REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-607/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Krapina, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru, Zlatar, Trg slobode 14a, protiv tuženika: 1. MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. mlt. GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa majka i zakonska zastupnica MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude poslovni broj: P-414/2024-17 od 9. siječnja 2026. Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, u sjednici održanoj 15. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda poslovni broj: P- 414/2024-17 od 9. siječnja 2026. Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku.
Obrazloženje
1. Presudom je suda prvoga stupnja prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske – za Ministarstvo financija – Poreznu upravu, Područni ured Krapina, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji pa je utvrđeno da Ugovor o darovanju nekretnine od 12. srpnja 2023. na kojem je potpis tuženice MP ovjeren 13. srpnja 2023. a koji je sklopljen između nje kao darodavca i tuženika mlt. GP kao daroprimatelja u odnosu na nekretninu pobliže označenu u izreci presude koja se sastoji od dvosobnog stana na drugom katu, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište, gubi učinak prema tužiteljici Republici Hrvatskoj i u dijelu u kojem je to potrebno radi ispunjenja novčane tražbine u iznosu od 9.515,95 eura sa zateznim kamatama koji teku na način da je za svaki pojedinačan značajan iznos duga određeno dospijeće sukladno ovršnim ispravama i to izvješćima o primicima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezna osiguranja na određene dane u razdoblju od 15. kolovoza 2000. do 31. ožujka 2022. te drugim ispravama posebno naznačenim u izreci presude i to tako da je tuženik mlt. GP dužan trpjeti uknjižbu pravo zaloga za korist tužitelja radi osiguranja navedene tražbine i to na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 1523 čhv na suvlasničkom udjelu od 778/44346, etažno vlasništvo (E-15) u naravi dvosoban stan na drugom katu koji se sastoji od dvije sobe, djevojačke sobe, kuhinje, izbe, kupaonice i WC-a ukupne površine od 53,93 m2, koja je nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], o čemu je odlučeno u točki I. izreke, dok je u točki II. izreke odlučeno o troškovima postupka pa tuženicima solidarno naloženo naknaditi tužiteljici Republici Hrvatskoj troškove postupka u iznosu od 400,00 eura sa zateznim kamatama od 9. siječnja 2026. do isplate i sve u roku od 15 dana.
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobijaju tuženici, zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga smatrajući kako je donošenjem prvostupanjske presude došlo do povrede najboljeg interesa mlt. djeteta – tuženika GP koji je maloljetno dijete a nekretnina koja je predmet spora njegov je jedini dom pa prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir načelo najboljeg interesa djeteta zajamčeno ustavom Republike Hrvatske, Konvencijom o pravima djeteta i Obiteljskim zakonom kada je odredio upis založnog prava na nekretnini u vlasništvu mlt. djeteta što predstavlja teško zadiranje u pravo na dom i sigurnost djeteta, osobito jer dijete nije porezni obveznik niti sudjeluje u nastanku duga. Nadalje ističu kako darovni ugovor nije sklopljen s ciljem izbjegavanja naplate poreznog duga, već isključivo iz obiteljsk ih razloga koji su isticani i tijekom postupka a prvostupanjski sud nije dokazao postojanje svjesne i namjerne radnje radi oštećenja tužitelja, što je nužan element za pobijanje pravnog posla. Ističu i nerazmjernost mjere s obzirom na to da dug iznosi 9.515,95 eura a vrijednost je nekretnine višestruko veća te posljedice mjere pogađaju mlt. dijete a ne stvarnog dužnika, sve s obzirom na to da postoje blaže mjere naplate (obročna otplata, administrativna naplata, dogovor s Poreznom upravom) koje nisu iscrpljene prije posezanja za ovako teškom mjerom. Ističu i povredu prava na dom, što je suprotno praksi sudova i Europskog suda za ljudska prava prema kojem mjere prisilne naplate moraju biti razmjerne i nužne. Predlažu da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev a podredno da tu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje u kojemu će se uvažavati interesi mlt. djeteta.
3. Tužiteljica, kojoj je žalba tuženika uredno dostavljena, nije podnijela odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet je spora zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske za pobijanje pravnih radnji tuženice MP kao dužnika i to Ugovora o darovanju od 12. srpnja 2023. kojim je svom mlt. sinu – tuženiku GP darovala nekretninu-stan, pobliže označen i u izreci presude, tako da taj Ugovor gubi učinak prema tužiteljici u dijelu u kojemu je to potrebno za namirenje novčane tražbine u iznosu od 9.515,95 eura sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose u skladu s ovršnim ispravama koje su pojedinačno navedene u tužbenom zahtjevu pa potom i u izreci presude a u vidu obveze tuženika mlt. GP trpljenja upisa založnog prava u korist tužiteljice radi osiguranja navedene tražbine, na nekretnini koja je bila predmet darovanja.
6. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev s obrazloženjem kako su ispunjeni uvjeti iz članka 66. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO/05) za pobijanje pravnih radnji dužnika MP zato što je tražbina tužiteljice u iznosu od 9.515,95 eura sa zateznim kamatama dospjela za isplatu a tuženica nema dovoljno sredstava za ispunjenje te tražbine pa se smatra da je pravna radnja učinjena na štetu tužiteljice kao vjerovnika i radi se o besplatnom raspolaganju te slijedom toga smatra da je dužnik znao kako poduzetom radnjom nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje se takve radnje ne zahtijeva da je to trećoj osobi bilo ili moglo biti poznato, kako je propisano u članku 67. stavku 3. ZOO/05.
7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio prvostupanjsku presudu zakonitom i pravilnom pa žalbu tuženika slijedom toga neosnovanom.
8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni drugih žalbenih razloga jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo.
9. U ovoj parnici nije sporno kako tužiteljica Republika Hrvatska ima dospjelu tražbinu protiv tuženice MP u iznosu od 9.515,95 eura sa zateznim kamatama i da je 12. srpnja 2023. sklopila Ugovor o darovanju kojim je prenijela vlasništvo stana u [adresa] (pobliže označenog u tužbi pa potom i u presudi) u korist svoga sina – mlt. GP, kao ni da tuženica MP nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljičine tražbine.
10. Time su ispunjene sve potrebne pretpostavke za pobijanje navedene pravne radnje dužnika MP propisane u odredbi članka 66. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO/05) kojom je propisano kako svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika a prema stavku 2. toga članka smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine.
11. Kako se radi o besplatnom raspolaganju (darovanju) smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje se tih radnji ne zahtijeva da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato (kako je to propisano u članku 67. stavku 3. ZOO/05), pretpostavka za pobijanje besplatnog raspolaganja nije namjera ni nepažnja dužnika kao što je to slučaj kod naplatnih raspolaganja.
12. Tuženici se stoga u žalbi neosnovano pozivaju na razloge raspolaganja u korist mlt. tuženika GP odnosno nepostojanje namjere izbjegavanja porezne obveze i oštećenja vjerovnika.
13. U ovom slučaju tužiteljica tužbom nije zatražila trpljenje namirenja svoje tražbine, prodajom nekretnine, već trpljenje opterećenja založnim pravom radi osiguranja tražbine a time ne može biti narušeno pravo mlt. djeteta na dom.
14. Nije odlučna ni visina tražbine, jer se ne radi o ovrsi, tim više što se na osiguranje tražbine i ne primjenjuju posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretnini propisani u članku 80.b Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016, 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. - dalje: OZ/12) kako je i propisano u članku 290. stavku 2. OZ/12.
15. Iz svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud donio zakonitu i pravilnu presudu kada je prihvatio tužiteljičin tužbeni zahtjev za pobijanje pravne radnje dužnika MP besplatnog raspolaganja nekretninom u korist mlt. sina GP koji mora trpjeti upis založnog prava radi osiguranja tužiteljičine dospjele, u ovom slučaju i ovršne, tražbine koju tužiteljica nije uspjela namiriti od dužnika.
16. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog kojih tuženici pobijaju prvostupanjsku presudu a ni oni na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbu kao neosnovanu, uključujući i odluku o troškovima postupka, i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu pa time, a na temelju članka 368. stavka 1. ZPP, odlučiti kao u izreci.
U Puli 15. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Igor Rakić
