Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
[adresa], SL
Poslovni broj: P-113/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Čakovcu po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, u pravnoj stvari tužiteljice ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Ivani Moravec,odvjetnici iz Varaždina protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja i isplate, dana 15.lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3 Ugovora o kreditu broj 218-50- 4359563 od 5.9.2007. sklopljenog između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb i tužitelja EL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita, a koji je solemniziran kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca, broj: OV-16749/07 dana 6.9.2007., u dijelu koji glasi: „3./treće/NAKNADA: 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb da tužitelju EL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 496,78 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 30.9.2007. godine pa do isplate, i to do 31.12.2007. po kamatnoj stopi od 15% godišnje, od 1.1.2008. godine pa do 30.06.2011. godine po kamatnoj stopi od 14% godišnje, od 1.7.2011. godine pa do 31.07.2015. godine po stopi zakonske zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.08. 2015. pa do 31.12. 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi nastali parnični trošak u iznosu od 164,81 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da su tužitelj i tuženik sklopili dana 5.9.2007. godine Ugovor o kreditu broj 218-50-4359563 (u daljnjem tekstu Ugovor o kreditu), solemniziran kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz [adresa], broj: OV-16749/07 dana 6.9.2007., a temeljem kojeg Ugovora je tuženik stavio na raspolaganje tužitelju kunsku protuvrijednost od 25.495,30 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita. Predmetni kredit tužitelj je u cijelosti otplatio.
1.1.Odredbom čl. 3. Ugovora o kreditu određeno je, „naknada 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“ Sukladno navedenom, tuženik je tužitelju dana 30.9.2007. prilikom isplate naznačenog kredita obračunao i naplatio naknadu za obradu kredita tzv. ulaznu naknadu u jednokratnom iznosu od 3.743,00 kn, odnosno 496,78 EUR. Radi se o tipskoj odredbi koju je tuženik prethodno formulirao i unio u tekst ugovora, a o kojoj tužitelj nije mogao pregovarati. Predmetnom odredbom nije određena svrha naknade, koje to točno troškove ista obuhvaća, niti pak naknada ima podlogu u eventualnim stvarnim troškovima tuženika povezanim sa sastavljanjem ugovora o kreditu.
1.2. Stoga se radi o odredbi koja je očito prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice imajući u vidu da je u konkretnom slučaju tužitelj na ime tzv. ulazne naknade platio tuženiku čak 3.30% od iznosa kredita, što je više od same rate kredita.
1.3. Tužitelj nadalje ističe kako se radi i o odredbi koja se temeljem čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 s izmjenama i dopunama) smatra nepoštenom i protivnom načelu savjesnosti i poštenja u obveznim odnosima, pa je shodno tome odredba čl. 3 Ugovora o kreditu temeljem odredaba Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima ništetna, s obzirom da uopće nisu jasno i određeno navedeni troškovi koje banka tom naknadom podmiruje niti su tužitelju kao potrošaču te slabijoj ugovornoj strani prilikom sklapanja Ugovora jasno i određeno navedeni i ukazani troškovi koji će biti podmireni naplatom te naknade.
1.4. U prilog tome govori i ustaljena sudska praksa u korist potrošača koji su tužbama tražili utvrđenje ništetnosti naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita (vidjeti npr. presudu i rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovnog broja Gž- 1085/2024-2 od 21. 5. 2025., presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja Gž-2789/2024-2 od 7. 1. 2025., kao i presudu i rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovnog broja Gž-893/2023-2 od 28. 2. 2024.), zatim recentne odluke Vrhovnog suda RH kojima su u sličnim revizijskim postupcima odbijene banke sa svojim zahtjevima (Rev-715/2024-2 od 22. 5. 2024., Revd-1601/2024-2 od 30. 4. 2024. te Rev- 673/2023-2 od 13. 2.2024.), a sve u skladu i s odlukama suda Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 vezano uz nepoštenost ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi. Kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa stranke dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja iz odredbe čl. 4. Zakona o obveznim odnosima te kako pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici moraju polaziti od načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe čl. 7. ZOO- a, tužitelj ovdje ukazuje na činjenicu kako u Ugovoru nije jasno i određeno navedena svrha ni struktura naknade, niti je tužitelj o spornoj odredbi mogao pregovarati.
1.5. Ističe se kako je tuženik kao banka jača ugovorna strana koja je prilikom korištenja kredita s osnova jednokratne naknade naplatila tužitelju iznos od 496,78 EUR, pa naznačena odredba sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu, doista uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužitelja i slijedom gore naznačenih odredaba ZZP-a ukazuje se nepoštenom i ništetnom. Budući je sporni iznos od 496,78 EUR na ime obrade zahtjeva i odobravanje kredita tuženik stekao bez valjane pravne osnove, to je kao nepošteni stjecatelj novčanih iznosa koje je primio temeljem nepoštene odredbe koju je u svoju korist uvrstio u Ugovor o kreditu, temeljem čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 1111 st. 1. ZOO dužan naznačeni iznos vratiti tužitelju i to zajedno sa zateznom kamatom, a sukladno odredbama čl. 1115 ZOO.
1.6. Slijedom navedenog tužitelj je predložio da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je ništetna odredba čl.3. predmetnog ugovora o kreditu, da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 496,78 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i da se naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi nastali parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude.
2. Tuženiku je dana 23.4.2026. dostavljen poziv za podnošenje odgovora na tužbu, uz priloženu tužbu i priloge, uz napomenu da je dužan u roku od 30 dana podnijeti pisani odgovor na tužbu, te upozorenje da ako ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, a bude udovoljeno uvjetima iz čl.331b. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 79/19-dalje ZPP), donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev ( presuda zbog ogluhe).
3. U postupku je izvršen uvid u predmetni ugovor o kreditu i solemnizaciju istog ( list 7-12 spisa), otplatni plan ( list 13-15 spisa), potvrdu tuženika glede isplaćene naknade ( list 16 spisa).
4. Imajući na umu da je udovoljeno uvjetima za donošenje presude zbog ogluhe propisanom odredbom čl. 331.b. st.1. točke 1. -4. Zakona o parničnom postupku jer su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, a isti nije u danom roku podnio odgovor na tužbu , dok osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi koje nisu u protivnosti s dokazima koje je podnio sam tužitelj, a niti sa činjenicama koje su opće poznate , a isto ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, a niti je riječ o zahtjevu o kojem strane ne mogu raspravljati, to je sud slijedom navedenog odlučio kao pod točkom I. i II. izreke presude.
5. Odluka o troškovima temelji se na odredi čl.154.st.1. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to za sastav tužbe u iznosu od 100,00 eura ( Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje Tarife), pripadajući PDV u iznosu od 25,00 eura, što ukupno iznosi 125,00 eura, trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 13,27 EUR, trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26,54 EUR, a slijedom čega je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi iznos od 164,81 EUR.
6. Stoga je riješeno kao u izreci.
Čakovec, 15.lipnja 2026.
Sutkinja:
Jasna Vehtersbah-Stojan
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste, putem ovog suda na nadležni županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br. 128/14), pismeno u tri istovjetna primjerka.
O tome obavijest:
1. tužitelj po pun.
2. tuženik
