REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj Gž-826/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Dolores Peruško, predsjednica vijeća, Alenka Paus, sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Iva Kancijanić, članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Filip Tonković, odvjetnik u Zagrebu, Cesarčeva 5, protiv tuženice CD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zoran Vujasin, odvjetnik u Zagrebu, Boškovićeva 7, radi iseljenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-159/2025-89 od 23. veljače 2026., na sjednici vijeća 15. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužiteljice te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-159/2025-89 od 23. veljače 2026. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev usmjeren na iseljenje tuženice iz nekretnine - "kuće tužitelja i to jednosobnog stana u dvorišnom dijelu zgrade", zahtjev za predaju opisane nekretnine slobodne od osoba i stvari na raspolaganje, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka (točka I. izreke) te je naloženo tužiteljici nadoknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu 650,00 eura u roku od 15 dana.

2. Protiv presude pravovremenu žalbu podnosi tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje da parnica radi utvrđenja prava vlasništva može predstavljati prethodno pitanje u sporovima radi predaje u posjed, ukazuje na odredbu čl. 12. st. 1. ZPP i čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP, da je tužiteljica preuzela parnicu broj P-2593/2025 radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću nad nekretninom koja je predmet iseljenja, da je sud zanemario načelo ekonomičnosti postupka i donošenja kontradiktorni odluka kada je odbio prekid postupka, da se spor vodi dulje od 30 godina, da tuženica ovlast za boravak u nekretnini tuž iteljice crpi iz navodnog suvlasništva ID, da je to suvlasništvo stečeno prijevarno, da je odluka utemeljena na novonastalom zk. stanju (unazad tri godine) koje je predmet pobijanja u tekućem parničnom postupku, da je sud je trebao razmotriti navode iz presude broj P- 13121/2019 iz koje proizlazi da je TD svoju 1/5 nekretnine otuđila tužiteljičinom predniku FD (o tome da su se izjasnili i TD i njezin suprug MD, kao i svi drugi svjedoci – članovi obitelji), a koja 1/5 je kasnije bila predmet (prijevarno pokrenutog) postupka naknadno pronađene imovine – opisanog u tužbi na temelju koje je tužiteljica tražila prekid ovog postupka. Ukazuje na nepravilnu primjenu odrede čl. 8. ZPP, da TD nije bila vlasnica 1/5 (jer ga je otuđila u korist AD kojeg je naslijedio tužiteljičin prednik, ranije tužitelj, pa ju niti KD nije mogao naslijediti (nije mogao postati suvlasnik nekretnine). Ukazuje i da sud nije cijenio činjenicu srodstva svjedoka ID s tuženicom, u situaciji u kojoj su oboje zainteresirani za ishod postupka; da nije obrazložio na koji je način cijenio iskaz i stavio ga u kontekst pravomoćno presuđene stvari u presudi broj P-13121/19 iz koje proizlazi sumnja u suvlasništvo svjedoka, a posebno u kontekstu tužbe koja je sudu stavljena na raspolaganje, iz ukupnosti kojih dokaza je morao ocijeniti i obrazložiti zašto smatra da javna isprava točno odražava stvarno stanje stvari. Osporava i odluku o troškovima postupka jer je trošak zastupanja na ročištima 17. veljače 2000., 10. rujna 2002., 8. svibnja 2004., već odmjeren u presudi Ps-99/2023 od 19. lipnja 2024. i to za svako ročište u iznosu od 200,00 eura. Predlaže ukinuti presudu i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženica ukazuje da je žalba neosnovana, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da predmetni spor nije spor o vlasništvu, da je nužno dokazati da tuženica posjeduje nekretninu bez pravne osnove, a ne samo pozvati se na (su)vlasništvo. Ističe da je sud uvidom zk izvadak utvrdio da tužiteljica nije isključivi vlasnik nekretnine, da je pravo jednog suvlasnika dopustiti trećoj osobi korištenje nekretnine, da tuženica koristi nekretninu uz dopuštenje suvlasnika KD, da je pitanje vlasništva već bilo predmetom pravomoćno okončanih postupaka, pa takvo postupanje ne može uživati pravnu zaštitu. Ukazuje i na pravilnu primjenu odredbe čl. 8. ZPP. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao nasljednice pok. tužitelja FD za iseljenjem tuženice iz kuće tužitelja i to jednosobnog stana u dvorišnom dijelu zgrade, dakle zahtjev za predaju navedene nekretnine slobodne od osoba i stvari na raspolaganje tužitelju.

6. U predmetnoj pravnoj stvari postupak je pokrenut tužbom GD, GD LD i GD AD protiv tuženika CD, RD i ID radi predaje u posjed predmetne nekretnine od 6. kolovoza 1990.

7. U tijeku postupka preminuo je LD te su rješenjem Ps-869/90-51 od **.**.2023. SD, ŠD, RD i KD RD pozvani preuzeti postupak iza smrti istog, a preminuo je i AD iza kojeg su kao nasljednici pozvani preuzeti postupak (istim rješenjem) FD, ĆD, ZD, RD i ŠD.

8. Rješenjem poslovni broj Ps-99/2023-59 od 30. listopada 2023. obustavljen je postupak u odnosu na RD i KD.

9. Pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj Ps -99/2023-70 od 19. lipnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja SD, ŠD, ĆD i ZD, a u odnosu na tužitelja FD utvrđen je prekid postupka uslijed smrti istog.

10. Rješenjem poslovni broj Ps-99/2023-80 od 20. veljače 2025. pozvana je nasljednica istog HD na preuzimanje postupka te je postupak nastavljen.

11. Pobijanom odlukom odbijen je zahtjev tužiteljice HD s obrazloženjem da nije osnovan zahtjev tužiteljice za prekidom postupka do donošenje odluke u parnici koja se vodi po tužbi radi utvrđenja prava vlasništva tužitelja dosjelošću na predmetnoj nekretnini, a budući iz sadržaja zemljišno-knjižnog izvatka proizlazi da su u trenutku održavanja glavne rasprave kao suvlasnici sporne nekretnine pored tužiteljice upisani i KD i ĆD, da su ocijenjeni iskrenima iskaz tuženice i ID u dijelu u kojem slijedi da njih dvoje koriste predmetnu nekretninu i da je KD kao suvlasnik nekretnine tuženici, svojoj majci, dozvolio korištenje predmetne nekretnine, pa tuženica ima pravo na posjed predmetne nekretnine. Odluku temelji na odredbama čl. 161. i članka 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 81/2015, 94/2017; dalje: ZVDSP), odnosno odredbi čl. 37. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Sl. list 6/1980, 36/90, “Narodne novine” 53/1991, 92/1994).

12. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, čl. 365. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP/14, ali je zbog pogrešnog materijalnopravnog pristupa činjenično stanje ostalo nepotpuno time i pogrešno utvrđeno.

13. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Člankom 162. st. 1. ZVDSP da da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Odredbom članka 46. ZVDSP propisano je, stavak 1., da svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva; a stavkom drugim da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama. Članak 64. ZOO/05 propisano je st. 1. propisano je da na nedjeljive obveze u kojima ima više dužnika na odgovarajući se način primjenjuju propisi o solidarnim obvezama. Stavkom 2. propisano je da kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno, ili da je položi sudu ili javnom bilježniku. Istovjetno je bilo propisano i odredbama mjerodavnog ZOVO, čl. 37. i čl. 43. u svezi s odredbom čl. 435. Zakona o obveznim odnosima (Službeni list SFRJ br. 29/1978, 39/1985, 46/1985, 57/1989).

14. U predmetnoj pravnoj stvari tužiteljica tvrdi da je vlasnica predmetne nekretnine čije vlasništvo da je stekla posjedovanjem iste kroz vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću uz ispunjenje zato i preostalih pretpostavki. Prvostupanjski sud je takav njezin prigovor ocijenio neosnovanim, budući je u zemljišnim knjigama upisano njezino suvlasništvo sa ID i JD.

15. Takav se zaključak prvostupanjskog suda ne može prihvatiti kao pravilan. Naime pitanje osnovanosti prigovora, odnosno navoda tužiteljice da je stekla vlasništvo predmetne nekretnine dosjelošću jest prethodno pitanje u predmetnoj pravnoj stvari u kojoj tužiteljica zahtijeva predaju predmetne nekretnine u posjed , odnosno iseljenje tuženice iz iste.

15.1. Odredom čl. 12. st. 1. i 2. ZPP propisano je da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.

16. U konkretnom slučaju tužiteljica je navela da je preuzela parnični postupak koji je pokrenuo podnošenjem tužbe još njezin pok. prednik FD (ranije i ovdje tužitelj), a koji se postupak vodi pod poslovnim brojem P-2593/2025 (ranije P-8193/2023) i iz koje slijedi da je podnesen zahtjev da je isti dosjelošću (dakle ispunjenjem određenih pretpostavki, čl. 129. st. 1. ZVDSP) stekao pravo suvlasništva kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u dijelu u kojem je upisana kao suvlasništvo KD u 1/10 dijela i JD u 1/10 dijela; time u konačnici vlasništvo nekretnine jer je u preostalom dijelu kao suvlasnik bio upisan FD, odnosno sada tužiteljica.

17. Stoga, kako odluka u ovom postupku ovisi o prethodnom rješenju pitanja je li tužiteljica vlasnica ili suvlasnica predmetne nekretnine, a prvostupanjski sud uslijed pogrešnog materijalnopravnog pristupa smatrao je dovoljnim utvrđenje koje slijedi iz zemljišnoknjižnog izvatka, valjalo je ukinuti pobijanu odluku i vratiti predmet na ponovno suđenje, čl. 370. ZPP.

18. U ponovnom postupku sud prvog stupnja valja ili prekinuti predmetni postupak do donošenja odluke u postupku u kojem se navedeno prethodno pitanje raspravlja kao glavno pitanje ili može o tom prethodnom pitanju donijeti odluku na način da prethodno utvrdi je li ili nije tužiteljica stekla pravo suvlasništva, odnosno vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću. Nakon toga donijet će novu valjano obrazloženu odluku o predmetnom zahtjevu tužiteljice za predaju nekretnine u posjed zajedno s odlukom o troškovima postupka.

19. Pritom valja napomenuti da sud prvog stupnja, a budući se radi o postupku koji je započeo prije 1. travnja 2013. u kojem do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 80/2022) nije donesena prvostupanjska odluka (jer nije donesena u odnosu na sada stranke postupka) te nije zaključen prethodni postupak, u nastavku postupka u roku od šest mjeseci od dana dostave drugostupanjske odluke valja primijeniti odredbu čl. 108. st. 2. ZID ZPP/22, odnosno održati pripremno ročište.

U Puli – Pola 15. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dolores Peruško