Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-161/2025-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i izvjestiteljice, Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje kao slijednici pok. GL iz [adresa], zastupani po punomoćnici Kristini Miklić Dminić, odvjetnici iz Krka, protiv tuženika OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-110/2022-32 od 25 listopada 2024., u sjednici vijeća 15. lipnja2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-110/2022-32 od 25. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I Utvrđuje se da su tužitelji PL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje kao slijednici pok. GL iz [adresa], stekli pravo vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] [adresa], svaki u ½ idealnog dijela.

II Ovlašćuju se tužitelji da po pravomoćnosti ove presude, temeljem nje, izvrše uknjižbu prava vlasništva s imena tuženika na svoje ime i vlasništvo glede nekretnine navedene u točki I izreke ove presude, uz istovremeno brisanje uknjiženog vlasnika .

III Nalaže se tuženiku da na ime troškova ovog postupka naknadi tužiteljima novčani iznos od 4.972,25 EUR-a, u roku od 15 dana. U preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbija se kao neosnovan."

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi navodi da se u presudi nije vodilo računa o katastarskom stanju, budući da je katastar, dakle posjed, ažurniji, precizniji i vjerodostojnij i. U odnosu na dato povjerenje iskazima tijekom postupka, sud se svrstao na stranu tužiteljice, a ne na stranu tuženika, i to posebno u dijelu oko pojma ograde koje ima/nema budući ju je vlasnik kontinuirano uklanjao a fantomski vlasnici tj. uzurpatori potpomognuti već spomenutom uzrečicom vraćali nakon što je vlasnik otputovao u svoje prebivalište. Uz navedeno ističe da slučajno ili ne, uzurpatori posjeda odnosno tužiteljica i ostali koji su, usput rečeno impresionirali sud, nisu podnosili tužbu sudu protiv darovatelja tuženika, JL ili njegovih prednika, TL koji bi te ljudske ništarije kao visoko pozicionirani djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske sasvim izvjesno procesuirao, već su za to nakon njegove smrti čekali pogodni trenutak da ostvare svoju nakanu.

4. Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka tuženik u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe članka 354. stavak 1. točka 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

8. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je pregledom aktivnog vlasničkog lista za utuženu nekretninu utvrđeno da je kao vlasnik predmetne nekretnine upisan tuženik, i to 1. prosinca 2008., nakon što je u zemljišnim knjigama proveden Ugovor o darovanju zaključen 21. studenog 2008. između prednika tuženika JL kao darovatelja i tuženika kao daroprimatelja,

- da je pregledom povijesnog vlasničkog lista utvrđeno da je JL bio upisan na predmetnoj čestici, i to još 1957. godine nakon smrti pok. FL udove P, najprije kao suvlasnik u ½ dijela, zajedno sa pok. IL, koja je također bila upisana u ½ predmetne nekretnine, a nakon njezine smrti 1963., pa sve do 2008., kao isključiv vlasnik te predmetne nekretnine,

- da je na predmetnoj čestici 23. srpnja 2012. (Z-5093/12) upisana zabilježba spora koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P- 4705/12, između tuženika u svojstvu tužitelja i PLE (tada mldb.) kao tuženika radi opoziva Ugovora o darovanju te dana 10. veljače 2014. zabilježba predmetnog spora (Z-690/14),

- da je pregledom povijesnih promjena posjeda na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] [katastarska općina] utvrđeno da je predmetna nekretnina od osnutka katastarskog operata bila upisana kao posjed najprije NL iz [adresa], da nakon njegove smrti pa sve do 1967. kao posjed njegove supruge IL udove NL iz [adresa],

- da je nakon 1967. godine taj posjed prešao na CL, [adresa], s tim da je upravitelj imovine bila evidentirana AL iz [adresa], te je 2009. godine uslijed učinjenog darovanja, kao posjednik bio upisan OL, ovdje tuženik,

- da je čitanjem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-207/98 utvrđeno da je citirano rješenje doneseno nakon smrti pokojne AL, koja je preminula 1998., a u kojem rješenju kao nasljednica ostaviteljice je proglašena njezina kćerka GL, ovdje inicijalna tužiteljica,

- da je čitanjem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-77/66 od 23. travnja 1966. utvrđeno da je doneseno nakon smrti pok. VL pok. P gdje je njegovom nasljednicom temeljem zakona i odreknuća proglašena njegova supruga AL udova VL,

- da je čitanjem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-1123/19 od 13. svibnja 2019., koje je doneseno u ostavinskom postupku iza pok. GL utvrđeno da su njezinim nasljednicima temeljem zakona proglašena njezina djeca, i to PL

GL i EL, ovdje tužitelji,

- da je čitanjem potvrde od 21. rujna 2007. i 27. rujna 2011., a koja- je vlastoručno potpisana po ML i ovjerena po javnom bilježniku Miljenki Katunar Zrinski pod brojem Ov-11578/11 utvrđeno da je ML upoznata s činjenicom da je njezin suprug ZL, u svoje ime i u ime svoje sestre ĐL i JL, prodao AL zemljište od oko 500 m[2] u [adresa] na [adresa] kod [adresa], a koja nosi katastarsku oznaku k. č. br. [katastarska čestica],

- da je čitanjem Ugovora o darovanju od 21. studenog 2008. utvrđeno da je zaključen između JL kao darovatelja i OL kao daroprimatelja, te ovjeren po javnom bilježniku Velimiru Čeriću iz Zagreba pod brojem Ov-20056/08 dana 21. studenog 2008., da je JL darovao svojem bratiću OL, ovdje tuženiku više nekretnina između kojih i utuženu česticu te da je OL prema članku 5. tog ugovora danom potpisa ugovora stupio u posjed darovanih mu nekretnina,

- da je čitanjem presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž -4393/2022 od 18. travnja 2023. utvrđeno da je odbijena žalba i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3346/16-97 od 3. lipnja 2022. u točkama I i II izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja OL protiv tuženika PLE glede opoziva više učinjenih darovanja, između ostalog i darovanja od 31. siječnja 2011. kojim je tamo tuženiku ELE darovana predmetna nekretnina, s tim da je u tom postupku utvrđeno da tuženik GLE za darovanje nekretnine u [adresa] nije niti znao, budući se tužitelj OL na sporne ugovore o darovanju potpisuje kao darovatelj i kao obdarenik ali s naznakom da je zakonski zastupnik obdarenika koji je u to vrijeme bio maloljetan,

- da je pregledom spisa Općinskog suda u Krku poslovni broj P-1201/2008, utvrđeno da je postupak započet podnošenjem tužbe ŠL protiv tuženika JL radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] [adresa] koji je pravomoćno okončan donošenjem presude poslovni broj P-1201/08 od 8. veljače 2011. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3657/11 od 11. veljače 2014.,

- da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da je predmetna nekretnina u trenutku očevida bila očišćena od raslinja te da njezinu granicu predstavljaju četiri drvena kolca koja su na skici lica mjesta prikazani slovnim oznakama A-B-C-D, kao i to da je predmetna nekretnina pravilnog oblika, te ima površinu od 420 m[2] te je sa jugozapadne i jugoistočne strane omeđena niskim suhozidom, a na jugozapadnoj strani postavljena je žičana ograda,

- da je čitanjem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka iz područja geodezije DL utvrđeno da utužena čestica k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] [katastarska općina], nalazi se u neizgrađenom dijelu građevinskog područja [adresa], oko 40 m sjeverozapadno od kuće na adresi [adresa] te da je na skici lica mjesta vještaka prikaza na slovnim oznakama A-B-C-D i ispunom roza boje,

- da je saslušanjem svjedoka ČL utvrđeno da se sjeća da je česticu obrađivala AL, baka tužitelja, koja je inače bila daljnji rod njegovoj majci, da je u to vrijeme bio dečko od 19 godina koji je svaki vikend iz Rijeke dolazio doma u [adresa] te je znao često viđati AL na nekretnini, da je nakon njezine smrti, posjed na toj čestici nastavila njezina jedina kćerka GL, međutim kako ona nije bila zemljoradnik, da je čestica s vremenom postala pašnjak kojeg je GL korist ila tako da ga je iznajmljivala mještanima za ispašu ovaca,

- da je LL saslušan kao svjedok iskazao da nije poznavao AL, ali se dobro sjeća njezine kćerke GL za koju je naveo da ju je znao viđati da odlazi na spornu nekretninu,

- da su oba svjedoka spomenuli osobu po imenu KL ABC a koji je prema njihovim iskazima održavao nekretninu i to po dozvoli GL, a kasnije i tužitelja, te tamo vodio svoje ovce na ispašu, da ni jedan od navedenih svjedoka nije naveo da bi ikada vidio tuženika na predmetnoj nekretnini, dok svjedok BL je nadodao da nikad nije vidio niti JL a niti je čuo da bi isti ikada osporavao

AL posjed na toj nekretnini,

- da oba saslušana svjedoka žive u blizini predmetne nekretnine te su prilikom saslušanja istu detaljno opisali i to kako njezinu lokaciju i sadržaje koji se nalaze oko nekretnine, put koji vodi do čestice te kulturu same nekretnine, već i način na koji se ta čestica kroz godine iskorištavala i od strane koga,

- da iskaz tuženika nije uvjerljiv i istinit jer nije dao konkretan odgovor na pitanje tko se nalazi u posjedu predmetne nekretnine on ili njegov sin, nije znao točno kako bi opisao utuženu nekretninu, te je naveo da nekretnina nema ogradu, iako je sud očevidom na licu mjesta a što je vidljivo iz nalaza i mišljenja vještaka, utvrdio da je nekretnina na svojem jugozapadnom dijelu omeđena žičanom ogradom.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja utvrđuje da je baki tužitelja AL predmetna nekretnina prodana i predana u posjed na temelju usmenog ugovora o kupoprodaji, a što proizlazi ne samo iz izjave ML supruge prodavatelja, već i iz iskaza tužiteljice i svjedoka ČL, kojem je pok. AL bila rod po majci i čuo je od AL da je ona tu česticu kupila, a koji svjedok je poznavao i ZL za kojeg je izjavio da je prije AL bio u posjedu predmetne nekretnine, pa zaključuje da je upravo on bio stvarni vlasnik te čestice prije njezine kupoprodaje. Stoga utvrđuje da je baka tužitelja AL već u trenutku ulaska u posjed predmetne nekretnine postala njezinom vlasnicom, pri čemu se poziva na pravna pravila iz paragrafa 380. , 431. i 432. Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ) koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/91).

10. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da su tužitelji odnosno njihovi prednici nalazili se u dugogodišnjem nesmetanom posjedu predmetne nekretnine odnosno od vremena kad ju je kupila njihova baka [adresa]. Pri tome okolnost da je u povijesti promjena u katastarskom operatu kao posjednik utužene čestice bio upisan CL iz [adresa], a ne AL, s tim da je AL bila navedena kao upraviteljica te nekretnine, prema ocjeni suda prvog stupnja govori upravo u prilog činjenici da je predmetna nekretnina već godinama u posjedu obitelji tužitelja, budući da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je upisani posjednik CL bio brat njezinog djeda, odnosno ABC šogor ali je živio u [adresa] i nije imao svoje djece što tuženik nije osporio niti dokazao drugačije, a u to vrijeme nije bilo neobično da se posjed na nekoj čestici formalno u katastru upiše na neku drugu osobu (rod), i to po mogućnosti onu koja nema svoje djece, a sve kako bi se izbjeglo plaćanje poreza. U tom pravcu logičnim smatra da je upravo to bio slučaj i u predmetnoj situaciji, gdje je kao formalnopravni posjednik bio evidentiran ABC šogor CL, dok je stvarna posjednica predmetne nekretnine bila upravo AL.

11. Međutim, sve i da posjed AL na predmetnoj čestici nije bio pošten, a što tijekom postupka nije utvrđeno, ta okolnost ne bi imala za posljedicu drugačiju primjenu materijalnog prava jer sukladno odredbi članka 160. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje ZV) nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

12. Konačno, sud utvrđuje da se radi o poštenom posjedu, pa slijedom toga da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću iz odredbe članka 28. stavak 4. i 5. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 92/94, 74/95, 57/96; dalje ZOVO) budući da je utvrđen posjed prednice tužitelja više od 20 godina.

13. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je udovoljio tužbenom zahtjevu.

14. Prema odredbi članka 28. stavak 4. ZOVO savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva stječe vlasništvo na toj stvari dosjelošću protekom 20 godina.

15. Prema odredbi članka 72. stavak 2. ZOVO posjed je savjestan, ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, te prema stavku 3. istoga članka savjesnost posjeda se pretpostavlja.

16. Dakle, obzirom na stanje predmeta proizlazi da je pravna prednica tužitelja pok. AL u posjedu sporne nekretnine bila od 1971. godine, koju je uživala odnosno posjedovala do svoje smrti 1998. godine dakle duže od 20 godina na način da je istu obrađivala. U tom razdoblju prednicu tužitelja nitko nije smetao niti joj osporavao pravo na posjed.

17. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da su ispunjene pretpostavke za stjecanja prava vlasništva dosjelošću iz odredbe članka 28. stavak 4. ZOVO.

18. Prema odredbi članka 128. stavak 1. ZV-a nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno.

19. Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da postoje pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću i nasljeđivanjem, budući da je utvrđeno da je prednica tužitelja AL bila u poštenom posjedu predmetne nekretnine u razdoblju od 1971. do svoje smrti 1998. godine. Naime, prednica tužitelja bila je pošteni posjednik sporne nekretnine jer je utvrđeno da je kupila predmetnu nekretninu 1971. godine od njezinog stvarnog vlasnika ZL, i nakon toga je stupila u posjed predmetne nekretnine na način da je istu obrađivala a vezano za što se između prednice tužitelja i prednika tuženika nije vodio nikakav postupak.

20. Dakle, u postupku nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi ukazivale da su tužitelji i njihovi prednici znali odnosno morali znati da predmetna nekretnina nije njihova, već naprotiv utvrđene su činjenice koje daju osnove za zaključak da su osnovano smatrali da je nekretnina njihova, dakle da je njihov posjed pošten.

21. Prema tome pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

22. Protivno žalbenim navodima tuženika sud prvog stupnja pravilno je ocijenio sve provedene dokaze, pa tako i iskaze svjedoka ČL i LL, koji su suglasno iskazali da je oduvijek u posjedu predmetne nekretnine obitelj tužitelja, baka, majka, pa tužitelji, da je nekretnina bila obrađivana, a potom iznajmljivana mještanima kao pašnjak, da se predmetna nekretnina nalazi uz nekretninu tužitelja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da nikada nitko tužiteljima i njihovoj obitelji nije osporavao vlasništvo i posjed, pa tako ni tuženik i njegovi prednici. Uz naprijed navedeno valja dodati da su tužitelji i njihovi prednici kroz sve vrijeme koristili spornu nekretninu, da tuženik odnosno njegov prednik nikad nisu osporavali prednicima tužitelja pravo na posjed sporne nekretnine niti na bilo koji način iskazivali da se smatraju vlasnicima iako su prednice tužitelja svoja vlasnička ovlaštenja manifestirali svima na očigled, te sama činjenica da je prednik tuženika bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik ne čini prednike tužitelja nepoštenima jer su, na temelju naprijed navedenih okolnosti vjerovali da su vlasnici pa im se zato ne može stavljati na teret zemljišnoknjižno stanje. Tuženiku u vezi s time valja odgovoriti da je upravo na njemu, bio teret dokaza da je prednica tužitelja pok . AL bila nepošteni posjednik, pa da zbog toga vršenjem posjeda nije mogla steći pravo vlasništva dosjelošću.

23. Nisu od pravnog značaja za drugačiji ishod ovog postupka niti žalbeni navodi tuženika da tužitelji i njihove prednice nisu pokretali odgovarajuće postupke i upisali se kao vlasnici na nekretnini za života prednika tuženika pok. ŽL i njegova oca. Osim toga, majka tužitelja pok. GL u ovom predmetu tužbu je podnijela 2. studenog 2011., dok bi iz iskaza tuženika danog na raspravi od 5. lipnja 2024. proizlazilo da je JL umro prije desetak godina, pa bi suprotno žalbenim navodima tuženika proizlazilo da je tužba podnesena za života JL.

24. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci 15. lipnja2026

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan