Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Tomislava Tomašića, predsjednika vijeća te Roberta Završkog i Renate Popović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe ZIDARSKE USLUGE JURKIĆ j.d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe ĐK, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu (»Narodne novine« broj 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Karlovac, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-9343/2024 od 24. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Karlovac, kao osnovana, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenoj pravnoj osobi ZIDARSKE USLUGE JURKIĆ j.d.o.o. na temelju članka 228. stavka 1. točke 1. Zakona o radu (»Narodne novine« broj 93/14., 127/17., 98/19. i 152/22.), uz primjenu članka 37. stavka 2. i stavka 3. točke 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče novčana kazna u iznosu od 1.040,00 (tisuću četrdeset) eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi ĐK, na temelju članka 228. stavka 2. u svezi stavka 1. točke 1. Zakona o radu uz primjenu članka 37. stavka 2. i stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, izriče novčana kazna u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura.

II. U ostalom dijelu odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se prvostupanjska presuda u nepreinačenom dijelu potvrđuje.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to okrivljena pravna osoba ZIDARSKE USLUGE JURKIĆ j.d.o.o. novčanom kaznom u iznosu od 280,00 eura, a okrivljena odgovorna osoba ĐK, novčanom kaznom u iznosu od 20,00 eura, zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu.

2. Istom presudom okrivljenici su dužni naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 15,00 eura, svaki okrivljenik.

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o prekršajnoj sankciji u kojoj u bitnome navodi da je za počinjeni prekršaj prvostupanjski sud na temelju članka 37. stavka 2. Prekršajnog zakona odredio blažu kaznu od propisane jer je ocijenio da postoje olakšavajuće okolnosti za okrivljenika i to zbog činjenice da do sada u svojstvu poslodavca nije bio prekršajno kažnjavan za ovu vrstu prekršaja te da će kod okrivljenog svrha kažnjavanja postići i ublaženom kaznom. Tužitelj smatra kako je sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno primijenio materijalno pravo, a to stoga jer je nesporno utvrđeno da su okrivljenici s radnikom EK koji je otpočeo s radom kod ovog poslodavca 25.07.2022. i s kojim su sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme dana 25.07.2022., kao i uzastopni aneks ugovora o radu na određeno vrijeme 01.01.2023. u kojem nije naveden objektivan razlog zaključenja ugovora o radu na određeno vrijeme. Za taj prekršaj predviđena je novčana kazna, a sudu je dopušteno da istu odredi u rasponu od minimalne do maksimalne. Razlozi koje sud navodi kao razlog za izricanje kazna u iznosu nižem od najniže propisane nisu dostatno obrazloženi, a posebno podnositelj žalbe ističe da se ovakvom kaznenom politikom ne može ostvariti generalna prevencija kao upozorenje ostalim poslodavcima da ne čine takve i slične prekršaje. Stoga je sud počinio i apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 467. stavka 21. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku, zbog čega se navedena presuda ne može ispitati te je nerazumljiva.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: ovaj Sud) utvrdio je da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, zbog čega se, prema stajalištu žalitelja, pobijana presuda ne bi mogla ispitati te bi bila nerazumljiva. Prije svega, valja istaknuti da se u ovom predmetu ne radi o kaznenom, nego o prekršajnom postupku, pa se postojanje bitnih povreda postupka ocjenjuje prema odredbama Prekršajnog zakona, a ne prema odredbama Zakona o kaznenom postupku.

8. Međutim, promatrajući navedeni žalbeni navod po njegovu sadržaju, a ne po pogrešno označenoj zakonskoj odredbi, ovaj Sud ne nalazi da bi pobijana presuda bila nerazumljiva ili da se ne bi mogla ispitati. Izreka prvostupanjske presude sadržava opis odlučnih činjenica, odnosno podatke o okrivljenicima, radniku EK, datumu sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, datumu sklapanja uzastopnog aneksa ugovora o radu na određeno vrijeme te propustu navođenja objektivnog razloga za sklapanje, odnosno produljenje ugovora o radu na određeno vrijeme. Također, obrazloženje prvostupanjske presude, iako šturo, nije u toj mjeri nejasno, proturječno ili manjkavo da bi onemogućavalo ispitivanje pravilnosti i zakonitosti presude. Slijedom navedenog, žalbeni navod o postojanju bitne povrede postupka nije osnovan.

9. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio odlučne činjenice. Iz provedenih dokaza proizlazi da je radnik EK započeo s radom kod okrivljene pravne osobe 25. srpnja 2022., da je s njim sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, a zatim i aneks ugovora o radu na određeno vrijeme 1. siječnja 2023. godine. U navedenom aneksu nije bio naveden objektivan razlog za sklapanje, odnosno produljenje ugovora o radu na određeno vrijeme.

10. Budući da je ugovor o radu na određeno vrijeme iznimka od pravila zapošljavanja na neodređeno vrijeme, poslodavac je dužan pri sklapanju takvog ugovora, navesti objektivan razlog koji opravdava privremeno trajanje radnog odnosa. Propust navođenja objektivnog razloga predstavlja povredu zakonskih odredaba kojima se štite prava radnika iz radnog odnosa te zakonitost sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme.

11. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno je zaključio da su okrivljenici ostvarili obilježja prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 1. u svezi stavka 2. Zakona o radu.

12. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe o ublažavanju kazne. Za prekršaj iz članka 228. stavka 1. točke 1. Zakona o radu propisana je novčana kazna za poslodavca pravnu osobu u rasponu od 4.110,00 eura do 7.960,00 eura. Sukladno članku 37. stavku 3. točki 2. Prekršajnog zakona, kada je za prekršaj propisan posebni minimum novčane kazne iznad 1.327,23 eura, kazna se može ublažiti najviše do četverostrukog iznosa općeg zakonskog minimuma kazne propisanog Prekršajnim zakonom za odgovarajuću vrstu okrivljenika. Prema članku 33. stavku 1. Prekršajnog zakona, opći zakonski minimum novčane kazne za pravnu osobu iznosi 260,00 eura. Četverostruki iznos tog minimuma iznosi 1.040,00 eura.

13. Izricanjem novčane kazne u iznosu od 280,00 eura okrivljenoj pravnoj osobi prvostupanjski sud odmjerio je kaznu ispod zakonom dopuštene granice ublažavanja. Time je u korist okrivljene pravne osobe povrijedio odredbe o ublažavanju kazne i počinio povredu materijalnog prekršajnog prava u odluci o kazni.

14. Stoga je ovaj Sud, djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačio pobijanu presudu u odluci o kazni te u odnosu na okrivljenu pravnu osobu, uz primjenu instituta ublažavanja kazne, izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.040,00 eura, što predstavlja najniži iznos do kojeg se kazna u konkretnom slučaju može zakonito ublažiti.

15. U odnosu na okrivljenu odgovornu osobu, ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno primijenio institut ublažavanja kazne, ali također ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu od 20,00 eura preniska u odnosu na težinu počinjenog prekršaja, stupanj odgovornosti okrivljenika i svrhu kažnjavanja. Okrivljena odgovorna osoba bila je dužna, kao osoba odgovorna za zakonitost poslovanja poslodavca, osigurati da aneks ugovora o radu na određeno vrijeme sadržava zakonom propisani objektivan razlog.

16. Pri odmjeravanju kazni okrivljenicima ovaj Sud uzeo je u obzir olakotne okolnosti na strani okrivljenika, osobito činjenicu da okrivljenici nisu ranije prekršajno osuđivani za istovrsne prekršaje, kao i protek vremena od počinjenja prekršaja. Te okolnosti opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne. Istodobno, ovaj Sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije dao dostatan značaj težini počinjenog prekršaja i zaštićenom dobru koje je povrijeđeno. Povreda obveze navođenja objektivnog razloga kod ugovora o radu na određeno vrijeme nije samo formalni propust, već se takvim postupanjem ugrožava zaštita prava radnika iz radnog odnosa i zakonitost sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme.

17. Zbog toga je, radi ostvarivanja svrhe kažnjavanja, bilo potrebno izreći više novčane kazne od onih koje je izrekao prvostupanjski sud. Izrečene kazne moraju biti takve da utječu na okrivljenike da ubuduće poštuju radnopravne propise, ali i da djeluju preventivno prema drugim poslodavcima kako bi se suzdržali od sklapanja ili produljivanja ugovora o radu na određeno vrijeme protivno Zakonu o radu.

18. Ovaj Sud stoga ocjenjuje da je novčana kazna u iznosu od 1.040,00 eura za okrivljenu pravnu osobu te novčana kazna u iznosu od 200,00 eura za okrivljenu odgovornu osobu primjerena naravi i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, okolnostima počinjenja prekršaja te svrsi kažnjavanja. Navedene kazne su ublažene ispod zakonom propisanih posebnih minimuma, ali unutar granica dopuštenih Prekršajnim zakonom.

19. Okrivljenici se upozoravaju da će se, u smislu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, izrečene novčane kazne smatrati plaćenima u cijelosti ako u roku određenom za plaćanje plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni.

20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 15. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i ovlaštenog tužitelja.