REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Gž-923/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Alenki Paus, u pravnoj stvari tužiteljice OL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku ĐL, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-350/2026-6 od 13. svibnja 2026., 15. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
Uvažava se djelomično žalba tužiteljice te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-350/2026-6 od 13. svibnja 2026., na način da se djelomično uvažava prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja o pristojbi poslovni broj P-350/2026-3 od 24. travnja 2026. te se navedeno rješenje preinačuje u točki I. izreke, na način da se poziva tužiteljica platiti sudsku pristojbu na tužbu u iznosu 13,27 eura , u roku osam dana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja o pristojbi poslovni broj P-350/2026-3 od 24. travnja 2026. kao neosnovan.
2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu podnosi tužiteljica zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ukazuje da je u rješenju o oslobađanje plaćanja sudskih pristojbi izričito navedeno da se tužiteljica oslobađa plaćanja od sudskih pristojbi u parničnom postupku radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kreditu, da se okolnosti u svezi imovinskog stanja tužiteljice u međuvremenu od donošenja rješenja nisu promijenile; da je sudac donio rješenje kojim je utvrdio nižu vrijednost predmeta spora u iznosu 123,23 eura 13. svibnja 2026. Predlaže ukinuti rješenje.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Rješenjem poslovni broj P-350/20263 od 24. travnja 2026. tužiteljica je pozvana platiti sudsku pristojbu na tužbu u iznosu 53,09 eura. Protiv toga rješenja tužiteljica je podnijela pravovremeni prigovor koji je pobijanim rješenjem odbijen kao neosnovan , s obrazloženjem, da je tužba podnesena 22. travnja 2026. u elektroničnom obliku, da je uz tužbu priloženo rješenje o odobravanju pravne pomoći, da se to rješenje o odobravanju pravne pomoći Ureda državne uprave u Istarskoj županiji od 24. svibnja 2019. odnosi na postupak koji se vodi kod Općinskog suda u Pazinu radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu; da to rješenje vrijedi samo za pravnu stvar iz točke I. izreke toga rješenja, da je to spor koji je tužiteljica vodila kod Općinskog suda u Pazinu radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu i isplate; da tužiteljica nije dostavila rješenje nadležnog tijela o oslobađanju od plaćanja sudskih pristojbi za ovaj predmet, koji je pokrenula podnošenjem tužbe gotovo sedam godina nakon donošenja rješenja na koje se ista poziva, da sudska pristojba na tužbu nije plaćena u trenutku podnošenja tužbe elektronskim putem, pa je tužiteljica dužna platiti sudsku pristojbu na tužbu u iznosu 53,09 eura s obzirom na vrijednost predmeta spora naznačenu u tužbi u iznosu 1.328,00 eura. Odluku temelji na odredbi čl. 7. st. 1. i 4. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 118/2018., 51/2023., dalje : ZSP)
5. Ispitujući pobijano rješenje, u granicama određenih žalbenih navoda pazeći, dodatno i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014
– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje: ZPP), utvrđenje je ovoga suda da pobijano rješenje nije u cijelosti pravilno i zakonito, odnosno rezultat pravilne primjene materijalnog prava.
6. Nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.
7. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer rješenje nema nedostataka zbog kojih ga se ne bi moglo ispitati, sadrži jasne i razumljive razloge o bitnim činjenicama o kojima nema proturječnosti. Navod prvostupanjskog suda da se predmetno rješenje o odobravanju pravne pomoći doneseno 24. svibnja 2019. odnosi na parnični postupak koji se radi utvrđenja ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi ugovora o kreditu te radi isplate vodi pred Općinski sudom u Pazinu, a ne na predmetni postupak nije nejasan jer se u konkretnom slučaju radi o postupku radi utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu, a koji je pokrenut podnošenjem tužbe 22. travnja 2026., dakle gotovo sedam godina nakon donošenja rješenja na koje se tužiteljica poziva i koji je pokrenula pred Općinskim sudom u Puli-Pola, a ne Općinskim sudom u Pazinu. Stoga je pravilno zaključio prvostupanjski sud da se navedeno rješenje o odobravanju pravne pomoći od 24. svibnja 2019. ne odnosi na predmetni postupak.
8. Nadalje, odredbom čl. 7. st. 1. i st. 4. ZSP propisano je da za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u trenutku njihova podnošenja u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom. Stavkom 4. propisano je da ako se sudska pristojba sukladno odredbama ovoga članka ne plati u utvrđenim rokovima, sudska pristojba plaća se u iznosima utvrđenim Tarifom.
9. Odredbom čl. 14. st. 1. ZSP propisano je da u parničnom postupku pristojbe se plaćaju prema vrijednosti predmeta spora. Stavkom 2. toga članka propisano je da vrijednost predmeta spora radi naplate pristojbe (u daljnjem tekstu: vrijednost predmeta spora) utvrđuje se prema vrijednosti koju predmet spora ima u vrijeme podnošenja tužbe. Stavkom 3. propisano je da za utvrđivanje vrijednosti predmeta spora na odgovarajući način se primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje parnični postupak ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.
10. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je, nakon što je rješenjem od 24. travnja 2026. pozvao tužiteljicu na platež pristojbe na tužbu, a isti dan kada je donio i rješenje po njezinom prigovoru na to rješenje, rješenjem od 13. svibnja 2026. utvrdio vrijednost predmeta spora na iznos od 123,23 eura, umjesto naznačeni iznos u tužbi 1.328,00 eura, a primjenom odredbe čl. 40. st. 3. ZPP.
11. S obzirom na takvo postupanje prvostupanjskog suda koje predstavlja postupanje po službenoj dužnosti, prije nego li je tuženik dostavio odgovor na tužbu , odnosno održano pripremno ročište, slijedi da nije bilo osnove za pozivanje tužiteljice na plaćanje sudske pristojbe na tužbu prema vrijednosti predmeta spora koja je naznačena u tužbi jer je sud prvog stupnja kada postupa po službenoj dužnosti trebao onda već prilikom donošenja rješenja od 24. travnja 2026. pravilno primijeniti odredbu čl. 14. st. 3. ZSP u vezi sa odredbom čl. 40. st. 3. ZPP, a na što sadržajno u žalbi ukazuje tužiteljica. Stoga pristojba na tužbu iznosi 13,27 eura, Tbr. 1. Tarife sudskih pristojbi („Narodne novine“ 37/2023).
12. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP u svezi sa čl. 381. ZPP i čl. 373. t. 3. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Puli – Pola 15. lipnja 2026.
Sutkinja
Alenka Paus