Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

K-438/2018-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Ivani Hruška Premužak, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivane Sancin, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz članka 181. stavak 7. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017 - u nastavku teksta KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KO-DO-907/2021 od 31. prosinca 2021., nakon javne rasprave održane 15. lipnja 2026., u prisutnosti zamjenika u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku HU, optuženog ĐU i branitelja Janjka Grlića odvjetnika u [adresa], dana 15. lipnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012-odluka Ustavnog suda, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025 - dalje ZKP)

optuženi ĐU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin JU i Đ r. H, rođen **.**.1972. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, liječnik sa završenim Medicinskim fakultetom u Zagrebu, sa stručnim postdiplomskim studijem u skupu specijalizacije za radiologiju pri Medicinskom fakultetu u Zagrebu, oženjen, otac četvero djece starosti 25, 24, 14 i 12 godina, srednjih imovinskih prilika, zaposlen u KBC Osijek s plaćom od oko 3.000,00 eura, suvlasnika stana na adresi prebivališta, vlasnika stana u [adresa], i osobnog automobila Peugeot 5008, godina proizvodnje 2011., s činom pričuvnog natporučnika, bez odlikovanja

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi

dana 15. rujna 2016., u Osijeku, u Kliničkom bolničkom centru Osijek, kao doktor specijalist radiolog na Kliničkom zavodu za intervencijsku radiologiju iste bolnice, prilikom očitavanja RTG snimki torakolumbalnog prijelaza i tomograma 9. -10. prsnog kralješka pacijentice ŠU učinjenih 13. rujna 2016., iako svjestan da propuštanjem pažljivog pregleda RTG snimke može doći do greške u radiološkoj dijagnostici, a uslijed toga i do postavljanja netočne dijagnoze te pogrešnog liječenja i pogoršanja zdravstvenog stanja, olako držeći da do toga neće doći, propustio pažljivo pregledati učinjenu RTG snimku, zbog čega nije uočio da predmetna snimka upućuje na spondilodiscitis Th9-Th-10 kao jedinu moguću dijagnozu, već je dao zaključno mišljenje kako je riječ o anteklinstoj formi trupa Th-11 kralješka koji je u ventralnom dijelu sužen za oko jednu šestinu susjednih trupova kralješka s blažom konkavnom kranijalnom formom te postavio dijagnozu kompresivne frakture I. stupnja po Genantu, zbog kojeg je mišljenja u kasnijem tijeku liječenja pacijentice ŠU došlo do postavljanja pogrešne dijagnoze, pogrešnog liječenja a potom pogoršanja zdravlja u vidu oduzetosti donjih udova ŠU, koja ozljeda je osobito teške naravi,

dakle, iz nehaja, kao doktor medicine, obavljajući zdravstvenu djelatnost očito nesavjesno postupio pa je time prouzročio pogoršanje bolesti, a kaznenim djelom je prouzročena osobito teška tjelesna ozljeda drugoj osobi,

pa da bi time počinio kazneno djelo protivi zdravlja ljudi - nesavjesnim liječenjem, opisano u članku 181. stavku 1. 3. i 7. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015 - u nastavku teksta KZ/11), a kažnjivo po članku 181. stavku 7. KZ/11.

II. Na temelju članka 149. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP, troškovi kaznenog postupka te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja Janjka Grlića, odvjetnika iz Zagreba, padaju na teret proračunskih sredstava.

III. Na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012-odluka Ustavnog suda, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025 - dalje ZKP.) u odnosu na optuženog ĐU stavlja se izvan snage presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-438/2018-5 od 30. srpnja 2018. kojom je izdan kazneni nalog protiv imenovanog optuženika zbog kaznenog djela iz članka 181. stavak 7. KZ/11.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-506/2017 od 26. lipnja 2018. optužen je ĐU zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi - nesavjesnog liječenja, opisano u članku 181. stavku 1. 3. i 7. KZ/11, a kažnjivo po članku 181. stavku 7. KZ/11. U optužnici je zatraženo da se izda kazneni nalog i da se optuženik proglasi krivim zbog navedenog kaznenog djela i osudi na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci te da mu se na temelju članka 56. stavak 2. i 3. KZ/11. izrekne uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine.

2. Presudom ovog suda broj K-438/2018-5 od 30. srpnja 2018. prihvaćen je zahtjev iz optužnice i izdan kazneni nalog kojim je optuženik proglašen krivim zbog navedenog kaznenog djela i osuđen na predloženu kaznu.

2.1. Protiv ove presude kojom je izdan kazneni nalog optuženik je podnio prigovor, nakon čega je potvrđena optužnica te je započelo suđenje.

3. U dokaznom postupku su uz suglasnost stranaka pročitani su: Medicinska dokumentacija za oštećenu str. spisa 19-24, 27, 30-34, 38, 41-42, 44-52, 54-85, 93- 103, i to: Izvodi datuma pregleda (list 19-24 spisa), Specijalistički nalazi KBC Osijek, Klinike za infektologiju za Zdenku Lipić (str. 27 spisa), Specijalistički nalaz KBC Osijek, Klinike za infektologiju za Zdenku Lipić (str. 30--34 spisa), Nalaz KBC Osijek, Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje za ŠU (str. 38 spisa), Nalaz KBC Osijek, Klinike za unutarnje bolesti za Zdenku Lipić (str. 41-42 spisa), Obrazac trijaže (list 44-48 spisa), Specijalistički nalazi KBC Osijek za ŠU (str. 49-52 spisa), Obrazac trijaže (list 54-58 spisa), Nalaz KBC Osijek, Centra objedinjenog hitnog prijema za ŠU (list 59 spisa), Nalaz KBC Osijek, Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju za Zdenku Lipić od 17. lipnja 2016. (list 60 spisa), Nalaz i mišljenje KBC Osijek, Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju za Zdenku Lipić od 13. prosinca 2016. (list 61 spisa), Nalaz i mišljenje KBC Osijek, Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju za Zdenku ŠU od 23. studenog 2016. (list 62 i 72 spisa), Nalaz i mišljenje KBC Osijek, Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju za Zdenku Lipić od 15. studenog 2016. (list 63 i 74 spisa), Nalaz i mišljenje KBC Osijek, Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju za Zdenku Lipić od 4. prosinca 2016. (list 64 i 75 spisa), Nalaz i mišljenje KBC Osijek, Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju za Zdenku Lipić od 3. studenog 2016. (list 65 i 73 spisa), Specijalistički nalaz KBC Osijek, Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju od 15. rujna 2016. za ZU (list 66 i 76 spisa), Specijalistički nalaz KBC Osijek, Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju od 20. rujna 2016. za ŠU (list 67 i 77 spisa), Specijalistički nalaz KBC Osijek, Zavoda za ortopediju od 26. kolovoza 2016. za ŠU (list 68 spisa), Specijalistički nalaz KBC Osijek, Objedinjenog hitnog prijema od 25. rujna 2016. za ŠU (list 69 i 78 spisa), Nalaz KBC Osijek, Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju za Zdenku Lipić od 17. lipnja 2016. (list 70 spisa), Nalaz i mišljenje KBC Osijek, Kliničkog zavoda za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju za Zdenku Lipić od 13. prosinca 2016. (list 71 spisa), Otpusno pismo KBC Osijek, Klinike za neurokirurgiju od 11. studenog 2016. za ŠU (list 79 spisa), Operacijska lista KBC Osijek, Klinike za neurokirurgiju od 4. studenog 2016. za ŠU (list 80 spisa), Otpusno pismo KBC Osijek, Klinike za neurokirurgiju od 10. veljače 2017. za ŠU (list 81 spisa), Otpusno pismo KBC Osijek, Klinike za infektologiju od 15. prosinca 2016. za ŠU (list 82-83 spisa), Nalaz KBC Osijek, Centra objedinjenog hitnog prijema za ŠU od 3. studenog 2016. (list 84 spisa), Operacijska lista KBC Osijek, Klinike za neurokirurgiju od 15. prosinca 2016. za ŠU (list 85 spisa), Otpusno pismo KBC "Sestre Milosrdnice", Klinike za traumatologiju od 21. travnja 2017. za ŠU (list 93-94 spisa), Otpusno pismo Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice od 16. svibnja 2017. za ŠU (list 95-97 spisa), Otpusnica Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice od 25. srpnja 2017. za ŠU (list 98 spisa), Otpusno pismo Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice od 27. srpnja 2017. za ŠU (list 99-102 spisa), Otpusnica Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske Toplice od 16. svibnja 2017. za ŠU (list 103 spisa), Uputnice za oštećenu ŠU (list 185 spisa).

3.1. Uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka i to: Iskaz ošt. ŠU ispitane na raspravi 28. lipnja 2022. (str. 213-217 spisa), Iskaz dr. UU ispitane na raspravi 15. listopada 2019. (str. 177-181 spisa), Iskaz dr. IU ispitane na raspravi 21. siječnja 2020. (str. 193-197 spisa), Iskaz dr. OU ispitanog na raspravi 21. siječnja 2020. (str. 197-198 spisa), Iskaz dr. ĐUU ispitane na raspravi 21. siječnja 2020. (str . 198-199 spisa), Iskaz ošt. BU kao svjedok ispitana na raspravi 11. listopada 2022. (str. 220-222 spisa), Iskaz ošt. GU kao svjedok ispitane na raspravi 11. listopada 2022. (str. 222-224 spisa), Iskaz dr. NU ispitanog na raspravi 28. studenog 2023. (str. 237-239 spisa), Iskaz dr. MU ispitanog na raspravi 28. studenog 2023. (str. 239-240 spisa), Iskaz dr. VU ispitanog na raspravi 6. ožujka 2024. (str. 246-248 spisa), Iskaz dr. TU ispitanog na raspravi 6. ožujka 2024. (str. 248-249 spisa), Iskaz mr. sc. KU ispitanog na raspravi 6. ožujka 2024. (str. 249-250 spisa), Iskaz mr. sc. SU ispitanog na raspravi 6. ožujka 2024. (str. 250-251 spisa), Iskaz dr. FU ispitane na raspravi 24. travnja 2024. (str. 246-247 spisa), Iskaz dr. RU ispitane na raspravi 24. travnja 2024. (str. 247-248 spisa), Iskaz dr. ŽU ispitanog na raspravi 24. travnja 2024. (str. 248-249 spisa)

3.2. Pročitani su uz suglasnost stranaka i : Dopis KBC Osijek od 6. svibnja 2024. o bolničkom informacijskom sustavu (list 271 spisa), Izvadak iz Matice umrlih za ošt. ŠU, Nalaz i mišljenje Sveučilišta u Splitu, Medicinskog fakulteta, Povjerenstva za sudbena mišljenja od 15. travnja 2026., izvod iz kaznene evidencije za optuženika ĐU te je isti iznio svoju obranu na kraju dokaznog postupka.

4. Optuženik je u svojoj obrani na raspravi kod ovog suda dana 15. lipnja 2026. iskazao da je posao liječnika radiologa u ustanovama gdje je zaposleno više liječnika podijeljen. Na dan kada je očitavao sporni nalaz, odnosno 15. rujna 2016. pokrivao je urgentni trakt (Objedinjeni hitni prijem). U najboljoj namjeri pregledao je snimku koju nije snimio on nego inženjer radiologije koji se nalazio zajedno s pacijenticom u drugoj zgradi. Dakle, inženjer radiologije je onaj koji vidi pacijenticu i koji ju snima, a on je prilikom očitanja imao isključivo rendgensku snimku. Dakle, nije vidio pacijenticu , nije imao niti njenu medicinsku dokumentaciju, niti je mogao uzeti anamnestičke podatke od iste. Uz snimku mu je bila dostupna jedino dijagnoza M-54, što znači bol u leđima, te je na temelju snimke i ove dijagnoze dao nalaz da se radi o promjenama na kralježnici, smatrajući da se radi o pacijentu koji je zaprimljen na urgentnom traktu sa kojeg inače dolaze akutna stanja, akutni neurološki deficiti i padovi. Također, želi dodati da nije mogao ni u njihovom sustavu vidjeti nikakve podatke, s obzirom da u to vrijeme bolnica nije imala informacijski sustav te punih 6 mjeseci nisu bili dostupni podaci o pacijentima. U najboljoj namjeri očitao je nalaz, smatrajući da se radi o nekakvom padu te je iznio nalaz - sumnja na kompresivnu frakturu. Da bi se liječenje moglo ispravno izvoditi potreban je kompletan uvid u medicinsku dokumentaciju pacijenata, s obzirom da je liječenje proces, a njemu je uvid u medicinsku dokumentaciju bio uskraćen jer ju pacijentica nije donijela, niti je vidio pacijenticu da bi mogao od nje uzeti anamnestičke podatke, niti je imao uvid u informacijski sustav. U današnje vrijeme, ovu iznimno rijetku bolest dijagnosticira se drugim specifičnijim i osjetljivijim metodama, a to je primarno magnetna rezonanca, a prije uvođenja iste radio se CT sa kontrastima. Nije bio u mogućnosti izdati uputnicu za ove pretrage, s obzirom da je on samo očitavao rendgensku snimku i to nije posao liječnika radio loga nego liječnika kliničara koji pacijente i šalju na pretrage. Oštećena si je mogla priuštiti bolji način liječenja i brži dolazak do dijagnoze da je pristala na hospitalizaciju, a što je ona odbila prvi put kod svoje liječnice, a drugi put i kod infektologa dr. NU. Dodao je da je klinički upit bio manjkav jer dijagnoza M-54 označava bolove u leđima, a i gospođa je došla s urgentnog trakta. Ponovio je još jednom da se radi o iznimno rijetkoj bolesti za čiju dijagnozu uobičajeno prođe 4 – 6 mjeseci. Njegov nalaz vremenski nije mogao utjecati na liječenje oštećene s obzirom da je u jednom i od prethodnih nalaza već stavljena sumnja na ovu dijagnozu.

6. Na temelju obrane optuženika u ovom postupku nije bilo sporno dana 15. rujna 2016., u Osijeku, u Kliničkom bolničkom centru Osijek, kao doktor specijalist radiolog na Kliničkom zavodu za intervencijsku radiologiju iste bolnice, prilikom očitavanja RTG snimki torakolumbalnog prijelaza i tomograma 9. -10. prsnog kralješka pacijentice ŠU učinjenih 13. rujna 2016. dao zaključno mišljenje kako je riječ o anteklinstoj formi trupa Th-11 kralješka koji je u ventralnom dijelu sužen za oko jednu šestinu susjednih trupova kralješka s blažom konkavnom kranijalnom formom te postavio dijagnozu kompresivne frakture I. stupnja po Genantu.

7. Sporno je u ovom postupku da li je optuženi propustio pažljivo pregledati učinjenu RTG snimku, zbog čega nije uočio da predmetna snimka upućuje na spondilodiscitis Th9-Th-10, sporno je posebice i to da je to jedina moguća dijagnoza na koju upućuje navedena snimka, a sporno je i da je na upravo na temelju njegovog mišljenja u kasnijem tijeku liječenja pacijentice ŠU došlo do postavljanja pogrešne dijagnoze, pogrešnog liječenja a potom pogoršanja zdravlja u vidu oduzetosti donjih udova ZU, koja ozljeda je osobito teške naravi, a što nije sporno.

8. Čitanjem, uz suglasnost stranaka, zapisnika o ispitivanju ošt. ŠU ispitane na raspravi 28. lipnja 2022. sud je utvrdio da je ista u svom iskazu navela da je njeno pobolijevanje počelo početkom lipnja 2016. godine. Bolovi su praktički bili po čitavom tijelu, leđni dio urinarni trakt, odnosno, kako je rekla praktički čitavo tijelo. Njen obiteljski liječnik je doktorica J te se obratila njoj, s obzirom da je imala jake bolove, koja joj je putem telefona pustila analgetike za bolove. Poslije 3. lipnja ipak je došla kod nje, jer je ona htjela vršiti nalaz krvi i urina. Dana 8. lipnja ponovno je došla kod nje u ordinaciju te je dobila i injekciju za suzbijanje bolova, s obzirom da lijekovi nisu djelovali. Dana 9. lipnja došla je ponovno kod nje i ona joj je rekla da je nalaz loš i da bi ponovno trebala ponoviti nalaz, te je njezina preporuka bila hospitalizacija. Napomenula je da je zamolila doktoricu da joj odloži hospitalizaciju koju joj je ona predložila tog 9. lipnja dok je u njen liječnički karton napisala da je to odložila, a dok je ona kasnije čak izjavila da je ona odbila hospitalizaciju, a što nije odgovaralo istini jer ju je ona zamolila da joj to odgodi za jedan dan, s obzirom da je u to vrijeme kupovala stan u [adresa]. S doktoricom se telefonom čula 10. lipnja te joj je ona prepisala još jednu vrstu antibiotika. Poslije toga ona je skoro svaki drugi ili treći dan završila u bolnici na infektologiji zbog bolova, temperature i groznice. 16. lipnja je došla kod svoje obiteljske doktorice, s obzirom da su joj u bolnici tražili uputnicu D2, a što znači da je sedam dana išla ujutro i navečer na infuziju. Poslije toga se malo smirila, ali joj je doktorica mijenjala lijekove i to za bolove, odnosno analgetike i antibiotike. 24. kolovoza donijela je doktorici nalaze s infektologije i potražila njezinu pomoć da bi 26. kolovoza ponovno pravila RTG kralježnice u Domu zdravlja Osijek. Poslije toga je išla kod dok. Fuderel u Domu zdravlja u Osijeku, a ona je tražila po uputnici ciljane snimke donjeg dijela torakalne kralježnice radi isključena disciklisa. 5. rujna u Domu zdravlja su napravljeni RTG snimci, a poslije toga je bila poslana 20.rujna kod fizijatra dok. Š u Domu zdravlja u Osijeku. Ona ju je pregledala i preporučila fizikalnu terapiju. Navela je da je dana 13. rujna 2016. bila na rengenu u KBC Osijek, a koji nalaz je očitan 15. rujna 2016. Nitko od liječnika koji su kasnije vršili preglede nije izrazio nikakvu sumnju u discitis. U međuvremenu je obišla sve moguće ambulante. Ne može se sjetiti da li je bila još negdje na snimanju poslije dana 13. rujna 2016. Navela je da zna da je još snimana putem RTG-a poslije ovog događaja, ali magnetnu rezonancu nije nikada obavila, iako je dobila uputnicu 21. listopada 2016., s obzirom da joj je tada rečeno da može doći na snimanje tek u veljači 2017. godine. Poslije toga, njena kći je uspjela ishoditi da ju se ubaci 6. studenog 2016. godine, koju nije dočekala, jer joj je 1. studenog bila oduzeta desna noga, a 2. studenog lijeva noga, a 3. studenog su ju odvezli u bolnicu i to u lošem stanju, i tek tada u tako lošem stanju kada je rekla doktorici RU da nije mokrila 22 sata katetizirali su ju i tada je tek prvi puta napravljena magnetna rezonanca torakalnog dijela kralježnice gdje su joj rekli da je ušla bakterija stafilokok i uništila joj živce, te je iz tog razloga ostala bez nogu, odnosno ostala oduzeta.

8.1. Na poseban upit zamjenika ODO Osijek oštećena je odgovorila da je kod svih liječnika kod kojih je bila na pregledima i pretragama nosila svu liječničku dokumentaciju koju je imala. Prvi od doktora koji je spomenuo i to sumnju na discitis je bila dok. ĐUU, a to je bilo u 8 mjesecu 2016., a ne sjeća se da li je unesen nekakav pisani dokument vezano za tu sumnju. Doktorica je preporučila i to u pisanom obliku da se izvrše ciljane snimke kaudalnog dijela kralježnica radi isključena discitisa kao i magnetnu rezonancu kralježnice, a to nije učinjeno iz razloga što to njena obiteljska liječnica nije upisala, odnosno nije joj napisala uputnicu za snimanje, iako je ona tvrdila da joj je uputnicu dala dana 19. listopada. I taj nalaz je također nosila kod svih liječnika kod kojih je bila. Doktorica joj je dala uputnicu za snimanje RTG 26. kolovoza 2016., ali joj uputnicu za snimanje magneta nije dala. Bakterija stafilokok je ušla između 9. i 10. pršljena, a to joj je rekao doktor ŽU koji ju je i operirao i to 3. studenog 2016. godine. Njeno stanje se od tada nije popravilo, već može reći da joj je sve teže i sada ovdje na sudu s mukom sjedi u kolicima. Trenutno pije tablete protiv grčenja mišića i tablete radi krvotoka. Na poseban upit punomoćnika oštećene, oštećena je iskazala da nikada nije odbila nikakvu pretragu niti uputu za liječenje. Također je navela da nije nikada odbila bolničko liječenje. Navela je da je sve preglede na koje je upućena obavila.

8.2. Na poseban upit branitelja optuženika oštećena je iskazala da doktora ĐU nikada nije niti vidjela kao niti osobu koja se nalazi ovdje u svojstvu optuženika. Na uputnici koju je dobila za magnetnu rezonancu nije ništa pisalo niti žurno niti hitno pa su joj iz toga razloga i rekli da može doći na red tek u veljače 2017. godine. Također je točno da je doktor MU rekao da nema operacije bez magnetne rezonance. Nije bila u stanju da pita nikoga odakle njoj stafilokok, jer je bila u teškom stanju. Koliko se sjeća, neki od doktora su listali i gledali njenu medicinsku dokumentaciju koju je nosila sa sobom, a neki i nisu. Ne sjeća se da li je bila prije operacija kod dr. ČU i dr. NU. Navodi da je nju dr. Š uputila na fizikalnu terapiju koja je fizijatar, a fizijatru ju je uputila njena obiteljska liječnica. Bila je na pregledu kod ortopeda, čini joj se da se on preziva doktor OU, a to je bilo u 8 mjesecu 2016., poslije toga nalaz koji je napravljen istoga dana je interpretirao kao spolindorske promjene na kralježnici. Navela je da nije osobno niti njena djeca zvala hitnu, nego su ju ona kada se nalazila u lošem stanju osobno vozila na Hitnu u KBC Osijek. Dana 1. studenog 2016. netko od njene djece je nazvao Hitnu, a to je bilo upravo kada je njena desna noga proklizala, ali oni taj dan nisu došli. Navela je da nije tražila od svoje doktorice da ju uputi na magnetnu rezonancu jer jednostavno nije znala niti joj je ukazano na to da joj je to potrebno. Navela je da joj je CRP uglavnom uvijek bio povišen, a doktorica, odnosno njena obiteljska liječnica joj nije znala odgovoriti zašto je to tako, a uglavnom su se svi oni vrtjeli u krug. Misli da je jednom bila na ultrazvuku abdomena u Domu zdravlja Osijek, ali tu pretragu nije obavio doktor ĐU.

8.3. Nakon što je oštećenoj predočen iz osobnog kartona oštećene ista je iskazala da se na njemu nalazi njezin potpis, a koji se odnosi na činjenicu da je obiteljska liječnica napisala 9.6. 2016 ˝ima jake bolove desno u leđima, koji sijevaju u dr.l. radi majstora u kući, odlaže odlazak na predloženi hitni prijem˝. Na poseban upit branitelja optuženog ošt. je iskazala da ju njena obiteljska liječnica nakon 9. lipnja nije više niti upućivala u bolnicu pa iz toga razloga nije niti išla u bolnicu, a koji je odlazak odložila. Napomenula je da je 10. lipnja primila injekciju kao što je već prethodno rekla u svom iskazu.

8.4. Na zahtjev branitelja optuženog u zapisnik je unijeta činjenica da je oštećena ŠU prilikom iznošenja svog iskaza kao i pri njezinom ispitivanju koristila svoje bilješke, zapisnike i dokumentaciju spisa predmeta.

8.5. Sud je ovakav iskaz oštećene cijenio u većem dijelu istinitim, točnim i vjerodostojnim, izuzev u dijelu u kojem je navela kako je samo "odložila za jedan dan" odlazak u bolnicu kada ju je prvi put liječnica dr. UU uputila jer je takav iskaz suprotan onom što je zabilježeno u samom medicinskom kartonu oštećene kao i iskazu njene obiteljske liječnice ispitane u svojstvu svjedoka, a u potpunosti je neživotno da bi liječnica unijela proizvoljne navode o razlozima odbijanja pacijentice da ode na bolničko liječenje na koje je upućena, a također sama oštećena je navela kako je slijedeći dan ponovno došla kod svoje liječnice no da ipak nije otišla u bolnicu, što je neživotno ako je na jedan dan odložila odlazak u bolnicu. Sud je stava da je ovakav iskaz dan upravo u cilju umanjenja svog doprinosa pogoršanju vlastitog zdravstvenog stanja, a obzirom da iz cjelokupnog spisa proizlazi visok stupanj vjerojatnosti da bi upravo bolničko liječenje u toj ranoj fazi moglo dovesti do ispravnog i pravovremenog dijagnosticiranja i liječenja ove rijetke bolesti.

9. Čitanjem, uz suglasnost stranaka, zapisnika o ispitivanju svjedoka dr. UU ispitane na raspravi 15. listopada 2019. sud je utvrdio da je ista iskazala da je bila obiteljska liječnica oštećene ŠU, i njen zadnji službeni kontakt s njom bio je 13. veljače 2017. kada je ona već bila u Varaždinskim toplicama na rehabilitaciji. Da li u ožujku, travnju ili svibnju iste godine, nije više sigurna, njena kćerka po povratku iz Varaždinskih toplica smjestila ju je u starački dom u Beli Manastir i od tada više nije bila njena pacijentica jer su prebacili njen zdravstveni karton u Beli Manastir. Neslužbeno se i dalje čula s njom privatno jer je ona bila njena pacijentica 22 godine. Naime, čim je otvorila ambulantu obiteljske medicine 1995. ona je postala njen pacijent. Pacijentica gđa. ŠU je bila relativno zdrava pacijentica i sporadično je dolazila u ordinaciju. U vezi ove bolesti prvi puta joj se javila 1. lipnja 2016. godine i to telefonom da joj pusti lijekove za bolove u leđima, jer je imala majstore koji su joj renovirali stan morala je biti uz njih čistiti za njima, pa nije mogla doći u ambulantu, jer je ona prije toga kupila stan koji je renovirala. 3. lipnja 2016. je ipak došla u ordinaciju jer ju je jako boljelo te je došla na injekciju. 8. lipnja 2016. se javila na kontrolu navodeći da je 4. lipnja 2016. uz bolove u leđima imala i zimicu, treskavicu i temperaturu 39,5 stupnjeva. Kliničkim pregledom je ustanovila pozitivne znakove za upalu desnog bubrega, naručila ju sutra ujutro za vađenje krvi i urina, te da odmah nakon vađenja krvi počne piti antibiotike. Dana 9. lipnja 2016. je došla na vađenje krvi i urina, ponovno primila injekciju, te na njeno inzistiranje da ode u bolnicu sa uputnicom za hitni prijem potpisala u karton na svoju odgovornost da odbija odlazak u bolnicu. 10. lipnja 2016. su se čuli telefonom, zvala je za nalaz koji je bio loš, te je ona propisala još jednu vrstu antibiotika.16. lipnja 2016. ipak je pristala otići u infektologiju te joj je izdala D2 uputnicu. Sedmi mjesec im je protekao liječenjem antibioticima i laboratorijskim kontrolama te ambulantom liječenju po infektolozima. Laboratorijske vrijednosti su oscilirale, CRP je bio od normalnog do visokog što je upućivalo na neku uroinfekciju koja se liječi antibioticima. U kolovozu se intenzivirali bolovi u leđima, kliničkim pregledom je ustanovila bolnost paravertebralne muskulature (mišića uz kralježnicu) u torakolumbalnom prijelazu pa je 9. kolovoza 2016. dala uputnicu za RTG torakolumbalne kralježnice i pregled fizijatra. Dana 24. kolovoza 2016. joj je oštećena donijela nalaze sa infektologije jer je radi temperature i bolova u leđima morala ponovo potražiti njihovu pomoć. Dana 26. kolovoza 2016. napravila je RTG tog dijela kralježnice i isti dan je bila pregledana po ortopedu radi bolova po preporuci radiologa dr. ĐUU, spec. radiologa, po njenom nalazu izdaje još jednu uputnicu za ciljane snimke donjeg dijela torakalne kralježnice, radi isključenja discitisa. 5. rujna 2016. je napravila snimke i oštećena joj ih je donijela. Oštećena se svo to vrijeme liječila po infektologu, primala antibiotike, dana 20. rujna 2016. je pregledana po fizijataru koja je preporučila fizikalnu terapiju i to dr. Š. Nitko od liječnika koji su vršili kliničke preglede nije dao dijagnozu sumnje na discitis. 25. rujna 2019. oštećena je još jednom bila na hitnom prijemu radi bolova u leđima, i oni su napravili laboratorijske nalaze, CRP je bio visok i oni su preporučili uvesti antibiotik širokog spektra uz analgetike. 18. listopada 2016. je pregledana po specijalisti u ambulanti za bol, dijagnoza je bila bol u torakalnoj kralježnici. Isto je preporučena analgetska terapija i dobila je intravensku analgetsku terapiju. Kako je oštećena imala i oštećenje jetre 19. listopada 2016. je pregledana po gastroenterologu, koja isto daje preporuku uz njenu obradu gastroskopije, za pregled ortopeda po pitanje discitisa, i drugu obradu za isključenje herpesa, tuberkuloze i dr. i onda opet pregled infektologa radi tih upalnih parametara. Svi ti liječnici su davali svoja mišljenja i liječili oštećenu, ona je konstantno bila pod antibioticima. Na koncu konca taj discitis se i liječi antibioticima. U medicini postoje bolesti koje imaju različite simptome odnosno iste simptome za više bolesti, npr. vrućica. Svjedokinja je nadalje iskazala da je discitis vrlo rijetka bolest, da ona ima 33 godine radnog staža i to joj je ovo bio prvi slučaj discitisa kod njenih pacijenata, a ima 2000 stalnih pacijenata. Kod oštećene se simptomatologija preklapala sa uro infekcijom, upalom mokraćnih puteva i sa pogoršanjem degenerativnih promjena na kralježnici koje su se pogoršale jer je oštećena imala majstore u stanu gdje je pomagala, čistila, renovirala stan, selila se prije toga i stoga je logično da to sve rezultira pogoršanjem stanja sa kralježnicom i bolovima u kralježnici. 21. listopada 2016. ona je oštećenu poslala i kod neurokirurga, prethodno je pregledana i po ortopedu i po fizijatru, neurokirurg dr. MU, navodi u svom zaključku da se ne može izjasniti o potrebi operativnog liječenja bez prethodno učinjene magnetske rezonance tog dijela kralježnice, te preporuča da se napravi magnetska rezonanca i da se javi na kontrolu s tim nalazom. To je bio njihov zadnji kontakt i zadnji nalaz prije nego je oštećena otišla na operaciju. Oštećena je otišla na operaciju bez njene uputnice jer je u međuvremenu došlo do pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja. Na kraju je dodala da je oštećena u tih 5 mjeseci (od lipnja do listopada 2016. godine) pregledavana od strane velikog broja specijalista, svaki je poduzimao liječenje u domeni za koje je zadužen, ali unatoč liječenju i nespecifičnim simptomima nije se do kraja došlo do prave dijagnoze i na kraju kada je došlo do jakog pogoršanja oštećena je završila na operaciji.

9.1. Na upit branitelja optuženika svjedokinja je odgovorila da je iskazivala na temelju uvida u med. dokumentaciju oštećene i njen zdravstveni karton te se na taj način podsjećala na kronologiju njezine bolesti i što je sve poduzimala ona i druge kolege liječnici u konkretnom slučaju. Poznato joj je i da je oštećena imala ovu liječničku dokumentaciju jer ona bi ju samo skenirala i vratila pacijentici odmah po skeniranju. Poznato joj je da je oštećena ovu liječniku dokumentaciju uvijek nosila na pregled kako njoj tako i ostalim liječnicima gdje je odlazila i bila upućivanja. Navela je da ona uvijek svoje pacijente upozorava da liječničku dokumentaciju nose sa sobom kada idu kod liječnika. Na daljnji upit branitelja iskazala je da im CRP ukazuje na upalno zbivanje u organizmu. Kod oštećene to je očito ukazivalo na bakteriju na organizmu jer je ista pronađena u mokraćnim putovima. Na daljnji upit branitelja da li je u nalazu pacijentice primijetila da je taj CRP bio visok i kada je urin bio sterilan, izjavila je da je i da bi to ukazivalo da se radilo i o nekoj drugoj upali, po drugom žarištu, osim ovog žarišta kojeg su dijagnosticirali u mokraćnim kanalima.

9.2. Na daljnji upit branitelja da li je netko od ordinirajućih liječnika pokušava otkriti otkud izvor upalnih procesa kod pacijentice iskazala je da je nakon snimke RTG kralježnice **.**.2016. dr. ĆU htjela isključiti discitis, te je zatražila ciljane snimke torakalnog dijela kralježnice i tomograme TH9-10 kralješka i prema nalazu učiniti magnetsku rezonancu tog dijela kralježnice. I na temelju tog nalaza je ponovno napisala uputnicu za radiologiju na koju je prepisala što je doktorica preporučila. Citirana doktorica je preporučila i laboratorijsku obradu pacijentice tražeći CRP. U nalazu infektologa od 23. kolovza 2016. upisan je nalaz urinokulture od 21. kolovoza 2016. gdje je detektirana esherihia coli 10/6. 23. kolovoza 2016. je pregledana po ortopedu dr. OU koji je upisao RTG kralježnice koji je napravljen istog dana i on je to interpretirao kao spondiloske promjene tog dijela kralježnice, i tada dr. ortoped iako je vidio nalaz RTG-a dr. ĆU nije spomenuo ni postavio sumnju na discitis. Na upit branitelja optuženog ne može se očitovati da li je ortoped dr. OU vidio samo regentsku snimku dr. ĆU ili je imao i nalaz regenta, ona iz ove dokumentacije, kojom raspolaže, ne vidi. Velika je razlika kada doktor sam očitava regentsku snimku, od toga kada ima u ruci regentski nalaz koji je netko drugi očitao. Dr. OU je oštećenoj preporučio analgetsku terapiju i upućivanje fizijatru.

9.3. Na daljnji upit branitelja iskazala je da je ona na uputnicu gdje je prepisala tekst onoga što je zatražila dr. ĆU stavila šifru da li M-53 ili M-54 stvarno više ne zna, jer nema pred sobom, rukovodeći se dijagnozom koja je postojala u tom momentu kod oštećene to jest degenerativna promjena torakolumbalne kralježnice, a vidi da je i dr. OU također stavio šifru M-53, dakle oni ne mogu stavljati dijagnozu koja nije utvrđena već se rukovode postojećom dok se ne utvrdi neka nova. Naime, potreba za isključenjem to jest sumnja na neku novu dijagnozu još uvijek nije dijagnoza, i ona nije dokazana. Na daljnji upit iskazala je da klinička dijagnoza je dijagnoza koju ona postavlja pregledom pacijenta i na osnovu svog dosadašnjeg znanja kao i sve ukupnih nalaza koje pacijent posjeduje u tom momentu. Na daljnji upit branitelja iskazala je da i discitis vjerojatno ima neku svoju medicinsku šifru.

9.4. Na daljnji upit navela je da je po uputi dr. OU ortopeda, oštećena išla na pregled kod fizijatra kod dr. Š, **.**.2016., pod šifrom M-54 t. 5. zbog bolova u tom torakolumbalnom prijelazu. Doktorica ju je pregleda, konstatirala je bolnost mišića i kralježaka u tom dijelu kralježnice izrazila se za dijagnozu syndroma thoracolumbale. Ni u ovoj dokumentaciji dr. Š nema sumnje na discitis. U svom nalazu dr. Š spominje da nema nalaz regenta to jest da je oštećena naručena na rendgen. Nije joj jasno i ne može se očitovati zašto ona tijekom svog pregleda nije imala sliku rendgena odnosno čak dvije slike jedna od 26. kolovoza 2016. i jedna od 15. rujna 2016. Naime, zna kada liječnik daje svoje mišljenje prepiše ranija mišljenja liječnika gdje je pacijentica bila, kao i osvrne se na slike rendgena. Dr. Š je predložila fizikalnu terapiju te da se napravi mjerenje gustoće kostiju jer se sumnjala na osteoporozu.

9.10. Na daljnji upit branitelja da li je vidjela i kada je vidjela nalaz dr. ĐU izjavila je da je to nalaz od 15. rujna 2016., ona se sada ne može točno očitovati kada ga je vidjela, pacijentica je kod nje bila 19. rujna 2016. i donijela nalaz ortoringologa, a da li je taj isti dan skenirala nalaz dr. ĐU zaista ne zna. Ako joj ga je pacijentica donijela vjerojatno je. Nadalje, oštećena je kod nje bila ponovo 21. rujna 2016., zatim je 26. rujna 2016. bila na hitnoj gdje su joj preporučili antibiotike širokog spektra i dali analgetske injekcije. Dana 29. rujna 2016. joj se oštećena javila telefonom da ju boli, ne može spavati i da bi došlo ponovo na injekciju. Oštećena je nju uglavnom zvala telefonom jer joj je bio problem dolaziti. 17. listopada 2016. ju je ponovo pregledala, te se žalila na jake bolove tako da te noći nije mogla niti spavati. U kliničkom pregledu, osim bolova u kralježnicu imala je i palpatornu bolnost u području želudca. 18. listopada 2016. joj je donijela nalaz anesteziologa iz ambulante za bol gdje je dr. HUU pregledala pacijenticu, te ista doktorica kaže kako je kod oštećene uz bol prisutno i žarenje i obzirom na te simptome moguće je da se radi i o herpeszoster infekciji. Ta dijagnoza je kasni recidiv vodenih kozica. Dakle, ona sumnja na tu dijagnozu iako trenutno nema promjena na koži odnosno vodenih plikova karakterističnih za herpeszoster infekciju. I doktorica je oštećenoj putem infuzije dala analgetike i preporučila terapiju tabletama.

9.11. Na daljnji upit branitelja iskazala je da je doktor ĐU iz svoje snimke očitao tomograme torakalne kralježnice odnosno 9 i 10 torakalnog kralješka. I dr. je očitao da na učinjenim ciljanim snimkama se nalazi antiklinasta forma trupa TH 11 kralješka (Genant I) i da su preostali trupovi kralježaka održani kontura, blago degenerativna preoblikovana ploha i da nema znakova diskopatije u prikazanom dijelu. Na upit da li je ona osobno vidjela snimku pacijentice koju je radio dr. ĐU iskazala je da nije, već je u rukama imala samo nalaz u obliku koji ima i sada pred sobom. Na daljnji upit optuženika što znači Genant I iskazala je da je Genant klasifikacija osteporotičnih fraktura kralježaka, a I znači najblaži oblik. Na daljnji upit branitelja iskazala je da je gđa. ŠU upućena na fizikalnu terapiju po njenoj uputnici jer je došla sa nalazom fizijatra da joj je to potrebno. Na daljnji upit branitelja da li je kontraindicirano odlaziti na fizikalnu terapiju uz dijagnozu fraktura trupa kralješka iskazala je da oni ne znaju da li je ta povreda friška ili stara, ali s obzirom na bolove koje je pacijentica trpjela bilo je indikacija da ide na rehabilitaciju. Oni su kod oštećene napravili mjerenje gustoće kostiju i taj nalaz je bio u redu. Na upit optuženog dr. ĐU koji navodi da je kod pacijentice obavljena scintigrafija (što bi značilo da bilo kakvo nakupljanje upalnog zbivanja ili trauma ili druga destrukcija npr. tumorska, povisuje intenzitet nakupljanja tog radioaktivnog materijala) izjavila je da nema saznanja o toj pretrazi u ovom momentu jer je moguće da je pacijentica dobila internu uputnicu od nekog od bolničkih liječnika za tu pretragu. Na daljnji upit branitelja da li je važno da se zna da li je fraktura svježa ili stara odnosno da li to ima različit utjecaj na fizikalnu terapiju iskazala je da je to veoma važno, jer ako se radi o staroj frakturi tada se kod pacijentice može raditi fizikalna terapija, dok ako se radi o svježoj frakturi tada pacijentica mora mirovati. Na upit da li je netko od liječnika uključujući i nju, utvrđivao da li se radi o staroj ili novoj frakturi trupa kralježaka kod pacijentice, iskazala je da je ona oštećena uputila na magnetsku rezonancu 19. listopada 2016., a po uputi dr. ČU, gastroenterologa. Nema rezultate te magnetske rezonancije, već ima podatak da je 21. listopada 2019. pregledana po neurokirurgu koji je zatražio da se učini po žurnom postupku magnet tog dijela kralježnice.

9.12. Na upit branitelja kada je po preporuci dr. Z oštećenu slala na magnet 19. listopada 2016. koja je bila dijagnoza na uputnici iskazala je da je bila discitis. Budući uputnicu nema pred sobom, čak i ako nije bila ta dijagnoza sa sigurnošću tvrdi da je u opisu te uputnice sigurno napisala da se isključi discitits, dakle, pobliže je označila tu sumnju. Od snimke dr. ĐU **.**.2016. do uputnice za magnet prošlo je mjesec dana i ne može se očitovati da li je pacijentica u tih mjesec dana išla na fizikalnu terapiju, po preporuci dr. Š, nije upozorila pacijenticu da ukoliko se radi o svježoj frakturi da ne bi smjela ići na fizikalnu terapiju. S obzirom da se fizikalna terapija čeka mjesec dana i više pretpostavlja da ona nije išla na fizikalnu terapiju jer je čekala na red. I na magnet se čeka po nekoliko mjeseci ukoliko nije žurni postupak. Ako se radi o discitisu tu je također potrebno žurno napraviti. Dr. MU je dao preporuku dana 21. listopada 2016. da se obavi magnetska rezonanca u žurnom postupku. Ona je tada savjetovala pacijentici koja je došla kod nje isti dan, te joj je izdala uputnicu za ortopeda savjetujući da je hospitaliziraju radi bržeg dolaska na red za magnetsku rezonancu. Misli da je oštećena rekla da to ne želi, a i u 6 mjesecu te godine ima potpis u kartonu da odbija hospitalizaciju.

9.13. Na upit suca iskazala je da je velika razlika kada pacijent osobno odlazi od doktora do doktora, od specijaliste do specijaliste sa pojedinačnim nalazima i pojedinačnim pregledima, gdje mora i čekati na pojedine pretrage, duže ili kraće jer kad ode u bolnicu na hospitalizaciju sve se radi ubrzano, liječnici rade kao tim onda se tu zaključci donose konzilijarno i u svakom slučaju je to bolje za pacijenta i brže.

9.14. Na upit branitelja iskazala je da joj se pacijentica javila telefonom 2. studenoga 2016. navodeći da ima jake bolove i da ne može ustati iz kreveta jer joj je desna noga otkazala od kuka na dolje. Ima upisano u karton da je naručena u subotu na magnetsku rezonancu i napravila je uputnicu za hitni objedinjeni prijem i obradu na neurologiji. Nakon ovog telefonskog razgovora dva dana poslije, 4. studenoga 2016. nazvala ju je kćerka pacijentice navodeći da je majka operirana 3. studenoga 2016., da je bila puna gnoja između 9 i 10 torakalnog kralješka, da je ostala paralizirana i da je hospitalizirana i trenutno je na neurokirurgiji.

9.15. Na upit branitelja da li ima saznanja da bi oštećena pored toga što joj je ona dva puta osobno predložila hospitalizaciju i ona to odbila, dakle, da li ima saznanja da su joj i drugi liječnici to preporučili, ali pretpostavlja, obzirom na težinu kliničke slike da su joj to i drugi liječnici predlagali. Kada je oštećena dobivala injekcije ili zvala da bi došla da joj daju injekciju to su bili analgetske i protuupalne injekcije. Nema saznanja da li su joj infektolozi radili hemokulturu. To ne vidi iz nalaza. Na upit branitelja iskazuje da ona na poslu ima u svom kompjutoru uputnice za oštećenu, a one su nekada bile napisane i u papirnatom obliku i one su završile u HZZO-u. U svakom slučaju nikom od specijalista nije upućena uputnica sa dijagnozom discitis, već se radilo o uputnicama M-53, M-54, a dr. ĆU je prva uopće spomenula sumnju na discitis.

9.16. Na pitanje branitelja da li joj je poznato da je pacijentica u razdoblju od 1. lipnja 2016. pa do operacije 3. studenoga 2016. popila preko 300 tableta tj. antibiotika izjavila je da bi se to moglo izračunati, ali za sigurno za cijelo to razdoblje oštećenica je primala terapije po raznoraznim liječnicima, da li intervenozno ili ih je uzimala na usta jer je bila liječena od strane infektologa. Na pitanje branitelja da li joj je poznato da je oštećenica od kuće zvala hitnu pomoć neposredno prije hospita lizacije izjavila je da ne zna, nema tih saznanja, one su se zadnji puta čule telefonom 2. studenoga 2016., ali joj je zasigurno savjetovala da zove hitnu medicinsku pomoć da je voze u bolnicu.

9.17. Sud je iskaz ove svjedokinje ocijenio u potpunosti istinitim, vjerodostojnim, logičnim i uvjerljivim jer je dan na temelju osobnih susreta sa oštećenom u svojstvu njene obiteljske liječnice kao i na temelju medicinske dokumentacije za oštećenu i vlastitog radnog iskustva i najboljeg znanje te je stoga ocijenjen i stručnim i objektivnim jer ispitana svjedokinja nema razloga pogodovati optuženiku svojim iskazom, a ista potvrđuje njegovu obranu u dijelu u kojem je isti iskazao da je prilikom očitavanja rentgentske snimke oštećene raspolagao samo dijagnozom M-54 koja označava bolove u leđima.

10. Čitanjem, uz suglasnost stranaka, zapisnika o ispitivanju svjedoka dr. IU ispitane na raspravi 21. siječnja 2020. sud je utvrdio da je iskazala da je u vrijeme inkriminacije bila voditelj Zavoda za radiologiju KBC Osijek. U mirovini je od 15. kolovoza 2018.godine. Do odlaska u mirovinu u kolovozu 2018. bila je na tom istom radnom mjestu. Poznaje optuženika, jer je bio njen specijalizant, a onda i liječnik na njenom odjelu. Njihov odjel je imao uposlenih 24 specijalista radiologa i 6 specijalizanata, te su bili uposleni inženjeri medicinske radiologije, administ racija, ukupno ih je bilo 103. Odjel radi od 7 ujutro do 8 navečer u dvije smijene i imali su 18 ambulanti. Svaki liječnik ima svoju ambulantu prije ili poslije podne i mjesec dana unaprijed zna svoj raspored u kojoj će biti ambulanti. Pacijenti su naručen i i po 2-3 mjeseca ranije. Taj dan 15. rujna 2016. kad je radio dr. ĐU dolazili su hitni pacijenti jer je radio u hitnoj ambulanti gdje dolaze pacijenti preko centralnog objedinjenog hitnog prijema. Ti pacijenti koji dolaze u hitni prijem pretpostavlja se da su hitna stanja kao prometna nesreća, kad netko padne sa nekog objekta i slično , tada se dobiju vrlo šturi ili nikakvi podaci o pacijentu jer se očekuje da je nešto hitno, kao što je lom. Osim toga brojčanost bude oko 200 pacijenata u danu, s tim da taj što radi mora i te slike očitavati koje gleda, mora raditi hitne doplere, hitne ultrazvuke, a po potrebi nekad mora raditi sam i CT. S druge strane onaj tko šalje uputnicu sa pacijentom često također ima takvu gužvu te ne napiše nikakvu opasku uz pacijenta, ne napiše dijagnozu i onda prilikom gledanja slike nemaš se čega držati kao okosnice, čini ti se da je možda hitno stanje, a s druge strane možda pacijent ima tu bolest od ranije tj. kronično, kao što je kod gospođe ŠU bilo subkronično jer je kod nje trajalo već tri i pol mjeseca to stanje. Napominje da dr. ĐU oštećenu nije osobno vidio, već ju je vidio samo inženjer koji ju je slikao, napravio sliku i donio je dr. ĐU bez ikakvih popratnih papira, tj. popratne dokumentacije. Dr. ĐU je očitao sliku kako bi se inače očitala u hitnom prijemu – prijelom kralješka, kao što bi i svi u hitnom prijemu očitali ako prije toga nemaš neke druge podatke.

10.1. Na upit branitelja kada pacijent dolazi npr. sa uputnicom liječnika obiteljske medicine navela je da se mora najprije naručiti na centralnom prijemu i poslije toga pregled bude za možda mjesec dana. Dođe kod njihove administracije, tj. na šalter. Njoj je teško govoriti općenito jer nije svugdje isti postupak, pa se ogranič ila na postupak u konkretnom slučaju kao što je imala gospođa ŠU koja je trebala slikati kralježnicu. Upisala se na njihovom šalteru i pretpostavlja da je išla preko veze. Inženjer ju odslika i slike nosi liječniku. Tada je bilo tako. Uputnica dođe u ruke liječniku, međutim u ovom slučaju uputnica nije došla u ruke liječniku jer su upravo tada prelazili na novi informatički sistem, pa je liječnik dobio samo neki papirić sa imenom i prezimenom bez dijagnoze jer je uputnica morala ostati na šalteru da se može fakturirati jer i oni moraju naplatiti svoj rad.

10.2. Na daljnji upit izjavila je da nije vidjela tu rendgensku sliku kralježnice oštećene ali joj je poznato da je ona liječila se 5 mjeseci, da je imala discitis koja je vrlo rijetka dijagnoza. Ona je za svojih 37,5 godina staža zapravo svega dva puta se susrela na klasičnoj rendgenskoj snimci sa tom bolešću prvi puta kad je učila u Zagrebu su im pokazali kako to izgleda i kasnije još jednom u životu. Kada dolaze kod n jih na odjel najčešće dolaze zbog raznoraznih lumbalgija (to su sve bolesti u svezi kralježnice), pa se pretpostavlja da kada netko dođe na odjel i još dođe preko hitne da je došao zbog neke traume koja je trenutna ili akutna. Kad se na snimci vidi da je kralježak snižen, a pacijent dolazi preko hitnog prijema pretpostavlja se da se radi o posljedici neke traume. Rijetko može biti fraktura na patološki izmijenjenom kralješku.

10.3. Na daljnji upit branitelja optuženog navela je da u idealnim uvjetima liječnik bi uz sliku trebao dobiti i podatke o pacijentu, ali nažalost u konkretnom slučaju dr. ĐU ih nije dobio. Prava pretraga koja jedino može otkriti discitis je magnetna rezonancija. Shvaća da je oštećena toliko hodala po liječnicima, ali ni njoj nije jasno kako to da kod toliko kliničara kod kojih je ona bila nitko nije posumnjao na discitis. Nije slika kralježnice ta koja će reći dijagnozu. Kliničar mora dobro pregledati pacijenta i reći: njega boli to i to, napraviti magnetsku rezonanciju i na taj način doći do dijagnoze. Na daljnji upit branitelja optuženog tko su kliničari izjavila je da su to svi specijalisti u bolnici. Koliko je upoznata, oštećena je pet mjeseci bila po raznim specijalistima u bolnici. To su bili ortopedi, internisti, infektolozi, neurokirurg.

10.5. Na daljnji upit branitelja optuženog iskazala je da klinička slika sadrži sve bitne podatke o bolesti pacijenta, sve dotadašnje učinjene nalaze, ali i fizikalni pregled pacijenta, dakle netko ga mora skinuti i pregledati. Njoj je poznato da klinička slika oštećene nije bila dostavljena na n jihov odjel, bolje rečeno njena dokumentacija nije bila dostavljena na njihov odjel i u to je sigurna.

10.6. Na daljnji upit branitelja optuženog u konkretnom slučaju, kod sačinjavanja nalaza da li su raspolagali informatičkom opremom ili je netko diktirao rukom, pa kasnije prepisivao i slično izjavila je da se njoj sada teško očitovati jer je to bilo vrijeme kada su upravo prelazili na drugi način rada, ali zasigurno rukom nije nitko pisao. Moguće je da je dr. ĐU sam pisao na računalo, a moguće je da je izdiktirao na diktafon, pa je administrator kasnije to pisao. Nakon što joj je od strane branitelja optuženog predočena preslika specijalističkog nalaza KBC Osijek za oštećenu ŠU sa datumom prijema 13. rujna 2016., a koji se nalazi na listu 66 spisa izjavila je da iz predočenog vidi da je konkretan nalaz dr. ĐU izdiktirao u diktafon, a onda je isti napisao administrator. Doktor mora kod diktiranja na diktafon obavezno izreći ime i prezime pacijenta, te godište, a nakon toga odmah diktira nalaz. Ne diktira dijagnozu.

10.8. Na daljnji upit branitelja optuženog otkuda se povlači podatak o dijagnozi koji je naveden na nalazu izjavila je da se taj podatak povlači sa uputnice, ali su oni tada uputnicu ostavljali na šalteru, a imali formular na koji je prepisana ta dijagnoza sa uputnice. Ova dijagnoza nije upućivala na upalne procese, već upravo upućuje na bolnu kralježnicu sa mogućim išijasom. Dakle radi se o kroničnoj neupalnoj bolesti. S obzirom na dijagnozu koja je upisana i činjenicu da je 38 godina radila kao radiolog može s pravom reći da ispravan klinički upit povećava sigurnost postavljanja točne dijagnoze na radiološkoj pretrazi.

10.9. Na daljnji upit branitelja optuženog izjavila je da se tomogrami više ne rade jer od 1999. godine imaju magnetnu rezonancu. Čak nemaju ni aparat kojim bi radili tomograme. Magnetna rezonanca je svakako bolja od tomograma. Svjedokinja je objasnila da je razlika između tih pretraga kao da se usporedi svijeća sa svjetlom u sudnici pri traženju igle. Činjenica da KBC Osijek više nema tomograme, tj. aparat za izvođenje tomograma trebala bi biti poznata svim liječnicima obiteljske medicine.

10.10. Na upit punomoćnice oštećene kada je bio prijelaz na novi način rada u bolnici, odnosno odjelu u kojem je bila voditelj i o čemu se zapravo radi izjav ila je da je prijelaz bio u lipnju 2016.godine tada je počeo i trajao do kraja godine. On je bio na dva nivoa. S jedne strane bile su promjene na način da počinju raditi radiologiju bez filma, odnosno na kompjuteru i CD-u, te su promijenili administrativni način pisanja, jer se više nije pisalo na mehaničkim mašinama, već kompjuterski. Pokušavala se povezati cijela bolnica, tako da na kompjuteru vide te kliničke podatke o pacijentu. U konkretno vrijeme inkriminacije to nije bilo završeno jer su imali problem sa informatizacijom bolnice.

10.11. Na daljnji upit punomoćnice oštećene svjedokinja je odgovorila da je toga dana dr. ĐU radio na hitnom odjelu radiologije, a to je bio 13 . rujna 2016. godine. Na daljnji upit na temelju čega je zaključila da je oštećena došla po hitnom postupku izjavila je da to zna po tome što ona nije bila naručena na pretragu po centralnom naručivanju. Oni bolničke pacijente rade direktno bez naručivanja, a ambulantne pacijente naručuju preko centralnog naručivanja. Na daljnji upit kako to da je datum prijema oštećene 13. rujna 2016., a datum nalaza 15. rujna 2016. izjavila je da je očigledno dr. ĐU sliku pacijentice pregledao 13. rujna 2016. izdiktirao u diktafon, a nalaz je izašao, tj. verificiran u pismenom obliku dva dana kasnije. Ako se radi o hitnom prijemu mora se također dati uputnica za isto. Navela je da se pripremala za današnju raspravu. Izvršila je uvid u protokole koji imaju veze sa ovim slučajem, te zbog toga raspolaže sa podacima o kojima priča. Uvid u te podatke izvršila je, čini joj se prošle godine početkom lipnja kad je dobila poziv za sud. Na daljnji upit izjavila je da zna da oštećena kritične zgode nije bila naručena, iz čega izvodi zaključak da je došla preko hitnog prijema. Nakon što joj je predočena uputnica za oštećenu od 5. rujna 2016. za radiologiju izjavila je da je to uputnica od liječnika primarne zaštite, ali je ona došla preko hitnog prijema jer je primljena isti tren. Da li je došla preko nečije protekcije ne zna, ali je zasigurno primljena odmah.

10.12. Na daljnji upit punomoćnika oštećene što znači ciljano snimanje kaudalnog dijela kralježnice izjavila je da to znači ograničiti što manju površinu slikanja. Naime, "rendgen je slijep". Oni ciljaju, ali nisu sigurni što ciljaju prilikom pretrage. Navela je da su to zastarjeli načini pretrage za ovakvu bolest. Trebalo je odmah ići na magnetnu rezonancu. Nastavila je da je bilo razdoblje prelaska na novi način rada i da misli da dr. ĐU nije ni dobio ovu uputnicu, već sliku i formular na kojem je pisalo ime i prezime pacijenta, te šifra bolesti koja se povlačila od ranije i koja je upisana na šalteru sa uputnice. Dakle, ta šifra znači samo lumboišijalgiju, a nikako discitis jer discitis ima drugu šifru. Šifra M 54.4 je radna dijagnoza i znači lumobišijalgiju po međunarodnoj klasifikaciji. Te šifre se primjenjuju da se ne bi pisao puni naziv bolesti. Na daljnji upit da li se te šifre mogu mijenjati, odnosno da li one znače točnu bolest i ako se mijenjaju tko ih mijenja izjavila je da ih piše i mijenja onaj koji piše uputnicu, dakle konkretno dr. obiteljske medicine. Na daljnji upit da li se šifra mijenja kada se sumnja ili kada se postavlja dijagnoza izjavio je da ako postoji sumnja na discitis tada se uz postojeću šifru dodaje još jedna, konkretno šifra discitisa. Na upit optuženika da li je konkretne zgode osim pregleda slike pacijentice on bio taj koji je trebao vršiti i magnet i CT navela je da to zasigurno nije bila njegova dužnost jer on to ne može ni raditi, niti može doći do tog aparata.

10.13. Punomoćnik oštećene stavio je primjedbu na iskaz svjedoka s obzirom da se isti razlikuje od same materijalne dokumentacije u spisu, te s obzirom da ista svjedoči suprotno od samih datuma i događaja koji su vidljivi iz materijalne dokumentacije , odnosno uputnica i nalaza pacijentice, odnosno ovdje oštećene te da na taj način želi pogodovati optuženiku, a posebno s obzirom da se iskaz svjedokinje u odnosu na datume rada liječnika te datume kada je izvršena pretraga i kada je izvršeno očitanje nalaza kao i drugih materijalnih dokaza razlikuje od tih dokaza, te da smatra da je svjedokinja kako nije osobno sudjelovala u pregledavanju niti očitavanju nalaza oštećene ustvari samo posredni svjedok koji nema neposrednih saznanja. Nakon što je čula primjedbu na svoj iskaz svjedokinja je izjavila da i nadalje ostaje kod svog iskaza u cijelosti i nema ništa za nadodati. Navela je da njena namjera nije da pogoduje obrani optuženika kako joj se to inputira od strane punomoćnika oštećene već da da poštenu izjavu kako u odnosu prema oštećenoj gospođi, tako i prema kolegi jer je ona u to vrijeme bila voditelj Zavoda za radiologiju KBC Osijek.

10.14. Sud je iskaz ove svjedokinje ocijenio istinitim i vjerodostojnim te danim u skladu s njenim sjećanjem i najboljim znanjem o predmetu ovog postupka. Sud, suprotno navodima punomoćnika oštećene nije našao bitna nesuglasja u iskazu oštećene i proturječja istog samoj materijalnoj dokumentaciji u spisu, niti smatra da je ista pogodovala okrivljeniku iznoseći objektivne opise stanja na Odjelu kojim je rukovodila u hitnom prijemu, a što je u biti općepoznata činjenica, ili o tome da se u vrijeme predmetnog događaja uvodio informacijski sustav, s obzirom da je to činjenica koju je potvrdio sam Klinički bolnički centar Osijek, a i nije sporna činjenica u ovom postupku. Također u preostalom dijelu iskaza na koji je stavljena primjedba, a koji se odnosi na samu oštećenu, sud smatra primjedbu neosnovanom jer svjedokinja nije više djelatnik Kliničkog bolničkog centara Osijek, njena objektivnost nije dovedena u pitanje niti jednom objektivno vjerodostojnom činjenicom niti navodom primjedbe, a sama okolnost da su svjedok i optuženi bili kolege i suradnici nije dovoljna da bi se bilo kojem svjedoku inputiralo neistinito iskazivanje pred sudom.

11. Čitanjem, uz suglasnost stranaka, zapisnika o ispitivanju svjedoka dr. OU ispitanog na raspravi 21. siječnja 2020. sud je utvrdio da je isti u svom iskazu naveo da je on ortoped u KBC Osijek gdje radi od 1996., a specijalizaciju je dobio 1998.g. Naveo je da zna da se u vezi ovog slučaja morao očitovati ravnateljstvu bolnice jer je pregledao pacijenticu. Naveo je da se više pacijentice ne sjeća. Koliko se sjeća, oštećena je bila liječena zbog urinoinfekta. Njegov kolega ortoped ju je pregledao par dana prije. Njemu je došla na kontrolni pregled. Misli da joj je njegov kolega dao analgetike protiv bolova. Misli da se kod njega na pregledu bolje osjećala i da joj je on i dalje prepisao te analgetike protiv bolova, da li iste ili neke druge ne sjeća se. Stvarno, zbog proteka vremena ne sjeća se da li je oštećena na te pretrage donosila nekakvu dodatnu dokumentaciju, ne sjeća se da li je njegov kolega tražio dodatnu dokumentaciju. Možda bi se sjetio kad bi mu netko predočio medicinsku dokumentaciju o pregledu. Nakon što mu je predočen list 68 spisa, tj. preslika specijalističkog nalaza oštećene koji je on primio dana 26. kolovoza 2016. izjavio je da, kao što je i gore rekao oštećena se subjektivno osjećala bolje, kolega je u gornjem dijelu nalaza napisao da se liječila po infektologu radi urinarne infekcije, pa se on dolje nije htio ponavljati. Nakon što je izvršio uvid u ovaj specijalistički nalaz odgovara na pitanje da li je kolega tražio neke dodatne pretrage jer iz ovoga vidi da je kolega tražio rendgenske slike. Uočio je spondilotske promjene i nije smatrao, s obzirom na kliničku sliku i nalaz rendgena, da je potrebno dalje ortopedsko liječenje, te je pacijenticu uputio fizijatru.Iz dokumenta koji mu je predočen na listu 68 spisa zaključio je da je pacijentica imala samo rendgenske slike jer u protivnom on bi u svom nalazu napisao da je opisana rendgenska slika od strane radiologa. Kada govori o kliničkoj slici koju je imao u rukama misli na subjektivno stanje pacijenta na nalaz koji utvrdi pregledom. Na daljnji upit branitelja optuženog da li je u tom momentu raspolagao podatkom da gospođa ŠU već mjesec i pol dana ima povišen CRP izjavio je da se stvarno ne sjeća. Naveo je da se ne može sjetiti da li je kritične zgode ta snimka bila zadovoljavajuće kvalitete da bi on mogao sa sigurnošću navesti da se radi o spondilotskim promjenama kralježnice. Kritične zgode napisao je ono što je vidio na slici. Dakle, nije imao sumnju na neku drugu bolest, jer da je imao, to bi napisao. Na daljnji upit branitelja da li je antiklinasta forma i fraktura kralježaka kontraindicirana provođenju fizikalne terapije izjavio je da nije zato što fizikalna terapija nije samo vježbanje, nego to uključuje i rad struje, grijanja, a vrstu terapije određuje fizijatar, a ne ortoped.

11.1. Na upit optuženika da li dijagnoza spodilodiscitis koja je utvrđena kod oštećene se može vidjeti na rendgenu ili treba raditi pretrage koje su za to, odnosno da li u današnje vrijeme postoje druge pretrage za isto izjavio je da je zlatni standard za dijagnostiku spondilodiscitisa magnetska rezonanca.

11.2. Sud je iskaz ovog svjedoka ocijenio istinitim i vjerodostojnim te danim prema najboljem sjećanju svjedoka, s obzirom na protek vremena i broj pac ijenata s kojima se svjedok svakodnevno susreće.

12. Čitanjem, uz suglasnost stranaka, zapisnika o ispitivanju svjedoka dr. ĐUU ispitane na raspravi 21. siječnja 2020. sud je utvrdio da je ista iskazala kako kao liječnica ima nepunih 15 godina staža. Posljednjih 5 godina radi u Domu zdravlja Valpovo kao radiolog. U vrijeme inkriminacije koje se optuženom stavlja na teret bila je honorarno preko ugovora o djelu uposlena u Domu zdravlja Osijek na odjelu radiologije. Na upit branitelja optuženog izjavila je da do dobivanja poziva za sud nije znala o čemu se radi, ali kada je dobila poziv kontaktirala je kolegu ĐU da joj kaže o čemu se radi, te joj je isti napomenuo da u vrijeme događanja zbog kojih se vodi ovaj postupka i ona je bila jedna od liječnica spomenutih u liječenju oštećenice. Naime, i dr. ĐU je na sudu saznao da je ona bila jedna od liječnica koja je također opisivala nalaz oštećene. Navela je da se nije prisjetila konkretnog pacijenta. Ako bi joj se predočio njen nalaz iz tog vremena razumljivo da bi mogla odgovoriti na pitanja. Zamolila je u Domu zdravlja Osijek da joj izvuku taj nalaz. Utvrđuje se da je nalaz koji ima obrana u ruci identičan nalazu svjedokinje od 26. kolovoza 2016., te je dr. ĐUU navela da je to jedini nalaz gdje je ona imala kontakt sa oštećenom, ali ne radi se o direktnom fizičkom kontaktu sa oštećenom već sa učinjenim snimkama oštećene, tj. ona je očitavala snimku kralježnice gospođe ŠU. Na daljnji upit branitelja optuženog pojasnila je da, iako je navela da se radi o slabijoj kvaliteti snimke, snimka nije bila neuporabljiva, već slabije kvalitete iz tehničkih razloga možda iz razloga konstitucijske građe pacijenta radi čega se smanjena količina rendgenskog snopa dovodi do detektora pa je samim time i kvaliteta slike slabija, a možda se radilo o digitalnom aparatu kod kojega je to sve izraženije. U tom svom nalazu dala je alternativu neka se naprave tomogrami ili ciljane snimke. Kada je bila specijalizant, u bolnici su se radili tomogrami, a što je bilo u međuvremenu, ne zna.

12.1. Na upit branitelja optuženog prema pravilima struke, za isključenje ili potvrđivanje discitisa da li postoji zlatno pravilo, izjavila je da postoji i to je magnetna rezonanca, što je ona u nalazu i spomenula. Izjavila je da je kako je navedeno u njenom nalazu preporučila radi slabe kvalitete snimke potrebno je bilo prvo jasno vizualizirati sumnjivi segment, te bi možda nakon toga bilo dovoljno za postavljanje dijagnoze uz preostalu medicinsku dokumentaciju kao što je laboratorij, obzirom da pacijenta ne vide i ne znaju na što se žali. Ukoliko bi nalaz upućivao da je potrebna dodatna obrada preporučila je na indikaciju liječnika opće medicine uputiti pacijenticu na magnet torakalne kralježnice. Navela je da je ona specijalista radiologije, ali se samo na osnovu snimke ne može utvrditi potpuna dijagnoza, već je potrebno imati i dodatnu medicinsku dokumentaciju. Ne može se na temelju rendgenske snimke postavljati dijagnozu nečega što se ne vidi na rendgenskoj snimci. Na upit branitelja optuženog s obzirom da se dr. ne sjeća konkretne pacijentice da li je i u situaciji ukoliko bi se EPG snimkom postavila sumnja na upalni proces i ukoliko bi na upalno zbivanje upućivali i laboratorijski nalazi (CRP), radi potvrđivanja, odnosno postavljanja dijagnoze discitisa bilo nužno obaviti daljnju pretragu konkretno MR kralježnice izjavila je da bi u svakom slučaju bilo potrebno učiniti MR kralježnice kojim se vidi prikaz mekih tkiva što se na RTG snimci ne vidi.

12.2. Sud je iskaz ove svjedokinje ocijenio istinitim, vjerodostojnim i stručnim, isti je sukladan medicinskoj dokumentaciji o pregledu oštećene koju je sačinila svjedokinja te ista u bitnome potvrđuje i obranu optuženika te je sukladna iskazima i drugih ispitanih svjedoka koji potvrđuju da je za dijagnozu predmetne rijetke bolesti nužna magnetna rezonanca te da ju nije moguće dijagnosticirati na temelju snimke rentgena.

13. Čitanjem, uz suglasnost stranaka, zapisnika o ispitivanju svjedoka ošt. BU ispitane na raspravi 11. listopada 2022. sud je utvrdio da je ista iskazala kako je njena majka DU, ona je počela obolijevati početkom mjeseca lipnja 2016. godine. 3. lipnja se iste godine obratila svom obiteljskom liječniku i to doktorici J, pri tome se majka požalila njoj na bolove po čitavom tijelu, a doktorica J joj je prepisala analgetike protiv bolova, s obzirom da bolovi nisu popuštali ona se ponovno javila doktorici te je potom izvadila laboratorijske pretrage krvi i urina koji joj su bili izrazito loši te joj je doktorici prepisala antibiotike i analgetike protiv bolova. Taj dan joj je i doktorica napisala da ide i na hitan prijem u bolnicu, ali je taj 9. lipnja 2016. majka odložila jer je morala odložiti kupovinu stana i isplatu istoga. Sljedeći dan se majka javila u bolnicu te je završila na infektologiji. Liječenje je trajalo pet mjeseci, a majka je za to vrijeme pregledana od pet liječnika, a to je bila dnevna bolnica. To su bili liječnici po struci urolog, ortoped, fizijatar, radiolog, neurolog. Svi su oni davali svoje mišljenje i proširivali terapiju sa raznim antibioticima, ali je ona i dalje trpila strašne bolove, u tom periodu je popila preko tristo antibiotika, a u tom periodu je CRP bio izrazito visok, a što je sve skupa i upućivalo na nekakvu upalu. Na što nitko nažalost od liječnika nije ukazivao na neophodnu hospitalizaciju. Svu svoju dokumentaciju je nosila sa sobom, a zna da je krajem 8 mjeseca postojala sumnja na discitis, misli da je tu sumnju prvo izrazio gastroenterolog kada je napravila prvi rengen u Domu zdravlja u Osijeku, a poslije je završila kod radiologa misli dr. ĐUU koje je kada je pogledala nalaze vidjela da su snimke izrazito loše te je tražila ciljane snimke. Nitko nije tražio da se napravi magnetna rezonanca. Prvi koji je tražio magnetnu rezonancu je bio neurolog doktor MU koji je napisao u žurnom postupku pa je tada s tim nalazom otišla kod svoje obiteljske liječnice po uputnicu koja ju je izdala te se majka vratila u bolnicu na centralno naručivanje te dobila termin za drugi mjesec 2017. godine, ali na taj termin nikada nije niti stigla.

13.1. Na upit punomoćnika oštećene svjedokinja je iskazala da majka nikada nije odbila niti jednu pretragu. Nakon operacije doktor ŽU je rekao njenoj majci da joj je spasio život jer da je došla pet minuta kasnije da bi dobila sepsu i umrla, te da je tijekom operacije doslovno morao otvoriti prozore, da će ostati nepokretna i da će ostati trajni invalid i trajni urinarni kateter. Kasnije je majka završila na infektologiji, ali je tamo i dobila bronhitis upalu pluća i plikove po nogama, a poslije toga je slijedila druga operacija ponovno na odjelu neurokirurgije 15. prosinca 2016. zbog ponovnog upalnog procesa, nakon te operacije u drugom mjesecu 2017. je prebačena na oporavak u Varaždinske toplice. Kada je liječnica u toplicama vidjela da oporavak ne ide kako treba zatražila je da se rendgenski snimi kralježnica te je utvrđena fraktura i lom kralježnice. Nakon toga je majka prebačena u Kliniku Sestre milosrdnice gdje je treći puta operirana u Klinici za traumatologiju, a koju operaciju je jako teško podnijela jer je bila jako dugo u komi. Poslije toga je mjesec dana provela na hospitalizaciji u toj bolnici a potom vraćena ponovno na oporavak u Varaždinske toplice. U vrijeme kada je majka kupovala stan nije ništa fizički radila, majka prije toga nikada nije obolijevala.

13.2. Na poseban upit branitelja optuženog svjedokinja je iskazala da njena majka prije obraćanja obiteljskoj liječnici nije imala nikakvu traumu niti bilo kakvog pada s ljestvi. Ona i sestra su svakodnevno obilazili svoju majku, iako nisu živjeli zajedno s njom, ali su zato vodili brigu o njoj i vozili ju kad god je bilo potrebno na bilo koji od pregleda kako je to navela u svom iskazu. Njoj je poznato da je njena majka išla na zarazni odjel na kontrole, a po prethodnom pregledu doktora NU, a kod kojega kako je već i prije rekla otišla nakon što je odložila za jedan dan odlazak u bolnicu po preporuci obiteljske liječnice upravo zbog prodaje stana. U 6 mjesecu su majku dva puta dnevno odvozili u bolnicu na terapije dok je čitav 7 mjesec, čini joj se, 2016 provela u kući na terapiji. Iz laboratorijskih nalaza je bilo vidljivo da je majka imala visok CRP. Svaki puta na svaki pregled pa tako i radiologu njena majka je nosila svu dokumentaciju medicinsku s kojom je raspolagala. Navela je da ne zna poimence točno svih liječnika kod kojih je njena majka išla na preglede. Ne zna da li je majka prezentirala i optuženiku, a ne zna da li je ga je ikada i vidjela. Njoj je poznato prezime ČU, a poznato joj je da je riječ o liječniku, ali koje struke nije joj poznato. Od strane gastroenterologa je bila napisana preporuka da se obavi magnetna rezonanca, a to je napravila doktorica ČU, a poslije toga je završila misli kod doktorice ĐUU. Misli da je njena sestra osobno pisala rukom kaznenu prijavu, a koju prijavu su njih dvije obje vlastoručno potpisale. 1. studenoga 2016. godine majka je rekla da joj je jednostavno ˝proklizala˝ desna noga te je ona došla kod nje i odmah pozvala hitnu pomoć koja nije htjela izaći van jer je rekla da je blagdan Svih svetih i da ne žele izaći zbog gluposti te su dali upute preko telefona da majka popije analgetik. Navela je da se sjeća da je doktor MU tražio hitan magnet upravo radi sumnje na discitis jer vjerojatno bez magnetne rezonance ne bi mogao odrediti točnu dijagnozu.

13.3. Sud je iskaz ove svjedokinje ocijenio istinitim u dijelu u kojem se ista sjeća liječenja svoje majke no ista nema nikakvih bitnih saznanja o djelu koje se optuženiku stavlja na teret, osim što ista potvrđuje obranu okrivljenika da isti oštećenu nikada nije vidio.

14. Čitanjem, uz suglasnost stranaka, zapisnika o ispitivanju svjedoka ošt. GU kao svjedok ispitane na raspravi 11. listopada 2022. sud je utvrdio da je ista iskazala kako je njena majka ŠU, njeno obolijevanje je počelo početkom lipnja 2016. godine. Navela je da se ona javila svojoj liječnici opće prakse govoreći joj da ima bolove po cijelome tijelu. Ona ju je zvala telefonom, a doktorica joj je samo pustila analgetike, dakle tablete protiv bolova. Nakon pet - šest dana poslije toga majka je pila te lijekove, ali joj se stanje nije popravilo te je ponovno kontaktirala obiteljsku liječnicu te je rekla da joj se bolovi pojačavaju na što joj je doktorica rekla da joj se napravile laboratorijski nalazi, ona je otišla kod doktorice u ordinaciju, čini joj se 8. lipnja te su uzeli urin i krv. Utvrđen je visok CRP, a koji predstavlja nekakav upalni proces, a to im je rekla sama njezina obiteljska liječnica. 9. lipnja je majka ponovno otišla kod nje, da bi po tim nalazima dobila novu turu antibiotika i analgetika, a doktorica je u razgovoru s njom predložila na ode u bolnicu na hitan prijem, ali je majka upravo taj dan imala dogovoreno kod javnog bilježnika jer je kupovala jedan stan i zamolila je doktoricu da odloži odlazak za jedan dan, to je doktorica i učinila. Poslije toga nije otišla u bolnicu jer doktorica više nije upućivala na hitan prijem u bolnicu. Uređenje samog stana su vršili ona i njena sestra do 27. lipnja kada su je i preselili u stan, a ona je bila u takvom stanju da nije mogla bilo što fizički raditi. U tom periodu dok su oni uređivali stan, dakle prije 27. lipnja, ona je već liječena na infektologiji u dnevnoj bolnici, zna da je dobila visoku temperaturu te je misli hitno poslana tamo. Nekoliko dana je išla na infektologiju i to dva puta dnevno. Njen daljnji tijek liječenja traje idućih pet mjeseci i to obilaženja svih mogućih odjela, gastroenterologa, urloga, fizijatra, radiologa.

14.1. Sve uputnice koje je dobila je odradila uz pomoć nje i sestre, a koju su vozili u bolnicu. Cijelo vrijeme je imala na svim odjelima svu svoju liječniku dokumentaciju te se na svim odjelima žalila na iste tegobe, odnosno na bolove u tijelu i to u predjelu kralježnice, dijelove tijela i trupa, ali uglavnom kralježnica joj je bila najveći problem. U svim tim nalazima i pregledima njoj su se pojačavale doze što antibiotika, a što analgetika. Početkom 8 mjeseca 2016. ponovno je završila na infektologiji u dnevnoj bolnici te je ponovno išla dva puta dnevno na terapije te se i dalje žalila na sve veće i veće bolove. Infektolog ju je uputio gastroenterologu na još jednu pretragu, radiološku pretragu, snimke kralježnice i urologu. Ona je obavila taj rendgen kralježnice u Domu zdravlja, a krajem 8 mjeseca je završila sa svim tim nalazima kod doktorice ĐUU, doktorica zbog loših nalaza zatražila ponovno ciljane snimke kralježnice, a majka je rendgen kralježnice obavila u KBC Osijek Doktorica ĐUU je rekla da su snimke prilično loše te da bi ponovila snimke kralježnice da bi isključila mogućnost bolesti discitisa i da se nakon dobivanja nalaza nakon konzultacije sa svojom liječnicom obiteljske prakse dogovori da se pošalje na magnetsku rezonancu. Prvi žurni pr ijedlog da se magnetna rezonanca napravi je dao doktor MU i to krajem 10 mjeseca, a majka je nakon tog nalaza otišla ponovno kod svog obiteljskog liječnika te je dobila uputnicu za magnetsku rezonancu sa istom se vratila u bolnicu na centralno naručivanje ali je dobila termin za dijagnostiku za 2. mjesec 2017. godine. S obzirom da njoj nije bilo ni malo bolje jer joj je naprotiv bilo sve gore, ona je uspjela dobiti termin za magnetnu rezonancu 6. studenoga 2016., ali to toga nije stigla, jer je 1. studenoga 2016. nazvala sestru i rekla joj je da jednostavno da ne osjeti nogu sestra je došla kod nje nazvala Hitnu pomoć, a Hitna nije izašla taj dan već su joj dali telefonske upute, da popije svoju terapiju i da pokuša ležati, taj dan je sestra bila kod nje , a sutra dan je majka ponovno nazvala sestru i žalila se da ne osjeti niti drugu nogu, sestra je ponovno nazvala Hitnu te su taj dan izašli i došli na adresu dali su joj injekciju sredstvo protiv bolova i da se javi svojoj obiteljskoj liječnici. S obzirom da je majka trpjela i dalje bolove, njena sestra je zamolila obiteljsku liječnicu da joj da Sanitet da se prebaci u bolnicu te je dobila nalog te je sljedeći dan u jutarnjim satima nazvala Sanitet koji je došao po nju te su odvezli na Hitan prijem u KBC Osijek. Doktorica koja je vidjela njezine nalaze na Hitnom prijemu zatražila je hitnu magnetnu rezonancu kralježnice i kompletnu obradu. Nakon obavljenog magneta je bio pozvan doktor ŽU koji je neurokirurg te su po njezinim nalazima utvrdili da je njezino stanje katastrofalno te je isti dan i operirana zbog opasnosti da će dobit sepsu. Sljedeći dan, nakon operacije oni su sačekali doktora da im da informaciju koji im je rekao da su doslovce došli 5 do 12 jer je upalni proces toliko bio napredovao da je trbušna šupljina bila puna gnoja. Nažalost, tada im je i rekao da je ishod operacije i taj da će biti trajno nepokretna i da nakon operacije mora ići na rehabilitaciju u Varaždinske toplice. Nakon tjedan dana je prebačena na infektologiju u KBC Osijek gdje je dobila upalu pluća, bronhitis i nekakve plikove po nogama, te se tamo trebala nastaviti dalje liječiti, a oni su trebali utvrditi uslijed čega je došlo do tog upalnog procesa kod nje. Početkom 12. mjeseca na infektologiji su zatražili ponovno magnetnu rezonancu da se utvrdi čisto radi kontrole njezino stanje, na tom nalazu je utvrđeno da je ponovno upalni proces aktiviran te je vraćena na neurokirurgiju gdje je 15. prosinca iste godine ponovno operirana s istom dijagnozom. Majka je čitavo vrijeme bila na neurokirurgiji do 2. mjeseca 2017. kada je upućena u Varaždinske toplice na oporavak. Nakon otprilike boravka od 5 tjedana u Varaždinskim toplicama ona je doznala od doktorice koja je brinula o oporavku majke da je zatražila da se ponovno izvrši rendgen kralježnice. Taj nalaz je napravljen u Varaždinu gdje je utvrđeno da isti nije dobar, te je utvrđena fraktura kralješka 9 i 10. Doktorica je tada obavijestila u Klinici Sestre milosrdnice u Zagrebu doktora JU u Klinici za traumatologiju te je po pregledu majke ponovno zatražio njezin prijevoz do Zagreba te je tamo imala treći operativni zahvat krajem 3. mjeseca, gdje su joj ugradili šipku i stabilizirali kralježnicu. Poslije toga su je ponovno vratili na rehabilitaciju u Varaždinske toplice jer je po njima ponovno bila spremna na rehabilitaciju.

14.2. Na poseban upit punomoćnika oštećene svjedokinja je iskazala da su nakon toga majku smjestili u Dom za nemoćne osobe u Belom Manastiru, s obzirom da je nepokretna i da je joj je potreban kateter i 24 sata medicinska pomoć, a što oni osobno ne mogu priuštiti. Na poseban upit branitelja optuženog svjedokinja je iskazala da u prvom razgovoru s doktoricom J s majkom nije osobno prisustvovala, već joj je o tom razgovoru rekla njena majka. Njoj je majka rekla da je zatražila od doktorice svoje obiteljske da joj odloži hitan prijem za jedan dan s obzirom da je morala potpisati kod javnog bilježnika papire vezano za stan. Ona tu izjavu nije vidjela.

14.3. Svjedokinja je iskazala da nije vidjela da li je njena majka svoju medicinsku dokumentaciju nosila doktoru ĐU, a zna da je osobno vidjela rendgenski nalaz doktora ĐU, a kojega doktora nije niti ona vidjela. Doktor MU je prvi doktor koje zatražio magnetnu rezonancu u žurnom postupku. Kod doktora MU je majka još bila pokretna, a između doktorica ĐUU i doktora MU nema saznanja da je netko zatražio magnetnu rezonancu. Navela je da se ne može sjetiti da li je njena majka bila kod doktorice ČU. Ona i njena sestra vode postupak za naknadu štete protiv KBC Osijek te su stranke u tom postupku. Ne može se sjetiti da li je njena majka rekla da bi doktor MU rekao da nema operacije discitisa bez magnetne rezonance jer je od tada prošle jako puno vremena.

14.4. Sud je iskaz ove svjedokinje ocijenio usmjerenim na postizanje bolje pozicije u parnici za koju je navela kako istu vode protiv Kliničkog bolničkog centra Osijek pa je tako iskazivala i suprotno onom što proizlazi iz liječničkog kartona oštećene, posebice o tome što je ona rekla svojoj obiteljskoj liječnici kad je suprotno uputi liječnice odbila otići u bolnicu, a što je liječnica i potvrdila, a suprotno je i iskazu i same oštećene na raspravi i u spisu nema materijalne dokumentacije koja bi potvrdila navode kako je upravo taj dan oštećena potpisivala ugovor kod javnog bilježnika, niti je odlazak kod javnog bilježnika koji traje svega nekoliko minuta razlog da netko ne ode u bolnicu po uputi liječnika. Također, potpuno je nelogično da netko odloži na jedan dan odlazak u bolnicu i onda drugi dan ne ode u bolnicu nego ponovno dođe kod svog liječnika, ali je logično da se tako ponaša osoba koja je odbila odlazak u bolnicu zbog radova u stanu i majstora za kojima mora čistiti, sve kako je navedeno u liječničkom kartonu oštećene i suprotno navodu svjedokinje koja iskazuje kako oštećena nije u to vrijeme ništa radila jer su sve radile ona i njena sestra. Svjedokinja se nadalje navodno jako dobro sjeća što joj je majka rekla zašto nije otišla u bolnicu na početku svog liječenja kad ju je liječnica uputila, ali se ne sjeća da je liječnik koji je operirao njenu majku isto nije htio učiniti bez provođenja magnetne rezonance, što je u potpunosti neuvjerljivo .

15. Čitanjem, uz suglasnost stranaka, zapisnika o ispitivanju svjedoka dr. NU ispitanog na raspravi 28. studenog 2023. sud je utvrdio da je isti iskazao da mu je poznato o čemu treba svjedočiti, iako je proteklo više godina od ovog događaja u njihovom zdravstvenom sustavu se malo posjetio vezno za ovaj predmet. Koliko se može sjetiti, oštećena je krajem svibnja 2016. došla u KBC Osijek u Kliniku za infektologiju zbog urinarne infekcije koja joj je i dokazana, odnosno dokazana je bakterija escherichija coli te je dobila adekvatnu terapiju te je taj proces liječenja i dovršen, ali je uz to navela i određene bolove u leđima. Također je naveo da je oštećena bila sklona urinarnim infekcijama, jer je iz dokumentacije vidio da je i ranije imala slične tegobe. S obzirom na njezinu bol u leđima, kojoj zaista uzrok može biti svašta preporučio joj je, odnosno, uputio ju ortopedu i gastroenterologu. Uputio juje gastroenterologu iz razloga jer ta bol u leđima može biti odraz nečeg drugog npr. tumor probavnog trakta. Koliko se može sjetiti, oštećena je te preglede i obavila te joj je i određena simptomatska terapija. Tek kasnije je vidio da se kod nje radilo o spondilodiscitisu, za što može reći da je jako rijetka bolest. Nadalje, koliko se sjeća oštećena je u listopadu došla kod njih u ambulantu te navela kako unazad tri do četiri mjeseca ima i dalje bolove u leđima, koji su se pojačali zadnjih deset do četrnaest dana. Vidio je da je dva – tri dana prije nego što je došla pregledana po gastroenterologu i anesteziologiju u Ambulanti za bol. S obzirom na to uputili su ju da ode na neurokirurgiju pa ponovno s nalazom da dođe kod njih. Također je napomenuo kako niti u jednom nalazu ni gastroenterologa, anesteziologa i neurokirurga, niti kod njih nema niti jednog neurološkog ispada. Nakon što je to oštećena obavila poslije neurokirurga, koji je preporučio žurni magnet kralježnice radi utvrđenja dijagnoze. Također je naveo da oštećena kako je opisala bol moglo se raditi i o išijasu. On se slagao s time da oštećenica treba napraviti magnet, te ponovno s nalazom ode neurokirurgu. Žurni magnet u tom trenutku se mogao obaviti otprilike u roku od 10 do 12 dana jer je u bolnici bio samo jedan magnet jer je to jedini pravi način bio da se postavi prava dijagnoza. Nakon toga, kirurg je taj koji kaže je li takvo stanje za operaciju, kada vidi dijagnozu te tek nakon operacije mogu završiti eventualno liječenje. Također moguća je situacija i da nije potrebna operacija pa da i oni započnu i završe liječenje.

15.1. Na poseban upit branitelja optuženika svjedok je naveo da je od listopada 2016. u bolnici u funkciji Bolnički informacijski sustav (BiS) do listopada 2016. nalazi pacijenata pisali su se na papiru, jedan nalaz se davao pacijentu, a drugi se stavljao u fizički karton pacijenta. BIS sustav je kompjuterski sustav u koj i se od listopada 2016. unosi svaki pojedinačni nalaz pacijenta, svaki doktor koji napravi nalaz unosi ga u taj sustav tako da svaki doktor može vidjeti sve nalaze koji su učinjeni određenom pacijentu. Na daljnji upit branitelja optuženika svjedok je naveo da je prije toga u KBC Osijek nije postojao informatički sustav, već su pacijenti nosili sve svoje nalaze sa sobom. Koliko mu je poznato svi odjeli su imali ovakav princip rada, nisu imali nikakav informatički sustav. Naveo je da on u sustavu BIS nije vidio rendgenski nalaz zato jer su se od listopada 2016. nalazi unosili u taj sustav. Na daljnji upit svjedok je naveo da s obzirom da je napisao u nalazu da je oštećena pregledana po gastroenterologu i anesteziologu pretpostavlja da mu je te nalaze i dala na uvid. Da mu je dala i neke druge nalaze, on bi ih sigurno spomenuo pa pretpostavlja da mu je dala samo ova dva. Na daljnji upit svjedok je naveo da je u nalazu od 21. listopada 2016. navedeno da oštećena ima vrućicu nepoznata podrijetla, međutim to je preneseno iz uputnice jer je dalje u nalazu naveo kako oštećena vrućicu nema. Na daljnji upit svjedok je naveo da je oštećenu liječio od svibnja, odnosno lipnja 2016. pod dijagnozom urinoinfekta. Na daljnji upit svjedok je naveo da 20. kolovoza 2016. na nalazu stoji dijagnoza F 50 – vrućica nepoznatog uzroka, dok ispod toga kao dodatna dijagnoza – infekcija urinarnog trakta, međutim, to je glavna dijagnoza oštećene bila, a dijagnoza vrućica nepoznatog uzroka je prenesena ponovno iz neke ranije uputnice. Na daljnji upit svjedok je naveo da koliko se može sjetiti oštećena je u listopadu donijela CRP nalaz koji je bio 112, a radi se o blago povišenom CRP-u. Naveo je da je visok CRP od 300 pa nadalje. Sama činjenica povišenog CRP-a ne mora značiti da je nekakav infekt u pitanju.

15.2. Na daljnji upit svjedok je naveo da radi utvrđivanja discitisa smatra da je neophodno napraviti magnet jer se bez te pretrage niti jedan liječnik neće konačno izjasniti o dijagnozi niti o načinu liječenja.

15.3. Na daljnji upit svjedok je naveo da bez obzira je li pacijent na bolničkom liječenju ili ne, žurni magnet bi se napravio u svakom slučaju u roku od 10 do 12 dana. Na daljnji upit svjedok je naveo da je oštećena imala bilo kakav neurološki deficit smatra da bi to neurokirurg posebno naznačio i sigurno bi pokušao ubrzati pretragu magneta. Na daljnji upit svjedok je naveo da koliko se može sjetiti, misli da je gastroenterologinja napisala u svom nalazu da se treba isključiti discitis.

15.4. Sud je iskaz ovog svjedoka ocijenio istinitim i vjerodostojnim te danim u skladu s najboljim sjećanjem svjedoka i sukladnim medicinskoj dokumentaciji u spisu i iskazima drugih svjedoka liječnika o tome kako je za dijagnosticiranje dicitisa nužna magnetna rezonanca i da se ista ne može dijagnosticirati na temelju rentgena.

16. Čitanjem, uz suglasnost stranaka, zapisnika o ispitivanju svjedoka dr. MU ispitanog na raspravi 28. studenog 2023. sud je utvrdio da je isti iskazao da je s oštećenicom kao neurokirug kontaktirao i vidio ju samo jedan put i to koliko se može sjetiti u listopadu 2016. Također je naveo da je tek od listopada 2016. u funkciji bolnički informatički sustav te od tada im svi prijašnji nalazi nisu bili više dostupni. Sjeća se da je oštećena došla kod njega jer je bila upućena na pregled po preporuci infektologa i to zbog boli u leđima. Sjeća se da je pacijentica bila bez neurološkog deficita, odnosno došla je samostalno pokretna. Preporučio je da se po žurnom postupku napravi magnet. Misli da prije njega joj nitko nije preporučio da napravi magnet, jer onda to ne bi on učinio. Na poseban upit branitelja optuženika svjedok je odgovorio da je taj prijašnji sustav prije sustava BIS bio takav da su se u njemu mogli vidjeti svi raniji nalazi pacijenta koji su učinjeni u bolnici. Međutim, navodi da je i imao sve prijašnje nalaze pacijentice njemu to ne bi ništa značilo jer i danas trenutno u bolnici ima barem 20 pacijenata koji imaju bolove u leđima. Na daljnji upit svjedok je naveo da kada mu se sada predočava nalaz od 21. listopada 2016. može reći da je točno da je pacijentica imala uputnicu za MR snimanje, ali je on preporučio da se to učini po žurnom postupku jer nije mogao dati, odnosno postaviti nikakvu indikaciju za operaciju dok nije bila utvrđena dijagnoza.Na daljnji upit svjedok je naveo da se ne može sjetiti tko je i zbog kojeg razloga oštećenoj izdao uputnicu za MR snimanje, a da je oštećena kod sebe imala nekakvu medicinsku dokumentaciju, on bi to sigurno naveo u svom nalazu. Na daljnji upit svjedok je naveo da dijagnoza F-50 vrućica je samo uputna dijagnoza od infektologa koji je poslao pacijenticu te ju je poslao njima zbog bolova u leđima, kako bi oni odlučili je li tu potrebna operacija ili ne. Oni ne mogu to odlučiti bez adekvatne dijagnostičke obrade. Na daljnji upit svjedok je naveo da ako pacijent ima neurološki deficit koji je uzrokovan kompresijom na neuralne strukture tada je potrebna operacija.

16.1. Na daljnji upit svjedok je naveo da bi se krenulo u operaciju njima je je potrebno: dijagnostička obrada, u smislu magnetne rezonance, neurološki status pacijenta – eventualno deficit, potpisana suglasnost tj. pristanak na operacijsko liječenje od pacijenta i placet anesteziologa da je sposoban za operaciju u općoj anesteziji, da ga mogu uspavati i probuditi. Na daljnji upit svjedok je naveo da smatra da je magnetska rezonanca jedina pretraga koja sigurno može pokazati dijagnozu discitisa. Sve ostale pretrage su smatra u današnje vrijeme nedovoljne da bi se točno utvrdila ova dijagnoza.

16.2. Sud je iskaz ovog svjedoka ocijenio istinitim i vjerodostojnim te danim u skladu s najboljim sjećanjem svjedoka i sukladnim medicinskoj dokumentaciji u spisu i iskazima drugih svjedoka liječnika o tome kako je za dijagnosticiranje dicitisa nužna magnetna rezonanca i da se ista ne može dijagnosticirati na temelju rentgena.

17. Čitanjem, uz suglasnost stranaka, zapisnika o ispitivanju svjedoka dr. VU ispitanog na raspravi 6. ožujka 2024. sud je utvrdio da je isti u svom iskazu naveo da u cijelosti ostaje kod stručnog mišljenja kojeg je uz ostale kolege doktore dao 1. travnja 2020. godine. Na poseban upit branitelja optuženika svjedok je naveo da je subspecijalist neuroradiologije te koliko se može sjetiti stručno mišljenje je sačinjeno na traženje suda. Stručno mišljenje je sačinjeno tijekom 2020. godine. Sjeća se da se radilo o opsežnoj materijalnoj dokumentaciji, a iz koje je onda proizašlo ovo stručno mišljenje. Imeprativ je bio dati stručno mišljenje u multidiciplinarnom obliku pa su iz tog razloga to stručno mišljenje sačinila dva doktora subspecijalista neuroradiologije i dva specijalista radiologije, s obzirom da imaju znanja i razumiju o čemu se radi. Na daljnji upit svjedok je naveo koliko se može sjetiti 2016. godine bolnica je prelazila sa jednog informacijskog sustava na drugi pa je pristup svim ranijim medicinskim dokumentima bio otežan.Na daljnji upit svjedok je naveo da vezano za raspored radiološke službe može reći kako služba ima hitni i redoviti dio. Na hitni dio dolaze pacijenti sa svih odjela, iz svih Klinika, hitni pacijenti, a moguće je da u to vrijeme dođu i pacijenti izvana sa uputnicom svog liječnika. Pacijente prima administrativna služba koja ih prosljeđuje na mjesto gdje se obavlja pretraga. Administrativni službenik iz upisuje na temelju uputnice, a liječnik u konkretnom slučaju koji očitava radiološki nalaz ne dolazi u kontakt s pacijentom. Na daljnji upit svjedok je naveo da inače kada se radi takva pretraga doktor radiolog dobije samo snimku, a u to vrijeme su ponekada znali pacijenti ako su donijeli donijeti i neki drugi nalaz. Inače, doktor dobije samo uputnicu i snimku. U današnjem informacijskom sustavu ako je pacijent "umrežen" doktor može pregledati u informacijskom sustavu svu dokumentaciju, a u ono vrijeme ovisilo je samo o tome je li pacijent ponio sa sobom kakvu dodatnu medicinsku dokumentaciju. Na daljnji upit svjedok je naveo da kod spondilodiscitisa općenito prva razumna pretraga je RTG. Na daljnji upit svjedok je naveo da osjetljivost RTG na spondilodiscitis je izuzetno mala, a specifičnost (točno reći o čemu se radi) je izuzetno mala (praktički nemoguće). U tom slučaju će porasti broj lažno pozitivnih ili lažno negativnih rezultata. Svjedok je naveo da je radiologu izuzetno važna uputna dijagnoza te da dijagnoza M54.4 njemu kao radiologu znači da pacijenta bole leđa, što je nekako sveopće prisutno u populaciji. Na daljnji upit svjedok je naveo da kada su sačinjavali stručno mišljenje koristili su medicinsku literaturu jer to i inače koriste, skoro svaki dan pa su navedeni podatci u stručnom mišljenju iz medicinske literature. Na upit opunomoćenika oštećenika svjedok je naveo da u situaciji kada bi prije uvođenja informacijskog sustava pacijent sa sobom donio opsežnu medicinsku dokumentaciju imperativ je doktoru uvijek pregledati po mogućnosti svu dokumentaciju, a ne samo posljednji nalaz.

17.1. Na daljnji upit svjedok je naveo da po njegovom stručnom mišljenju smatra kako bi specijalist radiolog sa većim iskustvom izuzetno teško mogao dijagnosticirati spondilodiscitis putem RTG snimke.

17.2. Sud je iskaz ovog svjedoka koji nema neposrednih saznanja o predmetu postupka ocijenio istinitim i vjerodostojnim te danim u skladu sa stručnim znanjem svjedoka.

18. Čitanjem, uz suglasnost stranaka, zapisnika o ispitivanju svjedoka dr. TU ispitanog na raspravi 6. ožujka 2024. sud je utvrdio da je isti u svom iskazu naveo da u cijelosti ostaje kod stručnog mišljenja koje je dao 1. travnja 2020. godine. Koliko se može sjetiti kada su čuli za situaciju u kojoj se našao optuženik, on i njegovih troje ostalih kolega su se dogovorili da sačine stručno mišljenje, ali se ne sjeća jesu li ga ikome proslijedili. Na poseban upit branitelja optuženika svjedok je naveo da je u to vrijeme bila velika zbrka sa informatičkim sustavima u bolnici, u to vrijeme se prelazilo s jednog na drugi sustav, odnosno na drugog poslužitelja pa bi bivši poslužitelj pokupio svu dokumentaciju tako da nisu imali uvida u nju, odnosno nisu mogli pogledati sve do tada učinjene nalaze pacijenta niti su imali ikakav uvid o pacijentu, već su ovisili samo o onome što je sam pacijent donio. Na daljnji upit svjedok je naveo da radiološka služba ima svoj hitni dio u koji dolaze svi pacijenti sa Objedinjenog hitnog prijema, kao i svi oni pacijenti koji leže u bolnici. I to pacijenti koji trebaju RTG, CT, kolordopler, magnet i ultrazvuk. Na RTG pretragu dolaze pacijenti ako imaju kakvu traumu ili trebaju pretragu vezano za neke ortopedske bolesti. To su većinom pacijenti s objedinjenog hitnog prijema ili pacijenti iz ambulanti koje liječnici pošalju ako procijene da je nešto hitno. Svjedok je naveo da je radiologu uputna dijagnoza za pretragu jako bitna. Da bi se mogla donijeti adekvatna odluka o pacijentu bi trebali znati niz podataka. Na daljnji upit svjedok je naveo da kod RTG pretrage liječnik radiolog ne vidi osobno pacijenta već samo dobije uputnicu i slike RTG-a. Na daljnji upit svjedok je naveo da doktoru radiologu dijagnoza M54.4 upućuje na bol u leđima, a to se tiče sniženje IV prostora što upućuje na neku degeneraciju i mogućeg pritiska na korijene živca koji nivo odredimo, koštanu strukturu analiziraju i nešto ako vide u mekim strukturama, koje obave. Sniženje trupa to je 99 % osoba preko pedeset godina koja ima neko sniženje. Prate degenerativne promijene. Većinom je to kod žena. Za osjetljivost RTG pretrage na spondilodiscitis je vrlo niska gotovo nemoguća. Za spondilodiscitis najvažnija pretraga je magnetska rezonanca, a u nedostupnosti može se napraviti CT i scintigrafija. RTG pretraga početna metoda, a koja ne može ni isključiti niti potvrditi spondilodiscitis.

18.1. Na poseban upit opunomoćenika oštećenika svjedok je naveo da ako bi pacijent i dobio sa sobom opsežnu medicinsku dokumentaciju i predao ju administratoru do doktora radiologa takva dokumentacija ne dođe. Ako priča ju o hitnom prijemu i konvencionalnom. Tada su dobili samo uputnicu i snimku RTG-a, dok je sadašnji sustav puno bolji jer u informacijskom sustavu mogu vidjeti svu dokumentaciju onoga što je u našoj bolnici te iz određenih županija, ali ne može vidjeti sve na području Republike Hrvatske.

18.2. Sud je iskaz ovog svjedoka koji nema neposrednih saznanja o predmetu postupka ocijenio istinitim i vjerodostojnim te danim u skladu sa stručnim znanjem svjedoka. Isti je i u opisu postupanja potvrdio obranu optuženika i iskaze ispitanih svjedoka liječnika zaposlenih u Kliničkom bolničkom centru Osijek.

19. Čitanjem, uz suglasnost stranaka, zapisnika o ispitivanju svjedoka mr. sc. KU ispitanog na raspravi 6. ožujka 2024. sud je utvrdio da je isti iskazao da je bio dio tima koji je sačinio stručno mišljenje te je naveo kako u cijelosti ostaje kod tih navoda i mišljenja koje su dali. Koliko se može sjetiti, misli da je službeno zatraženo takvo mišljenje od liječnika s odjela. Na poseban upit branitelja optuženika svjedok je naveo da je on tijekom 2016. godine radio u Kliničkom bolničkom centru u Osijeku te može reći da tada nisu imali Objedinjeni radiološki informacijski sustav kao danas, već je doktor samo imao uputnicu u kojoj su podatci u većini slučajeva bili šturo napisani, ponekad je nedostajala i dijagnoza koju su znali upisivati medicinske sestre ili administratori. Svjedok je dalje odgovorio da su na hitni rendgen tada dolazili pacijenti s hitnog prijema, ali i iz različitih ambulanti koje su liječnici opće medicine i liječnici specijalisti upućivali. Na daljnji upit svjedok je naveo da liječnik radiolog u hitnoj radiološkoj službi ne vidi osobno pacijenta već samo dobije uputnicu i snimku RTG -a. Liječniku radiologu je dijagnoza i klinički upit jako bitan čak bi rekao i najvažnij i. Dijagnoza M54.4 jedna je od najpropisivanijih dijagnoza odnosno najkorištenija, a radi se o bolovima u leđima. U tom slučaju liječnik radiolog u hitnoj radiološkoj službi prvenstveno isključuje lomove kosti. Gledaju se i degenerativne promijene, ali one nisu tema u hitnoj radiološkoj službi. Na daljnji upit svjedok je naveo da je tada, a i u današnje vrijeme zlatni standard za dijagnozu spondilodiscitisa prema svim smjernicama magnetska rezonancija. Na poseban upit opunomoćenika oštećenika svjedok je naveo da ako bi pacijent sa sobom donio neku opsežnu medicinsku dokumentaciju u vrijeme 2016. godine, navodi da je upitno bi li ta dokumentacija uopće došla do liječnika radiologa, a on može reći ako bi takvu dokumentaciju i zaprimio da bi ju sigurno i prelistao.

19.1. Sud je iskaz ovog svjedoka koji nema neposrednih saznanja o predmetu postupka ocijenio istinitim i vjerodostojnim te danim u skladu sa stručnim znanjem svjedoka. Isti je i u opisu postupanja potvrdio obranu optuženika i iskaze ispitanih svjedoka liječnika zaposlenih u Kliničkom bolničkom centru Osijek o načinu postupanja u kritično vrijeme i tome kako je za dijagnosticiranje dicitisa nužna magnetna rezonanca i da se ista ne može dijagnosticirati na temelju rentgena.

20. Čitanjem, uz suglasnost stranaka, zapisnika o ispitivanju svjedoka mr. sc. SU ispitanog na raspravi 6. ožujka 2024. sud je utvrdio da je isti u svom iskazu naveo da je bio dio tima koji je sačinio stručno mišljenje te može reći kako u cijelosti ostaje kod tih navoda i mišljena koje su dali. Koliko se može sjetiti, misli da su stručno mišljenje dali na upit suda, a liječnik VU je okupio njihov tim. Prilikom sačinjavanja mišljenja podatke su crpili iz medicinske literature. Na poseban upit branitelja optuženika svjedok je naveo da može reći kako optuženika poznaje. Radi se o liječniku koji stručno i predano radi svoj posao. Njemu osobno uvijek je bio podrška u poslu, a bilo mu je drago da može biti dio tima koji je dao stručno mišljenje. Koliko se može sjetiti, tijekom 2016. godine nije postojao umreženi sustav kako danas, jer danas mogu pregledati sve nalaze pacijenta koji su napravljeni ranije. Tada je liječnik radiolog dobio samo uputnicu sa dijagnozom pa vezano za konkretni slučaj može reć i da pohvaljuje optuženika, što je uopće prepoznao frakturu kralješka te smatra da nije napravio nikakvu pogrešku, već je maksimalno izvukao iz te RTG snimke ono što je u tom trenutku bilo moguće, a što je trebalo pomoći i kliničaru da donese konačnu dijagnozu. Na daljnji upit svjedok je naveo da koliko se može sjetiti ta RTG snimka je bila dosta "muljava" te on osobno vjerojatno ne bi mogao prepoznati čak ni tu frakturu kralješka, to bi mogao prepoznati doktor sa većim iskustvom, a netko s manje iskustva vrlo teško bez ikakve popratne druge dokumentacije. U konkretnoj situaciji radilo se o dijagnozi M54.4, a radi se o jednoj općenitoj dijagnozi bol u leđima. Liječnik radiolog u hitnoj radiološkoj službi svakodnevno ima stotinu pacijenata pa kada se radi o ovako općenitoj dijagnozi smatra da je optuženik zaista učinio sve u konkretnom opisanoj situaciji. Drugih nekakvih podataka o pacijentu nije imao. Sada je to puno jednostavnije zbog umreženog informacijskog sustava, a u ono vrijeme liječnik radiolog je dob io samo jedan papir odnosno uputnicu. Na daljnji upit svjedok je naveo da klinički upit je liječniku radiologu jako bitan s obzirom da oni ne vide pacijenta i imaju samo uputnicu. Na daljnji upit svjedok je naveo da za dijagnozu spondilodiscitisa jedina pretraga za točnu dijagnozu je magnetska rezonancija. Za dijagnozu spondilodiscitisa RTG snimka nije pouzdana i teško da bi itko mogao tu dijagnozu postaviti na temelju samo RTG snimke. To je također izuzetno teško ako ne postoji neka ranija RTG snimka. Smat ra da je optuženik, a uzimajući u obzir dijagnozu koja je pisala na uputnici pravilno pročitao tu RTG snimku i prepoznao frakturu kralješka te da od te frakture zapravo dolazi ta bolnost u leđima. On bi nakon takve dijagnoze očekivao da kliničar procijeni da se radi o ozbiljnijem stanju. Nije uobičajena dijagnoza frakturirani kralježak. Na daljnji upit svjedok je naveo kako je doktorica prof. U autoritet vezano za konvencionalnu radiologiju te bi ona s obzirom na njezino stručno znanje možda mogla prepoznati spondilodiscitis i putem RTG snimke dok oni ostali bez magnetske rezonancije to ne bi mogli utvrditi.

21. Sud je iskaz ovog svjedoka koji nema neposrednih saznanja o predmetu postupka ocijenio istinitim i vjerodostojnim te danim u skladu sa stručnim znanjem svjedoka. Isti je i u opisu postupanja potvrdio obranu optuženika i iskaze ispitanih svjedoka liječnika zaposlenih u Kliničkom bolničkom centru Osijek o načinu postupanja u kritično vrijeme i tome kako je za dijagnosticiranje dicitisa nužna magnetna rezonanca i da se ista ne može dijagnosticirati na temelju rentgena.

21. Čitanjem, uz suglasnost stranaka, zapisnika o ispitivanju svjedoka dr. FU ispitane na raspravi 24. travnja 2024. sud je utvrdio da je ista iskazala da se s obzirom da se radi o događaju iz 2016. godine zaista se ne može sjetiti događaja i da li je liječila oštećenu ŠU. Njoj u ambulanti prođe otprilike 30 pacijenata dnevno i zaista se ne može sjetiti ničega vezano uz ovaj događaja. Na poseban upit branitelja optuženika svjedokinja je odgovorila da je ona gastroenterolog i sad nakon što joj je predočen nalaz oštećene od 19. listopada 2016. može reći kako je oštećena upućena kod njih zbog bolova u epigastriju te je njihov zadatak bio isključiti sve što je vezano za etiologiju gastrointestinalnog trakta. Ako isključe njihovu etiologiju, tada se pristupa obradi mišićnog koštanog sustava. Kad im pacijenti dođu u ambulantu, oni pregledaju svu medicinsku dokumentaciju koju ponesu sa sobom, iako su tu jako ograničeni s vremenom, ali ono što je njima jako bitno to detaljno pregledaju. Ona iz nalaza vidi da je oštećena donijela sa sobom laboratorijski nalaz i ultrazvuk abdomena, sve ostale anamnestičke podatke je navela kako joj je oštećena navela. Na daljnji upit branitelja svjedokinja je odgovorila da je disticis izrazito rijetka dijagnoza u gastroenterološkoj ambulanti.Na daljnji upit branitelja svjedokinja je odgovorila da je oštećenoj preporučila da napravi hemocult test, a to je test na krvarenje iz stolice jer se radilo o osobi starije životne dobi, pa da ju ne izlažu odmah kolonoskopiji na ovaj način su htjeli isključiti moguće maligne bolesti debelog crijeva. Izjavila da se pacijentica s ovim nalazom trebala obratiti svom obiteljskom liječniku, a radi provođenja svih pretraga koje je preporučila i da je s obzirom da je oštećena imala jako visok CRP uputila istu i na pregled infektologu. U konkretnoj situaciji, a u trenutku pisanja nalaza sa gastroenterološke strane pacijenticu nije bilo potrebno uputiti na bolničko liječenje. Međutim, vezano za infektologiju to ne može reći jer to svaki specijalist odlučuje ponaosob. Na poseban upit zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku svjedokinja je odgovorila da je ona u nalazu postavila pitanje discitisa, a na to su ju naveli bolovi koje je oštećena osjećala u leđima, povišena temperatura, zimica i treskavica, antibiotici nisu djelovali. Na daljnji upit zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku svjedokinja je odgovorila da koliko se može sjetiti, negdje 2015. / 2016. godine mijenjan je Bolnički informacijski sustav. Na daljnji upit zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku svjedokinja je odgovorila da kada sada gleda nalaz sa stranice 41. spisa misli da je taj nalaz iz novog Bolničkog informacijskog sustava. Na poseban upit branitelja optuženika svjedokinja je odgovorila da simptome discitisa smatra da ne mora točno znati svaki liječnik, većinom je to pitanje kojeg liječnika što zanima, čime se bavi. Međutim, smatra da u konkretnoj situaciji bi svaki liječnik trebao posumnjati da se radi o možda nečemu iz mišično koštanog sustava, s obzirom na simptome koje je oštećena u tom trenutku imala.

21.1. Sud je iskaz ove svjedokinje koji nema neposrednih saznanja o predmetu postupka odnosno djelu koje se stavlja na teret optuženiku, ocijenio istinitim i vjerodostojnim te danim u skladu sa sjećanjem svjedokinje o njenom sudjelovanju u liječenju oštećenje.

22. Čitanjem, uz suglasnost stranaka, zapisnika o ispitivanju svjedoka dr. RU ispitane na raspravi 24. travnja 2024., sud je utvrdio da je ista iskazala kako radi u Kliničkom bolničkom centru Osijek i s obzirom na protek vremena ne može se sjetiti ovog događaja. Međutim, nakon što joj je predočen nalaz koji je pisala od 3. studenog 2016. može reći da u cijelosti ostaje kod svega što je napisala u nalazu. Pacijentica je došla sa simptomima kako je to navedeno te je zaključila da ista treba biti po hitnom postupku upućena na magnetsku rezonancu torokralne kralježnice. Na poseban upit branitelja optuženika svjedokinja je odgovorila da iz samog nalaza koji je napisala 3. studenog 2016. može iščitati kako je njoj pacijentica sama davala anamnestičke podatke te vidi da je i priložila određene nalaze koje nije posebno navodila. Na daljnji upit branitelja svjedokinja je odgovorila da je četiri dana prije nego što je pacijentica došla u ambulantu ista osjetila oduzetost desne noge, što smatra da je signal da je ista već taj dan trebala doći k liječniku. Svjedokinja je odgovorila da smatra da bi većini liječnika ovakav simptom bio signal da ju upute da se hitno javi liječniku, a nije se ne mogla očitovati bi li okolnost da se oštećena odmah kad je osjetila taj simptom javila liječniku utjecala bitno na ishod liječenja. Na poseban upit branitelja optuženika svjedokinja je odgovorila da se oštećena taj dan javila liječn iku, njena preporuka bi bila ista, a to je hitna pretraga magnetske rezonance. Svjedokinja je dalje odgovorila da s obzirom na dijagnoze koje je imala oštećena kao i na simptome, posebno oduzetost desne noge, uputila ju je da obavi hitnu magnetsku rezonancu jer smatra da je to jedina pretraga koja bi mogla utvrditi razlog oštećenja, s obzirom da su sve ostale radiološke pretrage inferiorne magnetskoj rezonanci za ovakvu kliničku sliku.Na poseban upit branitelja optuženika svjedokinja je odgovorila da, koliko može iščitati ovakva klinička slika kod pacijentice je bila prisutna već četiri dana, te na neki način i progradirala jer je oduzetost zahvatila i lijevu nogu. Na poseban upit branitelja optuženika svjedokinja je odgovorila da je pacijentica kod sebe imala u kojem slučaju RTG snimku njen postupak bi bio isti, a to je ta bi ju i tada odmah uputila na magnetsku rezonancu.

22.1. Sud je iskaz ove svjedokinje ocijenio istinitim i vjerodostojnim te danim u skladu sa stručnim znanjem svjedokinje i sjećanjem na njeno sudjelovanje u liječenju oštećene, a prema dokumentaciji koja prileži spisu te je po potvrdila nužnost provođenja magnetne rezonance u slučaju postojanja kliničke slika kakva je bila kod oštećene.

23. Čitanjem, uz suglasnost stranaka, zapisnika o ispitivanju svjedoka dr. ŽU ispitanog na raspravi 24. travnja 2024. sud je utvrdio da je isti u svom iskazu naveo da se konkretnog slučaja može sjetiti, obzirom kako je riječ o bolesnici o čijem je slučaju davao iskaz inspekciji Ministarstva zdravstva te iz razloga što je bolesnicu osobno liječio, tj. operirao. U konkretnom slučaju bolesnica se prezentirala oduzetošću donjih udova u hitnoj službi, a učinjenom dijagnostičkom obradom utvrđeno je kompresija leđne moždine u području grudne kralježnice posljedično upalnom procesu diska medicinski rečeno – spondilodiscitis. Također se sjeća kako je indicirana i obavljena hitna operacija dekompresije leđne moždine i uzorkovanja gnojnog sadržaja za bakteriološku obradu. Daljnji tijek liječenja nije zabilježio po njegovom sjećanju značajniji oporavak neuroloških ispada s kojima se bolesnica i prezentirala. Također se sjeća kako je višekratno dolazila na ambulantne kontrole, preglede. Na poseban upit branitelja optuženika svjedok je odgovorio da je izvršio uvid u nalaz iz Objedinjenog hitnog bolničkog prijema i snimke magnetne rezonance što mu je bilo dovoljno za odluku o potrebi hitne operacije, no neposredno prije operacije nije dublje ulazio u povijest bolesti s kojom se dakako upoznao naknadno. Na daljnji upit branitelja svjedok je odgovorio da u ovakvim slučajevima neurološki deficit se najčešće razvija postupno i da je dijagnostika magnetnom rezonancom učinjena kod prvih simptoma, odnosno dok neurološki deficit nije bio etabliran, odnosno potpun mogao bi se očekivati povoljniji funkcionalni ishod liječenja. Naglasio je kako je indikacija za operaciju isključivo neurološki deficit dok se slučajevi ove bolesti bez neurološkog deficita liječe konzervativno. Konzervativno, odnosno antibioticima. Na daljnji upit branitelja svjedok je odgovorio da ni kojem slučaju ne bi operirao bolesnika bez magnetne rezonance ako ista se može učiniti, tj. ako nema kontraindikacija za magnetnu rezonancu, a u kojem slučaju bi inzistirao na minimalno CT obradi. Na daljnji upit branitelja svjedok je odgovorio da nema točne epidemiološke podatke, ali iskustveno može reći kako je riječ o rijetkoj bolesti koja se u Klinici za neurokirurgiju Kliničkog bolničkog centra Osijek susreće 3 – 4 puta godišnje. Pri tome smatra kako u njihovoj klinici grav itira 800 000 stanovnika. Na poseban upit zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku svjedok je odgovorio da oni vide gotovo isključivo bolesnike u kojih se razvio neurološki deficit, tj. koji trebaju njihovo aktivno liječenje. Na daljnji upit zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku svjedok je odgovorio kako postoji više vrsta antibiotika, no postoji kliničko iskustvo o mogućem spektru uzročnika kao i antibioticima koji dobro prodiru u koštano tkivo, a dodatnom obradom uzoraka krvi u nekim se slučajevi može dati i ciljani antibiotik. Tako da zaključno može reći kako antibiotici u slučaju spondilodiscitisa se mogu dati empirijski, po iskustvu ili ciljano ako se uspije dokazati uzročnik. Na poseban upit suda svjedok je odgovorio da kod dijagnoze spondilodiscitis relevantno smatra magnetnu rezonancu koja jedina može pokazati kompresijski supstrat i odrediti razinu samoga procesa dok bi prihvatio i CT pretragu, ali samo u slučaju da bolesnik ne može obaviti magnet iz razloga recimo što ima srčani stimulator ili neke druge metalne implantate.

24. Sud je čitanjem nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu Broj 22-270/2025 od 15. travnja 2026. utvrdio kako iz medicinske dokumentacije liječenja oštećene proizlazi da je ŠU u razdoblju od 17. lipnja 2016. do postavljanja konačne dijagnoze spondilodiscitisa 3. studenoga 2016. višekratno pregledavana od strane brojnih liječnika specijalista, uključujući infektologe, te je u više navrata liječena putem infektološke dnevne bolnice. Tijekom navedenog razdoblja prezentirala se simptomima koji su uključivali bolove u leđima, vrućicu i tresavicu, uz porast upalnih parametara. Primarne dijagnoze su cijelo vrijeme bile upala mokraćnog trakta i lumboischialgija (išijas), liječena je antibioticima i analgeticima. Navedena klinička prezentacija (bol u kralježnici, febrilitet, tresavica i povišeni upalni parametri) nameće u diferencijalnoj dijagnozi vertebralni osteomijelitis odnosno spondilodiscitis kao potencijalni uzrok tegoba. S obzirom na trajanje simptoma i njihov karakter, pacijentica je prema pravilima struke trebala ranije biti upućena na žurnu slikovnu dijagnostičku obradu, prvenstveno magnetsku rezonancu (MR) torakalne i lumbalne kralježnice, koja predstavlja metodu izbora u dijagnostici spondilodiscitisa. U slučaju eventualne nemogućnosti realizacije MR-a, mogla se učiniti kompjutorizirana tomografija (CT), dok je scintigrafija skeleta također predstavljala prihvatljivu alternativu koja bi, iako nespecifična, mogla ukazati na lokalizirani upalni proces i time usmjeriti daljnju neuroradiološku obradu. Posebno je važno istaknuti da je 26. kolovoza 2016. učinjena RTG obrada torakalne i lumbalne kralježnice, pri čemu je izražena sumnja na discitis te je sugerirano učiniti MR ovisno o kliničkoj indikaciji (nalaz dr. ĐUU, Dom zdravlja). Unatoč toj sugestiji, neuroradiološka obrada nije učinjena bez odgode. Dana 13. rujna 2016. učinjena je preporučena radiološka obrada, ali očitanjem snimke od strane radiologa (dr. ĐU) discitis nije uočen. Utvrđene promjene na RTG snimci imaju obilježja spondilodiscitisa koji se kao takav uglavnom danas u ranijoj fazi dijagnosticira MR-om, kao metodom izbora za dijagnozu koštanih i meko tkivnih komponenti koje se ne mogu jasno izdiferencirati na RTG snimci a važne su u postupku planiranja liječenja. Nadalje, 19. listopada 2016. u gastroenterološkoj ambulanti internistica dr. ČU, uzimajući u obzir bolove u leđima, febrilitet i treskavicu, ponovno postavlja sumnju na discitis te sugerira MR torakalne kralježnice, kao i kontrolni pregled ortopeda i infektologa. Neuroradiološka obrada, osobito MR, ključna je dijagnostička metoda u postavljanju dijagnoze spondilodiscitisa te je u konkretnom slučaju trebala biti indicirana ranije, temeljem kliničke slike i dostupnih nalaza. S infektološkog aspekta, kod sumnje na spondilodiscitis standard struke uključuje i mikrobiološku obradu, osobito uzorkovanje hemokultura prije započinjanja ili tijekom antimikrobne terapije. U predmetnom slučaju hemokulture nisu uzorkovane.

24.1. Zaključaj je vještačenja na temelju analize medicinske dokumentacije i tijeka događaja da je u medicinskom zbrinjavanju i dijagnosticiranju ŠU došlo do više propusta, pri čemu je prvenstveno izostala cjelovita dijagnostička obrada (optimalno u bolničkim uvjetima i to ne ambulantno već hospitalizacijom, s multidisciplinarnim pristupom koji omogućava izravnu komunikaciju i suradnju liječnika različitih specijalnosti u smislu dijagnostike i terapije), što je u konačnici dovelo do zakašnjelog postavljanja ispravne dijagnoze spondilodiscitisa, a time i odgovarajućeg liječenja. Pri tome nalaz radiologa dr. ĐU nije bio presudan za kašnjenje u postavljanju dijagnoze. Tipična klinička prezentacija u ovom slučaju, a u daljnjem tijeku u kombinaciji s izraženom sumnjom na spondilodiscitis te sugeriranjem MR dijagnostike od strane dr. ĐUU i dr. ČU, trebala je ranije usmjeriti ciljanu neuroradiološku obradu. Drugim rječima, ŠU je trebala mnogo ranije biti upućena od strane infektologa i ostalih mnogobrojnih kliničara na daljnju, žurnu dijagnostičku obradu, pri čemu mislimo na MR Th i LS kralježnice ili barem CT istog segmenta ili CT abdomena na kojima bi se spondilodiscitis mogao dijagnosticirati u ranijoj fazi. Vještaci su napomenuli da radiološki nalaz treba uvijek treba tumačiti u korelaciji s kliničkim pregledom i neurološkim statusom (u konkretnom slučaju dijagnoza u ŠU koja je bila upućena na RTG snimku je bila lumbago s išijasom).

24.2. Vještaci su potom na posebno postavljena pitanja u nalogu ovog Suda odgovorili kako slijedi:

**.**.2024. ŠU je dana 03. studenoga 2016. hospitalizirana na Klinici za Neurokirurgiju KBC Osijek u hitnoj proceduri pod dijagnozama akutne spastične paraplegije praćene retencijom urina i stolice uz sumnju na leziju prsnog dijela kralježnične moždine.

**.**.2024. ŠU je otpuštena je iz KBC Osijek (i to kao premještaj u SB Varaždinske Toplice) dana 13. veljače 2017. s dijagnozama spondilodiscitisa Th 9/10, tj. upalom međukralježnične hrskavice između 9. i 10. prsnog kralješka i mijelitisom tj. upalom kralježnične moždine, te paraplegijom tj. oduzetošću donjih ekstremiteta. Navedeno predstavljaju osobito teško narušenje zdravlja, odnosno predstavlja osobito tešku tjelesnu ozljedu.

24.2.3. Tijekom liječenja ŠU načinjen je niz laboratorijskih i radioloških pretraga, od kojih najrelevantnijom smatramo incijalni RTG Th kralješnice načinjen u Domu zdravlja Osijek na kojem je postavljena sumnja na spondilodiscitis i predložena daljnja dijagnostička obrada MR-om Th kralješnice u korelaciji sa kliničkom slikom i laboratorijskim pokazateljima upale, te MR načnjen dana 03. studenoga 2016. koji pokazuje jasan upalni supstrat i stanje koje je dovelo do nepovratnog neurološkog oštećenja. Nedvojbeno jest kako RTG Th-L prijelaza od 13. rujna 2016. nije ispravno očitan od strane radiologa dr. ĐU, da je snimka bila ispravno očitana, zasigurno bi poslužila kao temelj u postavljanju točne dijagnoze , a čime bi odgovarajuće liječenje moglo biti ranije započeto. Međutim, neosporna je također i činjenica kako je oštećena ŠU kontinuirano ambulantno praćena i liječena (prvenstveno antibioticima), prezentirajući se sa zdravstvenim stanjem koje se na primijenjenu terapiju nije značajno poboljšavalo. Ono je, primarno obzirom na oscilaciju amplitude tegoba, zahtijevalo detaljniju kliničku i radiološku obradu s ciljem razjašnjenja stalnih jakih bolova u leđima i traženja upalnog žarišta u tijelu, izvan dijagnoza lumboišijalgije i upale mokraćnog sustava. Nadalje, iako, kako je gore rečeno, postoji stručan propust radiologa, isto se ne može izdvojiti kao isključivi uzrok nastanka štetnih posljedica za oštećenicu. Uloga radiologije je dijagnostička i jedan je od elemenata temeljem kojih liječnik kliničar postavlja dijagnozu. Ovo iz razloga što kliničar ima širu sliku, imajući ispred sebe cjelovito stanje pacijenta i nalaze drugih dijagnostičkih pretraga.

24.2.4. U tijeku liječenja, kojeg držimo definitivno presporim i neadekvatnim, ne nalazimo radnji od strane pojedinih liječnika koje bi se mogle protumačiti kao očito nepodesno postupanje. Međutim, cijeli tijek liječenja promatran u svojoj ukupnosti je bio neoptimalan i u konačnici doveo do zakašnjelog postavljanja ispravne dijagnoze a time i ispravnog liječenja i razvoja štetnih posljedica. Dakle, postoji nexus između zakašnjele dijagnoze i trajnih oštećenja koje je oštećena ŠU zadobila, ali se ovo zakašnjenje s posljedičnim oštećenjima ne može jasno i neosporno povezati s jednim propustom ili jednim postupkom a jednako tako niti s jednim liječnikom.

24.2.5 Na upit da li nalaz RTG kojeg je očitao ĐU, dr.med.spec. radiologije, osim na spondilodiscitis Th9-Th10, upućivao i na druge bolesti, posebice na kompresivne frakture I. stupnja po Genantu vještaci su odgovorili kako diferencijalno dijagnostički mogu doći u obzir sljedeća patološka stanja: degenerativne promjene, kronične Genant kompresivne frakture, tumorska tvorba (najčešće presadnica) s mekotkivnom komponentom

24.2.6. Na upit da li je na ishod liječenja oštećene ŠU eventualno mogla utjecati ranija hospitalizacija, već pri pojavi prvog neurološkog simptoma koji se pojavio 30./31. listopada 2016. godine vještaci su odgovorili da je odgovarajuće liječenje započeto znatno ranije, krajem kolovoza ili početkom rujna 2016. godine a nakon prvotno postavljene sumnje na discitis, kada zasigurno promjene na kralježnici nisu još bile uznapredovale (što nije slučaj kada se pojavio prvi neurološki simptom 30./31. listopada 2016. godine), tada je realno za očekivati da bi izgledi za oštećenu ŠU bili povoljniji. Drugim riječima, najvjerojatnije bi bio spriječen razvoj neurološkog deficita i daljnje posljedice.

25. Vijeće je nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Sp litu, na koji nije bilo primjedbi stranaka, niti su stranke zatražile ispitivanje vještaka, ocijenilo objektivnim, stručnim, jasnim i utemeljenim na pravilima struke, budući da su vještaci u cijelosti odgovorili na postavljene zadatke, nalaz i mišljenje su dali u skladu sa pravilima struke i dostignućima znanosti, kao i na temelju svog dugogodišnjeg profesionalnog iskustva, zbog čega je Vijeće nalaz i mišljenje vještaka prihvatilo u cijelosti.

26. Vjerodostojnost materijalnih dokaza koji su pročitani i razgledani u dokaznom postupku te korišteni u vještačenju nije bila dovedena u pitanje niti su stranke na istu imale bilo kakve primjedbe radi čega ih je sud ocijenio vjerodostojnom.

27. Sud je obranu okrivljenika ocijenio istinitom, logičnom i vjerodostojnom jer je ista u skladu sa svim u ovom postupku provedenim dokazima, posebice nalazom i mišljenjem liječnika vještaka, a i iskazi svih ispitanih svjedoka koji su imali saznanja o predmetu ovog postupka kao i postupanju u Kliničkom bolničkom centru Osijek u kritično vrijeme.

28. Kako stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga za nadopunu ovako izvedenog dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije za optuženika iz kojih je utvrđeno kako je isti kazneno neosuđivan.

29. Nakon provedenog dokaznog postupka, te ocjene svakog izvedenog dokaza posebno i svih izvedenih dokaza zajedno, u međusobnoj povezanosti sud drži da nema dokaza za nedvojben zaključak da je optuženik ĐU počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – nesavjesnim liječenjem iz članka 181. stavka 1. 3. i 7. KZ/11 na način i u vrijeme kako se to pobliže navodi u izreci ove presude pa ga je sud na temelju odredbe članka 453. točke 3. ZKP oslobodio od optužbe da bi počinio predmetno kazneno djelo.

30. Naime, analizirajući cjelokupno provedeni dokazni postupak proizlazi zaključak da u potpunosti izostaju dokazi koji bi na nedvojben način upućivali na to da je spondilodiscitis Th9-Th-10 bio jedina moguća dijagnoza koju je moguće uočiti na predmetnoj RTG snimci oštećene kao osnovna premisa za odgovornost optuženika u ovom postupku jer je vještačenjem, koje je sud u potpunosti prihvatio i na koji stranke nisu imale primjedbi, jasno i nedvojbeno utvrđeno da je ista upućivala i na tri druge bolesti uključujući i onu koju je optuženi očitao. Utvrđeno je u postupku i da optuženi nikada nije vidio oštećenu, što je ista i sama potvrdila tijekom iznošenja svog svjedočkog iskaza i da isti nije sudjelovao u njenom liječenju kao kliničar nego je isključivo očitavao RTG snimku uz koju nije imao nikakve podatke o oštećenoj niti o njenim drugim simptomima izuzev dijagnoze bolova u leđima, a ista je primljena putem Hitnog prijema, kao i da je uloga radiologije dijagnostička i jedan je od elemenata temeljem kojih liječnik kliničar postavlja dijagnozu.

30.1. Također, u postupku je utvrđeno na temelju gore citiranih iskaza većeg broja svjedoka liječnika da se spondilodiscitis koji je iznimno rijetka bolest dijagnosticira na temelju magnetne rezonance i da RTG nije pretraga koja može dovesti do dijagnoze ove bolesti.

30.2. U tijeku postupka nije dokazano da je upravo i isključivo na temelju mišljenja optuženika u kasnijem tijeku liječenja pacijentice ŠU došlo do postavljanja pogrešne dijagnoze, pogrešnog liječenja, a potom i pogoršanja zdravlja u vidu oduzetosti donjih udova ŠU, a s obzirom da je ista liječena od strane više liječnika kliničara koji su imali uvida u njenu cjelokupnu dokumentaciju i koji su postavljali dijagnoze, što, kao što je utvrđeno, nije posao liječnika radiologa, već je upravo na temelju provedenog vještačenja utvrđeno kako nalaz optuženika nije bio presudan u za kašnjenje u postavljanju dijagnoze i kako je cijeli tijek liječenja promatran u svojoj ukupnosti bio neoptimalan i u konačnici doveo do zakašnjelog postavljanja ispravne dijagnoze, a time i ispravnog liječenja i razvoja štetnih posljedica, postoji utvrđeno je kako postoji nexus između zakašnjele dijagnoze i trajnih oštećenja koje je oštećena ŠU zadobila, ali se ovo zakašnjenje s posljedičnim oštećenjima ne može jasno i neosporno povezati s jednim propustom ili jednim postupkom a jednako tako niti s jednim liječnikom.

30.3. U konačnici, suprotno stavovima optužbe stručni propust u očitavanju RTG snimke nije i ne može sam po sebi predstavljati automatski i počinjenje kaznenog djela nesavjesnog liječenja. Da bi se radilo o kaznenom djelu nesavjesnog liječenja, potrebno je da se primjena određenog načina liječenja ili primjena određenog sredstva u konkretnom slučaju može označiti kao očito nepodobna, odnosno potrebno je utvrditi najgrublju povredu profesionalne dužnosti koja predstavlja znatno odstupanje od općeprihvaćenih pravila svoje profesije te je, naravno, potrebna i negativna posljedica takvog postupanja, koja se ogleda u narušavanju nečijeg zdravlja, pogoršanju bolesti ili nastupanju smrti pacijenta. Propust da se na RTG snimci, bez susreta sa pacijentom i bez ikakvih indikacija i podataka o pacijentu izuzev dijagnoze boli u leđima, uoči iznimno rijetka bolest, koja nije uobičajena u Hitnom prijemu i koja se ne dijagnosticira rendgenskim snimanjem, ne može se smatrati najgrubljom povredom profesionalne dužnosti koja predstavlja znatno odstupanje od općeprihvaćenih pravila radiološke profesije jer opisana radnja optuženika nije takvog intenziteta da bi bila riječ o gruboj povredi profesionalnih pravila postupanja, očitom odstupanju od priznatih pravila struke i znanosti da bi se uopće moglo raditi o očito nesavjesnom postupanju koje se optuženiku u ovom postupku stavilo na teret.

30.4. Nadalje, u konkretnom postupku opisani propust se, uz gore detaljno opisao cjelokupno liječenje oštećene, nikako ne može dovesti u isključivu uzročno posljedičnu vezu s pogoršanjem zdravlja oštećene, tim više što je Sud na temelju provedenog vještačenja nedvojbeno utvrdio da bi nastup štetnih posljedica za oštećenu bio spriječen cjelovitom dijagnostičkom obradom i to ne ambulantno već hospitalizacijom iste, koju je upravo sama oštećena odbila i time doprinijela pogoršanju svog zdravstvenog stanja.

31. Slijedom navedenog Sud je uslijed zaključka da ne raspolaže kvalitetnim i vjerodostojnim dokazima kojima bi izvan svake razumne sumnje bilo dokazano da je optuženi ĐU dosta počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret odlučio u korist optuženika jer nije nedvojbeno dokazano da je počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – nesavjesnim liječenjem iz članka 181. stavka 1. 3. i 7. KZ/11 te ga je na temelju članka 453. točka 3. ZKP oslobodio od optužbe.

32. S obzirom da je optuženik oslobođen optužbe, na temelju članka 149. stavak 1. ZKP odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava suda.

33. Uslijed ovakve presude, stavljena je izvan snage presuda broj K-438/2018-5 od 30. srpnja 2018. kojom je izdan kazneni nalog protiv optuženika, a kako to nalaže odredba članka 544. stavak 1. ZKP.

34. Slijedom svega navedenog, presuđeno je kao u izreci.

Osijek, 15. lipnja 2026.

Sutkinja

Ivana Hruška Premužak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. ODO Osijek na broj:K-DO-506/2017

2. Optuženik ĐU

3. Branitelj optuženika, Janjko Grlić, odvjetnik u Zagrebu

4. Punomoćnica oštećenih Dora Rešetar, odvjetnica u Osijeku

5. Oštećena BU

6. Oštećena GU