Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-3895/2024-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Manueli Ostoić Čačinović, kao sucu pojedincu i Aniti Burza, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Edinu Muminagiću, odvjetniku u Zagrebu, Pavla Hatza 27, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo (ranije Ministarstvo pravosuđa i uprave), Zagreb, Vukovarska 49, OIB: 72910430276, radi naknade, 15. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/23-01/264, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-03 od 16. travnja 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/23-01/264, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-03 od 16. travnja 2024. povodom žalbe Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, Građansko-upravni odjel, i žalbe Ministarstva financija izjavljene protiv rješenja Sisačko moslavačke županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i obnovu, Odsjek za imovinsko pravne poslove i obnovu KLASA: UP/I- 943-01/20-01/48, URBROJ: 2176-08-05/1-23-5 od 25. srpnja 2023., poništeno je rješenje Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i obnovu, Odsjek za imovinsko pravne poslove i obnovu, KLASA: UP/I- 943-01/20-01/48, URBROJ: 2176-08-05/1-23-5 od 25. srpnja 2023. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
2. Tužitelj u tužbi ističe da je tuženik pobijano rješenje donio na temelju pogrešne ocjene utvrđenih činjenica, dokaza te uz pogrešnu primjenu materijalnog prava i uz bitnu povredu procesnih pravila.
2.1. Dodao je kako je osporavanim rješenjem poništeno rješenje Sisačko moslavačke županije, Upravnog djela za prostorno uređenje, graditeljstvo i obnovu, Odsjek za imovinsko pravne poslove i obnovu, KLASA: UP/I-943-01/20-01/48, URBROJ: 2176-08-05/1-23-5 od 25. srpnja 2023. i predmet je vraćen na ponovni postupak.
2.2. U obrazloženju osporavanog rješenja navedeno je kako se u konkretnom slučaju radi o poljoprivrednom zemljištu, pa se primjenjuje čl. 20.st.1. Zakona o naknadi gdje je propisano da se poljoprivredno zemljište vraća u vlasništvo, osim ako je izuzeto od naturalnog povrata zbog razloga iz čl.52. do 55. Zakona o naknadi.
2.3. Tužitelj osporava pobijano rješenje u cijelosti navodeći kako je isto u suprotnosti s ranijim rješenjima tuženika, protivnom je ustavu RH koji štiti vlasništvo kao ustavnu kategoriju, a ovakvim postupanjem krši se i članak 6.st.1. Konvencije koja se proteže na ovakve postupke, a kojima tijela javne vlasti ograničavaju pravo tužitelja da dobije natrag svoje vlasništvo.
2.4. Naglasio je kako je iz ranijih odluka tuženika jasan stav kako je u konkretnoj upravnoj stvari tužitelju potrebno ponuditi zamjensko zemljište, te da nije moguć naturalni povrat, a napomenuo je kako isto proizlazi i iz nalaza i miljenje vještaka Davora Ježa.
2.5. Podsjeća kako je i tijekom postupka tužitelj izjavio kako naturalni povrat nije moguć zbog komasacije i potvrdio kako želi dodjelu zamjenskog zemljišta. Dalje navodi kako je Općinsko državno odvjetništvo u žalbi od 2. studenog 2004. navelo kako treba kad protustranka želi zamjensko zemljište istu uputiti na jedinicu lokalne samouprave da mu nađe zamjensko zemljište, a nakon prijedloga protustranke za zamjenu Općinsko državno odvjetništvo šalje Upravnom tijelu ponudu za nagodbu, ako su vrijednosti približne i tada se može pristupiti nagodbi. Istaknuo je i da je Općinsko državno odvjetništvo Sisak bilo suglasno s pribavom podataka za zamjensko zemljište za povrat ovdje tužitelju, Grad Sisak je ponudio, a tužitelj prihvatio zamjenske nekretnine na ime povrata imovine.
2.6. Tužitelj zaključuje kao su se svi sudionici postupka u jednoj fazi usuglasili oko činjenice da se tužitelju ponude konkretne zamjenske nekretnine kao način povrata imovine, pa je postizanjem suglasnosti svih sudionika postupka objektivno sklopljen sporazum oko tog pravnog pitanja. Činjenica što taj sporazum nije sklopljen u formi sudske nagodbe ili javno bilježničkog akta ne bi trebalo uzeti kao da ga nema.
2.7. Naglasio je kao je Zakon o poljoprivrednom zemljištu (raniji zakon Narodne novine, broj: 48/15, sada Narodne novine, broj: 20/18,115/18, 98/19, 57/22 lex specialis u odnosu na Zakon o naknadi, te ga treba primijeniti, a navedeni zakon ne propisuje formu sporazuma odnosno nagodbe pa inzistiranje tuženika na toj formi smatra neutemeljenim i predstavlja pretjerani formalizam.
2.8. Vezano za sadržaj sporazum svih sudionika postupak oko načina povrata imovine uputio je čl.8. Zakona o naknadi kojim je propisano da ako se sklopi nagodba u sudskom obliku ili formi javno bilježničkog akta i to između prijašnjeg vlasnika i RH za drugu imovinu, oblici naknade iz Zakona se ne primjenjuju.
2.9. Tužitelj smatra neopravdanim kidanje prvostupanjskog rješenja jer isto nije obrazloženo po točkama za saku od 95 čestica i po svakom čl. Zakona o naknadi koji bi predviđao izuzetak od naturalnog povrata, a to stoga što je prvostupanjsko rješenje iz 2023. doneseno nakon što su već zauzeti stavovi oko opravdanosti davanja konkretnih zamjenskih nekretnina i nakon nekoliko ukidnih odluka.
2.10. Smatra da je tuženik trebao sam donijeti odluku i potvrditi zamjenu nekretnina kao način povrata, a obzirom postoje suglasnosti.
2.11. Predlaže da sud odluči o pravu tužitelja na povrat imovine dodjelom zamjenskih nekretnina i to na način da poništi rješenje tuženika i održi na snazi prvostupanjsko rješenje od 25. srpnja 2023.
2.12. Posebno je naglasio kako se bavi zemljoradnjom i zemlja mu je potrebna kako bi ostvario prihode za svoju obitelj, a na povrat zemlje čeka dugi niz godina.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod navoda i obrazloženja iznesenih u osporavanom rješenju.
3.1. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Zainteresirana osoba Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode u cijelosti pozivajući se na razloge iz obrazloženja pobijanog rješenja.
4.1. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev
5. Zainteresirana osoba Ministarstvo financija u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode u cijelosti.
5.1. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev
6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
7. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, i tužitelja osobno i opunomoćenika zainteresirane osobe RH te odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe Ministarstva financija, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj:36/24), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.
7.1. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.
8. Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 25. srpnja 2023. utvrđeno je da je istim tužitelju utvrđeno pravo na naknadu za oduzeto poljoprivredno zemljište u k. o. [katastarska općina], u 3/8 dijela odnosno ukupno površini 104.121 m2 za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška], pobliže označene tom točkom izreke rješenja.
9. Osporavanim rješenjem od 16. travnja 2024. tuženik je poništio prvostupanjsko rješenje od 25. srpnja 2023. i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
10. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, polazeći pritom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora, pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava nije dovedeno u pitanje.
11. Tuženik je naveo razloge zbog kojih usvaja žalbu zainteresiranih osoba kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano.
12. Člankom 1. stavkom 1. Zakona o naknadi propisano je da se tim Zakonom uređuju uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo (u daljnjem tekstu: društveno vlasništvo) konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima navedenim u ovom Zakonu.
13. Odredbom Članka 2. stavka 1. Zakona o naknadi su primjerice navedeni propisi na temelju kojih je oduzimana imovina na teritoriju Republike Hrvatske, a za koje se na temelju tog Zakona prijašnjem vlasniku utvrđuje pravo na naknadu.
14. Prema odredbi članka 20. stavka I. Zakona o naknadi prijašnjem vlasniku daje se u vlasništvo poljoprivredno zemljište, šume i šumsko zemljište koje je oduzeto na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. tog Zakona.
15. Stavkom 2. istog članka propisano je da se prijašnjem vlasniku daju u vlasništvo i objekti (gospodarske zgrade, poslovne zgrade, kuće za stanovanje, dvorci i si.) koji su u vrijeme oduzimanja bili izgrađeni na zemljištu iz stavka 1. ovoga članka, zajedno sa zemljištem na kojem se objekti nalaze, ako tim Zakonom nije drukčije propisano. Stavkom 3. tog članka propisano je da ako su poljoprivredno zemljište, Šume i šumsko zemljište sukladno članku 52. do 55. tog Zakona izuzeti od davanja u vlasništvo, prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u vrijednosnim papirima, utvrđenu tim Zakonom.
16. Sud utvrđuje kao nije razvidno zašto se nekretnine o kojima je odlučivalo prvostupanjsko tijelo ne mogu vratiti u vlasništvo prijašnjem vlasniku ili njegovom zakonskom nasljedniku, kao primarni oblik naknade. To stoga što se poljoprivredno zemljište primarno vraća u vlasništvo, a okolnosti koje su dovele do toga da se poljoprivredno zemljište ne vraća u vlasništvo moraju biti takve prirode za koje je Zakon o naknadi propisao ograničenje.
17. Nejasno je i koja je zakonska zapreka za povrat vlasništva.
18. Sud navodi kao u postupku nije pravilno izvedena identifikacija svih oduzetih nekretnina, tj. nije utvrđeno u kojim se zemljišnoknjižnim česticama sada nalaze sve oduzete nekretnine.
19. Nadalje, nisu obrazloženi i konkretizirani razlozi zbog kojih ne postoje pretpostavke za naturalni povrat, a nije obrazloženo iz kojeg razloga je utvrđeno da ne postoje zakonske pretpostavke za naturalni povrat svih nekretnina. Iz obrazloženja je razvidno i kako se neke od predmetnih nekretnina nalaze u posjedu trećih osoba, tako k. č. br. [katastarska čestica] , k. č. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] upisane u k. o. [katastarska općina] su upisane kao općenarodna imovina u posjedu i s pravom korištenja Poljodjelstvo Rakovo, za kč. br. [katastarska čestica] upisane u k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da se nalaze u posjedu RH – Povjerenstvo Vlade za upravljanje imovinom RH, a iz obrazloženja rješenja nije razvidno iz kojeg razloga ne bi bile ispunjene pretpostavke za naturalni povrat navedenih nekretnina.
20. U konkretnom slučaju nije proveden terenski izvid, nije provedeno vještačenje, a na temelju kojih dokaza bi se utvrdilo što danas u naravi predstavljaj oduzete nekretnine i je li moguć naturalni povrat istih, a prije određivanja naknade u obliku zamjenskog zemljišta, što je bilo potrebno učiniti. Nadalje, kod donošenja prvostupanjskog rješenja nije primijenjena Uredba o kriterijima za dodjelu zamjenskog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH ovlaštenicima naknade za oduzeto poljoprivredno zemljište, na temelju Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a kojom su propisani uvjeti pod kojima se ovlaštenicima naknade može dati u vlasništvo, na ime naknade, kao zamjensko poljoprivredno zemljište u vlasništvu države.
Nejasno je i zašto se nekretnine ne mogu vratiti u vlasništvo prijašnjem vlasniku odnosno postoje li ograničenja za povrat u vlasništvo kao je propisano čl.52.st.1, čl.53.st.1 i čl.55. točka 2 Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj : 92/96, 39/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02i 98/19).
21. Osnovano tuženik zaključuje da su osnovani prigovori zainteresiranih osoba.
22. Vezano za tužbene navode kojim se predlaže donijeti presudu kojom se utvrđuje kako je između tužitelja, Općinskog državnog odvjetništva u Sisku i Grada Siska sukladno čl.75 Zakona o naknadi sklopljena Nagodba o dodjeljivanju zamjenskog poljoprivrednog zemljišta i to k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 74544 m2, k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 113807 m2, k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak površine 3513 m2, k. č. br. [katastarska čestica] livada površine 1711 m2, sve [adresa] ukazuje se kako je čl. 75 Zakona o naknadi propisano da stranke koje sudjeluju u postupku naknade za oduzetu imovinu prema odredbama Zakona o naknadi mogu pred nadležnim službom sudom ili javnim bilježnikom sklopiti nagodbu koja ima snagu ovršne isprave. Iz čl. 8 navedenog Zakona proizlazi da sklapanju nagodbe prethodi pravomoćno rješenje kojim je utvrđeno pravo na naknadu. Kako u konkretnoj upravnoj stvari ne egzistira pravomoćno rješenje kojim se utvrđuje pravo na naknadu to nisu ispunjeni uvjeti za sklapanje nagodbe.
22.1. Stoga se tužbeni prigovori otklanjaju kao neosnovani, te Sud nalazi da osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Neosporno je da se dogodio propust prvostupanjskog tijela i iz razloga jer u postupku nije sudjelovalo Ministarstvo financija, zbog čega je i po mišljenju ovog suda ispravno tuženik poništio ranije rješenje i predmet vratio tijelu prvog stupnja na ponovni postupak.
23. Također će tužitelj u ponovnom postupku moći isticati sve prigovore koje bude smatrao relevantnim za ovu upravnu stvar, bez obzira na konkretnu uputu prema kojoj je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti, jer će tijelo morati ocijeniti sve žalbene navode u skladu s odredbom članka 120. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku.
24. Valjalo je stoga odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan na temelju čl.116.st.1.ZUS-a.
25. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe čl.147. Zakona o upravnim sporovima budući je izgubio spor u cijelosti.
U Zagrebu 15. lipnja 2026.
Sutkinja:
Manuela Ostoić Čačinović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
Dna:
1. Odvj. Edin Muminagić, [adresa] Zagreb, Pavla Hatza 27
2. Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 49
3. Županijsko državno odvjetništvo u Sisku, [adresa] Sisak, Ferde Heferlea 57
4. Ministarstvo financija, [adresa] Zagreb, Koturaška ulica 43/IV
5. U spis
