- 1 -

                                                                  Broj: Ppž-7228/2021

 

 

                              

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M. L., kojeg brani D. H., zbog prekršaja iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj 85/08. i 112/12.) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj putem branitelja, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, od 29. travnja 2021., broj: DU2.Pp J-154/2020, na sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaćanjem žalbe okr. M. L., preinačuje se pobijana presuda u izreci pod t. 1. na način da se izriče:

Na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona (''Narodne novine'', broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18 i 114/22, dalje: PZ), okr. M. L. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

 

što je dana 10. travnja 2020. u 14,00 sati u D., Ul. P. K. xx, poradi trajno narušenih susjedskih odnosa s obitelji O., iste vrijeđao na temelju vjerske i nacionalne pripadnosti riječima: „Gdje ste udbaši, udbaši“, te „Allah, Allah“, čime je htio stvoriti neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje na temelju razlike u etničkoj pripadnosti, vjeri i nacionalnom podrijetlu,

- pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.

 

r i j e š i o    j e
 

Prihvaća se žalba okr. M. L. kao osnovana te prvostupanjska presuda u pobijanom, a ne preinačenom dijelu ukida i u tom dijelu dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

 

1. Pobijanom presudom je okr. M. L. proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije činjenično opisanog pod t. 1. izreke pobijane presude, za koji je okrivljeniku utvrđena novčana kazna 5.000,00 kuna, zatim zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisanog pod t. 2. izreke pobijane presude, za koji je okrivljeniku utvrđena novčana kazna 1.200,00 kuna (protuvrijednost od 319 DEM, odnosno, 158,77 EUR), te zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisanog pod t. 3. izreke pobijane presude, za koji je okrivljeniku utvrđena novčana kazna 750,00 kuna (protuvrijednost od 199 DEM, odnosno, 100,29 EUR) pa je okrivljeniku izrečena ukupna novčana kazna 6.950,00 kuna, uz pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa izrečene novčane kazne u roku 15 dana od dana primitka pravomoćne presude te je okrivljenik dužan naknaditi trošak prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

 

2. Protiv te presude okr. M. L. je pravodobno putem branitelja podnio žalbu iz svih žalbenih osnova, predlažući usvojiti žalbu i preinačiti presudu te osloboditi okrivljenika od optužbi, podredno, ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

 

3. Žalba je dijelom bespredmetna, a dijelom osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je po službenoj dužnosti utvrđeno da je počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ-a u odnosu na prekršaj iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, jer djelo činjenično opisano činjenično opisano pod 1. izreke pobijane presude nije prekršaj te je u odnosu na prekršaje iz čl. 6. i čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisanog pod t. 2. i 3. izreke pobijane presude utvrđena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, koju pravilno okrivljenik ističe u žalbi.

 

U odnosu a presudu:

 

5. Okr. M. L. je prvostupanjskom presudom proglašen krivim zbog toga što je „obitelj O. vrijeđao na temelju vjerske i nacionalne pripadnosti riječima: „Gdje ste udbaši, udbaši“, te „Allah, Allah“, čime je htio stvoriti neprijateljsko, ponižavajuće i uvredljivo okruženje na temelju razlike u etničkoj pripadnosti, vjeri i nacionalnom podrijetlu“, čime je po stavu prvostupanjskog suda počinio prekršaj iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije. Međutim, navedena odredba glasi:

„Članak 25.

(1) Tko s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju i spolnoj orijentaciji povrijedi njegovo dostojanstvo, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 5.000,00 do 30.000,00 kuna.“

 

5.1. Iz navedene odredbe je razvidno da za ostvarenje zakonskog obilježja predmetnog prekršaja treba biti ostvarena i posljedica u vidu povrede tuđeg dostojanstva, a koja odlučna činjenica čine biće navedenog prekršaja. Budući da se u izreci pobijane presude, u činjeničnom opisu ne naznačuje niti na bilo koji način opisuje postojanje navedenih zakonskih obilježja (kao niti u optužnom prijedlogu), proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaju konstitutivni elementi prekršaja iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije. S obzirom da je zakonski opis djela, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to zbog navedenog sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja.

 

5.2. Stoga, djelo za koje se okr. M. L. optužuje i za koje se protiv njega vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u t. 1. izreke pobijane presude po propisu nije prekršaj pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu pod t. 1. izreke i prekršaj iz čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, na način da je okrivljenik za predmetno djelo oslobođen optužbe, kako je to i navedeno u t. I  izreke ove drugostupanjske presude, slijedom čega je žalba okrivljenika u odnosu na taj prekršaj bespredmetna.

 

U odnosu na rješenje:

 

6. Nadalje, u pravu je okrivljenik kada u žalbi ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a, počinjenu time što prvostupanjski sud nije iznio razloge o tome zašto nije prihvatio dokazni prijedlog okrivljenika za ispitivanjem svjedoka N. S., N. S. i I. L. koji su bili očevici događaja, a koji prijedlog je iznesen u pisanoj obrani (str. 48 spisa), zbog čega presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

 

6.1. Naime, o postojanju potrebe za ispitivanjem svjedoka ili izvođenjem drugih dokaza odlučuje sudac, te ukoliko smatra da je stanje stvari već dovoljno razjašnjeno,  može odbiti prijedlog stranaka za ispitivanjem svjedoka i izvođenje drugih dokaza, a što je dužan obrazložiti u razlozima odluke, a sukladno čl. 185. st. 7. PZ-a koji propisuje između ostalog, da će u obrazloženju presude sud iznijeti kratko razloge za svaku točku presude tako što će izložiti zašto nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka ili sudionika u postupku. Budući da je okrivljenik predložio ispitivanje navedenih svjedoka radi utvrđivanja odlučnih činjenica o kojima ovisi ocjena njegove obrane u kojoj poriče prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te djelomično i prekršaj iz čl. 17. istog Zakona navodeći da su ti svjedoci bili očevici cijelog događaja, to su navedenim propustom prvostupanjskog suda u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama, čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t.11. PZ-a, koju pravilno ističe okrivljenik.

 

6.2. Stoga je trebalo prihvatiti žalbu okrivljenika kojom pobija presudu u odnosu na prekršaj iz čl. 6. i čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ukinuti pobijanu presudu u tom dijelu i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja. U ponovljenom postupku će prvostupanjski sud, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, otkloniti naprijed istaknutu bitnu povredu prekršajnog postupka, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku u pobijanom dijelu, a nepreinačenom dijelu.

 

7. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 207. PZ-a (presuda) i čl. 206. st. 1. PZ-a (rješenje), odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 16. siječnja 2024.

 

 

Zapisničarka:                                                                             Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                             Goranka Ratković, v.r.

 

 

              Presuda i rješenje se dostavljaju Općinskom sudu u Dubrovniku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.