REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ovr-219/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola, po sutkinji Alenki Paus, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Grad Zagreb, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, protiv ovršenika HA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3242/2025-4 od 13. ožujka 2026., 15. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-3242/2025-4 od 13. ožujka 2026. u pobijanom dijelu – točka III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja radi namirenja tražbine ovrhovoditelja određena je ovrha na računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenika (točka I. izreke rješenja), ovrhovoditelju je odmjeren trošak u iznosu 6,64 eura sa zateznom kamatom od 13. ožujka 2026. (točka II. izreke rješenja), a u iznosu 50,30 eura odbijen je kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška postupka (točka III. izreke rješenja).

2. Protiv rješenja, odbijajućeg dijela u svezi odluke o trošku, pravovremenu žalbu podnosi ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje na odredbu čl. 14. st. 1. i 4. OZ jer da je trošak ovjere preslike ovršne isprave trošak koji je bio potreban za ovrhu. Predlaže preinaku rješenja.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijanim rješenjem u pobijanom dijelu odbijen je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška i to u iznosu 379,00 kuna/50,30 eura, a na ime ovjere preslike Ugovora o najmu stana na određeno vrijeme sa zaštićenom najamninom uz obrazloženje da se ne radi o trošku potrebnom za ovrhu, čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj:

112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ).

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama određenih žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022.,155/2023, 146/2025; dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ i pravilnu primjenu materijalnog prava, utvrđeno je da je rješenje pravilno i zakonito. Nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

7. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj je dostavio ovršnu ispravu u ovjerenoj preslici te račun prema kojem potražuje trošak ovjere preslike ovršne isprave uz izdavanje klauzule pravomoćnosti.

8. Međutim, taj je račun izdan 5. veljače 2018., pa se taj trošak, osnovom toga računa, ne može prihvatiti kao trošak koji je bio potreban za ovdje predmetnu ovrhu koja je pokrenuta prijedlogom za ovrhu od 19. rujna 2025., dakle više od sedam godina nakon izdavanja računa osnovnom kojeg se potražuje trošak.

9. Naime, uslijed takvog proteka vremena ne može se taj „trošak“ osnovom toga računa kvalificirati kao trošak potreban za predmetnu ovrhu. Primjenom odredbe čl. 36. st. 1. OZ slijedi da se ovršna isprava može dostaviti u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu, ali kada se ista dostavlja u prijepisu mora biti moguće trošak koji nastao radi ovjere prijepisa ovršne isprave povezati s konkretnim slučajem, ovdje predmetnim ovršnim postupkom, radi kojeg je navodno taj prijepis i nastao. Tek tada se taj trošak može prihvatiti kao trošak potreban za ovrhu, a to u konkretnom slučaju nije moguće zaključiti uslijed proteka vremena od izdavanja računa do podnošenja prijedloga za ovrhu.

10. Sudska praksa na koju ovrhovoditelj ukazuje, zbog ovdje specifične činjenične situacije, nije primjenjiva na konkretni slučaj.

11. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. t. 2. ZPP u svezi sa čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ odlučiti kao u izreci.

12. Pritom valja u uvodu rješenja ispraviti datum donošenja rješenja pogrešno naznačen kao „4. ožujka 2026.“ u ispravno „13. ožujka 2026.“, a što se može učiniti u svako doba primjenom odredbe čl. 342. ZPP u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ.

U Puli-Pola, 15. lipnja 2026.

Sutkinja

Alenka Paus