Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1409/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahom Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja: 1. JU rođ. MU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa skrbnik MU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje tužitelje zastupa punomoćnik Hrvoje Mihović, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženice ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nada Ogresta, odvje tnica u Dubrovniku, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Psp-31/2022 od 2. lipnja 2025., 15. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

1. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Psp-31/2022 od 2. lipnja 2025.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:

" I. Utvrđuje se da je tuženica u razdoblju od 20. do 21. svibnja 2022. godine smetala tužitelje u posljednjem mirnom posjedu prava služnosti puta koje prolazi uz cijeli jugozapadni rubni dio katastarske čestice [katastarska čestica] (s.i.) k. o. [katastarska općina], odnosno kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina], koji dio katastarske čestice u naravi predstavlja prolaz uz sami rub granice sa susjednom katastarskom česticom [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina], te se nastavlja preko cijele katastarske čestice [katastarska čestica] (s.i.) k. o. [katastarska općina], odnosno kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina], u naravi put ukupne površine 9 m2, na način da je postavila bijela PVC vrata kojima je ogradila predmetni prolaz kojeg su tužitelji koristili za prolaz do nekretnine oznake kat. čest. zgr. [katastarska čestica] (s.i.) k. o. [katastarska općina], odnosno kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina], čime je onemogućila tužitelje u izvršavanju prava služnosti puta, pa joj se zabranjuje svako daljnje takvo ili slično smetanje tužitelja.

II. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu koji glasi:

”Nalaže se tuženici u roku od 8 dana uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na katastarskim česticama [katastarska čestica] (s.i.) k. o. [katastarska općina], odnosno kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina] i katastarskoj čestici [katastarska čestica] (s.i.) k. o. [katastarska općina], odnosno kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina], na način da tužiteljima preda ključ od bijelih PVC vrata, te time omogući tužiteljima prolaz preko navedenih nekretnina do stana na adresi [adresa], koji se nalazi na kat. čest. kat. [katastarska čestica] (s.i.) k. o. [katastarska općina], odnosno kat. čest. [katastarska čestica] (n.i.) k. o. [katastarska općina], odnosno da o svom trošku poduzme druge potrebne radnje kako bi omogućila tužiteljima daljnje izvršavanje prava služnosti puta koje prolazi navedenim katastarskim česticama, a označeno je na katastarskom planu koji prileži Rješenju."

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 1.436,02 EUR, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ovog rješenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv tog rješenja u točki I. i III. izreke žali se tuženica iz svih žalbenih razloga.

3. U žalbi navodi da su prvotužiteljicu, po kazivanju svjedokinje ŠU, ona i njezin suprug, drugotužitelj, po njezinom sjećanju još 2010. poslali na liječenje i od tada u nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] nitko ne živi. Navedena nekretnina je u ruševnom stanju, a što je razvidno iz fotografija snimljenih nakon podnošenja tužbe i iz očevida na licu mjesta održanog 5. listopada 2023. Navedena kuća nije mogla postati ruševina i to u stanju kako je potkrijepljeno dokumentacijom i opažanjem na licu mjesta, unutar par godina već vjerojatno u razdoblju od 20 godina. Navedeno da je važno jer prvotužiteljica, a isto tako i njezin skrbnik prestali su izvršavati sadržaj prava stvarne dužnosti. Tvrdi da faktičku vlast puta ima samo tuženica. Navodi da sporni "put" nikad nije bio put nego integralni dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu i posjedu tuženice. U konkretnom slučaju da se moglo eventualno raditi o suposjedu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i smetanju suposjeda. Navodi da je prvotužiteljici Ugovorom o najmu stana sa zaštićenom najamninom utvrđeno pravo najma na stanu u vlasništvu Grada Dubrovnika na adresi [adresa]. U navedenom ugovoru se ne spominje bilo kakvo pravo posjeda ili pravo posjeda prava služnosti puta na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženice. Navodi da nisu točni navodi da drugotužitelj ili osobe ovlaštene po njegovom nalogu redovito i neometano dolaze na nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navodi da su nepoznate osobe i svjedok TU, suprug i očuh tužitelja pojavili se na ruševini nakon što je određen očevid u ovom sporu kako bi pokušali prikazati da navedenu ruševinu odnosno zemljište oko nje održavaju. Navodi da "put" nije put i nije prolaz za bilo koga, pa tako ni za tužitelje koji su faktičku vlast odnosno posjed izgubili prije više od 16 godina. Navodi da je sud propustio odlučiti o prigovoru nedostatka aktivne i pasivne legitimacije. Tuženica drži da je drugotužitelj mogao svoj posjed izvršavati po nalogu prvotužiteljice koji ona nije mogla dati jer joj je bila oduzeta poslovna sposobnost još 1999., a pored toga drugotužitelj nije tražio suglasnost Centra za socijalnu skrb za pokretanje tog postpuka. Navodi da je drugotužitelj odbio u iskazu dati podatke o svom prebivalištu kako se ne bi izložio prekršajnom progonu što nedvojbeno ukazuje na činjenicu da se on i po svjedočenju njegove nevjenčane supruge odselio na drugu adresu najkasnije 2005.

4. Predlaže pobijano rješenje preinačiti na način da se odbije tužba i tužbeni zahtjev podredno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

5. Tužitelji u odgovoru na žalbu u bitno navode da razlozi koje tuženica iznosi u žalbi nisu osnovani te se na temelju istih ne može dovesti u pitanje zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja, već su po mišljenju tužitelja izneseni isključivo radi formalnog popunjavanja teksta žalbe bez ikakve pravne relevantnosti. U dokaznom postupku je utvrđeno da je tuženica tužiteljima kao posljednjim mirnim posjednicima onemogućila prolaz jedinim putem do njihove nekretnine, i to uklanjanjem postojećih vrata koje je postavio drugotužitelj te postavljanjem novih vrata, koje radnje su školski primjer čina smetanja posjeda. Smatraju irelevantnim za ovaj spor da li prvotužiteljica živi u predmetnoj nekretnini kao niti navod o tome da li je predmetna nekretnina ruševina. U dokaznom postupku je utvrđeno da su tužitelji i drugi članovi njihove obitelji dugi niz godina koristili predmetnu nekretninu u vlasništvu tuženice kao poslužnu, i to na način da su je koristili kao jedini pristupni put do nekretnine za koji imaju va ljani pravni temelj za korištenje. Da su izvršavali pravo služnosti puta jasno proizlazi iz činjenice da su korištenje nekretnine imali valjani pravni osnov, da su često dolazili na nekretninu te su tako u zakonom predviđenom roku i saznali za smetanje posjeda postavljanjem novih PVC vrata, da su na metalnim vratima imali poštanske sandučiće gdje su primali poštu, da na toj adresi imaju prijavljeno prebivalište, da su uređivali nekretninu itd.

6. Predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi. Traže trošak sastava odgovora na žalbu prema troškovniku specificiranom u istome.

7. Žalba nije osnovana.

8. Pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka tuženica u žalbi ne obrazlaže o čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje na neke od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od tih povreda.

9. Na žalbene navode tuženice glede navodne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP-a ( jer zakonski zastupnik, odnosno skrbnik prvotužiteljice nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ), valja odgovoriti da prema odredbi članak 354. stavak 3. ZPP-a žalbu zbog tog razloga može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču, a to u nazočnom slučaju nije tuženica.

10. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tuženica posjednik ( i vlasnik) nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] preko kojih se proteže sporna trasa,

- da je sami "prolaz" jasno omeđen i odvojen što je vidljivo iz nalaza i mišljenja vještaka dostavljen u ovaj spis, na koji stranke nisu imale primjedbi i prigovora, kao i fotografija o spisu,

- da iz iskaza svih saslušanih svjedoka i to ZU, ŠU, VU, SU i PU, kao i iskaza stranaka, proizlazi da se spornim putem prolazilo do nekretnine u kojoj je živjela JU, ovdje prvotužiteljica sa svojom djecom, ovdje drugotužiteljem,

- da je sama tuženica iskazala da se radi o uskom prolazu širine oko svega metar, pristup je s javnog puta do nekretnine gdje su nekada prije živjeli tužitelji,

- da su svjedoci, ovisno o tome s koje strane su predloženi, različito iskazivali u pogledu učestalosti izvršavanja prava stvarne služnosti, no svi su suglasno iskazali da upravo sporni put "vodi" do nekretnine u kojoj su živjeli tužitelji za koju prvotuži teljica ima sklopljen ugovor o najmu stana,

- da je pregledom sadržaja zapisnika na listu spisa 49 i 50 utvrđeno da su Grad Dubrovnik i tuženica suglasno konstatirali da je upravo prolaz preko katastarske čestice broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] jedini prolaz do zemlje u vlasništvu Grada Dubrovnika, u posjedu koje su tužitelji (zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]),

- da je analizom iskaza svjedoka, a kao odlučan uzimajući samo dio u kojem su svjedoci iskazuju suglasno i podudarno, sud kao nedvojbeno utvrđuje to da su tužitelji i njihovi pravni prednici, još u vrijeme dok su živjeli u nekretnini, koja je sada ruševina (čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno katastarska čestica [katastarska čestica]) zasnovali posjed prava stvarne služnosti preko nekretnine tuženice označene kao rubni jugozapadni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je zapravo jedini mogući prilaz predmetnoj nekretnini,

- da je preko predmetnog prolaza koji se nalazi na nekretnini u posjedu tuženice, a vodi do nekretnine u posjedu tužitelja zasnovan posjed prava stvarne služnosti u korist tužitelja kao posjednika nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno katastarske [katastarska čestica], što je vidljivo iz ponašanja tuženice koja je drugotužitelju dopuštala postaviti metalna vrata na taj prilaz, kako bi se onemogućio ulazak trećih, neovisno što različiti iskazuje o vremenu kad su ta vrata postavljena, da identično proizlazi iz ponašanje treće osobe – Grada Dubrovnika,

- da je tuženica ključeve novopostavljenih spornih PVC vrata predala Gradu Dubrovniku kao vlasniku i posrednom posjedniku nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] priznavajući time da se preko njezine nekretnine dolazi do nekretnine u vlasništvu Grada Dubrovnika, a Grad Dubrovnik je pak, iste te ključeve predao upravo tužiteljima kao neposrednim posjednicima predmetne nekretnine, tijekom trajanja tog postupka,

- da su svjedoci različito iskazivali, ovisno o tome koja ih je strana predložila o učestalosti prolaza tužitelja do nekretnine u njihovom posjedu, otkako je ta nekretnina postala neuseljiva, pa tako osobe bliske tužiteljima navode da su tužitelji ili treće osobe po dopuštenju tužitelja prolazile često do nekretnine u posjedu tužitelja jer tamo imaju magazin, jer se na vratima nalazi poštanski sandučić gdje primaju poštu, da bi očistili nekretninu i slično, dok osobe bliske tuženici navode da godinama nisu vidjeli nikoga od tužitelja niti ikoga drugoga tko bi po njihovom nalogu ili dopuštenju prolazio spornim putem,

- da je iz iskaza svjedoka PU, ZU i ŠU razvidno da tužitelji (odnosno druge osobe po njihovom nalogu i dopuštenju) dolaze na nekretninu, obilaziti je neovisno o razlogu zbog koje to čine i prolaze do iste upravo preko spornog prolaza što i sama tužiteljica ne negira u svom iskazu da tužitelji ( i druge osobe po njihovom ovlaštenju) prolaze preko spornog puta te navodi "ne mogu ja svaki put vidjeti tko i koliko prolazi, znam da su prije očevida dolazili tužitelji i nešto čistili, da su temeljito počistili da se valjda prije očevida vidi da se to održava, dolazili su dva puta prije očevida a ostalo ne znam koliko dolaze".

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja s obzirom da su tužitelji zatražili posjedovnu zaštitu unutar prekluzivnog roka iz odredbe članka 21. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) kao i da je u smislu odredbe članka 22. stavak 2. ZV-a utvrđen posljednji posjed prava stvarne služnosti tužitelja i čin smetanja posjeda.

12. Navedeno činjenično utvrđenje i pravne zaključke suda prvog stupnja u svemu prihvaća i ovaj sud.

13. Naime, prema odredbi članka 21. stavak 1. ZV-a koga drugi samovlasno smeta u posjedu bio da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo ima pravo na zaštitu posjeda.

14. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor prekluzije prava na zaštitu posjeda, budući da je u postupku utvrđeno da dana 29. travnja 2022. bijela PVC vrata nisu bila postavljena, da je dana 31. svibnja 2022. izvršena primopredaja ključeva između tuženice i Grada Dubrovnika, što povezano s iskazom svjedokinje ŠU, koja navodi da je prvi put vidjela novopostavljena vrata 21. svibnja 2022., a da tjedan ranije nisu bila postavljena, kao i da se tuženica obvezala odmah po postavljanju vrata ključeve predati Gradu Dubrovniku, zaključuje da su vrata postavljena par dana ranije, pa tužba podnesena 18. lipnja 2022. u objektivnom roku od godinu dana od dana postavljanja odnosno u subjektivnom roku od 30 dana od dana saznanja za čin smetanja počinitelja.

15. Prema odredbi članka 10. stavak 5. ZV-a s posjedom stvari izjednačeno je faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava) pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona.

16. Prema odredbi članka 29. ZV-a posjed prava je prestao kad je prestala nekretnina na kojoj se izvršavao sadržaj toga prava ili se posjednik odrekao svog posjeda prava ( stavak 1.). Posjed prava ne prestaje samim neizvršavanjem sadržaja prava stvarne služnosti dok ga njegov posjednik može izvršavati ako to želi; prestaje, međutim, kad posjednik poslužne nekretnine prestane činiti što je dotad činio, prestane trpjeti da se i dalje izvršava sadržaj prava služnosti na njegovoj nekretnini, odnosno prestane propuštati što je do tada propuštao, ako posjednik prava ne ostvari zaštitu svog posjeda ( stavak 2.). Posjed prava stvarne služnosti prestaje dotadašnjem posjedniku i zajedno s prestankom njegovog posjeda nekretnine u čiju ga je korist izvršavao.

17. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio da su tužitelji bili u posjedu prava stvarne služnosti prolaza. Pri tom je neodlučno jesu li ih susjedi viđali svakodnevno ili u rijetkim prilikama pa čak jesu li ih uopće viđali niti se na temelju učestalosti prolaza može zaključiti isključiti da bi tužitelji napustili posjed nekretnine ali i spornog prolaza. Ono što je bitno je da su tužitelji raspolagali ključevima prethodno postavljenih vrata koja su sami postavili u dogovoru sa vlasnicom predmetne nekretnine, tuženicom i mogli su kad god su željeli izvršavati sadržaj te služnosti i neovisno što je nekretnina u posjedu tužitelja ruševina i devastirana, mogli su u svakom trenutku iz bilo kojeg razloga pristupiti upravo preko spornog "prolaza". Prema tome nisu osnovani žalbeni navodi tuženice da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje u vezi s posjedom tužitelja, budući da je sud prvog stupnja dao jasne i odlučne razloge o posjedu tužitelja te ujedno ukazao na odredu članka 29. ZV-a.

18. Pri tom je sud prvog stupnja naveo detalje, jasne i valjane razloge zbog kojih nije prihvatio kao vjerodostojne iskaze tuženice i svjedoka predloženih po tuženici.

19. Također pravilno je sud prvog stupnja zaključio da su tužitelji posjed prava stvarne služnosti izvršavali kao najmoprimci, dakle u okviru ovlasti koje su dobili od Grada Dubrovnika.

20. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužiteljica postavila bijela PVC vrata kojim je ogradila predmetni prolaz i ključ od brave nije predala tužiteljima, pa je time počinila smetanje posjeda stvarne služnosti puta koju su tužitelji imali na nekretnini u vlasništvu tuženice jer je na taj način tužiteljima potpuno onemogućila izvršavanje tog prava odnosno posjed je oduzet.

21. Međutim, kako je Grad Dubrovnik tijekom ovog postupka predao ključ od brave bijelih PVC vrata kojima je ograđen predmetni prolaz, tužitelji su uskladili tužbeni zahtjev na način da su odustali od zahtjeva za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo u dijelu kojem je naložio zabranu takvog i sličnog smetanja ubuduće, u skladu s odredbom članka 22. stavak 1. ZV-a.

22. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi u točkama I. i III. izreke, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz članka 380. točka 3. ZPP-a.

23. Tužiteljima nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, jer je navedena radnja ocijenjena nepotrebnom u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a.

U Rijeci 15. lipnja 2026.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara