REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-734/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Alija Hrastinski & Graf j.t.d., Zagreb, protiv tuženih 1. DŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. UŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 3. GŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Miljenko Jekić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja stjecanja služnosti puta i kolnika dosjelošću, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj P-67/2024-8 od 3. studenoga 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Uvažava se kao osnovana žalba tužiteljice, preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj P-67/2024-8 od 3. studenoga 2025. tako da ista preinačena sada glasi:
„I. Utvrđuje se da u korist nekretnine u vlasništvu tužiteljice ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], označene kao čkbr. [katastarska čestica] u naravi kuća broj [adresa] i dvorište u [adresa]. površine 812 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige koju Općinski sud u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Samobor vodi za k. o. [katastarska općina] (povlasna nekretnina), postoji stvarna služnost puta i kolnika na teret nekretnine u suvlasništvu 1. tužene DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tuženika UŽ ml., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. tuženika GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], odnosno njezinog svakodnevnog vlasnika označene kao čkbr. [katastarska čestica] u naravi neplodna [adresa] površine 126 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige koju Općinski sud u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Samobor vodi za k. o. [katastarska općina] (poslužna nekretnina) i to u cijeloj njezinoj površini, što su 1. tužena DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tuženik UŽ ml., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. tuženik GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužni priznati i trpjeti izvršavanje toga prava od strane tužiteljice.
II. Tužiteljica ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] je temeljem ove presude ovlaštena ishoditi upis prava stvarne služnosti puta i kolnika na teret nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] u naravi neplodna [adresa] površine 126 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige koju Općinski sud u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Samobor vodi za k. o. [katastarska općina] (poslužna nekretnina) i to na cijeloj njezinoj površini, a u korist svakodobnog vlasnika nekretnine označena kao čkbr. [katastarska čestica] u naravi kuća broj [adresa] i dvorište u [adresa]., površine 812 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige koju Općinski sud u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Samobor vodi za k. o. [katastarska općina] (povlasna nekretnina), što su 1. tužena DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tuženik UŽ ml., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. tuženik GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužni trpjeti.
III. Nalaže se 1. tuženoj DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tuženiku UŽ ml., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] 3. tuženiku GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužiteljici ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.422,18 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 3. studenog 2025. do isplate, obračunatoj po godišnjoj stopi koja se određuje, u skladu s odredbom članka 29. stavak 2., 7. i 8. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju predstavlja kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu, za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Odbija se zahtjev prvo tuženice DŽ, drugo tuženika UŽ ml. I treće tuženika GŽ za naknadom troškova postupka kao neosnovan.“
II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljici trošak žalbe u iznosu od 378,83 eur, u roku od 15. dana.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je slijedeće:
„I. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:
„I. Utvrđuje se da u korist nekretnine u vlasništvu tužiteljice ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], označene kao čkbr. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 1 i dvorište u [adresa]. površine 812 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige koju Općinski sud u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Samobor vodi za k. o. [katastarska općina] (povlasna nekretnina), postoji stvarna služnost puta i kolnika na teret nekretnine u suvlasništvu 1. tužene DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tuženika UŽ ml., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. tuženika GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], odnosno njezinog svakodnevnog vlasnika označene kao čkbr. [katastarska čestica] u naravi neplodna Stražnička površine 126 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige koju Općinski sud u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Samobor vodi za k. o. [katastarska općina] (poslužna nekretnina) i to u cijeloj njezinoj površini, što su 1. tužena DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tuženik UŽ ml., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. tuženik GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužni priznati i trpjeti izvršavanje toga prava od strane tužiteljice.
II. Tužiteljica ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] je temeljem ove presude ovlaštena ishoditi upis prava stvarne služnosti puta i kolnika na teret nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] u naravi neplodna Stražnička površine 126 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige koju Općinski sud u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Samobor vodi za k. o. [katastarska općina] (poslužna nekretnina) i to na cijeloj njezinoj površini, a u korist svakodobnog vlasnika nekretnine označena kao čkbr. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 1 i dvorište u [adresa]., površine 812 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] zemljišne knjige koju Općinski sud u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Samobor vodi za k. o. [katastarska općina] (povlasna nekretnina), što su 1. tužena DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tuženik UŽ ml., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. tuženik GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužni trpjeti.
III. Nalaže se 1. tuženoj DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tuženiku UŽ ml., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] 3. tuženiku GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužiteljici ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], troškove ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, do isplate, obračunatoj po godišnjoj stopi koja se određuje, u skladu s odredbom članka 29, stavak 2, 7 i 8 Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju predstavlja kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu, za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“, kao neosnovanim.
II. Nalaže se tužiteljici ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi 1. tuženoj DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tuženiku UŽ ml., OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. tuženiku GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.025,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 03. studenog 2025., do isplate, obračunatoj po godišnjoj stopi koja se određuje, u skladu s odredbom članka 29, stavak 2, 7 i 8 Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju predstavlja kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu, za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda koju je donio ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom da njeno obrazloženje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a o onim razlozima koje sadrži, postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Navodi da sud nije dao nikakvo obrazloženje razloga da li je mogla upravo temeljem „zapisnika Sekretarijata za građevinarstvo i komunalne poslove od 12. siječnja 1972.“ steći predmetno pravo služnosti, osnovnom koja je različita od one propisane člankom 229. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Osporava zaključak suda da se pravni prednik tuženika tužiteljici odnosno njenom pravnom predniku još 2007. protivio korištenju predmetnog puta po poslužnoj nekretnini, ukazujući u tom pravcu na sadržaj iskaza pravnog prednika tuženika. Smatra da je već tužiteljičin prednik u upravnom postupku koji je dovršen potpisivanjem Zapisnika Sekretarijata za građevinarstvo i komunalne poslove od 12. siječnja 1972., stekao predmetnu služnost puta i kolnika na poslužnoj nekretnini u korist svakodobnog vlasnika nekretnine koja je tada bila u njegovom vlasništvu (povlasna nekretnina), da je na temelju očitovanja volje svih uključenih u taj postupak, dakle i tadašnje Općine Samobor na čijem se području nalazila nekretnina o kojoj je riječ, a za koju je sud utvrdio da je tada bila u društvenom vlasništvu, provedena parcelacija pristupnog puta kojom prigodom je oformljena nova k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ovdje poslužna nekretnina) upravo u svrhu njezinog korištenja kao pristupnog puta do povlasne nekretnine danas u vlasništvu tužiteljice . Tvrdi da je sud pogrešno tumačio značenje i doseg pojma „protivljenja“ iz članka 229. stavka 1. odnosno članka 241. stavka 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Također, da sud pogrešno primjenjuje odredbu članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jer je potpuno zanemario da je predmetna poslužna nekretnina već u trenutku stupanja Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na snagu bila opterećena utuženom služnošću puta i kolnika, pa onda stupanje ZVDSP na snagu nije imalo nikakvog učinka na već postojeće pravo služnosti odnosno odnos korisnika te služnosti i vlasnika nekretnine, kako to propisuje odredba člankom 389. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Naime, ako se pravo korištenja nekretnine u društvenom vlasništvu smatra vlasništvom i ako se stupanjem danas važećeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ne dira u postojeće odnose vlasnika i drugih osoba koje su na valjanom pravnom temelju i na valjani način stekle prava glede te stvari, onda prvostupanjski sud primjenjuje dvostruke kriterije odnosno nejednako postupa prema tužiteljici i tuženicima kada ocjenjuje da nema uvjeta za stjecanje predmetne služnosti dosjelošću (jer je prednik tuženika vlasnik a u vrijeme dosjelosti računa se samo vrijeme nakon 8. listopada 1991.) i u isto vrijeme zanemaruje činjenicu postojanja sporazuma o zasnivanju te služnosti kao pravnoj osnovi njezinog nastanka. Tuženici odnosno njihov pravni prednik UŽ mogao je stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima postati vlasnik nekretnine koja je do tada bila u društvenom vlasništvu, ali sa svim njezinim do tada uspostavljenim teretima i služnostima , a u zasnivanju predmetne služnosti sudjelovao je sam pravni prednik tuženika potpisivanjem „zapisnika Sekretarijata za građevinarstvo i komunalne poslove od 12. siječnja 1972.“, pa se ne može po stupanju Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na snagu praviti da takvog njegovog raspolaganja odnosno opterećivanja nekretnine nije uopće bilo. Ukazuje da je u uspostavljanju takvog prava služnosti sudjelovalo je i jedno javno tijelo, i to Općina [adresa], putem svoga Sekretarijata za građevinarstvo i komunalne poslove, koje je ujedno predvidjelo vlastitim urbanističkim planom korištenje poslužne nekretnine „u korist objekta na k. č. br. [katastarska čestica]“, dakle – povlasne nekretnine, pa se zbog toga sud ne može pozivati na činjenicu da je u vrijeme zasnivanja služnosti bila riječ o nekretnini u društvenom vlasništvu, u smislu da zbog toga prednik tuženika nije niti mogao uspostaviti služnost na tek kasnije njegovoj poslužnoj nekretnini. Obzirom na navedeno, predlaže da su drugog stupnja njenu žalbu uvaži sukladno njenim žalbenim navodima, podredno da je ukine i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovni postupak. Potražuje troškove žalbe.
3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
4. Žalba tužiteljice je osnovana.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice usmjeren na utvrđenje postojanja prava stvarne služnosti puta i kolnika u korist njene nekretnine kao povlasne, označene kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća broj [adresa] i dvorište u [adresa], površine 812 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na teret poslužne nekretnine u suvlasništvu sada tuženika u cijeloj njenoj površini, i to k. č. br. [katastarska čestica], u naravi neplodna [adresa], površine 126 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužiteljica po pravomoćnosti presude ishodi uknjižbu služnosti u zemljišnim knjigama. Naime, tužiteljica tvrdi da je to svoje pravo stekli dosjelošću kao pošteni posjednici povlaštene nekretnine izvršavajući njezin sadržaj kroz zakonom određeno vrijeme, čemu se tuženici nisu protivili.
5.1. Pritom, tijekom postupka nije bilo sporno:
- da je tužiteljica vlasnica nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], [adresa] i dvorište u [adresa], od 812 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (povlasna nekretnina), a tuženici nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], neplodna [adresa] od 126 m[2] , upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (poslužna nekretnina);
- da je pravni prednik tužiteljice, sada pok. otac LŽ, protiv pravnog prednika tuženika, pok. UŽ, pred sudom prvoga stupnja pokrenuo parnični postupak pod poslovnim brojem P-509/2014, radi utvrđenja stjecanja prava služnosti kolnika u korist k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasne nekretnine, na teret k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao poslužne nekretnine - radi se o tužbi koja je konačno povučena;
- da je pravni prednik tužiteljice, pok. LŽ, istoj darovao ovdje povlasnu nekretninu temeljem Ugovora o darovanju koji je sklopljen 16. travnja 2015. i temeljem kojeg se tužiteljica upisala kao samovlasnica iste;
- da je pravni prednik tuženika pri tadašnjem Sekretarijatu za građevinarstvo i komunalne poslove dama 12. siječnja 1972. postigao sporazum s pravnim prednikom tužiteljice LŽ da se preko čestice prednika tuženika, stare oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nove oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), u korist k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vlasništvo tužiteljice, dozvoli kolni provoz i pješački prolaz u širini od 3 m, prema Urbanističkom planu i parcelaciji Zavoda za katastar i geodetske poslove, a LŽ se suglasio održavati taj kolni prolaz i kao naknadu za korištenje izgraditi betonski zidić u visini od oko 50 cm, uz put sa strane zemljišta u posjedu tuženika (ukupno 80 m zida) – temeljem tako postignutog sporazuma koji je dan na zapisnik kod navedenog tijela, nadležni katastar je izvršio parcelaciju pristupnog puta, tako da je od čestice tuženika odvojena površina od 35 čhv (126 m[2] ) i formirana k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] – radi se o čestici koja je i nadalje ostala u društvenom vlasništvu s pravom korištenja tuženika;
- da se predmetna služnost od 1972. pa do 2010. nesmetano izvršavala, te da se pravni prednik tuženika obratio pravnom predniku tužiteljice obratio dopisom od 21. siječnja 2010. iz sadržaja kojeg proizlazi da ga je pozvao da prestane s izvršavanjem predmetne služnosti;
- da se istom traženju nisu pokorili niti otac tužiteljice a niti sama tužiteljica te su nastavili izvršavati predmetnu služnost;
- da je pravni prednik tuženika u više navrata i verbalno tražio od pravnog prednika tužiteljice da prestane izvršavati predmetnu služnost što je učinio i dopisima od 5. ožujka 2019. i 1. svibnja 2019. kojim traženjima se niti tužiteljica a niti njen pravni prednik nisu pokorili.
5.2. Odlučujući o istaknutom tužbenom zahtjevu tužiteljice, sud je isti (ocjenom provedenih dokaza, kako onih nespornih tako i spornih koje je utvrđivao čitanjem materijalne dokumentacije u predmetu te saslušanjem svjedoka i parničnih stranaka) odbio kao neosnovan, uz zaključak u osnovnom da tužiteljica nije mogla steći služnost puta i kolnika dosjelošću, u smislu odredbe članka 229. stavak 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/2000. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. - pročišćeni tekst i 94/2017. - ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP) na kojem činjeničnom i pravnom osnovu temelji svoj tužbeni zahtjev, budući nisu ispunjene sve pretpostavke propisane tom odredbom, jer se vlasnik poslužne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno pravni prednik sada tuženika protivio izvršavanju sadržaja služnosti u korist polvasne nekretnine već od 2007., dakle prije nego što bi tužiteljica, računajući posjed svojih pravnih prednika, predmetnu nekretninu stekla dosjelošću temeljem odredbe članka 229. ZVDSP.
6. Takva odluka suda prvoga stupnja nije pravilna niti zakonita jer je sud iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice.
6.1. Sud prvoga stupnja nije počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP, jer je presuda u dovoljnoj mjeri razumljiva i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njena pravilnost i zakonitost.
7. Prema odredbi članka 388. stavka 2. ZVDSP, stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava trebaju se prosuđivati prema pravilima koja su se primjenjivala u tom trenutku.
8. Sukladno odredbi članka 218. ZVDSP stvarna služnost se osniva na temelju pravnoga posla vlasnika poslužne nekretnine, odluke suda ili druge vlasti, ili samoga zakona.
8.1. Prema odredbi članka 229. stavak 1. ZVDSP stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njen sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine se tome nije protivio.
9. Osnovano tužiteljica ističe da je do uspostave prava služnosti u predmetnom slučaju došlo još 1972. kada su prednici ovdje parničnih stranka pri Sekretarijatu za građevinarstvo i komunalne poslove dana 12. siječnja 1972. postigli sporazum koji je zapisnički konstatiran, u pravcu da se preko čestice prednika tuženika, stari broj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (novi broj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), u korist k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], osnuje pristupni put za korist nekretnine pravnog prednika tužiteljice, sukladno kom sporazumu je od tada čestice pravnog prednika tuženika – koja je u tom trenutku bila u društvenom vlasništvu s pravnom korištenja UŽ , odvojena površina od 35 čhv (126 m2) i formirana k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je i nadalje ostala u društvenom vlasništvu s pravom korištenja EŽ. Stupanjem u posjed tako formirane novonastale čestice koja je osnovana u svrhu ostvarivanja prava služnosti na teret svakodobnog vlasnika k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sporno stvarno pravo služnosti se steklo i bez upisa u javne knjige o čemu je u ovom slučaju riječ, te se izvršavala sve do danas.
9.1. Naime, do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991., 9/1992. i 77/1992. - dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980., upis u zemljišne knjige nije bio isključivi način stjecanja prava stvarne služnosti, već se to pravo moglo steći i predajom, odnosno stupanjem u posjed stjecatelja služnosti. Dakle, ako je prenositelj prava predao, a stjecatelj preuzeo i stupio u posjed prava stvarne služnosti prolaza, stvarno pravo služnosti se stjecalo i bez upisa u javnu knjigu.
10. Dakle, u trenutku kada je pravni prednik tuženika stekao svoje pravo vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stupanjem na snagu ZVDSP, ista je – iako to nije bilo upisano u zemljišne knjige, bila opterećena predmetnom služnošću, koja se na toj nekretnini nastavila nesmetano izvršavala sve do trenutku kada se pravni prednik tuženika prvotno usmeno (po utvrđenju suda 2007. odnosno 2010.) a potom i pismeno (2010. i 2019.) istoj usprotivio zahtijevajući njen prestanaka. Međutim, unatoč takvom protivljenju, tužiteljica kako osobno tako po svom pravnom predniku istom se nije povinovala, te se služnost izvršava sve do danas odnosno do utuženja, dakle preko 45 godina.
11. Dakle, obzirom se sporna služnost zasnovala na predmetnoj nekretnini još 1972. te su je pravni prednik tužiteljice i ona osobno nastavili izvršavati i nakon što je pravni prednik tuženika stekao vlasništvo poslužne nekretnine , suprotno zaključku suda prvog stupnja stekli su se uvjeti za prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice kao što je predmetni, pri čemu, u takvim okolnostima nije dovoljno da se vlasnik poslužne nekretnine takvoj služnosti protivi bilo usmeno bilo pismeno, već je potrebno da u sudskom postupku zahtjeva ukinuće služnosti odnosno da zahtjeva utvrđenje da ne postoji pravno stvarne služnosti - u predmetnom slučaju kolnika i puta, na poslužnoj nekretnini, što je u konkretnim slučaju izostalo.
12. Ovdje još valja dodati, da suprotno pravnom shvaćanju suda prvoga stupnja da kod stjecanja prava služnosti dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stek la na temelju članka 388. stavka 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredbi tog Zakona (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-3285/2018).
13. Obzirom na navedeno, valjalo je uvažiti žalbu tužiteljice i preinačiti presudu preinačiti na način da se prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice pobliže opisan pod točkama I. i II. izreke, sve to temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP.
14. Obzirom je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka.
14.1. Obzirom je tužiteljica u cijelosti uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom, to su joj tuženici dužni naknaditi trošak postupka (članak 154. stavak 1. ZPP) koji se odnosi na zastupanje tužiteljice po punomoćniku-odvjetniku, odmjeren sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. - dalje: Odvjetnička tarifa) sve to obzirom na vrijednost predmeta spora i to: za sastav tužbe u visini od 100 bodova (tarifni broj 7. točka 1. Odvjetničke tarife), za sastav podneska od 12. kolovoza 2019. u visini od 100 bodova (tarifni broj 8. točka 1. Odvjetničke tarife), za pristup ročištu od 17. rujna 2019. u visini od 100 bodova (tarifni broj 9. točka 1. Odvjetničke tarife), pristup očevidu od 24. listopada 2020. u visini od 100 bodova (tarifni broj 9. točka 1. Odvjetničke tarife), sastav podneska od 8. ožujka 2021. u visini od 100 bodova (tarifni broj 8. točka 1. Odvjetničke tarife), sastav podneska od 24. veljače 2022. u visini od 100 bodova (tarifni broj 8. točka 1. Odvjetničke tarife), sastav podneska od 4. travnja 2022. u visini od 50 bodova (tarifni broj 8. točka 3. Odvjetničke tarife), pristup ročištu od 3. svibnja 2022. u visini od 100 bodova (tarifni broj 9. točka 1. Odvjetničke tarife), pristup ročištu od 1. rujna 2022. u visini od 100 bodova (tarifni broj 9. točka 1. Odvjetničke tarife), pristup ročištu od 24. studenog 2022. u visini od 100 bodova (tarifni broj 9. točka 1. Odvjetničke tarife), sastav podneska od 8. studenog 2023. u visini od 25 bodova (tarifni broj 8. točka 4. Odvjetničke tarife), sastav podneska od 25. siječnja 24. u visini od 100 bodova (tarifni broj 8. točka 1. Odvjetničke tarife), pristup ročištu od 27. ožujka 2025. u visini od 50 bodova (tarifni broj 9. točka 2. Odvjetničke tarife), pristup ročištu od 17. rujna 2025. – 100 bodova (tarifni broj 9. točka 1. Odvjetničke tarife) ili sveukupno 1150 bodova uvećano za PDV ili 2.875,00 eur. Isti trošak uvećan je za trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 eur, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 33,18 eur, te trošak vještačenja u iznosu od ukupno 547,18 eur, što sveukupno daje konačni trošak tužiteljice u iznosu od 3.422,18 eur, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova postupka do konačno zatraženog, tužiteljica odbija kao neosnovanim. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 8. lipnja 2020., od 19. lipnja 2020. i 10. veljače 2020. kao nepotreban.
14.2. Slijedom navedenog, zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka valjalo je odbiti kao neosnovan.
15. Obzirom na uspjeh tužiteljice sa svojom žalbom istoj pripada trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eur koji trošak je uvećan za plaćeni trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 66,36 eur, što daje trošak žalbe u ukupnom iznosu od 378,83 eur (članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP).
U Puli-Pola 15. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Nataša Babić
