Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-35/2026-29

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu Zvonimiru Biškupu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Martan, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog BV, zbog kaznenih djela iz čl. 147. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18 – u daljnjem tekstu: KZ11), u povodu privatne tužbe privatnog tužitelja NV od 30. siječnja 2019., izmijenjene na zapisnicima od 11. siječnja 2022. i 28. svibnja 2026., nakon javne rasprave održane 20. ožujka, 22. travnja, 28. svibnja i 9. lipnja 2026., potonjeg dana u prisutnosti opunomoćenice privatnog tužitelja BVE, odvjetnice u [adresa], i braniteljice okrivljenika Jasmine Tot Solina, odvjetnice u Varaždinu, 15. lipnja 2026. objavio i

p r e s u d i o j e

I. Okrivljeni BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin B i N, rođene Č, rođen **.**.1960. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], po zanimanju poljoprivrednik, s mjesečnim primanjima od 300,00 do 400,00 eura i to po osnovi mirovine i OPG-a kojeg je vlasnik, oženjen s Marinom koja je u mirovini i mjesečno prima 400,00 eura mirovine, otac jednog punoljetnog djeteta, vlasnik kuće na adresi prebivališta te osobnog automobila marke Škoda Fabia god. proizvodnje 2003., vodi se drugi kazneni postupak na Općinskom sudu u Varaždinu, neosuđivan

k r i v j e

što je 23. siječnja 2019. stavio na 3 oglasne ploče u naselju Vidovec natpise pisane rukom velikim tiskanim slovima pod naslovom "OBAVIJEST O LOKALNOM PIJANCU I NIŠTARIJI", a ispod toga tekstove slijedećeg sadržaja:

a) na prvoj oglasnoj ploči slijedeći tekst: " **.**.2019. godine NVE razbio je grobnu ploču u Vidovcu na grobu moje bake. I to u 9 H ujutro. **.**.2019. ČV mi je rekla da me UV prijavio poljoprivrednoj inspekciji sve papire sam imao uredne",

b) na drugoj oglasnoj ploči tekst: "22.1. utorak UV (U) razbio je spomenik u komade od moje bake. I to u 9 H ujutro. Bila je Policija i on je prijavljen. Vidio sam ga ja i dva grobara su ga vidjela. Bit će sud, 14.1.2019. inspektorica ČV mi je rekla da me UV (U) prijavil inspekciji – sve papire imam uredne",

c) na trećoj oglasnoj ploči tekst: "22.1.2019. u utorak UV (Vitko) rabio je u komad nadgrobnu ploču od moje bake O. Bila je Policija,. Vidio sam ga ja. A vidjela su ga dva grobara koji su kopali OV grob. To je napravio u 9 H ujutro kad sam ja bio na drugoj strani groblja. 15.1.2019. inspek. ČV mi je u VŽ u svojoj kancelariji kazala da me prijavio UV inspekciji i tada rekla da ni u životu vidla većeg gada u svojoj kancelariji.", o čemu je privatni tužitelj obaviješten slijedeći dan te je 24. siječnja 2019. obišao oglasne stupove naselja Vidovec i skinuo s njih navedene obavijesti,

dakle, drugoga uvrijedio, a uvreda je bila dostupna većem broju osoba,

čime je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – uvredom – iz čl. 147. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11.

II. Na temelju čl. 147. st. 2. KZ/11 okrivljeni BV se

o s u đ u j e

na novčanu kaznu

od 80 (osamdeset) dnevnih iznosa u visini dnevnog iznosa od 10,00 (deset) eura, što ukupno iznosi 800,00 EUR (osamsto eura).

III. Na temelju čl. 42. st. 6. KZ/11 okrivljeni BV je izrečenu novčanu kaznu dužan platiti u roku od 4 (četiri) mjeseca od pravomoćnosti presude.

IV. Na temelju čl. 43. st. 1. KZ/11, ako okrivljeni BV ne plati novčanu kaznu u cijelosti ili djelomično u roku koji je određen presudom, novčana kazna će se naplatit prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona.

V. Na temelju čl. 43. st. 2. KZ/11, ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud će uz pristanak okrivljenog BV donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se 1 (jedan) dnevni iznos zamijeni sa 2 (dva) sata rada.

VI. Na temelju članka 43. stavak 3. i 4. KZ/11 ako okrivljeni BV ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora i to na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti sa jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti na način da će se dva sata rada zamijeniti za jedan dan zatvora.

VII. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj:

152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – u daljnjem tekstu: ZKP/08), okrivljeni BV dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 200,00 (dvjesto) eura, te troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 po osnovi psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 454,44 eura (četiristopedesetčetirieura i četrdesetčetiricenta), sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke privatnog tužitelja te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnog tužitelja, u visini koju će sud odrediti posebnim rješenjem.

VIII. Na temelju odredbe čl. 453. ZKP/08,

okrivljeni BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin B i N, rođene Č, rođen **.**.1960. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], po zanimanju poljoprivrednik, s mjesečnim primanjima od 300,00 do 400,00 eura i to po osnovi mirovine i OPG-a kojeg je vlasnik, oženjen s Marinom koja je u mirovini i mjesečno prima 400,00 eura mirovine, otac jednog punoljetnog djeteta, vlasnik kuće na adresi prebivališta te osobnog automobila marke Škoda Fabia god. proizvodnje 2003., vodi se drugi kazneni postupak na Općinskom sudu u Varaždinu, neosuđivan

o s l o b a đ a s e o p t u ž b e

da bi

23. siječnja 2019. stavio na 3 oglasne ploče u naselju Vidovec natpise pisane rukom velikim tiskanim slovima pod naslovom "OBAVIJEST O LOKALNOM PIJANCU I NIŠTARIJI", a ispod toga tekstove slijedećeg sadržaja:

dakle, za drugog iznio neistinite činjenice koje mogu škoditi časti i ugledu privatnog tužitelja, a te su tvrdnje postale pristupačne većem broju osoba,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom – iz čl. 149. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11.

IX. Na temelju čl. 149. st. 3. ZKP/08, privatni tužitelj ŠV dužan je naknaditi troškove ovog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 koji se odnose na kazneno djelo iz čl. 149. st. 2. KZ/11, u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura, kao i nužne izdatke okrivljenika te nagradu i nužne izdatke njegova branitelja, u visini koju će sud odrediti posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Privatni tužitelj ŠV podnio je 30. siječnja 2019., po opunomoćenom odvjetniku, privatnu tužbu protiv okrivljenog BV, zbog kaznenih djela iz čl. 147. st. 2. u vezi sa st. 1. te čl. 148. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11.

1.1. Na raspravi održanoj u prvotno vođenom postupku 11. siječnja 2022. privatna tužba je izmijenjena na način da je iza uvodnog dijela u pravnom opisu stavljena rečenica "dakle drugog uvrijedio, a uvreda je bila dostupna većem broju osoba, pa je time počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda uvredom iz članka 147. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ", te nadalje da je u pravnom opisu stavljen i tekst "da je dakle za drugog iznio neistinite činjenice koje mogu škoditi njegovoj časti i ugledu privatnog tužitelja, a te su tvrdnje postale pristupačne većem broju osoba, pa da je time počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda klevetom iz članka 149. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ".

1.2. Konačno, na raspravi 28. svibnja 2026. privatna tužba izmijenjena je na način da se riječi "da je 22. siječnja 2019. stavio" mijenjaju na način da isti glase "da je 23. siječnja 2019. stavio", dok je u preostalom dijelu ranije izmijenjena privatna tužba ostala neizmijenjena.

2. Presudom ovog suda broj: K-38/2019-53 od 2. travnja 2024. okrivljenik je oslobođen optužbe, međutim, navedena presuda ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Kž-271/2025-3 od 13. siječnja 2026. i predmet vraćen na ponovno suđenje i odluku pred izmijenjenim sucem pojedincem.

2.1. Očitujući se u ponovnom postupku na optužbu, kako prvotnu, tako i na ranije opisani način izmijenjenu, okrivljeni BV izjavio je da se ne smatra krivim za kaznena djela za koja se tereti privatnom tužbom. Očitujući se u smislu čl. 416. st. 1. ZKP/08, braniteljica okrivljenika navela je da se poriče sve osim toga da je okrivljeni postavio oglase koji se navode u privatnoj tužbi.

3. Tijekom dokaznog postupka su, uz suglasnost stranaka, pročitani odnosno pregledani "obavijesti" (str. 4 do 6 te u kuverti na str. 7), kaznena prijava protiv NV od 21. listopada 2019. predana od strane obrane na raspravi 26. studenog 2019. (u kuverti na str. 23), dokumentacija predana uz podnesak branitelja okrivljenika od 23. ožujka 2021. – presuda Općinskog suda u Varaždinu broj 32 Pp G-299/2019 od 13. rujna 2019. (str. 35-37) te Spomenica Domovinskog rata na str. 38, dopis Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb od 4. listopada 2021. (str. 44), priložena dokumentacija na str. 45 do 51, dopis Općine Vidovec od 5. listopada 2021. (str. 53), dokumentacija predana od strane obrane na raspravi 11. siječnja 2022. odnosno fotografije razbijenog grobnog mjesta te račun i na str. 65 do 71 spisa, dopis Čistoće d.o.o. [adresa] od 2. ožujka 2022., dopis Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb od 7. ožujka 2022., dopis PP Varaždin od 7. veljače 2022. (str. 79), dokumentacija na str. 80 do 82, potvrda Porezne uprave o visini dohotka i primitaka za okrivljenika na listu 16 spisa, nalaz i mišljenje vještaka dr. Nenada Horvata od 11. svibnja 2023. te dokumentacija na str. 162-163 odnosno osmrtnice za HV i za MV, na temelju čl. 431. st. 1. toč. 8. ZKP/08 pročitani su iskazi privatnog tužitelja NV sa zapisnika od 11. siječnja 2022., svjedoka AV sa zapisnika od 11. siječnja 2022., svjedoka GV sa zapisnika od 11. siječnja 2022., svjedoka JV sa zapisnika od 4. svibnja 2022., svjedokinje PV sa zapisnika od 27. listopada 2022., svjedoka ĐV sa zapisnika od 27. listopada 2022. i svjedoka IV sa zapisnika od 25. siječnja 2023., uz suglasnost stranaka pročitani su podnesak Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin od 13. ožujka 2026., dopis Policijske postaje Varaždin od 1. travnja 2026. (str. 228), dopis TD Čistoća Varaždin d.o.o. od 7. travnja 2026. (str. 229), dopis Državnog hidrometeorološkog zavoda s meteorološkim podacima od 7. svibnja 2026. (str. 242-247), pročitani su izvatci iz prekršajne evidencije i kaznene evidencije za okrivljenika, a na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljenik i pročitana njegova obrana sa zapisnika od 27. ožujka 2024.

3.1. Na raspravi 20. ožujka 2026. odbijeni su dokazni prijedlozi obrane za ponovnim ispitivanjem u svojstvu svjedoka NV, AV, GV, JV, ĐV, PV i IV, iz razloga što su svi navedeni svjedoci ispitani na raspravi u prisutnosti stranaka, dok nisu iznesene nikakve nove okolnosti na koje bi trebalo ponovno na raspravi ispitati navedene svjedoke. Po odbijanju prijedloga za njihovim ponovnim ispitivanjem, raniji iskazi imenovanih svjedoka pročitani su u dokaznom postupku na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 8. ZKP/08 jer su svi oni ranije ispitani na raspravi u prisutnosti stranaka.

3.2. Stranke su prije završetka dokaznog postupka navele da nemaju primjedbi na provedeni dokazni postupak niti prijedloge za dopunu dokaznog postupka.

4. Okrivljeni BV u svojoj je obrani na kraju dokaznog postupka naveo da ostaje u cijelosti kod svoje obrane dane na raspravi 27. ožujka 2024. te dodaje da ga ĐV mrzi i da je isti kao svjedok u ovom postupku lažno iskazivao i nagovorio privatnog tužitelja da također lažno iskazuje, a sve s obzirom da je ĐV ranije 2017. krao poljoprivredne proizvode jedne gospođe, o čemu je okrivljeniku nju obavijestio, doduše ne navodeći joj da je to ĐV napravio. Što se tiče konkretnog događaja rekao je da je on 23. siječnja 2019. vidio razbijen spomenik na groblju u Vidovcu, pojašnjavajući da je na spornim oglasima napisao datum 22. siječnja, a sve s obzirom da je oglase pisao u prostoriji gdje je bio kalendar za 2018. pa je krivo zaključio da se ponašanje privatnog tužitelja, koje je smatrao te ga i dalje smatra spornim, dogodilo 22. siječnja. Naveo je da želi primijetiti da kakve veze ima lijepljenje oglasa u kontekstu toga da je privatni tužitelj njemu razbio spomenik, nadalje dodajući da je svjedok IV stao na stranu privatnog tužitelja i lažno iskazivao, premda je on stajao kraj oglasne ploče kada je okrivljenik lijepio oglase. On je vidio ĐV kada je lijepio sporne oglase, kao i da je ĐV iste skinuo za 15-20 sekundi. Naime, vidio je da ĐV ide prema oglasnoj ploči, nije vidio da skida te oglase, no IV mu je rekao da ih je ĐV odmah skinuo. Nije sporno da je okrivljenik ove oglase stavio, no dodao je da ih nije mogao staviti prije nego je spomenik na groblju bio razbijen, a što je primijetio kada je bio sprovod MV **.**.2019., kada je bio snijeg. Svemu navedenom je dodao da ga je ŠV i ranije reketario, govorio da ga zbog određenih stvari oko prodaje poljoprivrednih proizvoda ima u šaci, a istaknuo je i da se na priloženim fotografijama na str. 67 spisa vidi oblik cipele, radi se o cipeli odrezanoj na vrhu, tzv. špičaku, a dodao je i da je 2023. bio samo jedan snijeg pa postupanje privatnog tužitelja ukazuje na njegovu bahatost kada je po tom jedinom snijegu išao razbijati nadgrobni spomenik. Okrivljenik je ujedno usmeno iznio sadržaj obrane predane u spis u pisanom obliku na raspravi 28. svibnja 2026., među ostalim očitujući se na prvotno donesenu presudu koju smatra pravilnomm te dodajući da NV nije uvrijedio spornim natpisima jer on jest pijanac koji je čast i ugled već izgubio mnogim radnjama prema njemu i drugim ljudima kojima je naudio, pa zbog svega smatra da nije kriv za inkriminirana kaznena djela.

4.1. Iz obrane okrivljenika sa zapisnika od 27. ožujka 2024., dane na kraju dokaznog postupka u prvotno vođenom postupku, prije ukidanja prvotno donijete presude, u bitnome proizlazi da je između 27.01.2019. i **.**.2019. ĐV odmah poslije lijepljenja oglasa protiv NV skidao ih iza njega u smjeru njegovih kuća i to 30 sekundi kako je on te oglase zalijepio i da je te oglase odmah predao NV na ruke. Drugo jutro je između 04,30 sati i 5,00 sati obišao tih nekoliko oglasnih ploča i niti na jednoj ih više nije bilo pa stoga to nije mogao pročitati veći broj ljudi. Netočno je da je 22. siječnja 2019. napravio neko kazneno djelo. Tvrdi da je NV razbio oglasnu ploču 23.01.2019 i to između 07,15-07,30 h po snijegu, a **.**.2019. ČV mu je rekla da ga je ŠV prijavio poljoprivrednoj inspekciji i to u njezinoj kancelariji. Vidio je NV u daljini sa istočne strane da se dovezao biciklom na groblje i to između 7,15 – 7,30 h, a vidio ga je i grobar GV dok se on sam u tom trenutku udaljavao s groblja. Laž je da je ŠV skinuo oglase sa oglasnih ploča i to 24.01.2029. kad je oglas skidao ĐV odmah iza okrivljenika i to između 27.01.2019 do 01.02.2019. Obavijesti su bile na oglasnoj ploči vrlo kratko odnosno 30-tak sekundi do 1 minute a već je bila noć (16-17 h) te nisu bile izložene većem broju ljudi, već samo RV i IV. To sve mu je rekao IV kad ga je kod njegove kuće obavijestio da bude svjedočio o tom događaju na sudu i tad mu je on rekao da će to sve ponoviti na sudu. Točno je da je pisao poruke u krajnje afektivnom stanju poslije dolaska iz policije u jutarnjim satima gdje je bio obaviješten da zbog propusta uređujućih policijskih službenika, i to neuzimanja tragova počinitelja iz snijega koji se ubrzo poslije otopio , policija nije podigla kaznenu prijavu protiv NV. Još dodaje da je tog jutra nakon što je izašao iz groblja išao platiti račune na poštu pa u kafić Šenjug, a kad je izlazio iz kafića se sjeća da je sreo AV te mu pričao kako ga je ŠV prijavio poljoprivrednoj inspekciji te je baš u tom trenutku pored njih biciklom prolazio ŠV koji se dovezao biciklom iz smjera groblja. Na groblju su tad bili grobari u sobici pored mrtvačnice, a on je to jutro prije 7 sati išao prema groblju te je posjet grobu bake obavio prije nego su grobari počeli kopati grob za ukop MV. Također, kad ga je ŠV to jutro vidio ostao je jako iznenađen a on ga je promotrio od glave do cipela te je vidio da je nosio ljetne cipele "našpičak", a vrh cipela mu je bio 2,5 cm odrezan. Upravo tragove takvih cipela je on vidio u 14 h kad je završio taj dan pokop MV oko nadgrobne ploče njegove bake te je bilo 17-20 tragova upravo takvih cipela koje je tog dana 23.01.2019. u jutarnjim satima nosio ŠV. Inače snijega je bilo samo taj dan 23.01.2019., a drugi dan u podne ga više nije bilo. Dodao je da iz obavijesti o smrti za MV te HV proizlazi da su sprovodi za imenovane bili 22. i 23. siječnja 2019., a da je on 23. siječnja 2019. nakon sprovoda na kojem je bio na groblju u Vidovcu primijetio oštećen nadgrobni spomenik nakon čega je kontaktirao policiju. On je najprije tog dana 23. siječnja 2019. zvao komunalnog redara nakon čega su iz Čistoće poslali osobu koja je poslikala taj oštećeni nadgrobni spomenik, o čemu u spisu prileže fotografije, a nakon toga je obavijestio policiju. Ne osporava da je stavio te obavijesti na oglasne ploče u naselju Vidovec, no to je stavio tek nakon razgovora sa policijskim inspektorom koji mu je dao do znanja da neće biti podnesena nikakva kaznena prijava zbog toga. Nakon toga je po odvjetniku Tomislavu Kovaču podnio kaznenu prijavu protiv privatnog tužitelja. Priznaje da je u tim obavijestima napisano da su mu svi papiri o poljoprivrednoj inspekciji uredni, a kasnije je tek saznao u razgovoru s jednom inspektoricom da mu nisu svi papiri odnosno evidencije vezano uz korištenje zaštitnih sredstava protiv štetočina na biljkama sukladno njihovim propisima, a on je te papire ispunio prema uputama susjeda misleći da je sve pravilno ispunjeno. On je dakle taj oštećeni nadgrobni spomenik od svoje bake KV vidio 23. siječnja 2019. malo prije 14:00 sati nakon sprovoda MV koji je bio u 13:30 sati, a istog tog dana je u ranim jutarnjim satima bio na tom istom grobnom mjestu kad je još spomenik bio cijeli i nije bilo nikakvih tragova na snijegu, dok je tad u 14:00 sati nadgrobna ploča bila razbijena u nekoliko komada i bilo je 17 do 20 tragova cipela na snijegu oko tog nadgrobnog spomenika. Ističe da je te obavijesti stavio na oglasne ploče u Vidovcu kasnije, negdje u razdoblju od 27. siječnja do 3. veljače 2019. time da je to stavio kad se već spuštao mrak, negdje između 16:00 i 16:30 sati, dok je već slijedeće jutro u ranim jutarnjim satima negdje oko 4:30 ujutro vidio da tih obavijesti više nije bilo pa pretpostavlja da su one skinute gotovo odmah nakon što ih je stavio obzirom da je tog dana kad je stavljao te obavijesti u blizini vidio ĐV koji je išao prema njemu time da je IV bio pored njega kad je stavljao te obavijesti i čitao ih dok je kao svjedok iskazivao drugačije. Kad je po nalogu suda trebao pribaviti adresu IV došao je do njegove ograde da mu kaže da će biti pozvan na sud kao svjedok i on mu je tad potvrdio da je vidio ĐV kako skida te obavijesti odmah nakon što ih je on stavio i udaljio se. Te obavijesti je stavljao jer je bio revoltiran ponašanjem privatnog tužitelja, ne samo vezano uz taj uništeni nadgrobni spomenik već i zbog toga što ga je godinama prije toga prijavljivao poljoprivrednoj inspekciji, carinskoj upravi, a i radnicima koji su kod njega radili govorio je protiv njega. Inače mu je privatni tužitelj dok je još radio za njega znao prijetiti dok bi bio u alkoholiziranom stanju. Privatni tužitelj ga je, dok je još radio za njega u 2018., u više navrata vrijeđao puno gore nego što je on napisao u tim obavijestima, uglavnom dok bi bio u alkoholiziranom stanju, znao je vrijeđati i psovati ga. On i dalje ostaje kod toga da je sve to što je napisao u tim obavijestima istinito, a što da su potvrdili svjedoci. Upitan da pojasni po čemu je točno zaključio da je baš ŠV razbio nadgrobni spomenik od njegove bake naveo je da po tome jer ga je tog jutra 23. siječnja 2019., nakon što je on sam bio na groblju, kada je odlazio s groblja vidio na nekih 700 m udaljenosti da on svojim biciklom ide prema groblju. U to je vrijeme išao plaćati račune na poštu i nakon toga u kafić koji je nasuprot vatrogasnog doma koji je pored crkve odnosno groblja. Nakon što je izašao iz kafića je opet, to je bi lo nakon nekih 20-ak minuta, vidio NV kako izlazi iz groblja odnosno ide cestom koja ide iza crkve pa prema groblju. U tom trenutku se ŠV s biciklom točno provozao cestom nasuprot njega i AV koji su stajali ispred kafića "Šen jug". Napominje da je kasnije kad je bio tog dana na groblju oko 14:00 sati i tamo vidio otiske cipela na snijegu vidio da se radilo o crnim ljetnim cipelama na špičak koje su naprijed odrezane na 2,5 cm i vidio je da je tog dana ŠV točno takve cipele nosio kad je vozio biciklom iz smjera groblja. Takve cipele je ŠV i puno puta imao na sebi i kad je po ljeti pomagao kod njega u poljoprivrednim poslovima. Svemu nadodaje da i dalje nije u dobrim odnosima s privatnim tužiteljem jer mu on i dalje radi probleme zbog kojih mu je od ožujka prošle godine zatvoreno prodajno mjesto na kojem je prodavao svoje proizvode iz OPG-a na sajmu u Krugama u Zagrebu.

5. U ovom postupku nije bilo sporno da je okrivljenik na tri oglasne ploče u naselju Vidovec stavio rukom pisane natpise, i to velikim tiskanim slovima pod naslovom "OBAVIJEST O LOKALNOM PIJANCU I NIŠTARIJI", a ispod tih obavijesti tekstove sadržaja kako je pobliže citirano u privatnoj tužbi.

5.1. Sporno je, s druge strane, je li okrivljenik te "natpise" odnosno "obavijesti" stavio 22. siječnja 2019. ili kasnije, kao i jesu li navedene "obavijesti" bile dostupne većem broju osoba, a isto tako i je li okrivljenik postupajući na inkriminirani nač in uvrijedio privatnog tužitelja te je li istovremeno za istoga tužitelja iznio neistinite činjenice koje mogu naškoditi njegovoj časti i ugledu, a znajući da su te činjenice neistinite.

6. Analizom i ocjenom provedenih dokaza u odnosu na sporne okolnosti, svakog pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, sukladno odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08, ovaj sud zaključuje da je okrivljenik počinio kazneno djelo uvrede, a da djelo okrivljeniku stavljeno na teret kao kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 nije kazneno djelo.

7. Iz iskaza privatnog tužitelja NV s rasprave od 11. siječnja 2022. u bitnome proizlazi da je on inkriminirane zgode bio nešto bolestan odnosno prehlađen i doma je odmarao kada ga je nazvao jedan njegov prijatelj koji je radio na Općini, radi se o ĐV koji je išao na posao i vidio okrivljenika kako lijepi nekakve obavijesti na oglasne ploče u [adresa] i [adresa]. Taj prijatelj ga je nazvao da je okrivljenik lijepio neke cedulje na kojima je pisalo da je on razbio grobno mjesto, a također i da je lokalni pijanac i ništarija. Uzeo je bicikl i došao do tih mjesta i našao te papire koje je odmah skinuo i odlijepio. Kada mu se predočavaju navedene "obavijesti" u kuverti na listu 7 spisa naveo je da se radi upravo o tim papirima odnosno o obavijestima koje je on sam odlijepio. Nakon toga su ga i putem susjedi i prijatelji pitali zašto je razbio to grobno mjesto, a on o tome nije imao pojma jer uopće tih dana niti nije bio na groblju. Naime, tih dana barem dva do tri dana nije gotovo n igdje išao jer je bio prehlađen i zato ga je to sve jako iznenadilo. Ne zna zašto bi to okrivljenik napravio, osim toga to ga je jako uvrijedilo jer je bilo nalijepljeno na lokalnim pločama, a osim toga ništa od toga nije istinito i ne zna zašto bi okrivljenik takve stvari mogao pisati. On se s okrivljenikom nikad nije svađao. Prije toga, odnosno do nekih pet do šest mjeseci prije, znao je pomagati okrivljeniku na polju u poljoprivrednim radovima, a na upit zašto je prestao naveo je da jednostavno više nije htio. Sjeća se da je još nekih par dana nakon toga kada je došao u kafić ga i konobarica i jedan prijatelj ga pitao da što je to radio, konobarica koja poznaje okrivljenika mu je rekla da je on vikao po mjestu Nedeljancu da je on razbio grobno mjesto, a radi se o grobnom mjestu gdje je pokopana okrivljenikova baka. Drugi ili treći dan otkad je skidao te obavijesti išao je do groblja samo izdaleka da vidi da li je doista to grobno mjesto razbijeno i vidio je da je razbijeno što nije mogao vjerovati. Na upit koliko dugo su te obavijesti stajale prije nego ih je skinuo naveo je da ga je taj ĐV zvao toga dana oko 12:00 sati i on je odmah nakon toga krenuo s biciklom, a stajale su sigurno nekoliko sati jer mu je taj prijatelj ĐV rekao da je primijetio okrivljenika ujutro kada je išao na posao i vidio da lijepi te papire. Na daljnji upit da li je ikad podnosio prijavu protiv okrivljenika poljoprivrednoj inspekciji naveo je da je i to je bilo prije tog događaja. Taj prijatelj ĐV koji ga je obavijestio je išao tog dana na posao ujutro, a obavijestio ga je oko podneva, a nije ga odmah obavijestio jer misli da nije imao njegov broj telefona. Na daljnji upit da li je na tom grobu odnosno grobnom mjestu obavljao kakve radove za okrivljenika naveo je da na tom grobnom mjestu nije, a radio je prije po okrivljenikovoj narudžbi na drugom grobnom mjestu gdje su njegovi roditelji pokopani, malo je brusio spomenik. To mu nije bilo plaćeno, to je pomagao okrivljeniku. Prekinuo je raditi na gospodarstvu okrivljenika jer nije htio više. Nije okrivljenika prijavljivao Carini u Zagrebu niti nekakvom drugom uredu u Zagrebu, a niti u [adresa]. Poznavao je OV, ali mu nije bio na sprovodu. Nema problema s alkoholom, nekad si popije, a nekad ne, a niti je ikad bio na liječenju. Na daljnji upit da li ga je još tko pitao za te obavijesti osim tog ĐV koji ga je zvao naveo je da su ga tog dana zaustavljali i pitali " Š pa kaj si to napravil". Sjeća se da su ga to pitali SV, VV i EV.

8. Svjedok AV je naveo da on konkretno o tim nekakvim obavijestima koje bi bile stavljene na oglasnu ploču nema nikakvih saznanja, međutim sjeća se da je negdje u inkriminirano vrijeme na cesti sreo okrivljenika i da mu je pričao da mu je ŠV srušio nadgrobni spomenik. To je čuo samo u prolazu, međutim nije bio na groblju tada i nije vidio ta oštećenja. Na upit da li je čuo od nekih trećih osoba nešto oko toga da bi komentirali te obavijesti koje su stavljene na ploče naveoo je da nije od nikoga čuo jer on niti ne živi u tom mjestu već niže u Vidovcu, odnosno Papincu. Tom prigodom mu je okrivljenik pokazao NV koji je tad gurao bicikl pored pekare u Vidovcu i radi se o privatnom tužitelju. Ta pekara bi mogla biti udaljena od grobl ja nekih 500-tinjak metara. Taj razgovor s okrivljenikom se odvijao ujutro negdje između 8:00 i 9:00 sati, možda i 10:00 sati, zna da je bio snijeg. Nije mu poznato kada je bio ukop MV. Nema saznanja da li bi privatni tužitelj imao problema s alkoholom jer ga i vrlo rijetko viđa.

9. Svjedok GV je naveo da se sjeća da je na groblju u Vidovcu gdje je tada radio na ispomoći upravo zatrpavao jedno grobno mjesto kada je do njega i još jednog dečka koji je sa njim radio došao okrivljenik i pitao ih tko je srušio spomenik na njegovom grobnom mjestu. Niti on, niti taj dečko koji je sa njim radio nisu uopće nikoga vidjeli da bi to napravio, time da se sjeća da su tog dana imali tri ukopa i da je bilo puno ljudi na groblju. Nije toga dana vid io NV na groblju, a inače ga poznaje. Ne zna u kakvim su odnosima ovdje okrivljenik i privatni tužitelj. Tog dana kad ga je okrivljenik pitao tko mu je srušio grobno mjesto sjeća se da je čuo da je nešto pisalo po stupovima pa je i sam pročitao, više se ne sjeća, zna da se odnosilo na NV i da nije bilo baš nešto lijepo, ljudi su se samo "križali". Tih dana nije vidio NV na groblju. Nema saznanja da bi privatni tužitelj vršio kakve klesarske radove na tom grobnom mjestu, a niti da bi ikad bilo kakve radove na groblju. Poznaje se s privatnim tužiteljem već dugo, preko 15 do 20 godina, rijetko se viđaju, ali su u dobrim odnosima. Tih dana se isto nije viđao s privatnim tužiteljem. Svjedok je u više navrata nevezano uz postavljeno pitanje iznosio tvrdnje da ŠV nije ništa kriv.

10. Svjedok JV je na raspravi 4. svibnja 2022. naveo da on o predmetu postupka nema nikakvih saznanja, međutim sjeća se da je radio na groblju u Vidovcu sa radnim kolegom GV, moguće je da je to bilo u siječnju 2019., sjeća se da je još bio snijeg kada su do njih, baš kad su zatrpavali grobno mjesto došli ovdje okrivljenik sa suprugom pitati da li su vidjeli tko je razbio spomenik na njihovom grobnom mjestu. Niti on niti taj kolega GV nisu nikoga vidjeli i tako su odgovorili okrivljeniku. Naime, na groblje dolazi puno ljudi svakodnevno, a oni znaju biti i u rupi unutar grobnog mjesta tako da niti ne mogu vidjeti tko sve dolazi na groblje i odlazi sa groblja. Sjeća se da je nakon toga okrivljeni rekao da će pozvati policiju i da su ih nakon toga i policajci došli pitati da li su vidjeli koga da bi uništavao to grobno mjesto te su isto naveli da nisu vidjeli nikoga. Ovdje prisutnog privatnog tužitelja NV ne poznaje, a također se ne sjeća da bi ga toga dana kada je bila policija na groblju vidio da bi dolazio na groblje. On inače niti nije iz tog mjesta pa zato niti ne poznaje nikoga u tom mjestu pa tako niti ovdje prisutne stranke. Posebno upitan naveo je još da je toga dana bilo oblačno, bilo je snijega, sjeća se da su se vidjeli tragova cipela do tog groba koji je bio razbijen. Kada su mu se predočene fotografije u spisu na listovima 65, 67 i 68 naveo je da mu se čini da je to prikaz tih tragova stopala u snijegu koji su bili vidljivi do tog nadgrobnog spomenika koji je uništen.

11. Svjedokinja PV je na raspravi 27. listopada 2024. navela da je njoj poznato da je njezin suprug napisao te natpise u kojima je spominjao privatnog tužitelja, to nije bilo lijepo od njega, sam joj je rekao taj dan kad je išao staviti te natpise i ona ga je natjerala već drugo jutro, sjeća se da je još bio mrak, čim se ustao da ide te natpise maknuti s tih ploča, međutim kad je to jutro išao do tih ploča tih natpisa više nije bilo. Ti natpisi nisu dugo stajali obzirom da ih je njezin suprug stavio dan prije nego što ih je skinuo, ali već u kasnim popodnevnim satima kada je već bio mrak. Kada joj se predočavaju natpisi na stranicama 4 do 6 spisa odnosno originalni natpisi u kuverti na listu 7 navela je da je to rukopis od njezinog supruga, dok ona te same natpise nije vidjela obzirom da kad je okrivljenik išao po njih više ih nije bilo na pločama. Suprug joj je rekao da je bio revoltiran zbog nadgrobnog spomenika njegove bake jer je bio uništen, a suprug je sumnjao da je to oštetio upravo ŠV. Zapravo bio je siguran da je to učinio ŠV jer je baš toga dana bio snijeg i bili su vidljivi tragovi na snijegu oko tog spomenika. Naime, bili su vidljivi tragovi od cipela na snijegu, a njezin suprug je prepoznao te tragove jer je privatni tužitelj te cipele nosio kad je radio kod njih. Posebno upitana navela je da je privatni tužitelj ranije na tom nadgrobnom spomeniku vršio određene radove odnosno brusio je spomenik, nije imao primjedbi da mu nešto ne bi bilo plaćeno. Na upit kakav je on odnos imao prema njoj i suprugu navela je da kako kada, znao je burno reagirati, ali ne bi o tome detaljnije govorila. U odnosu na dio natpisa koji se spominje u privatnoj tužbi, a iz kojeg proizlazi da je 15. siječnja 2019. inspektorica ČV rekla okrivljeniku da ga je prijavio ŠV inspekciji navela je da je to točno, ta inspektorica je bila kod njih u nadzoru nakon čega ih je i kaznila. ŠV je prije inkriminirane zgode prestao raditi za njih, nekih par mjeseci prije toga kada je bio jedan incident na kombajnu. Na daljnji upit da li je njezin suprug prijavio razbijanje nadgrobnog spomenika navela je da su obojica zvali policiju još s groblja, policajci su došli, pregledali su mjesto događaja i razgovarali s njima. Ona je bila malo neodlučna, nije policajcima potvrdila pitanje tko je to napravio. Kada joj je predočena fotografija na str. 65 spisa, upitana može li se izjasniti komu bi pripadali ti tragovi u snijegu navela je da bi oni pripadali privatnom tužitelju. Nije joj poznato kako je to završilo na policiji, da li su utvrdili tko je oštetio taj nadgrobni spomenik. Njezin suprug je tog dana kada je bio oštećen nadgrobni spomenik jako uzrujan, jako ga je to pogodilo.

12. Svjedok ĐV je na raspravi 27. listopada 2022. naveo da je u to vrijeme radio u općini na javnim poslovima te se sjeća da je to jutro u siječnju čistio snijeg na nogostupu ispred općine i tamo je baš stajala jedna oglasna ploča na kojoj je vidio jedan od tih natpisa. Odmah je nazvao privatnog tužitelja te ga obavijestio o tome , time da on nije vidio tko je stavljao te natpise. Čini mu se da je privatni tužitelj osobno kasnije skinuo ostale natpise te mu je poznato da se u tim natpisima spominjalo da bi privatni tužitelj razbio nadgrobni spomenik od okrivljenikove bake, međutim njemu nije ništa o tome poznato kao niti o tome što okrivljeni i privatni tužitelj imaju među sobom. On poznaje i privatnog tužitelja i okrivljenika i s nijednim nije u nikakvoj zavadi niti u posebno bliskim odnosima već su samo poznanici. Nije točno da bi on rekao privatnom tužitelju kada ga je nazvao da bi on vidio okrivljenika kako on lijepi obavijesti na oglasne ploče, drugo jutro je samo vidio okrivljenika kako se vozi iz smjera Vidovca prema svojem selu pa je tad rekao NV da možda ide nalijepiti još neke obavijesti. Tu obavijest na oglasnoj ploči vidio je tog jednog jutra u siječnju oko 9:00 sati kada je čistio snijeg. Ne sjeća se je li ŠV tih dana bio bolestan, on ga nije pitao, a zna da je bio doma kad ga je nazvao. Nije mu poznato da li je privatni tužitelj radio kod okrivljenika. Također mu nije poznato da li je doista došlo do razbijanja nekakvog nadgrobnog spomenika. Na upit da li je u tom trenutku kad je skinuo taj jedan natpis s oglasne ploče bilo još prisutno više ljudi naveo je da su svi bili raspoređeni vani na poslovima ali kad je skinuo taj natpis su ga svi unutra u općini čitali.

13. Svjedok IV je na raspravi 5. siječnja 2023. iskazao da je u to vrijeme radio u Općini na poslovima čišćenja odnosno na javnim radovima te se sjeća jedne zgode kada je bio radio zajedno sa ĐV te kad su išli na pauzu su otišli do oglasne ploče vidjeti što je na njoj i sjeća se da su bili ti nekakvi natpisi u kojima se spominjao ŠV i ĐV je odmah skinuo te natpise i rekao da će to on dati NV. Ne sjeća se točno što je pisalo, a kada mu se predočavaju navedeni natpisi u kuverti na listu 7 spisa naveo je da ne vidi čitati, a nema naočale. ĐV je stoga sigurno javio NV za te natpise, ali nakon toga više nije s njim o tome razgovarao, a niti je netko drugi u Općini te zgode uopće razgovarao vezano za te natpise. Inače poznaje i okrivljenika i privatnog tužitelja, sa okrivljenikom je išao još u osnovnu školu, a privatnog tužitelja poznaje iz viđenja. S niti jednim od njih nije u nikakvoj zavadi te su u relativno dobrim odnosima. Sjeća se da je bilo nešto snijega te zgode i da su morali čistiti snijeg. Ne sjeća se da li se tad razgovaralo o tome da bi bio razbijen nadgrobni spomenik od bake od okrivljenika.

14. Iz "obavijesti" na str. 4 do 6 te u kuverti na str. 7 spisa proizlazi nespornim sadržaj predmetnih natpisa koje je okrivljenik pisao rukom velikim tiskanim slovima i koje je, nesporno stavio na tri oglasne ploče u naselju Vidovec.

15. Iz kaznene prijave NV od 21. listopada 2019. proizlazi da je ovdje okrivljeni BV po svom punomoćniku, odvjetniku Tomislavu Kovaču, dana 31. listopada 2019. Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu podnio kaznenu prijavu protiv NV (ovdje privatnog tužitelja) radi počinjenja kaznenog djela povrede mira pokojnika iz čl. 332. st.1. KZ-a.

16. Iz presude Općinskog suda u Varaždinu broj 32 Pp G-299/2019-7 od 13. rujna 2019. vidljivo je da je okrivljenik BV proglašen krivim zbog počinjenja prekršaja iz čl. 20. st. 8. Zakona o održivoj uporabi pesticida, kažnjivog po čl. 13. st. 3. vezano za st. 1. al. 13. Zakona o provedbi Uredbe EZ broj 1107/2009 o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja, odnosno jer nije vodio nikakvu evidenciju u uporabi sredstava za zaštitu bilja, odnosno nije ažurno vodio navedenu evidenciju te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 6.000,00 kuna.

17. Iz dopisa Carinske uprave, Područnog Carinskog ureda Zagreb od 4. listopada 2021. proizlazi da isti obavještavaju sud da su ovlašteni carinski djelatnici vršili nadzor nad radom okrivljenog BV, tj. njegovim OPG-om u dva predmeta označene Klase te je u prilogu relevantna dokumentacija odnosno zapisnici o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 05.02.2016. te 19.02.2018.

18. Iz dopisa Općine Vidovec od 5. listopada 2021. slijedi da Općina ne vodi nikakav predmet vezano za prijavu okrivljenog BV radi oštećenja grobnog mjesta od strane NV.

19. Pregledavanjem fotografija na str. 65 do 68 spisa vidljivo je predmetno oštećeno grobno mjesto odnosno nadgrobni spomenik na ime KV te snijeg koji ga djelomično prekriva.

20. Iz dopisa Čistoće d.o.o., [adresa], od 2. ožujka 2022. proizlazi da je 22. i 23. siječnja 2019. na mjesnom groblju u Vidovcu zajedno sa GV radio JV.

21. Iz dopisa Carinske uprave, Područnog Carinskog ureda Zagreb od 7. ožujka 2022. proizlazi da uvidom u Informacijski sustav Carinske uprave nije evidentirana prijava/predstavka NV protiv BV.

22. Iz dopisa Policijske postaje Varaždin od 7. veljače 2022. proizlazi da je pregledom dostupnih evidencija utvrđeno kako je dana 23. siječnja 2019. u 14,06 sati policiju obavijestio BV iz [adresa] da je netko oštetio grobno mjesto njegove bake u Vidovcu na groblju. Vezano uz prijavu policijski službenici Policijske postaje Varaždin su izlaskom na mjesto događaja utvrdili elemente kaznenog djela oštećenja tuđe stvari od nepoznate osobe, koje se progoni po prijedlogu, o čemu su obavijestili oštećenu koja je vezano uz isto izjavila da ne želi podnijeti prijedlog za pokretanje kaznenog progona protiv nepoznatog počinitelja, a u prilogu je dostavljena i izjava PV od 23.01.2019. te službena zabilješka o dojavi.

23. Iz dopisa Policijske postaje Varaždin od 1. travnja 2026. (str. 228) proizlazi da evidencija PP Varaždin vezana uz ulaz i izlaz stranaka zbog proteka vremena više ne postoji, a da je 23. siječnja 2019. u 14,06 sati telefonskim putem BV dojavio da je netko unazad kratkog vremena oštetio grobno mjesto njegove bake na groblju u Vidovcu, da bi dolaskom policijskih službenika na mjesto dojave i telefonskim razgovorom bilo utvrđeno da je 22./23. siječnja 2019. u vremenu od 15,00 do 14,00 sati na groblju u Vidovcu na grobnom mjestu obitelji BV nepoznati počinitelj izvršio oštećenje nadgrobnog spomenika i križa, na neutvrđen način, kojom prilikom je isti pukao i pao na tlo, time da se PV nije mogla izjasniti o visini materijalne štete te nije bila zainteresirana za podnošenje prijedloga za pokretanje kaznenog progona.

24. Iz dopisa TD Čistoća Varaždin d.o.o. od 7. travnja 2026. (str. 229) proizlazi da groblje u Vidovcu nije, niti je 22. i 23. siječnja 2019. bilo, pokriveno videonadzorom.

25. Iz dopisa Državnog hidrometeorološkog zavoda s meteorološkim podacima od 7. svibnja 2026. (str. 242-247), koji se odnose na potvrdu o stanju vremena za područje mjesta Vidovec za 22. i 23. siječnja 2019., u bitnome proizlazi da je 22. siječnja 2019. bio oblačan dan, tijekom poslijepodneva je padao slab do umjeren snijeg uz stvaranje snježnog pokrivača na tlu, time da je oborina od snijega koja je padala 22. siječnja 2019. izmjerena 23. siječnja 2019., tako da su vidljive izmjerene vrijednosti oborine snijega na navedeni dan, dok za 22. siječnja 2019. nisu prikazane vrijednosti snježne oborine.

26. Iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka dr. Nenada Horvata od 11. svibnja 2023. (str. 106-114) u bitnome proizlazi da je okrivljenik BV osoba srednje životne dobi, bez duševne bolesti i bez epizoda privremene duševne poremećenosti te bez nedovoljne duševne razvijenosti, kod kojeg se ne zamjećuje psihijatrijska patologija niti se kod njega može uspostaviti neka psihijatrijska dijagnoza. Isti je u sporno vrijeme i u odnosu na sporna djela imao sačuvanu sposobnost shvaćanja suštine svojeg postupanja i sačuvanu sposobnost upravljanja svojom voljom i postupcima, odnosno isti je u sporno vrijeme i u odnosu na sporna djela bio ubrojiv, a u stanju u kojem je zatečen definitivno je raspravno sposoban.

U odnosu na kazneno djelo uvrede

27. Prilikom ocjene je li okrivljenik počinio kazneno djelo uvrede iz čl. 147. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, stavljeno mu na teret privatnom tužbom, prvenstveno valja ponoviti da nije sporno da je okrivljeni BV postavio sva tri natpisa (oglasa) navedena u privatnoj tužbi, i sa navedenim sadržajem. Okrivljenik je u navedenim natpisima te tijekom postupka iznosio razloge uslijed kojih se upustio u njihovo sastavljanje i stavljanje na tri oglasne ploče, a iz kojih proizlazi njegov revolt i animozi tet spram privatnog tužitelja NV. Okrivljenik istoga smatra odgovornim za razbijanje nadgrobne ploče na grobu njegove bake, ali i za prijavu poljoprivrednoj inspekciji, kao i za ranije neprimjereno ponašanje prema njemu.

28. Supruga okrivljenika PV potvrđuje priznanje okrivljenika da je napisao predmetne natpise i stavio ih na oglasne ploče, ali ukazuje i da je ona zbog toga bila ljuta na supruga, budući da iskazuje da to nije bilo lijepo od njega i da je natjerala da drugo jutro ide natpise maknuti s tih ploča. Okrivljenik u svojoj obrani na kraju dokaznog postupka pak navodi da je ispitani svjedok ĐV skidao po njemu postavljene oglase za 15-20 sekundi po njihovu postavljanju, da bi potom ipak naveo da je samo vidio da ĐV ide prema oglasnoj ploči, ali da nije vidio kako skida natpise, već da mu je IV rekao da ih je ĐV odmah skinuo. Ovakva obrana je sama po sebi nejasna i proturječna jer okrivljenik u sljedećoj rečenici pobija prethodnu, a ujedno i nelogična jer nije realno ni životno očekivano da okrivljenik koji je oglase postavio ne bi reagirao kada bi ih ĐV za nekoliko sekundi skinuo, niti je vjerojatno da bi ih ĐV, na kojeg se ti natpisi ne odnose, u tako kratkom vremenu skidao, kao što nije ni logično da bi se sve to odvilo u neposrednoj blizini okrivljenika, a da on ne bi primijetio da ĐV to radi, već da bi isto morao saznati od svjedoka IV (na što okrivljenik ukazuje u drugoj prezentiranoj rečenici).

29. Navedeno ukazuje da su ovi natpisi bili postavljeni po okrivljeniku i jedno vrijeme stajali na oglasnim pločama, a iz iskaza privatnog tužitelja kojeg potvrđuje svjedok ĐV proizlazi da ih je privatni tužitelj skinuo s oglasnih ploča. Valja primijetiti da u tom dijelu postoje određene nepodudarnosti u iskazima svjedoka, međutim, iste nisu neočekivane s obzirom na protek vremena do iskazivanja, no one, valja naglasiti, ne dovode u pitanje zaključak da su predmetni natpisi bili postavljeni na oglasne ploče i da su tamo jedno vrijeme stajali. Oglasne ploče nalaze se na javnim mjestima u naselju i samim stavljanjem ovih natpisa na iste njihov je sadržaj postao pristupačan neograničenom broju osobu. Stoga i bez obzira na to tko je iste u konačnici skinuo s oglasnih ploča (svjedok IV navodi da ih je skinuo svjedok ĐV, no to je suprotno iskazima privatnog tužitelja i samog svjedoka ĐV, time da su isti u konačnici od strane privatnog tužitelja dostavljeni uz privatnu tužbu, što znači da su bili u njegovu posjedu pa u tom smislu sud cijeni prihvatljivim njihove iskaze da ih je skinuo privatni tužitelj), nema dvojbe da je sadržaj natpisa okrivljenika o privatnom tužitelju u kojem ga naziva pijancem i ništarijom već samim postavljanjem bio dostupan većem broju osoba, a na što dodatno ukazuju i iskazi svjedoka ĐV i IV iz kojih proizlazi da su navedeni sadržaj s oglasne ploče konzumirali kada su radili u Općini te GV koji navodi da je pročitao te natpise.

30. Okrivljenik osporava da bi predmetne natpise postavio 22. siječnja 2019., kako mu je inicijalno stavljeno na teret, tvrdeći između ostalog da je 23. siječnja 2019. nakon sprovoda MV vidio razbijeni nadgrobni spomenik te da je upravo tog dana padao snijeg, radi čega je i predložio pribavu podataka od DHMZ. Nakon pribave tih podataka iz kojih je proizašlo da je snijeg od 22. izmjeren 23. siječnja 2019., privatni tužitelj je izmijenio činjenični opis tako da se okrivljeniku stavlja na teret da je predmetne natpise stavio 23. siječnja 2019., a ocjena je suda da je okrivljenik upravo tog dana natpise stavio na oglasne ploče. Naime, iz obrane okrivljenika proizlazi da je upravo tog dana vidio razbijeni spomenik na groblju, nakon čega je zvao komunalnog redara i obavijestio policiju o razbijanju spomenika. Iz iskaza svjedoka GV i JV proizlazi da je okrivljenik došao do njih kada su oni zatrpavali grobno mjesto, bio je snijeg, raspitujući se tko je razbio njihov spomenik, iz iskaza PV proizlazi da je okrivljenik bio revoltiran zbog nadgrobnog spomenika, da je smatrao da je to učinio privatni tužitelj jer je baš toga dana bio snijeg, a iz obrane okrivljenika od 27. ožujka 2024. proizlazi i da je oglase stavio nakon razgovora s policijskim inspektorom koji mu je dao do znanja da neće biti podnesena nikakva prijava zbog razbijanja spomenika. Iz dokumentacije dostavljene od strane PP Varaždin proizlazi da je upravo 23. siječnja 2019. zaprimljena dojava o oštećenju na groblju te da su toga dana policijski službenici upućeni na mjesto događaja. Kako je neposredan povod okrivljenika za pisanje i javno objavljivanje predmetnih natpisa predstavljalo uočavanje oštećenja na nadgrobnom spomeniku, što je okrivljenik uočio 23. siječnja 2019. te je isti dan događaj prijavio policiji, iz čije dokumentacije nadalje proizlazi da PV, supruga okrivljenika, nije bila zainteresirana za pokretanje kaznenog progona, a sam okrivljenik iskazuje da je oglase stavio nakon razgovora s policijskim inspektorom koji mu je dao do znanja da neće biti podnesena nikakva prijava, zaključak je ovog suda da je okrivljenik reagirao pisanjem i objavom natpisa upravo 23. siječnja 2019., ne oklijevajući već na taj način reagirajući uslijed revolta prema privatnom tužitelju kojeg smatra odgovornim za sporno oštećenje, a prema kojem i inače osjeća animozitet.

31. Na temelju provedenih dokaza proizlazi stoga da je okrivljenik nesporno napisao i kritičnog dana na tri oglasne ploče stavio natpise u kojima privatnog tužitelja naziva lokalnim pijancem i ništarijom. Sud prihvaća obranu okrivljenika u dijelu u kojem priznaje pisanje i objavljivanje ovih natpisa te da je neposredan povod za isto bilo uočavanje oštećenja na nadgrobnom spomeniku, dok je ne prihvaća u preostalom dijelu u kojem negira kaznenu odgovornost za uvredu, u kojem je suprotna utvrđenjima ovog suda, a koju smatra danu s ciljem otklanjanja kaznene odgovornosti od sebe, o čemu je već prethodno bila dijelom riječ. Sud nadalje cijeni pravilnim nalaz i mišljenje vještaka jer je isti jasan, potpun i neproturječan samom sebi i utvrđenim okolnostima te ovaj sud u istome ne nalazi nikakvih nedostataka , budući da je angažirani psihijatrijski vještak u cijelosti, i to jasno i argumentirano, odgovorio na sva postavljena pitanja i izjasnio se o svim relevantnim okolnostima, a vjerodostojnim cijeni i svu materijalnu dokumentaciju. Konačno, u odnosu na iskaze svjedoka, pored prednje djelomično iznijetih razloga valja reći da isti ne dovode u pitanje utvrđenje da je okrivljenik napisao sporne natpise i iste objavio te da je revoltiran spram privatnog tužitelja, iz njih proizlazi da ispitani svjedoci imaju ograničena saznanja, a isti ukazuju na okrivljenikovu opterećenost situacijom oko spomenika i da su natpisi jedno vrijeme bili dostupni na oglasnim pločama, a u kojem ih dijelu sud kao takve prihvaća. Iskazi svjedoka dijelom se odnose i na kazneno djelo klevete, o kojem će biti riječ kasnije prilikom obrazlaganja oslobađajućeg dijela presude, u kojem dijelu isti nisu od odlučujućeg značaja za kazneno djelo uvrede.

32. U smislu odredbe čl. 147. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 kazneno djelo uvrede čini tko uvrijedi drugog putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je uvreda postala pristupačnom većem broju osoba. Uvreda se sastoji u omalovažavanju drugoga odnosno u nepoštivanju ljudskog dostojanstva druge osobe. U ovom slučaju okrivljenik je navode da je privatni tužitelj lokalni pijanac i ništarije nesporno iznio po neposrednom povodu uočavanja oštećenog spomenika, za što krivi privatnog tužitelja (a za što, valja uzgred spomenuti, nema adekvatnih dokaza, pa niti u iskazima ispitanih svjedoka, već tek nepotkrijepljena pretpostavka okrivljenika temeljena na izgledu tragova obuće u snijegu ), međutim, iz njegovih navoda proizlazi i da je ponašanjem privatnog tužitelja bio revoltiran i zbog toga što ga je ovaj prijavljivao poljoprivrednoj inspekciji, ali i zbog drugih njegovih postupanja koje smatra neprimjerenima. Zaključak je stoga suda da je okrivljenik postupao s ciljem da uvrijedi privatnog tužitelja, pri čemu valja pojasniti da uvreda predstavlja negativan vrijednosni sud o drugoj osobi koji je, prema objektivnom mjerilu, podoban povrijediti njezinu čast i dostojanstvo. Nazivanje nekoga pijancem i ništarijom nesumnjivo je objektivno podobno da povrijedi dostojanstvo svake osobe, pa i privatnog tužitelja, odnosno da istog omalovaži, a za postojanje kaznenog djela uvrede odlučno je što ovakvi navodi e predstavljaju pogrdne i omalovažavajuće vrijednosne sudove usmjerene na vrijeđanje osobnosti i dostojanstva druge osobe, ovdje privatnog tužitelja. Ovo tim više što nije sporno da je okrivljenik citirane navode istaknuo na tri oglasne ploče, koja okolnost ukazuje da je želio maksimizirati učinak svojeg pisanja povećanjem vidljivosti tih objava, drugim riječima, da je okrivljenik postupao upravo s ciljem vrijeđanja privatnog tužitelja proizlazi i iz načina na koji je sporne navode učinio dostupnima javnosti – iste je izvjesio na čak tri oglasne ploče (da bi u konačnici bili skinuti bez njegove volje), čime je očito nastojao osigurati da s njihovim sadržajem bude upoznat što veći broj osoba. Takav način postupanja ukazuje na promišljeno javno iznošenje pogrdnih kvalifikacija radi njihova što šireg odjeka unutar lokalne zajednice u kojoj obojica žive, što dodatno potvrđuje postojanje okrivljenikove izravne namjere da omalovaži privatnog tužitelja i povrijedi njegovo dostojanstvo. Nadalje, sud ističe kako i samo držanje okrivljenika tijekom ovog kaznenog postupka posredno potvrđuje zaključak o postojanju njegove izravne namjere za vrijeđanjem privatnog tužitelja tempore criminis. Naime, okrivljenik u svojoj obrani, konkretno u pisanom podnesku koji je usmeno iznio na raspravi, ustraje na uvredljivom narativu prema privatnom tužitelju. Naime, navodeći da privatnog tužitelja zapravo nije uvrijedio, citira se: "kad je on pijanac", te tvrdeći da mu iznesene riječi "nisu mogle bolje naškoditi jer je on več čast i ugled izgubio mnogim radnjama protiv mene a i drugih ljudi…", okrivljenik demonstrira potpuni izostanak samokritičnosti, kajanja ili uvažavanja tuđeg ljudskog dostojanstva. Takvo ustrajavanje na pogrdnim kvalifikacijama tijekom kaznenog postupka, uz izostanak bilo kakvog distanciranja od njih, potvrđuje izraženo omalovažavajući stav okrivljenika prema privatnom tužitelju te predstavlja dodatnu okolnost koja podupire zaključak da je i tempore criminis postupao s izravnom namjerom vrijeđanja.

33. Tome valja dodati da, usprkos tome što okrivljenik u svojoj obrani ukazuje na revoltiranost ponašanjem privatnog tužitelja (zbog oštećenja spomenika i prijava poljoprivrednoj inspekciji), eventualno postojanje konflikta ili nezadovoljstva postupcima privatnog tužitelja ne daje okrivljeniku pravo na njegovo javno blaćenje. Okrivljenik je svoje eventualno povrijeđene interese mogao i morao štiti putem nadležnih institucija, a ne iznošenjem uvredljivih vrijednosnih sudova na javnom mjestu, zbog čega se u konkretnom slučaju ne može raditi o postupanju u obrani drugih prava ili u opravdanom interesu, time da se ukazuje da je okrivljenik po uočavanju oštećenja spomenika izvršio prijavu policiji, no iz dokumentacije PP Varaždin proizlazi da supruga okrivljenika u to vrijeme nije bila zainteresirana za kazneni progon osobe koja je izvršila oštećenje na grobu, a da je okrivljeni tek 31. listopada 2019. podnio kaznenu prijavu protiv privatnog tužitelja zbog kaznenog djela povrede mira pokojnika

– i to nakon što mu je dostavljena predmetna privatna tužba – slijedom čega se navedena kaznena prijava ukazuje kao reakcija na privatnu tužbu koja je podnesena protiv njega. Ujedno, od strane okrivljenika korišteni su izrazi "lokalni pijanac" i "ništarija", koji nisu potrebni za iznošenje tvrdnje da je netko oštetio spomenik i koji ne doprinose zaštiti prava niti dokazivanju odgovornosti za oštećenje, nego predstavljaju isključivo osobne pogrde, a objava na tri oglasne ploče pokazuje da nije riječ o obraćanju nadležnim tijelima radi zaštite prava, nego o javnom izlaganju privatnog tužitelja omalovažavanju.

34. Na osnovi svega naprijed navedenog ocjena je ovog suda da provedeni dokazi pružaju uporište za nedvojben zaključak da je okrivljenik počinio kazneno djelo uvrede iz čl. 147. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, tako što je 23. siječnja 2019. stavio na tri oglasne ploče u naselju Vidovec natpise pisane rukom velikim tiskanim slovima pod naslovom "OBAVIJEST O LOKALNOM PIJANCU I NIŠTARIJI", a ispod toga tekstove sadržaja navedenih u činjeničnom opisu, o čemu je privatni tužitelj obaviješten slijedeći dan te je 24. siječnja 2019. obišao oglasne stupove naselja Vidovec i skinuo s njih navedene obavijesti. Na taj je način okrivljenik uvrijedio drugoga – privatnog tužitelja NV, a uvreda je bila dostupna većem broju osoba, kako je to ranije obrazloženo. Pritom je okrivljenik postupao s izravnom namjerom, u cilju vrijeđanja privatnog tužitelja, svjestan obilježja toga djela i htijući njegovo ostvarenje, osim toga bio je ubrojiv, kako je to utvrđeno na temelju provedenog psihijatrijskog vještačenja, kao i svjestan protupravnosti, nesporno znajući da je djelo zabranjeno, te na njegovoj strani ne postoji ijedan ispričavajući razlog, slijedom čega je on osim objektivnih ostvario i subjektivne elemente navedenog kaznenog djela te je, posljedično, za isto proglašen krivim.

35. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, sukladno čl. 47. KZ/11, pošao od stupnja krivnje (ovdje se radi o izravnoj namjeri kao obliku krivnje, kako je to prethodno precizirano, i potpunoj ubrojivosti okrivljenika svjesnog da je njegovo djelo zabranjeno) i svrhe kažnjavanja propisane u čl. 41. istog Zakona, te uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja.

35.1. Pritom su olakotnim okrivljeniku cijenjeni kaznena neosuđivanost i prekršajna nekažnjavanost te činjenica da se radi o hrvatskom branitelju odlikovanom Spomenicom domovinskog rata, skromnijeg imovinskog stanja, inače vrijednom, marljivom i radišnom zemljoradniku, na što ukazuje i psihijatrijski vještak, a koja činjenica nije dovedena u pitanje. S druge strane, otegotnim mu je uzeto držanje nakon počinjenog djela odnosno tijekom rasprave, o kojem je bila riječ i u ranijem dijelu ovog obrazloženja, a koje ukazuje na njegovu nekritičnost jer perpetuira uvredljivi narativ prema privatnom tužitelju, kao i činjenica da je uvredljive natpise postavio na tri oglasne ploče (za počinjenje kaznenog djela dovoljno bi bila objava takvog sadržaja na samo jednoj od njih).

35.2. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i da je za inkriminirano kazneno djelo iz čl. 147. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 predviđena novčana kazna do sto osamdeset dnevnih iznosa (koja, sukladno čl. 42. st. 1. KZ/11, ne može biti manja od trideset dnevnih iznosa), sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu od osamdeset dnevnih iznosa (s obzirom na navedene okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža) u visini dnevnog iznosa od deset eura, tako da novčana kazna ukupno iznosi 800,00 eura. Visina dnevnog iznosa određena je na temelju slobodne procjene sukladno čl. 42. st. 5. KZ/11 jer bi utvrđenje svih okolnosti iz č l. 42. st. 4. KZ/11 bilo povezano s nerazmjernim teškoćama, pri čemu je sud kao polazište uzeo prihode okrivljenika za 2025. (list spisa 218), prema kojim podacima primici okrivljenika iznose 3.630,30 eura, što znači da njegov prosječni mjesečni neto dohodak iznosi 302,53 eura, a što u konačnici daje prosječni dnevni dohodak od 10,08 eura. Ovakvo utvrđenje u suglasju je i s osobnim podacima koje je sam okrivljenik iznio pred ovim sudom, kada je naveo da njegova mjesečna primanja po osnovi mirovine i rada na OPG-u iznose između 300,00 i 400,00 eura. Prilikom ocjene ukupnog ekonomskog stanja okrivljenika sud je uzeo u obzir i njegovu imovinu, budući da je vlasnik obiteljske kuće te osobnog automobila marke Škoda Fabia iz 2003. Vodeći se načelom razmjernosti, a kako bi se s jedne strane osiguralo da izrečena kazna realno utječe na imovinsko stanje okrivljenika i time ostvari svoju svrhu, dok se s druge strane jamči da okrivljenik (imajući ujedno u vidu njegovu imovinsku situaciju i redovite prihode supruge od 400,00 eura mirovine) neće biti doveden u stanje oskudice niti će mu biti ugrožena egzistencija, sud je primjenom slobodne procjene u pogledu utjecaja životnih troškova na slobodni dio njegova dohotka odredio visinu jednog dnevnog iznosa u zaokruženom i realnom iznosu od 10,00 eura.

36. Na temelju čl. 42. st. 6. KZ/11 okrivljeni BV dužan je izrečenu novčanu kaznu platiti u roku od 4 (četiri) mjeseca od pravomoćnosti presude, a sukladno čl. 43. st. 1. KZ/11 određeno je da će se, ako okrivljenik ne plati novčanu kaznu u cijelosti ili djelomično u roku koji je određen presudom, novčana kazna naplatit i prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona. Na temelju čl. 43. st. 2. KZ/11 određeno je da će, ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, sud uz pristanak okrivljenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro, na način da se 1 (jedan) dnevni iznos zamijeni sa 2 (dva) sata rada, dok je na temelju čl. 43. st. 3. i 4. KZ/11 određeno da će se, ako okrivljenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro zamijeniti kaznom zatvora i to na način da će se jedan dnevni iznos zamijeniti sa jednim danom zatvora, a rad za opće dobro će se zamijeniti na način da će se dva sata rada zamijeniti za jedan dan zatvora.

37. Sud smatra da će se upravo takvom kaznom osim specijalne postići i generalna prevencija te da će upravo odmjerena kazna utjecati na okrivljenika i odvratiti ga da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja. Pritom je sud imao u vidu i svrhu kažnjavanja, a to je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecanje na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju da se ponovno uključi u društvo.

38. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljeni BV obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 200,00 eura, te troškove psihijatrijsog vještačenja iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u iznosu od 454,44 eura (provedenog radi utvrđivanja okolnosti odlučnih za ocjenu postojanja njegove kaznene odgovornosti odnosno krivnje), sve u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke privatnog tužitelja te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika privatnog tužitelja, u visini koju će sud odredi ti posebnim rješenjem. Navedeni troškovi odnose se na kazneno djelo uvrede za koje je okrivljenik proglašen krivim, uslijed čega je dužan naknaditi troškove, pri čemu je visina paušalne svote odmjerenu s obzirom na složenost i trajanje postupka, a ocjena je ovog suda da s obzirom na njegovo imovinsko stanje time neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

U odnosu na kazneno djelo klevete

39. Osim za kazneno djelo uvrede, privatni tužitelj okrivljenika tereti i za kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11.

40. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da djelo za koje se okrivljenik optužuje, kvalificirano kao kazneno djelo klevete, po zakonu nije kazneno djelo, budući da u činjeničnom opisu predmetne privatne tužbe nedostaju bitna obilježja kaznenog djela klevete.

41. Kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 1. KZ/11 čini tko pred drugim za nekoga iznese ili pronese neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je neistinita, a kvalificirani oblik tog kaznenog djela iz st. 2. navedenog članka KZ/11 čini onaj tko djelo iz st. 1. počini putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način, zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba.

42. Privatni tužitelj tereti okrivljenika da je radnjama (objave predmetnih natpisa na oglasnim pločama) kojima je počinio i kazneno djelo uvrede, za koje je osuđen, kako je to prethodno obrazloženo, ujedno počinio i kazneno djelo klevete jer da je, kako se navodi u pravnom opisu, za drugog iznio neistinite činjenice koje mogu škoditi časti i ugledu privatnog tužitelja, a te su tvrdnje postale pristupačne većem broju osoba , djelo pravno kvalificirajući kao kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom, opisano i kažnjivo po čl. 149. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11.

43. Sud je utvrdio da predmetni činjenični opis kaznenog djela klevete iz čl. 147. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 ne sadrži bitna obilježja tog kaznenog djela. Naime, u predmetnom činjeničnom opisu nisu sadržaja bitna obilježja navedenog kaznenog djela, i to budući da u istome – dakle, u činjeničnom opisu – nije navedeno da se radi o neistinitim činjeničnim tvrdnjama niti da bi okrivljenik pri tome postupao znajući da su tvrdnje koje je iznosio neistinite, kao ni da takve činjenice mogu škoditi časti i ugledu privatnog tužitelja.

44. Slijedom prednje navedenog, budući da činjenični opis kaznenog djela klevete nema u sebi sadržane prednje navedene bitne elemente kaznenog djela klevete (u vezi čega treba uzgred pojasniti da nije dostatno da ti elementi budu sadržani u pravnom opisu, time da u ovom slučaju niti pravni opis ne sadrži navod da je okrivljenik znao da su tvrdnje koje je iznosio neistinite), zaključak je suda da djelo koje je okrivljeniku stavljeno na teret kao kazneno djelo klevete, iz čl. 149. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, po zakonu nije kazneno djelo jer ne sadrži propisane zakonske elemente koji čine to kazneno djelo klevete, pa je uslijed toga, sukladno čl. 453. toč. 1. ZKP/08, valjalo okrivljenika osloboditi optužbe za ovo kazneno djelo (u tom smislu i Županijski sud u Zagrebu u presudi broj: Kž-282/2025-2 od 1. srpnja 2025., Županijski sud u Bjelovaru u presudi broj: Kž-171/2023-4 od 4. listopada 2023. odnosno Županijski sud u Šibeniku u presudi broj: Kž-294/2023-4 od 17. listopada 2024.).

45. S obzirom na takvu odluku sud se u pogledu ovog kaznenog djela nije upuštao u analizu provedenih dokaza, već su samo navedeni razlozi za donošenje oslobađajuće presude, time da u odnosu na obvezu razmatranja je li okrivljenik predmetnim činjeničnim i zakonskim opisom počinio kakvo blaže kazneno djelo iz glave kaznenih djela protiv časti i ugleda, odnosno jesu li ispunjena obilježja kaznenog djela uvrede valja ponoviti da je naprijed obrazloženo da je okrivljenik počinio kazneno djelo uvrede iz čl. 147. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 time što je privatnog tužitelja nazvao lokalnim pijancem i ništarijom (dakle za iznijete vrijednosne sudove), dok navodi iz istih natpisa o razbijanju grobne ploče i prijave poljoprivrednoj inspekciji predstavljaju činjenične tvrdnje koje bi se načelno mogle podvesti upravo pod kazneno djelo klevete, međutim, s obzirom na ranije navedene razloge uslijed kojih u ovom slučaju djelo koje je okrivljeniku stavljeno na teret kao kazneno djelo klevete iz čl. 149. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 po zakonu nije kazneno djelo, sud se nije upuštao u ocjenu jesu li te činjenične tvrdnje istinite odnosno jesu li ostvarena obilježja kaznenog djela klevete.

46. Na temelju čl. 149. st. 3. ZKP/08, privatni tužitelj ŠV obvezan je, s obzirom na donošenje oslobađajuće presude u ovom dijelu, naknaditi troškove ovog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 koji se odnose na kazneno djelo iz čl. 149. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11, u iznosu od 200,00 eura, kao i nužne izdatke okrivljenika te nagradu i nužne izdatke njegova branitelja, u visini koju će sud odrediti posebnim rješenjem, pri čemu se dosuđeni troškovi odnose na paušalnu svotu odmjerenu s obzirom na složenost i trajanje postupka.

U Varaždinu 15. lipnja 2026.

Sudac

Zvonimir Biškup

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u pisanom obliku u dovoljnom broju primjeraka za protivnu stranku te za sud, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Privatni tužitelj ŠV

2. Opunomoćenica privatnog tužitelja BVE, odvjetnica u [adresa]

3. Okrivljeni BV

4. Braniteljica okrivljenika Jasmina Tot Solina, odvjetnica u Varaždinu

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte