerila I. okrivljeniku nerazumijevanje u situacijama kada joj je umirala sestra Ž, o tome da ima noćne more zbog svega što joj je govorio I. okrivljenik i zbog svega što je proživljavala. Iz istog nalaza i mišljenja proizlazi da oštećena, prema zaključku vještaka, ne prezentira simptome duševne bolesti, nedovoljnog duševnog razvitka ili drugih težih duševnih smetnji, da nema podataka da bi bila ovisna o uporabi lijekova, opijata ili alkohola, da je sposobna zapamtiti događaje i vjerno ih reproducirati, kao i da se na području osobnosti registrira slabija emocionalna zrelost, smanjena fleksibilnost, submisivnost i nesigurnost. Vještaci navode i da su kod oštećene evidentirani simptomi psihotraumatizacije, s time da je izraženost simptoma blažeg do umjerenog stupnja, pri čemu opća funkcionalnost nije narušena. Zaključno, vještaci su zaključili da je tada oštećena bila sposobna iznijeti svoj iskaz, s time da su preporučili provođenje ispitivanja putem audio-video uređaja. Prilikom ispitivanja na raspravi dr. Apolonija Lasan navodi da je ispitanica na MMPI 201 skali imala povišene kontrolne skale koje upućuju na spremnost ispitanice da točno i iskreno odgovara na pitanja, te da je bila povišena i skala L-laganje, međutim, da se ne može se zaključiti da je to opća karakteristika ispitanice s obzirom da na drugim testovima na kontrolnim skalama nije pokazivala tendencije pristranosti u odgovorima. Aktualno povišena LiES skala na testu MMPI treba ukazivati na to da je sklona disimulaciji patoloških tendencija, odnosno, da se želi prikazati u što pozitivnijem svijetlu. Ta LiES skala govori samo u tom smislu, ali se ne može pripisati općoj karakteristici ličnosti. Nadalje, ispitani na raspravi, vještaci su odgovorili na sva pitanja obrane, vještačenje su provele stručno i u skladu s pravilima struke, pa stoga sud nije provodio novo psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje i to iz razloga jer bi se zbog velikog proteka vremena od 12 godina od predmetnih događaja i vjerojatno promijenjenih činjenica u životu oštećene, radilo o potpuno novom vještačenju koje se mora raditi iznova te se po stavu suda takvim vještačenjem ne bi utvrdile činjenice bitne za ovaj postupak jer da li je iskaz oštećene vjerodostojan ili nije odnosno je li oštećena lagala može ocijeniti samo sud.

27. Obrana navodi da je MR u doba inkriminacije imao slomljen kuk, da je bio nepokretan, da je čitavo vrijeme bio u dnevnom boravku, da se nije micao iz kuće te da je brigu o njemu vodila supruga, te da ukoliko su se inkriminirani događaji odvili kako je to u optužnici navedeno da bi on to bio vidio ili čuo. U prilog tih navoda dostavili su i medicinsku dokumentaciju odnosno specijalistički nalaz od 2. lipnja 2014. za MR iz koje proizlazi da je imao slomljen kuk. Obrana je dostavila i potvrdu vrtića

3 0

iz koje proizlazi da je HŽ boravio u vrtiću do 13. lipnju 2014. i to na okolnost da su djeca predmetnog dana boravila u kući. Nadalje, iz iskaza svjedoka MR, SR i FR proizlazi da je stan u sklopu obiteljske kuće, da se taj stan sastoji od dvije razine, na prvoj je dnevni boravak i kuhinja, pa se na nekoliko stepenica ulazi na drugu razinu na kojoj su spavaće sobe, ali se radi o jedinstvenom prostoru u kojemu su živjeli svi zajedno OR, oštećena i njihova djeca te njegovi roditelji i sestra. Činjenica što su I. okrivljenik i oštećena, njihova djeca te njegovi roditelji živjeli svi zajedno te da je MR imao slomljen kuk, ne znači da su i upravo na dan inkriminiranog događaja 8. srpnja 2014. oko 11,30 sati SR i MR bili kod kuće kao i da su u kući boravila djeca, jer po navodima oštećene koji je iskaz sud ocijenio kao istinit i vjerodostojan tog dana nije bilo nikoga kod kuće. Iz samog iskaza MR proizlazi da je mogao hodati, ali se polako kretao uz pomoć pomagala iz čega se zaključuje da je bio pokretan. Nadalje iz samog specijalističkog nalaza od 2. lipnja 2014. (list 1133) proizlazi da pacijent navodi da uredno hoda, dok iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je MR slomio kuk u lipnju što znači, da se mogao oporaviti do 8. srpnja 2014. u mjeri da je mogao izaći iz kuće. Ispitani svjedoci navode da između ĆR i I. okrivljenika nije bilo nikakvih problema, niti svađa, da I. okrivljenik nije ĆR ništa branio, kao i da se ĆR mogla slobodno kretati te da se nikada nije požalila na njegovo ponašanje prema njoj. Valja reći da su svjedoci roditelji i sestra I. okrivljenika koji su pristrani te iskazuju u cilju izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti I. okrivljenika. Iako se ĆR možda nije požalila roditeljima I. okrivljenika, neminovno je da su nekakvih saznanja imali, pa tako je i majka I. okrivljenika navela da je shvatila da nešto među njima ne štima. Iako su svjedoci C, poslodavci oštećene, iskazali da se OR prema oštećenoj lijepo ponašao, te da je zapravo ona u odnosu na njega bila dominantna, to je njihov subjektivni dojam. Nadalje, AŽ je iskazala da se ne sjeća da bi OR dao otkaz u Ivanino ime iako je to potvrdio svjedok NR.

28. Obrana je predala u spis dokumentaciju vezanu za tvrtku Baron d.o.o. navodeći da iz iste proizlazi da je II. okrivljenik i nakon formalnog odstupanja imao ovlasti za zastupanje tog društva pa tako i ovlasti za korištenje bankovne kartice koju je koristio 8. srpnja 2014. u trgovini Eurospinu u Italiji. Sud je pročitao i pregledao prijavu potpisa od 26. veljače 2015., rješenje Trgovačkog suda u Splitu od 25. studenog 2013., preslik bankovne kartice Addiko bank, punomoć izdanu od Barun d.o.o., specijalnu punomoć poslovni broj Ov-13482/21 od 15. prosinca 2021., te zapisnik Grada Rovinja od 12. prosinca 2019. iz koje dokumentacije proizlazi da je II. okrivljenik bio ovlašten za raspolaganje sredstvima po računu, potpisivanje platnih naloga i zahtjeva za informacijama po računu koja prijava potpisa datira od 26. veljače 2025., dok je iz izvatka iz sudskog registra vidljivo da je II. okrivljenik prestao zastupati društvo 12. studenog 2013. godine. Iz preslike bankovne kartice (list 1099-1100) proizlazi da je kartica naslovljena na HRBarun d.o.o. (trajanje kartica do 9/25 i 05/27); iz specijalne punomoći (čist 1102) proizlazi da je TŽ ovlastio II. okrivljenika 15. prosinca 2021. da može zaključiti ugovor sa zakupcem VOGT d.o.o.; iz zapisnika od 12. prosinca 2019. (list 1104) proizlazi da je II. okrivljenik sudjelovao kao opunomoćenik Baruna d.o.o. u upravnom postupku radi izdavanja rješenja o komunalnoj naknadi; iz ugovora o izdavanju i korištenju Visa business kartice od 27. kolovoza 2004. (list 1138-1142) proizlazi da je II. okrivljenik ovlašten za korištenje kartice, dok iz potvrde o transakcijskom računu (list 1151) proizlazi da je II. okrivljenik osoba za raspolaganje transakcijskim računom u Addiko Bank. Iz iskaza svjedoka GŽ proizlazi da je karticu od firme koristio isključivo OR, da je tog dana

3 1

**.**.2014. OR bio kod njega u [adresa] oko 12,00 sati, a onda je išao u Trst, a zapamtio je da je bio upravo taj dan jer se sjetio da je imao sastanak u [adresa] i da je baš taj dan OR bio kod njega. U odnosu na ispitanog svjedoka valja reći da ga je obrana predložila prvi put sedam godina nakon pokretanja ovog kaznenog postupka (na raspravi 22. studenog 2021.) Sud je stava da ukoliko je II. okrivljenik predmetnog dana doista bio sa D, da bi ga odmah naveo i to prilikom iznošenja obrane u prethodnom postupku, a nije ga uopće ni spomenuo. Na upit suda svjedoku J u koliko je sati II. okrivljenik boravio kod njega, svjedok je iskazao da je II. okrivljenik kod njega došao u [adresa] u 12,00 sati, a optužnicom se tereti da se događaj u kući MR odvio u 11.30 sati, dakle upravo u vrijeme inkriminacije. Prilikom iznošenja obrane na raspravi, sam II. okrivljenik navodi da je tog jutra krenuo iz [adresa] u [adresa] u 11.30 sati, pa je očito da nije mogao u 12,00 sati biti u [adresa] kako to tvrdi svjedok TŽ. Kasnije je II. okrivljenik u obrani naveo da TŽ ima vikendicu u [adresa], da ga je taj dan zvao te je nakon što je obavio kupovinu u Eurospinu išao kod njega, da bi potom naveo da nije siguran je li kod njega išao prije ili poslije. Pregledom CD snimke uspostavljanja telekomunikacijskih kontakata za koje je naknadno, a sukladno uputi županijskog suda pribavljen nalog suca istrage Kir-T- 131/15 od lipnja 2015., vidljivo je da je kod II. okrivljenika 8. srpnja 2014. u 11:29:23 lociran poziv na adresi [adresa] koja adresa pokriva mjesto stana u [adresa], u 12:29:31 lociran je poziv u Kanfanaru, dok je u 14:23:03 poziv lociran u Italiji, pa je doista moguće da je II. okrivljenik bas taj otišao u Trst u Eurospin i koristio karticu, međutim zasigurno nije bio u 12:00 kod GŽ u [adresa] jer mu je poziv u 12:30 lociran u Kanfanaru, radi čega je iskaz svjedoka nevjerodostojan, neistinit te usmjeren na izbjegavanje kaznene odgovornosti II. okrivljenika. Za I. okrivljenika je također lociran poziv u 11:29:56 na adresi [adresa] koja adresa pokriva mjesto stana u [adresa]. Dakle iz lociranih poziva proizlazi da su se u inkriminirano vrijeme i I. i II. okrivljenik 8. srpnja 2014. nalazili na mjestu koje pokriva adresu obiteljske kuće I. okrivljenika gdje se odvio predmetni događaj.

29. Obrana navodi kako je kaznena prijava podnesena 19. kolovoza 2014., a da je oštećena i prije toga bila u policiji i podnosila kaznene prijave, te da je 16. srpnja 2014. svjesno lažno podnijela prijavu protiv NR zašto je i pravomoćno suđena za davanje lažnog iskaza. Oštećena je pojasnila zbog čega nije odmah podnijela prijavu, da se jako bojala, te da se bojala što će biti s djecom. To što je podnijela lažnu prijavu protiv NR je također pojasnila da je na to bila prisiljena, a i ista se teretila da je podnijela lažnu kaznenu prijavu jer ju je na to prisilio upravo I. okrivljenik. Sud je u dokaznom postupku pročitao presudu ovoga suda poslovni broj K-394/2025 kojom je optužba za kazneno djelo poticanja na lažno prijavljivanje kaznenog djela iz čl. 304. st. 1. u svezi s čl. 37. st.1 KZ/11 i dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4 KZ/11 koju je prijavu inicirala oštećena, a koji se postupak vodio protiv I. okrivljenika odbijena, dok je u odnosnu na kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 136. st. 2. KZ/11 I. okrivljenik oslobođen optužbe. Obrana nadalje navodi da iz obrazloženja presude proizlazi da sud iskaz u kojemu se tereti okrivljenika ocjenjuje nevjerodostojnim. U odnosu na ovu presudu valja reći da je u odnosu na tri kaznena djela optužba odbijena, dok je u odnosu na kazneno djelo iz čl. 136. st. 2 KZ/11 za koje je okrivljenik oslobođen optužbe, presuda ukinuta i predmet je vraćen na ponovni postupak. Nadalje, u odnosu na postupak koji se vodi protiv I. okrivljenog MR da je prijetio da će ubiti sutkinju Debeljuh te upiranje obrane da je oštećena platila svjedoke ŠŽ i NŽ da to kažu, znajući da to nije istina, valja reći da

3 2

se taj postupak još uvijek vodi pred Općinskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem K-578/2019, da nije pravomoćno okončan te navedene činjenice još uvijek nisu utvrđene, dok se bilo kakvi drugi zaključci ne mogu izvoditi iz dostavljenih zapisnika iz tog sudskog postupka, već te činjenice može utvrđivati samo sud koji vodi postupak. S obzirom na to da se radi o sudskim postupcima koji su još uvijek u tijeku, iskazi svjedoka iz tih postupka nisu i ne mogu biti dokaz koji bi upućivao da je oštećena te postupke lažno inicirala, a posebno ne dokaz koji bi ukazivao na nevjerodostojnost ili neuvjerljivost iskaza oštećene u ovome postupku.

30. S druge strane, I. i II. okrivljenici u svojim obranama ne iznose niti jedan životan i logičan razlog zbog kojeg bi oštećena lažno prijavljivala okrivljenike za inkriminirane događaje, odnosno zašto bi to nastavila činili nakon punih sedam godina prekida veze i braka s I. okrivljenikom te koji bi bio njezin motiv za ovakvo postupanje. Okrivljenici u svojim obranama nisu ponudili nikakve dokaze koji bi osporili vjerodostojnosti iskaza oštećene, niti je ispitivanjem svjedoka obrane utvrđeno drukčije činjenično stanje, već upravo suprotno, sud je utvrdio da je obrana II. okrivljenika, kao i postupci i obrana I. okrivljenika, očito usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti u ovom postupku.

31. S obzirom da I. i II. okrivljenici nisu predloženim dokazima potvrdili navode iz njihove obrane da oštećena lažno iskazuje, dok su, s druge strane, tvrdnje oštećene o inkriminiranom ponašanju okrivljenika potvrđene prethodno navedenim dokazima priloženim spisu, sud utvrđuje kako je u predmetnom postupku nedvojbeno utvrđeno da su I. i II. okrivljenici počinili radnje opisane u uvodno citiranoj optužnici, čime je I. okrivljenik (radnjama opisanim pod toč. I a) i c) izreke ove presude) ostvario objektivna obilježja dva kaznena djela protiv spolne slobode – teška kaznena djela protiv spolne slobode, opisana po čl. 154. st. 1. toč. 5. u svezi s čl. 152. st. 1. KZ/11, a kažnjiva po čl. 154. st. 1. KZ/11, (radnjama opisanim pod toč. I. b) izreke ove presude) jednog kaznenog djela protiv spolne slobode – spolnog odnošaja bez pristanka, opisanog i kažnjivog po čl. 152. st. 1. KZ/11, i (radnjama opisanim pod toč. II. izreke ove presude) jednog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11, odnosno da je II. okrivljenik (radnjama opisanim pod toč. I a) i c) izreke ove presude) ostvario objektivna obilježja dva kaznena djela protiv spolne slobode – teška kaznena djela protiv spolne slobode, opisana po čl. 154. st. 1. toč. 5. u svezi s čl. 152. st. 1. KZ/11, a kažnjiva po čl. 154. st. 1. KZ/11, i (radnjama opisanim pod toč. I b) izreke ove presude) jednog kaznenog djela protiv spolne slobode – spolnog odnošaja bez pristanka, opisano i kažnjivo po čl. 152. st. 1. KZ/11.

32. Potrebno je istaknuti i da ubrojivost I. i II. okrivljenika u inkriminiranom razdoblju nije ničim dovedena u pitanje, pa sud zaključuje da su isti u vrijeme počinjenja djela bili ubrojivi, kao i da su kaznena djela počinili s izravnom namjerom, odnosno da su bili svjesni da je njihovo ponašanje protupravno i društveno neprihvatljivo. Upravo iz detaljnog i uvjerljivog iskaza oštećene proizlazi da je I. okrivljenik učestalo tjerao oštećenu na određene radnje protivno njene volje, da joj je prijetio, govorio da to mora učiniti da „spasi obitelj“, tijekom spolnih odnosa joj naređivao što treba raditi, govorio joj da konzumira alkohol kako bi se opustila, za koje vrijeme je oštećena plakala, izbjegavala njihov pogled, jasno govorila da ne želi odnose, što je sve I. okrivljenik činio u namjeri da je ponizi, da zadovolji svoju spolnu želju i da joj se osveti jer je imala odnos s drugim muškarcem. Sve navedene okolnosti, kako to sud utvrđuje iz provedenih dokaza, bile su poznate II. okrivljeniku koji takvo ponašanje I. okrivljenika nije prekidao ili se njemu suprotstavio, već je u svemu tome, u cilju zadovoljenja svog

3 3

spolnog nagona, odlučio sudjelovati, pri čemu ga je I. okrivljenik poticao da sam ima spolni odnos s oštećenom. Upravo iz prethodno opisanog, proizlazi da su I. i II. okrivljenici inkriminirana kaznena djela počinili s izravnom namjerom, kao i da su bili svjesni da su njihova ponašanja neželjena i protivna volji druge osobe, odnosno protupravna i kažnjiva.

33. Slijedom svega navedenog sud je I. i II. okrivljenika, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. toč. 5., čl. 152. st. 1., čl. 139. st. 2. i 4. i čl. 23. KZ/11 proglasio krivim za počinjenje kaznenih djela opisanih u optužnici, i to upravo na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

34. Prilikom određivanja vrste i mjere kazne sud je II. okrivljeniku olakotnim cijenio sudjelovanje u domovinskom ratu, odlikovanje Spomenicom domovinskog rata, činjenicu da je imao sina s invaliditetom koji je i naposljetku preminuo, kao i vrijeme proteklo od činjenja kaznenih djela. Otegotim mu je cijenjena kaznena osuđivanost. Presudom Okrožnog sodišća v Ljubljani V K 6919/15 od 10. travnja 2024. pravomoćnoj 10. travnja 2024. II. okrivljenik je osuđen zbog počinjenja kaznenog djela u vezi poreza na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 3 mjeseca uz rok kušnje u trajanju od 2 godine. I. okrivljeniku je otegotnim cijenjena prethodna kaznena osuđivanost za kazneno djelo davanja lažnog iskaza-poticanje iz čl. 305. st. 1. KZ/11 u vezi čl. 37 KZ/11 (presudom Općinskog suda u Pazinu poslovnog broja K-222/19 od 26. veljače 2020.), osuđivanost zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. KZ/11 - protuzakonito ulaženje kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj (presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj K-355/2021 od 16. prosinca 2021. pravomoćna 6. veljače 2022.) kada mu je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da je osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci i uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci uz rok kušnje u trajanju od 3 godine, kao i prekršajna osuđivanost. Sud je I. i II. okrivljenicima otegotnim cijenio i dugotrajnost razdoblja u kojem su manifestirali neprimjerena ponašanja prema žrtvi, u vidu praćenja, nadziranja, upućivanja prijetnji i govorenja da će je nuditi trećim osobama za seksualne usluge i koristiti je da im pribavlja novac. Drugih olakotnih i otegotnih okolnosti na strani I. i II. okrivljenika sud nije našao.

35. Slijedom svega navedenog, uvažavajući sve okolnosti inkriminiranih događaja, vodeći ujedno računa o stupnju krivnje I. i II. okrivljenika i težini inkriminiranih kaznenih djela, ali i jačinu ugrožavanja povrijeđenog dobra, cijeneći pritom način i okolnosti počinjenja predmetnih kaznenih djela, sud je I. okrivljeniku za kazneno djelo protiv spolne slobode – teško kazneno djelo protiv spolne slobode, opisano po čl. 154. st 1. toč. 5. u svezi s čl. 152. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 154. st. 1. KZ/11 (toč. I a) izreke presude), na temelju čl. 154. st. 1. i 44. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, istovjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine za kazneno djelo protiv spolne slobode – teško kazneno djelo protiv spolne slobode, opisano po čl. 154. st 1. toč. 5. u svezi s čl. 152. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 154. st. 1. KZ/11 (toč. I c) izreke presude), kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci (na temelju čl. 152. st. 1. i čl. 44. KZ/11) za kazneno djelo protiv spolne slobode – spolnog odnošaja bez pristanka, opisano i kažnjivo po čl. 152. st. 1. KZ/11 (toč. I b) izreke presude), i konačno, na temelju čl. 139. st. 2. i čl. 44. KZ/11, kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11. Na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 predmetne su kazne objedinjene te je I. okrivljenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci.

3 4

Uvažavajući sve prethodno navedene okolnosti II. okrivljeniku je za kazneno djelo protiv spolne slobode – teško kazneno djelo protiv spolne slobode, opisano po čl. 154. st 1. toč. 5. u svezi s čl. 152. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 154. st. 1. KZ/11 (toč. I a) izreke presude), na temelju čl. 154. st. 1. i 44. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, istovjetna zatvorska kazna u trajanju od 1 (jedne) godine (na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 44. KZ/11) za kazneno djelo protiv spolne slobode – teško kazneno djelo protiv spolne slobode, opisano po čl. 154. st 1. toč. 5. u svezi s čl. 152. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 154. st. 1. KZ/11 (toč. I c) izreke presude), te kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci (na temelju čl. 152. st. 1. i čl. 44. KZ/11) za kazneno djelo protiv spolne slobode – spolnog odnošaja bez pristanka, opisano i kažnjivo po čl. 152. st. 1. KZ/11. Na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 navedene su pojedinačne kazne objedinjene te je II. okrivljenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Na temelju čl. 57. st. 1., 2. i 5. KZ/11 II. okrivljeniku je potom izrečena djelomična uvjetna osuda kojom je određeno da se od zatvorske kazne na koju je osuđen u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci izvršava 9 (devet) mjeseci, dok se dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ako II. okrivljenik u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

36. Imajući u vidu upornost koju su I. i II. okrivljenici pokazali u neprimjernom ponašanju prema oštećenoj te dužinu vremenskog razdoblja tijekom kojeg su I. i II. okrivljenici ustrajali u tom neprimjerenom ponašanju, a posebno potrebu da se u odnosu na počinitelje kaznenih djela protiv spolne slobode izrazi snažan društveni prijekor koji će utjecati ne samo na okrivljenike da ne ponove istovjetno kazneno djelo, već i na sve ostale građane da shvate štetnost takvog ponašanja, sud je stajališta kako se svrha kažnjavanja u ovom kaznenog predmetu može postići isključivo izricanjem bezuvjetnih kazni zatvora, i to upravo u odmjerenom trajanju. Konačno, sud je stava da će upravo takvim sankcijama biti ispunjena opća i posebna svrha kažnjavanja, odnosno da će takve sankcije utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela počinjenih na štetu žena i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

37. Na temelju čl. 148. st. 1 ZKP I. i II. okrivljenici su obvezani naknaditi troškove ovog kaznenog postupka, i to svaki paušalnu svotu u iznosu od 2.000,00 eura (trošak iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP), dok su na jednake dijelove obvezani snositi troškove izrade nalaza i mišljenja stalnog sudskog dr. Vesne Jovin u ukupnom iznosu od 635,89 eura, stalnog sudskog vještaka dr. Apolonije Lasan u iznosu od 510,60 eura, trošak svjedoka FR, NR, i KR. Kako je na temelju Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ broj: 145/11) sudski paušal moguće odrediti u iznosu od 300,00 do 50.000,00 kuna, sud je paušalnu svotu odmjerio u iznosu od po 2.000,00 eura za svakog okrivljenika imajući u vidu složenost predmeta, okolnost da je postupak pokrenut 2015. Treba istaknuti i kako su I. i II. okrivljenici tijekom cijelog trajanja kaznenog postupka, unatoč navodima o skromnim novčanim primanjima, očito imali mogućnost angažiranja i plaćanja troškova (više) izabranih branitelja, slijedom čega sud zaključuje da će I. i II. okrivljenici, uzimajući u obzir i da sud dozvoljava plaćanje troškova kaznenog postupka u više obroka, moći podmiriti naložene obveze plaćanja sudskih troškova bez da dovedu u pitanje svoje uzdržavanje, odnosno egzistenciju osoba koje su dužni uzdržavati.

3 5

38. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Puli, 15. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Barbara Kancelar

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste mogu podnijeti Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, I. i II. okrivljenici i njihovi branitelji, a u korist I. i II. okrivljenika i osobe taksativno navedene u čl. 464. st. 2. ZKP, s tim da u tom slučaju žalbeni rok teče od dana kad je okrivljeniku dostavljen prijepis presude.

Žalba se podnosi Općinskom sud u Puli-Pola u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a odluku o žalbi donosi županijski sud kao sud drugog stupnja.

Dna:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola na spis broj: KO-DO-512/20

2. I. okrivljenik ĐR

3. II. okrivljenk HR

4. braniteljica I. okrivljenika TR, odvjetnica iz [adresa]

6. braniteljica II. okrivljenika GR, odvjetnica iz [adresa]

7. oštećena CR – na znanje