Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10675/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te Nade Horvatović i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. IČ, zbog prekršaja iz čl. 176. st. 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.,42/20. 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Postaje prometne policije Osijek od 5. studenoga 2025., klasa: 211-07/25-3/18021, u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća prigovor okr. IČ i preinačuje pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se okr. IČ na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju 2 (dva) mjeseca.

II. U ostalom dijelu, odbija se prigovor okr. IČ kao neosnovan te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prekršajni nalog potvrđuje.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. IČ je obvezan naknaditi paušalne troškove žalbenog postupka 30,00 EUR (trideset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okr. IČ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 176. st. 3. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 390,00 eura, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim navedenog, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 6 mjeseci.

2. Protiv tog prekršajnog naloga, okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o kazni i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. Prigovor je djelomično osnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog na temelju čl. 238. stavka 11. i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nalazi da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Razmatrajući pobijani prekršajni nalog u pogledu navoda prigovora na odluku o kazni u smislu članka 36. Prekršajnog zakona ovaj sud je, s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, ocijenio da je novčana kazna izrečena u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjsko prekršajno tijelo kaznu izreklo u minimalno propisanom iznosu, s obzirom da je Zakonom o sigurnosti prometa na cestama za taj prekršaj propisana kazna od 390,00 do 920,00 eura. Takva kazna primjerena je težini, značaju i opasnosti djela te stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika. Bez uspjeha žalitelj ističe da bi tako odmjerena kaza ugrozila njegovu egzistenciju jer da plaća kredit i najamninu o čemu doprinosi dokaze uz prigovor, međutim kako nije doprinio nikakav dokaz o mjesečnim primanjima i imovnom stanju to ovaj sud nije imao relevantne parametre za ocjenu njegovih navoda. Ističe se da navedene okolnosti, same za sebe, ne predstavljaju naročito olakotne okolnosti, koje bi učinile osnovanim preinačenje najniže propisane novčane kazne, primjenom instituta ublažavanja. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je izrečena kazna pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja i djelovanje na buduće ponašanje okrivljenika i drugih da ubuduće ne čine takve prekršaje.

6. Treba istaknuti da će se, u smislu čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne u za to određenom roku.

7. Razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud je imao na umu da je okrivljenik proglašen krivim da je napustio mjesto prometne nesreće bez da je drugom sudioniku ostavio podatke o sebi i vozilu, koje ponašanje, već zbog svog značaja i bezobzirnosti postupanja upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Stoga je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, jer je primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Po ocjeni ovog suda, okolnosti koje ističe u prigovoru o neophodnosti upravljanja motornim vozilom zbog putovanja na posao i obavljanja preuzetih dužnosti na Fakultetu te doktorskog studija, nisu od utjecaja na osnovanost odluke prvostupanjskog tijela o izricanju zaštitne mjere.

8. Međutim, cijeneći da u spisu nema podataka da bi okrivljenik do sada bio osuđivan za prekršaje iz oblasti sigurnosti prometa na cestama, kako na to upire u prigovoru, niti izdavatelj prekršajnog naloga to navodi u obrazloženju prekršajnog naloga, to u kontekstu čl. 51.a Prekršajnog zakona, kojim je propisano da izricanje zaštitne mjere mora biti u skladu s težinom počinjenog prekršaja, i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti, ovaj sud smatra da je zaštitna mjera po prvostupanjskom prekršajnom tijelu primijenjena u predugom trajanju te da će se svrha zaštitne mjere ostvariti i njezinom primjenom u kraćem trajanju.

9. Stoga je ovaj sud, uvažavajući navedeno, primijenio zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 2 mjeseca, smatrajući da će se i u naznačenoj duljini trajanja ove zaštitne mjere postići svrha zaštitnih mjera iz čl. 51. Prekršajnog zakona i da će dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

10. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota je, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije) a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška postupka u iznosu 30,00 eura, blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske,

Policijskoj upravi osječko-baranjskoj, Postaji prometne policije Osijek u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.