- 1 -

                                     Broj: Ppž-375/2021

 

                               

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. R. P. i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90. - pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. D. B. podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 14.PpJ-2078/2020 od 5. studenog 2020., na sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e :

 

I.              Prihvaćanjem žalbe okr. D. B., te u povodu te žalbe, a po službenoj dužnosti i u odnosu na okr. R. P., preinačuje se pobijana presuda na način da se izriče:

Na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona (''Narodne novine'', broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., i 114/22 dalje: PZ), okr. R. P. i okr. D. B. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi),

 

OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

 

da bi dana 8. travnja 2020. u 18,30 sati u dvorištu, Z., K. br. xx., narušavali javni red i mir na način da je za vrijeme dok je okr. R. P. sjekirom zabijao kolce u zemlju, okr. D. B. izlazio iz kuće u dvorište zajedno sa svojom suprugom L. B. te im se tom prilikom obratio okr. R. P. glasno vičući i pritom ih vrijeđajući riječima:. „di ste pičke“, a na što je okr. D. B. rekao okr. R. P.: „nemoj to trgat, šta to radiš, to su naše biljke“ te ga počeo snimati mobitelom, a da bi potom okr. R. P. ponovno vrijeđao okr. D. B. raznim pogrdnim riječima vičući glasno na sav glas: „idi u pičku materinu, snimaj svoju mater, pizda ti materina, miči se od mene“ te nastaavio sjekirom zabijati kolce u zemlju, a na što mu je okr. D. B. rekao: „ne možeš to dirat, jebem ti mater“, a da bi ponovno okr. R. P. vrijeđao okr. D. B. riječima: “baš si idiot, pičko jedna“,

- pa da bi time počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

II.               Na temelju čl. 140. st. 2. PZ-a, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom okr. R. P. i okr. D. B., proglašeni su krivim zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci, za koji je svakom okrivljeniku izrečena novčana kazna svakome od po 600,00 kuna, što je protuvrijednost od 159,57 DEM, uz pogodnost dvotrećinskog plaćanja novčane kazne, te su okrivljenici oslobođeni dužnosti naknade troška prekršajnog postupka.

2. Protiv te presude okr. D. B. je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te sadržajno i zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

              3. Žalba okr. D. B. je osnovana.

 

 

              4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. PZ-a ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena povreda prekršajnog materijalnog prava iz čl. 196. toč. 1. PZ-a jer djelo za koje se protiv okrivljenika vodi prekršajni postupak, nije prekršaj.

 

5. Prije svega, pravilno okr. D. B. u žalbi ističe mu je činjeničnim opisom u optužnom prijedlogu stavljeno na teret da je rekao R. P. određene riječi, čime bi remetio javni red i mir, iako je jasno vidljivo da ne postoji radnja okrivljenika koja bi predstavljala zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, jer nije vikao niti glasno izgovorio što R. P.

 

5.1. U pravu je žalitelj kada navodi da djelo koje mu je stavljeno na teret uopće nije prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Navedena odredba propisuje da će kazniti onaj „tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir“, iz čega proizlazi da je zakonsko obilježje prekršaja tuča, svađa ili vika na javnom mjestu ili drugo ponašanje, ekvivalentno opisanim radnjama. Stoga, u konkretnom slučaju samim izgovaranjem određenih riječi na javnom mjestu, odnosno, obraćanje drugom određenim riječima, kako se to okr. D. B. stavlja na teret pa bile one i pogrdne, a da se pritom ne viče ili svađa ili na sličan način ponaša, nije prekršaj iz navedene odredbe.

 

5.2. Budući da zakonski opis prekršaja odnosno pravno kvalificiranje prekršaja predstavlja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to znači da sve odlučne činjenice, a to su, između ostalog, i konkretne radnje okrivljenika moraju biti jasno i izrijekom navedene u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

 

5.3. Stoga djelo kako je to činjenično opisano u optužnom prijedlogu koje se okr. D. B. stavlja na teret, ne sadrži radnju koja bi predstavljala gore navedeni konstitutivni element bića prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira pa je trebalo preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je taj okrivljenik za predmetno djelo oslobođen optužbe, kako je to i navedeno u t. I.  izreke ove drugostupanjske presude.

 

6. Nadalje, ovaj sud je ispitujući presudu i po službenoj dužnosti u odnosu na žalitelja, utvrdio povredu materijalnog prekršajnog prava i iz razloga jer se okr. D. B. (jednako kao i okr. R. P.) u činjeničnom opisu optužnog prijedloga stavlja na teret i vodi ovaj prekršajni postupak zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira jer je narušavao javni red i mir u „dvorištu, Z., K. xx“. Međutim, ovako opisano mjesto počinjenja prekršaja kao zakonsko obilježje predmetnog prekršaja, predstavlja tzv. fiktivno javno mjesto koje po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali pod određenim uvjetima to može postati. Uvjeti i okolnosti koje su postojali u vrijeme izvršenja radnje, a koji bi činili takvo mjesto javnim, odnosno, dostupnost takvog ponašanja čujnosti ili vidiku s neograničenog javnog mjesta, dakle, nastupanje posljedice u javnosti, predstavlja odlučnu činjenicu koja čini biće prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koja odredba sankcionira počinitelja koji vikom, svađom ili tučom na javnom mjestu remeti javni red i mir. Prema stavu ovog suda izraženog u Zaključku sjednice Odjela javnog reda i mira i javne sigurnosti od 22. listopada 2022., posljedica dostupnosti takvog ponašanja na neograničeno otvorenom javnom mjestu, mora biti navedena u činjeničnom opisu izreke jer predstavlja zakonsko biće predmetnog prekršaja. 

 

6.1. Slijedom navedenog, reflektiranje u javnosti nekog od ponašanja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kada se ono nije dogodilo na neograničeno otvorenom javnom mjestu, već na tzv. fiktivnom javnom mjestu, predstavlja jednu od odlučnih činjenica prekršaja iz navedene odredbe koja kao takva mora biti i navedena u činjeničnom opisu optužnog prijedloga (jednako kao i u izreci). Budući da se u činjeničnom opisu optužnog prijedloga ne naznačuje da je okrivljenikovo ponašanje imalo posljedicu na javnom mjestu (javnoj cesti ili puta i sl.), činjeničnom opisu prekršaja nedostaje javnost mjesta kao jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Iz toga razloga, djelo za koje se okr. D. B. optužuje i za koje se protiv njega vodi ovaj prekršajni postupak, niti s aspekta javnog mjesta po propisu nije prekršaj.

 

6.2. Zbog svega iznesenog je prvostupanjski sud trebao, a prilikom ispitivanja optužnog prijedloga, osloboditi okrivljenika optužbe na temelju čl. 161. st. 6. PZ-a jer djelo iz činjeničnog opisa optužbe, nije prekršaj.

7. Kako je u povodu žalbe okr. D. B. utvrđeno da razlozi zbog kojih pobijanu presudu treba preinačiti u korist tog okrivljenika iz razloga navedenih u t. 6. ove presude, postoje i u odnosu na okr. R. P. koji je također proglašen krivim za isto mjesto počinjenja prekršaja, a koji nije podnio žalbu, to je primjenom načela blagodati spojenosti (beneficium cohaesionis) na temelju čl. 202. st. 6. PZ-a, po službenoj dužnosti, kao da takva žalba postoji, pobijana presuda preinačena i u odnosu na okr. R. P. te je isti oslobođen optužbe kao pod t. I. izreke ove presude.

 

8. S obzirom da su okrivljenici oslobođeni optužbe, trebalo je odlučiti i o troškovima prekršajnog postupka pa je sukladno odredbi čl. 140. st. 2. PZ-a, odlučeno da troškovi postupka u paušalnom iznosu padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

9. Zbog navedenog, na temelju članka 207. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 16. siječnja 2024.

 

 

 

Zapisničarka:                                                                               Predsjednica vijeća:

 

Emina Bašić, v.r.                                                                         Goranka Ratković, v.r.

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 3 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.