Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Kž-74/2026-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Vesne Vrkić Perak, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog IZ, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 1414/22 i 114/23 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj; K- 304/2025 od 12. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 15. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog IZ, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj; K-304/2025 od 12. prosinca 2025., okrivljeni IZ proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11 i kaznenog djela protiv imovine – oštećenjem tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11, te mu je za kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo protiv života i tijela - tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11 , utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo protiv imovine - oštećenjem tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, isto tako na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11, opozvana mu je djelomična uvjetna osuda, izrečena presudom Općinskog suda u Puli - Pola poslovnog broja: K-371/2022 od 10. veljače 2023, koja je pravomoćna 18. ožujka 2023., kojom presudom je proglašen krivim zbog počinjenja tri kaznena djela protiv osobne - slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 i jednog kaznenog djela protiv imovine – krađom iz članka 228. stavka 1. KZ/11, te mu je uzeto kao utvrđena navedenom presudom izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci , da bi ga sud potom, na temelju članka 58. stavka 3. i članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11 , osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 2 (dva) mjeseca.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11, okrivljenom IZ je u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 2 (dva) mjeseca uračunato oduzimanje slobode, i to vrijeme koje je proveo na izdržavanju kazne u predmetu Općinskog suda u Puli – Pola, poslovnog broja: K-371/2022, u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, te vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru u predmetnom predmetu od 21. veljače 2025. u 03.33 sata, kada je uhićen do 19. rujna 2025., kada je pušten na slobodu.

1.2. Na temelju članka 70. KZ/11, okrivljenom IZ je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja se ima izvršiti u ustanovi za izvršenje kazne zatvora do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.3. Na temelju članka 73. KZ/11, okrivljenom IZ je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve UZ u trajanju do 5 (pet) godina, koja počinje teći od dana pravomoćnosti presude.

1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje: ZKP/08), okrivljeni IZ je obvezan naknaditi trošak kaznenog postupka koji se sastoji od troška paušalne svote od 200,00 (dvjesto) eura, te troška sudskomedicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Iliji Kučinaru u ukupnom iznosu od 378,75 (tristo sedamdeset osam eura sedamdeset pet centi) eura i troška psihijatrijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Vesni Jovin u ukupnom iznosu od 841,54 (osamsto četrdeset jedan euro pedeset četiri centa) eura, koje je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude. Troškovi kaznenog postupka odnose se i na troškove i nužne izdatke branitelja postavljenog po službenoj dužnosti i opunomoćenika žrtve, o čemu će sud donijeti posebno rješenje kada se za to steknu zakonski uvjeti.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik, putem braniteljice Petri Catela Huseini, odvjetnice iz Pule, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, podredno da se preinači i optuženika oslobodi optužbe.

3. Odgovor na žalbu je protiv iste presude podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola i predlaže da se žalba okrivljenika odbije kao neosnovana.

4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.

5. Žalba okrivljenog IZ, nije osnovana.

6. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

7. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 , jer pobijana presuda sadrži jasne, određene i međusobno neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama. Iz obrazloženja presude jasno proizlazi koje je dokaze prvostupanjski sud prihvatio, koje nije prihvatio, te iz kojih razloga. Sud je posebno obrazložio zbog čega prihvaća iskaz oštećene-žrtve UZ, zašto prihvaća iskaze svjedokinja IZK, PZ i LZ, a zašto ne prihvaća obranu okrivljenika, niti iskaz svjedoka NZ u dijelu u kojem isti nastoji umanjiti ili isključiti okrivljenikovu odgovornost.

8. Stoga nije osnovana tvrdnja žalitelja da postoji proturječnost između sadržaja izvedenih dokaza i razloga presude, niti da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Činjenica da žalitelj ne prihvaća ocjenu dokaza koju je dao prvostupanjski sud ne znači da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

9. Nije osnovana niti žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice , te je na temelju savjesne i kritičke ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti izveo pravilan zaključak da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim.

11. Prije svega, pravilno je prihvaćen iskaz oštećene-žrtve UZ, kao vjerodostojan dokaz. Oštećena-žrtva UZ je tijekom cijelog postupka dosljedno opisivala tijek događaja, navodeći da joj je okrivljenik najprije u stanu uputio prijetnje, fizički nasrnuo na nju i oduzeo joj mobitel, nakon čega je pobjegao iz stana, da bi se događaj nastavio izvan zgrade gdje joj je ponovno prijetio, fizički nasrtao na nju, gađao je kamenjem, te u konačnici oštetio njezin mobitel.

12. Njezin iskaz nije ostao usamljen dokaz, kako to žalba nastoji prikazati. Naime, svjedokinja PZ iskazala je da je vidjela kako okrivljenik fizički napada svoju sestru, te da ju je udario u predjelu glave i vrata. Istina je da se ova svjedokinja nije mogla prisjetiti točnog sadržaja svih izgovorenih riječi, međutim izričito je navela da je okrivljenik prema sestri vikao i izricao prijetnje.

13. Jednako tako, svjedokinja UZK iskazala je da je vidjela fizički sukob između okrivljenika i oštećene-žrtve UZ, te da je morala intervenirati između njih, dok je svjedok LZ neposredno nakon događaja od oštećene-žrtve UZ saznao da joj je optuženik razbio mobitel i gađao je kamenjem.

14. Stoga nije točna tvrdnja žalbe da navodi oštećene-žrtve UZ nemaju potvrdu u drugim dokazima.

15. Nadalje, neosnovano žalitelj osporava postojanje kaznenog djela prijetnje.

16. Za postojanje ovog kaznenog djela nije nužno da sadržaj prijetnje potvrdi više svjedoka koji su neposredno čuli svaku izgovorenu riječ. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud prihvatio je iskaz oštećene-žrtve UZ, kao istinit i vjerodostojan, te je na temelju tog iskaza, potkrijepljenog okolnostima događaja i ponašanjem okrivljenika, pravilno zaključio da su prijetnje bile ozbiljne naravi i podobne izazvati osjećaj straha i osobne ugroženosti.

17. Pri tome okolnost da je oštećena-žrtva UZ nastojala vratiti svoj mobitel, te se kretala za okrivljenikom ne isključuje postojanje osjećaja straha. Suprotno žalbenim navodima, iz njezina iskaza proizlazi da je tijekom cijelog događaja dozivala policiju, bježala od optuženika kada je prema njoj krenuo s kamenom, te se skrivala iza stabla kako bi se zaštitila od kamenja kojim ju je gađao. Takvo ponašanje objektivno ne upućuje na osobu koja se ne osjeća ugroženo.

18. Neosnovano žalitelj osporava i zaključak prvostupanjskog suda glede kaznenog djela tjelesne ozljede.

19. Iz nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka dr. Ilije Kučinara prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je oštećena-žrtva UZ zadobila krvni podljev iza uha, krvne podljeve na nadlaktici i bedru, te krvni podljev i oguljotinu potkoljenice, a koje ozljede u svom zbiru predstavljaju tjelesnu ozljedu.

20. Točno je da sudsko medicinski vještak nije mogao sa sigurnošću odrediti točan mehanizam nastanka svake pojedine ozljede, niti precizno vrijeme njihova nastanka izraženo u jedinicama vremena. Međutim, navedeno ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

21. Naime, vještak je izričito naveo da su evidentirane ozljede mogle nastati mehanizmom višekratnih udaraca tupo tvrdim sredstvom , te da nije moguće isključiti nastanak dijela ozljeda na način kako ga opisuje oštećena-žrtva UZ. Stoga, okolnost da vještak nije mogao isključiti i druge moguće mehanizme nastanka ozljeda ne znači da je doveden u pitanje opis događaja koji je dala oštećena-žrtva UZ.

22. Prvostupanjski sud nije zaključak o krivnji temeljio isključivo na medicinskom vještačenju, već ga je doveo u vezu s iskazima svjedoka, fotografijama ozljeda i cjelokupnim tijekom događaja.

23. Nije osnovan niti žalbeni navod da je prvostupanjski sud trebao provesti dopunsko psihijatrijsko vještačenje.

24. Iz nalaza i mišljenja psihijatrijske vještakinje dr. Vesne Jovin, proizlazi jasan zaključak da je okrivljenik u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, ali ne i neubrojiv. Sama činjenica da je vještakinja navela mogućnost daljnje redukcije voljnih i spoznajnih sposobnosti u slučaju konzumacije opijata ne dovodi automatski do zaključka o neubrojivosti.

25. Pri tome valja imati u vidu da je upravo okrivljenik tvrdio kako je dobrovoljno konzumirao alkohol i različite vrste opojnih droga. Takvo stanje samo po sebi ne isključuje njegovu kaznenu odgovornost.

26. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su odlučne činjenice vezane uz ubrojivost već razjašnjene, te da dodatno vještačenje nije potrebno.

27. Nadalje, ni žalba zbog odluke o kazni nije osnovana.

28. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio kao otegotne okolnosti dosadašnju višestruku osuđivanost okrivljenika, činjenicu da je predmetna kaznena djela počinio u vrijeme provjeravanja po ranijoj presudi, upornost u protupravnom ponašanju, kao i okolnost da su kaznena djela počinjena na štetu bliske osobe.

29. U predmetnom slučaju prvostupanjski je sud primijenio kaznu koja je i po vrsti i po visini primjerena stupnju krivnje (izravna namjera), pogibeljnosti djela i osobi okrivljenika, te ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu članka 41. KZ/11. Naime, pored specijalne prevencije koja je na tragu okrivljenikove resocijalizacije i njegova odvraćanja od daljnjeg činjenja kaznenih djela, u konkretnom slučaju naročito treba voditi računa i o generalnoj prevenciji koja se sastoji u adekvatnom utjecaju i na sve druge građane da ne čine kaznena djela, te na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti kriminalnog ponašanja.

30. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Stoga, izrečena kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i dva mjeseca, uz izricanje sigurnosnih mjera iz članka 70. i 73 KZ/11, nije prestroga za predmetno kazneno djelo, te će se sa njima, imajući u vidu i kriminalnu količinu i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te ujedno utjecati na ovog optuženikai sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te resocijalizacije okrivljenika.

31. Kako žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, a nisu utvrđene niti povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

Vukovar, 15. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Bešenski